Nepovezane misli

New York, New York!

Predsjednik hrvatske Vlade, dr. Ivo Sanader, govorio je nedavno pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda. Mediji su taj govor prenijeli kojekako, uglavnom u dijelovima, s dosta prepričavanja itd., kako je već običaj. Ja, međutim, želim vidjeti integralni tekst toga govora, jer je predsjednik Vlade RH istupao u ime Hrvatske i Hrvata, a ne u svoje osobno, pa nije nevažno što je ondje rečeno. No, jedan detalj je ipak plasiran. Sanader je, navodno, pohvalio unproforce koji su beskrajno zadužili Hrvatsku u vrijeme slamanja agresije na mladu državu. Ukoliko je točno da je rečeno što je rečeno, radi se o novom krivotvorenju povijesti, a na takve je falsifikate Hrvatsko kulturno vijeće posebno osjetljivo. Tim činom Banski dvori pružaju ruku Pantovčaku, dijelu medija, dijelu povjesničara i dijelu udruga, koji godinama krivotvore noviju, ali i stariju, hrvatsku povijest.

A što je istina? Istina je da smo dozivali plave kacige i bili sretni što smo uslišani. Ali su se plave kacige rasporedile na crti srpske okupacije hrvatskoga teritorija, a ne na međunarodno priznatim granicama RH. Učinile su to po uputama onih koji su na taj način željeli sačuvati granice srpskih osvajanja i zauvijek oduzeti Hrvatskoj gotovo trećinu teritorija. Davatelji uputa sigurno nisu bili «ujedinjeni narodi» (namjerno malo slovo), jer smo među tim narodima ipak imali ponekog prijatelja, nisu bili ni Ujedinjeni narodi, jer ta organizacija ima Povelju koja ne dopušta nikakvu agresiju, nego je to bila poznata družba, više-manje europska, kojoj ni Sjedinjene Američke Džave u tom trenutku nisu željele, a ni htjele oponirati.

Tako raspoređene plave snage činile su sljedeće: dopuštale su da Srbi-četnici u zonama pod nadzorom snaga UN ubijaju Hrvate, te je tako ubijeno više od šest stotina Hrvata. Dopuštali su unproforci i uncroforci da Hrvati budu mučeni u tamnicama, da im budu pljačkana imanja,itd. Vrlo srdačno su sudjelovali na dernecima, o čemu postoje i video zapisi. Budući da su se mogli kretati po cijeloj Hrvatskoj, i neokupiranoj i okupiranoj, ubrzo su shvatili da je to sjajna prilika za zaradu, pa su švercali sve što se švercati moglo, a usput su skupljali informacije i davali ih četnicima. Ukratko, ponašali su se kao soldateska nedostojna visokih načela UN. Nisu samo stali na crtu okupacije, nego su i branili nelegalnu srpsku tvorevinu ili barem ometali Hrvate, kada su s vremena na vrijeme poduzimali akcije za spas svojih danomice granatiranih gradova, poput Gospića primjerice, koji je razaran iz Medačkog džepa. O djelovanju kanadskih pripadnika plavih kaciga sve je poznato. Bilo je to 1993., a novi užas snašao ih je 1995. u doba Oluje, kada su hrvatsku pobjedu dočekali bijesnim psovkama i prijetnjama, duboko ožalošćeni nestankom «krajine». Prijetnje upravo ostvaruju u Haagu, gdje lažu i mažu toliko očito da su i samo tužilaštvo bacili u očaj.

U petom Zborniku s izlaganjima na isto tako petom skupu HKV- a o Haagu, dr. Milan Vuković potrudio se pronaći i objaviti pisma predsjednika RH dr. Franje Tuđmana tadanjem glavnom tajniku UN,, Boutrosu Boutrosu Ghaliju, iz kojih je – unatoč diplomatskom rječniku – kronološki razvidno unproforsko podmetanje i naklonost jednoj strani. Do šestoga haaškoga skupa bit će pronađena i ostala pisma. Govoriti, dakle, godine 2008. o djelovanju UNPROFOR-a u Hrvatskoj u vrijeme rata, u pozitivnom tonu, i više je nego krivotvorenje povijesti. To je uvreda hrvatskim braniteljima, hrvatskim žrtvama i hrvatskom narodu.

Regionalni show

Glazbena predstava uživo pod nazivom «Operacija trijumf» koju za područje Hrvatske prenosi Nova TV – nova je karika u operaciji «Zapadni Balkan». Sudjeluju zemlje iz sastava bivše Jugoslavije, s dominacijom Srbije i (kako kažu mediji, jer iz njih na žalost crpim informacije) srpski voditelji, dakle s dominacijom srpskoga jezika. Na činjenicu da se radi o devastaciji hrvatske kulture i hrvatskoga jezika, već su reagirali Ksenija Urličić i Saša Zalepugin. Što na sve kaže hrvatsko Vijeće za elektroničke medije, ne zna se, jer se nije oglasilo, a trebalo bi. Rečeni show vrlo se dobro uklapa u sliku nove agresije na Hrvatsku koja, kako je to HKV definirao prije tri godine, silovito nastupa upravo u područjima kulture ( i subkulture). Prvi je bio popustio hrvatski film, koji je u osamdeset posto slučajeva prestao biti hrvatskim filmom i postao regionalnim (dakle jugoslavenskim). Usporedo je popuštala hrvatska javna i komercijalna tv-mreža, putem urednika i «autora» koji zastupaju regionalne interese, dakle jugoslavenske. Kazalište se ponešto opiralo, ali je popustilo navodno «europskim tendencijama» te se dalo eutanizirati. U svijetu glazbe stradali su hrvatski glazbenici lakših nota i uklonili se pred navalom turbofolka. A sada je, eto, instaliran u hrvatske domove i regionalni glazbeni tv-show.

I što da se radi; Hrvatsko kulturno vijeće zatražilo je da njegovi predstavnici budu primljeni u Hrvatskom saboru, odnosno u odgovarajućem Odboru, gdje će postaviti pitanje ne samo odnosa prema udruzi koja nastoji očuvati hrvatski nacionalni i kulturni identitet, nego i o pustošenju hrvatske kulture. A vi, poštovani čitatelji, dajte sebi malo truda i počnite zasipati Vijeće za elektroničke medije i Ministarstvo kulture, ali i same medije – pismima, e- poštom, brzojavima ili što Vam već dođe pod ruku. Vrijeme je za odlučan i žestok bunt protiv regionalnih gusara, čija naoko trijumfalna operacija treba nestati u prahu i pepelu. Jer, stvari sada postaju dozlaboga opasne: trgovinska, energetska, kulturna itd. zapadnoeuropska integracija samo je prethodnica političkoj, Ustavom zabranjenoj integraciji. No, Ustav se može promijeniti, kao što ste već imali priliku vidjeti (u nekoliko navrata), a povijest uči da će se uvijek naći hrvatskih političkih slijepaca, koji ništa nisu naučili. S tim u svezi još nešto: Hrvatsko kulturno vijeće, odnosno ja osobno, podnijelo je prije godinu dana Ustavnom sudu zahtjev da (ne rabim formalni rječnik) ocijeni cijelu tu zapadnobalkansku farsu. Do dana današnjeg Ustavni sud nije se oglasio.

Zakon o lokacijskom pjevanju

Stanoviti Lalić, vjerojatno HHO ili slično, izjavio je da hrvatski pjevači ne mogu pjevati na dvije lokacije u Hrvatskoj, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i u pulskoj, odnosno rimskoj areni . S tim prijedlogom u svezi, trebalo bi donijeti i odgovarajući zakon, po kojemu bi pjevači tražili lokacijsku dozvolu. Prijedlog bi, naravno, u konačnoj verziji trebalo proširiti i navesti još neke gradove, sela i uže lokacije na kojima se ne smije pjevati, sve u cilju uravnoteženoga razvitka RH.

Hrvoje Hitrec