Nove nepovezane misli

Kada stigne jesen i zamiriše kestenpire u slastičarnicama, znači da se bliži sajam knjiga u Frankfurtu, vjerojatno najveći i najvažniji među velikim i važnim prezentacijama duha otisnutoga na papiru. Svaka zemlja uz knjige izlaže i poneke svoje književnike, pa tako ponekad i Hrvatska. Ove godine je trebala nastupiti posve dobro izbalansirana ekipa, ali na kraju u Frankfurt odlazi samo jedan pisac. Ostale nitko nije ni pitao hoće li ići, pa onda oni ne će ni ići. Tako se nastavlja tradicija neslavnih i nemuštih delegiranja s razine države, društava spisatelja ili agencijsko-privatne ideološki (naravno lijevo) obojene inicijative, poput one koja je bila smislila lajpcišku udarnu skupinu,a skupina se među sobom počupala u pravoj balkanskoj maniri. Nego, još ima vremena (valjda) da se pronađe pisac ili spisateljica, pa da Hrvatsku reprezentiraju ipak barem dvojice ili dvoje. Recimo, Slavenka Drakulić bi vjerojatno vrlo rado pristala, ako ni zbog čega onda poradi ljubavi prema Hrvatskoj. Uostalom, Hrvatska ju je već delegirala u zadnje vrijeme na neke sajmove, pa što ne bi i na frankfurtski. Ali, ne lezi vraže, gospođa je nedavno dala tako otrovan intervju engleskim novinama o ustašoidnoj Hrvatskoj, da sada treba proći neko vrijeme kako bi se taj incident zaboravio, te će spisateljica opet reprezentirati Hrvatsku.

Ne bi mi palo na pamet pisati o sajamskoj temi, da se vijest o Frankfurtu nije pojavila istoga dana kada je emitirana «Latinica» na temu Thompsona, ustaša i ostalih grozota, te sam naglo i nepovezano povezao spomenuti Drakulićkin razgovor za «Guardian» i Denisa Latina, sa zaključkom: gospođa Drakulić je u usporedbi s Latinom popljuvala Hrvatsku vrlo obzirno. Pa ipak, Drakulićkin intervju izazvao je burne reakcije službene hrvatske vlasti, a prilozi u «Latinici», voditeljevo «ahm» usmjeravanje prema izazivanju dojma da su ustaše pred vratima Zagreba, možda već u Karlovcu, itd., nije nikome pomaklo ni obrvu. A radilo se o prilozima kojih bi se postidjeli i čuveni filmski žurnali iz komunističkih vremena, pa i uradci KOS-a uoči srpske (i crnogorske) agresije na Hrvatsku. Osim Banca koji se nije dao uklopiti u ekipu i (svega) nekoliko pametnijih rečenica Ive Goldsteina, sve je ostalo bilo zombijevski unaprijed uvježbano i potom u montaži još i ispeglano ,nimalo rafinirano, nego neprofesionalno i bijedno. Damira Kajina bi trebalo pozvati na odgovornost, jer je najmanje desetak puta viknuo «Ubij Srbina», o ostalima ni toliko. Povjesničar iliti historičar kako za sebe kaže, dr. Ivo Goldstein složio se, doduše, da je Tuđman bio u pravu kada je rekao kako NDH nije bila samo zločin, nego i izraz težnje hrvatskoga naroda za samostalnom državom, odnosno rekao je da bi se složio s tom Tuđmanovom rečenicom da je imala nastavak u stilu «ali su se Hrvati vrlo brzo razočarali». Točno je, gospodine Ivo Goldstein da Tuđman taj nastavak rečenice nije izrekao istom zgodom kada je izrekao prvi dio rečenice, ali vi kao povjesničar trebate znati da je povjesničar dr. Franjo Tuđman upravo o tom razočaranju govorio u mnogo navrata, i ne samo govorio nego i pisao – jer nije bilo sklon krivotvorenju.

Što i kako s «Latinicom»?

Poslije gotovo svake emisije «Latinice», koju gledam najviše jedanput godišnje i to zabunom, javljaju mi se ljudi i pitaju kako je to moguće, čija je to televizija i slično, te se prijete da će prestati plaćati pretplatu HTV-u. Onda popuše par cigareta, smire se, i tako do sljedeće «Latinice». Ja im lijepo kažem da nikako ne poistovjećuju «Latinicu» ili «Nedjeljom u dva» sa cijelom Hrvatskom televizijom, pretplatu neka plaćaju dalje, a spomenute emisije neka ne gledaju. Neka im padne gledanost do točke kada će to biti argument za njihovo ukidanje. Ali vraga, Hrvati gledaju, puše, uzrujavaju se, ali gledaju. Ma nemojte gledati to smeće, ima HTV i drugi kanal, ima u isto vrijeme i filmova i serija na drugim televizijama. I još nešto, vrlo značajno: ugledni i odvažni Petar Šale , žrtva komunističkoga nasilja, s pravom se nije pojavio u spomenutoj «Latinici». To je put. Nitko tko drži do sebe u ovoj današnjoj Hrvatskoj jednostavno se ne smije pojaviti u takvoj i sličnim emisijama. Neka Latinu budu na raspolaganju Puhovski, Kregar, Lalić, S. Goldstein, Teršelička, Z. i V. Pusić i još nekolicina kojih se ne mogu sada sjetiti, te Dodik, Tijanić itd. To je jedini demokratski način koji vodi prema utrnuću protuhrvatskih emisija. Ja sam protiv zabrana. Protiv zabrana pjevanja i za zabranu zabrana.

Osim toga, ako i kada do toga dođe, Latin i A. Stanković ne će se naći na ulici. Kako je već pisano, Stanković ima dobru ponudu iz Beograda, gdje su ocijenili da im baš paše, vrlo zadovoljni njegovim radom. Budući da imam drugoga posla, još samo nešto: «Latinica» o Thompsonu odnosno o ustašoidnoj Hrvatskoj emitirana je navečer onoga dana kada je ubijena Ivana Hodak, kada je mafija pokazala da joj nije stalo ni do hrvatske vlasti, ni do hrvatskoga pravosuđa ni do hrvatske policije, ni do ljudskoga života. Da «Latinica» ide uživo, kao što bi po svim profesionalnim normama trebala ići, ne bi se te večeri bavila nepostojećim ustašama nego postojećom mafijom . Uz to, rečena «Latinica» emitirana je dva dana uoči blagdana nezavisnosti Republike Hrvatske, pa ako se i nije moglo predvidjeti, kao što i nije, što će se dogoditi u ponedjeljak prije te blagdanske srijede, bilo bi logično da «Latinica» bude posvećena temi stvaranja samostalne hrvatske države. Ali ne, iz jednostavnoga razloga što je ne samo čin stvaranja, nego i već zapanjujuće dugo postojanje moderne, demokratske hrvatske države ona strašna noćna mora koja proizvodi «Latinice».

Hrvoje Hitrec