Ruganje hrvatskoj javnosti

Pazinski slučaj je zoran primjer kako se sjedinjeni državni mediji rugaju hrvatskoj javnosti. Dakle, poslije farse u Puli i zabrane Thompsonova koncerta u Areni, dogovoren je koncert u Pazinu, koji je za razliku od jugotalijanske Pule tradicionalno hrvatsko središte Istre. Damir Kajin (IDS) daje izjavu da koncert ne bi trebalo održati ni u Pazinu. Malo dana potom stanoviti kriminalac podmeće eksploziv u boćarski dom, gdje bi se trebao održati koncert. Već pripremljene novine istoga trena otkrivaju javnosti da je dotični terorist stari hadezeovac i kriminalac. Tako najavljuju na naslovnim stranicama, a tek u tekstu na jednoj od sljedećih stranica otkrivaju da je odavno izbačen iz HDZ-a. No, bio je među osnivačima, te stranke u Istri, dodaju odmah. Saznajemo i da je taj terorist obožavatelj Thompsona. Zatim saznajemo da je to učinio zato što će koncert možda biti odgođen. Na kraju, gradonačelnik Pazina veli da se koncert sada ne može održati, a iz Thomsonova kruga kažu da će se održati makar i ispred dvorane.

Posve na kraju opet se javlja Damir Kajin i likuje što je počinitelj stari hadezeovac i lopov. Javnost je, naravno, zbunjena i pita se tko je tu lud i tko joj se ruga. Zašto bi obožavatelj Thompsona podmetnuo eksploziv ondje gdje će nastupiti njegov idol? Zašto bi obožavatelj realizirao na svoj način poruku Damira Kajina? Zašto bi navijač Dinama, recimo, dignuo u zrak maksimirski stadion, znajući da će njegov klub tu igrati za nekoliko dana? Naravno da je istina nešto posve drugo, da je politička uprava Istre pronašla način kako spriječiti koncert u Pazinu. Budući da ondje nema baš toliko utjecaja na grad i na sudstvo, posegnula je za sirovim metodama i pronašla čovjeka koji će za nešto novaca učiniti što treba, te je i učinio, ali vrlo amaterski. Istina će kad-tad doći na vidjelo. Oni koji poznaju bližu povijest, znaju i istinu o paleži Reichstaga.

Damir Kajin, Jakovčić i ostali iz vrha Istarske demokratske stranke već godinama se opasno igraju s vatrom, i usuprot Ustavu Republike Hrvatske ne izbacuju iz svoga programa autonomiju Istre. U toj težnji pokušavaju i uspijevaju zaustaviti pred tunelom kroz Učku sve što je istinski hrvatsko, posebno «dinarsko» i (usput) hercegovačko, sve što bi moglo probuditi istarske Hrvate, koji poslije dugogodišnje indoktrinacije pasivno primaju atribuciju koja jest istarska, ali više nije hrvatska. Zato slučaj Thompson u Istri nema ama baš nikakve veze s «antifašizmom», ali ima i te kakve veze s autonomaškim tendencijama IDS-a koji je počeo primjenjivati totalitarne metode, što znači da prelazi u fazu nelegitimističkog, revolucionarnog djelovanja. U tom djelovanju IDS ima potporu Talijana, koji su stali uz tu politiku, smatrajući je prijelaznom fazom u svojim težnjama, te potporu one nehrvatske gomile ljudi koji su nestankom Jugoslavije izgubili svoj identitet i sada ga poikušavaju pronaći u programu IDS-a.

Budući da ovo pišem u danima sjećanja na Tuđmana, citirat ću za kraj njegova istarskog savjetnika N. Šetića, koji negdje l999. govori : « Tuđman je jako dobro razumio Istru, ali mi moramo biti svijesni da smo se ovdje spotaknuli na takve elemente antihrvatske politike koja nije bila kompatibilna s trenutkom nastanka hrvatske države i pitanje je bi li po tim nastojanjima Hrvatska uopće mogla nastati. Zar se nije stalno tražilo nešto drugo izvan te Hrvatske? Najprije se govorilo da se za Istru traži što i za Krajinu, pa se govorilo da Istra treba biti u nekoj transgraničnoj regiji, izravno povezana s Europom – u Istri se sve moglo biti samo ne u hrvatskom kontekstu.A mi smo samo rukavac jedne ogromne hrvatske rijeke. Veseli me činjenica što danas osjećam zaokret u tome.» Sve je točno, samo ja ni tada ni sam vidio zaokret, a ne vidim ga ni sada.

Hrvoje Hitrec

P.S. Pitali su me zašto nismo (HKV) reagirali na nedodjeljivanje književne nagrade u Puli. Eto, da ne ostane u zraku : slučaj nije politička montaža, ali je žalostan slučaj kršenja načela i odstupanja od kriterija koje je rečeni festival sam zapisao. Bio sam u to vrijeme u Puli, imao sam susret s djecom u sporednom dijelu festivala, s jedinom nakanom da mladima približim hrvatsku knjigu . Taj dio festivala zove se «Monte librić», dakle od hrvatskoga je ostalo samo «ić».