Hrvatski sabor se ipak oglasio

U pismu koje sam prije nekoliko dana uputio članovima Hrvatskoga kulturnog vijeća, spomenut je bio i Hrvatski sabor, odnosno njegov Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, kao jedna od institucija kojoj se Hrvatsko kulturno vijeće obraćalo u svezi s ignorantskim odnosom prema našoj udruzi . U međuvremenu se ipak oglasio predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, prof. dr. Petar Selem . Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.

«Cijenjeni g. Hitrec,

u povodu Vaše predstavke od 3. listopada o.g. mogu Vas za sada izvijestiti da sam se za potrebne informacije i razjašnjenja obratio ministru kulture mr.sc. Boži Biškupiću, pogotovo iz razloga što iz predstavke nisam mogao zaključiti na koje ste se natječaje i kod kojega državnog tijela prijavljivali s programima Hrvatskoga kulturnog vijeća. Nakon što primim odgovor i eventualno pribavim druga potrebna razjašnjenja, odgovorit ću Vam. U predstavki također predlažete da Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, iz razloga što ih iznosite u predstavci, jednu točku dnevnog reda posveti Hrvatskom kulturnom vijeću. Kao predsjednik ovog saborskog tijela, na temelju odredbi Poslovnika Hrvatskog sabora i dosadašnjeg iskustva, ocjenjujem i moram vas izvijestiti da ne nalazim nekih mogućnosti za to.

Odbor je radno tijelo čija je zadaća razmatrati prijedloge zakona i drugih normativnih akata upućenih Hrvatskom saboru, kao i izvješća posebnih tijela osnovanih od strane Hrvatskoga sabora pa se ne bi trebao (a niti mogao) baviti pitanjima kao što su  je li jedan u mnoštvu korisnika proračunskih sredstava zakinut u financiranju, a pogotovo se ne može upuštati u ocjenu koju sugerirate. Ovaj se Odbor može upuštati u vrijednosne ocjene samo u funkciji obavljanja svojih već spomenutih osnovnih zadataka i ne može služiti kao neka viša instanca koja bi preispitivala pojedinačne odluke iz djelokruga drugih državnih tijela.»

Toliko od dr. Petra Selema, predsjednika Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora. U okolnostima u kojima se nalazi HKV zahvaljujući svojoj samostalnoj i nezavisnoj poziciji, već je i uljudan odgovor (za sada) dostatan, jer ima adresa od kojih ni to nismo mogli dobiti. Ipak moram reći sljedeće: bit pisma HKV-a upućenoga Saboru nije bila novčana žalopojka, nego pokušaj poticanja razgovora na najvišoj razini oko odnosa prema jednoj udruzi koja nije tek «jedna od korisnica proračunskih sredstava». Nije zato što nikakva proračunska sredstva ne koristi, jer joj se ne dopušta da do njih dođe. I nije «jedna u mnoštvu» kako se u pismu kaže, nego je ipak iznimna udruga mnoštva hrvatskih intelektualaca, čija bi stajališta državna vlast trebala uvažavati i koja bi joj mogla biti od pomoći.

Jer je svrha i smisao HKV-a očuvanje ali i razvitak hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, što bi trebala biti i prvenstvena zadaća saborskoga Odbora za obrazovanje (to jest naobrazbu), znanost i kulturu. I osobno sam svojedobno bio član toga Odbora, te mi je poznat djelokrug rada i mogućnosti ili nemogućnosti djelovanja takvoga tijela. Ne znam što se ondje promijenilo, ali u razdoblju 1995. do 2000. mi smo bili fleksibilniji i ponekad kreativniji. Predlažem zato spomenutom Odboru da održi jednu tematsku sjednicu o udrugama kojima su ciljevi promicanje kulture, znanosti i prosvjete, te da se odredi o važnosti njihova rada i postojanja, kako bi mogao upozoriti izvršna državna tijela i zaklade na stanovite prioritete – i u uvažavanju (prvenstveno), a zatim i u pratećem, materijalnom smislu.

Hrvoje Hitrec