Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

U srpnju 2017.

Ljeto je tek nedavno počelo, a već se pregrijalo. Moj se ventilator u radnoj sobi okreće bez prestanka, kao neki poznati mi politički i kulturni djelatnici u zadnjih dvadeset vrucin88sedam godina. Turisti se sjatili u jedinu još sigurnu zemlju na Sredozemlju, u Dubrovniku krenule Ljetne igre koje će se izgubiti u gužvi, lupanju tanjura i buci iz lokala. Na repertoaru nemaju „Igre prijestolja“ u dramskoj formi, što je velik grijeh prema obožavateljima priglupe parapovijesne serije, koji su dohrlili vidjeti grad. Dum Marinove knjige stigle se u iz Milana na tri dana a onda će odmah natrag. (Podsjet: Držić je napisao „Dunda Maroja“ u tri dana.) Koliko je hrvatskih starih knjiga, inkunabula i rukopisa razbacano po europskim i inim knjižnicama , postoji li neki plan da ih vratimo, makar i dugoročan i mučan, jer što radi Hrvojev misal u Carigradu, za ime Božje? Može li se pregovarati, otkupiti, zamijeniti (imamo i mi štošta iz drugih kultura)? A i Igre se vrte uvijek oko istih imena, čas uspješno čas neuspješno, ne sjećam se kada je postavljen Palmotićev „Pavlimir“. Na Histrionskom ljetu zapalili su Grič s područja Opatovine, kaptolske naravno, takoreći interkontinentalno, a kći Lotrščaka zvonila je isprva uzalud na uzubunu budući da su zagrebački vatrogasci gasili na Jelenovcu. Sapunice Marije Jurić Zagorke s temama iz zagrebačke i uopće hrvatske povijesti lako su ljetno štivo, pa i u kazališnom obliku – ljeti su hvala Bogu zatvorena kazališta/Kolinda_Trump s teškim temama kojima se „propitkuje stvarnost“, a rezultati“ propitkivanja“ jednako su (uglavnom) blesavi kao i ta sintagma.

U prošlome tjednu važne se stvari i nisu odigravale na jugu Europe uz toplo (sve toplije) more, nego na sjeveru, u Varšavi i Hamburgu. Jugocinici su skup u Poljskoj nazvali Varšavskim paktom, što je idiotska dosjetka, a u zbilji je riječ o ozbiljnom i konačnom pozicioniranju Hrvatske u srednju Europu, novu (staru) regiju u koju ulazimo nakon izlaska iz mračnog i prijetećeg regiona. Protiv projekta triju mora ustali su na noge lagane svi jugofili i tako se još jednom legitimirali, premda nije bilo potrebno jer ih znamo poimence. Ironizirali su skup i Kolindu koja je besprimjernom solo-akcijom munjevito ušla u vrh svjetske politike i stavila Hrvatsku za stol pokraj Trumpa i poljskoga Dude , razložna i prezentna, pribrana i privlačno odjevena jakim bojama koje se ističu među sivoplavim i tamnijim muškim kostimima. Bio je to, kako god se okrene, Kolindin veliki dan. Možete li si zamisliti Josipovića ili onog predšasnika na stolcu pokraj predsjednika koji nisu iz Beograda ili tamo negdje. Teško, oni ionako jomesnikako ne bi bili za tri mora, njhova su tri mora Tito, Kardelj i Ranković, s tim da im je Tito u zadnje vrijeme i noćna mora, pa su njihovi medijski trabanti predviđeno skidanje ploče s trga u središtu Zagreba doživjeli kao skidanje Isusa s križa ( to jest da jesu što nisu) , a već govore da će treći dan uskrsnuti, čim oni opet dođu na vlast u Zagrebu, što jest na dugom štapu ali nije ni nemoguće. Hrvatska je to. Zagreb je to, napučen potomcima onih koje je Titova vlast dovela iz provincija, šuma i gora pa ih naselila u stanove i kuće onih petnaest do dvadeset tisuća likvidiranih Zagrepčana, ili još više šupiranih u iste one provincije odakle su došli divlji.

No pustimo to, uskoro će i film o trgu i ploči, pa ću onda opširnije. Vraćam se na sjever, u Hamburg, gdje je moja baka trideset i nekoje stigla iz Zagreba da upozna izabranicu najstarijeg sina, pa je policajno privedena jer je napravila skandal vidjevši na mesnici velik natpis: „Stigle hrvatske svinje“. hamburgBaka je bila oštra haesesovka, još danas imam negdje izrezak iz novina: osuđena je u vrijeme Karađorđevića zbog napada kišobranom na nekog jadnog srbijanskog političara. A što ćete,takvi smo mi....No da, u Hamburgu su anarhisti pronašli G točku, to jest sastanak G-20 i vrlo razdražljivo tukli njemačke policajce, dok su mirni prosvjednici imali što reći o trećem totalitarizmu, to jest liberalnom. Trump se uspio probiti, za razliku od Melanije, ali i njemu bi bilo lakše pri duši da je ostao u rezidenciji, ma gdje bila, budući da se našao u društvu koje ga je očekivano poklopilo, posebno u svezi s klimatskim promjenama koje se u klimatiziranim prostorima i ne osjećaju. Zato ga je KolindaPapa Franjo...ohrabrio se i papa Franjo rekavši da zamišlja Europu kao federalnu , ili je ne će biti. Tako je Franjo još jednom pokazao da ne samo što ne poznaje europsku prošlost, nego i ima pogrješnu viziju eruopske budućnosti poradi nepoznavanja jedine i bitne konstante, to jest da je Europa napučena nacionalnim državama koje drže do sebe i ne misle se utopiti u europsku naddržavu, Federativnu narodnu republiku Europu, možda i socijalističku – budući da papa nema pojma o europskim ljevičarima koji su prošli put od staljinista, maoista do titoista, a drže otprilike isto toliko medija po Europama kao i „naši“ ljevičari istoga tipa u Hrvatskoj trebala odmah dovesti u Zagreb, gdje je tih dana bilo kao u paklu, trideset pet u hladu,a na suncu se nisu obavljala mjerenja jer bi toplomjeri eksplodirali. U Hamburgu je bilo nešto bolje, posebno pod vodenim topovima, a Europska sjedinjena unija (za ovu priliku) držala se čvrsto za ruke. Nije se dala. Frau Merkel je kolutala očima i ta je slika postala hitom na mrežama, francuski makro(n) se neodredljivo vrtio oko Trumpa ali je ostao stabilnim, a opazivši to jedinstvo i bratstvo zapadnoeuropsko, ohrabrio se i papa Franjo rekavši da zamišlja Europu kao federalnu , ili je ne će biti. Tako je Franjo još jednom pokazao da ne samo što ne papa-franjopoznaje europsku prošlost, nego i ima pogrješnu viziju eruopske budućnosti poradi nepoznavanja jedine i bitne konstante, to jest da je Europa napučena nacionalnim državama koje drže do sebe i ne misle se utopiti u europsku naddržavu, Federativnu narodnu republiku Europu, možda i socijalističku – budući da papa nema pojma o europskim ljevičarima koji su prošli put od staljinista, maoista do titoista, a drže otprilike isto toliko medija po Europama kao i „naši“ ljevičari istoga tipa u Hrvatskoj. Ne će u tu federaciju naravno i posebno ni srednjoeuropske države koje imaju povijesna iskustva (za razliku od Franje) , ne žele se voziti u ekonomskoj klasi dok zapad pije šampanjac u prvoj, nacionalna i državna samosvijest tolike su da suverenost nikada ne bi izložile opasnostima novih iskušenja. Takvima je u Europi Trump dao potporu,i to je dobro, štogod mislili o ostalim njegovim potezima, a ni to što je suzdržano srdačan prema Putinu za sudbinu ovoga Peljeski_mostsvijeta nije loše.

Hrvatska je, znači, našla svoje društvo, ali Bosnu i Hercegovine ne može ostaviti u opakom regionu, i tu je problem. Isti oni koji s ovu i onu stranu oceana plješću povezivanju srednje Europe kao čvršće (i vojne) krajine prema Rusiji, nikako ne mogu svariti da je hrvatsko pitanje u BiH krucijalno za opstanak te tvorevine. Pa tako OESS otvoreno kaže da hrvatske republike (entiteta)u BiH ili ne bih ne će i ne može biti, što govori o betonskim mozgovima kojima se cementira i nadalje misao o „građanskoj Bosni“, misao nepovijesna i nerealna, kojoj se sve snažnije priključuje i Berlin ( premda je navodno novo uređenje Bosne u suradnji Berlina i Carigrada vjerojatno samo patka, ali i tu patku hrvatska diplomacija mora u začetku ustrijeliti.)

Na sastanku hrvatske Vlade i Vijeća ministara BiH također se s tim u svezi nitko nije izjašnjavao, uljudno se govorilo kako su jedni drugima važni i vrlo bliski, Plenković je obećao Bosni europsku perspektivu, a oni njemu da će praviti (opet) probleme oko Pelješkoga mosta, ako im ne pripadnu dimnjak i teritorijalno hrvatsko more do Hvara i Brača. Zatim su svi otišli na čevape. U Sarajevu su očito pozorno pratili slučaj hrtsa Savudrijskom valom i ostalim vragolijama, pa rekli: ako mogu Slovenci s pola viagre Hrvate, zašto ne bismo i mi? I mi smo pomorska zemlja, mi smo Neumovi, Neum je naš, nabavit ćemo i jednu falkušu , a sagradit ćemo i džamiju (više njih ako treba)...No, s novom prijetnjom iz Sarajeva nije se za šaliti, ako budu išli na arbitražni sud, onda ćemo do Brača i Hvara s bosanskim putovnicama. Shvatili, bolan, da Hrvatska uvijek gubi na međunarodnim sudovima (a Hrvati i na narodnim sudovima).

Nadzorni odbor HRT-a

Ozbiljna se priča zavrtjela s nestašlucima na Hrvatskoj radioteleviziji u bliskoj povijesti. Podatke je saborskom odboru dostavio Nadzorni odbor HRT-a: da su nekima isplaćivale apanaže bez ugovora ili s nejasnim ugovornim razlogom, da su sklapane gričke nagodbe, da su u potjeri za blagom neki našli Zviždači-upravljačiU međuvremenu se čulo da mjerodavno državno tijelo ima vruću želju promijeniti Nadzorni odbor koji vodi Anja Šovagović. Nije nelogično: Nadzorni se odbor HRT-a previše posvetio Hrvatskoj radioteleviziji a ne Hrvatskim šumama ili vodama i doznao stvari koje nije smio doznati, nije se ograničio na kimanje glavama i automatsko odobravanje svega što mu je servirano. Nakon što je izvješće odbora stiglo u Hrvatski sabor, mjerodavne želje su ponešto spasnule. Ili nisu? Bit će zanimljivo. Hrvatska je to. Nepredvidljiva hrvatska posla, paradoksalna situacija u kojoj se nadzorni odbori proglašavaju zviždačima ako ne idu niz dlaku upravljačimasanduk, te još štošta o čemu ćemo uskoro čuti. Jedno je već sada očito: ovo je prvi Nadzorni odbor, koliko se sjećam, koji radi odgovorno i ne libi se otkrivati mutne poslove, ne stavlja „predmete“ u ladice i reagira na „predmete“ (projekte) koji godinama stoje u ladicama i ne realiziraju se iz (hajdmo se praviti blesavima) nepoznatih razloga. U to sam se osobno uvjerio kada je na nedavno moje pitanje Nadzornom odboru zašto se ne snima televizijska dramska serija „Kolarovi“ – premda je scenarij triput blagoslovljen a tv-hijerarhija dvaput dala zeleno bacicsvjetlo – rečeni odgovorni odbor brzo reagirao, pa i sam zatražio objašnjenje. Slično je postupilo i Programsko vijeće HRT-a , koje je iz kuće dobilo vrlo povoljno očitovanje o projektu i scenariju, te zaključkom da bi bilo vrijedno snimiti tu seriju o nekoliko naraštaja zagrebačke obitelji u turbulentnom dvadesetom stoljeću... Odmah su se, naravno, javili i kućni majstori, plašeći ljude visokim troškovima snimanja, što je najbolji način da se uguši projekt. O tome da se gušenjem sprječava rađanje novoga hrvatskog kulturnog blaga - ni riječi. O tome da se hrvatsku igranu seriju visoke vrijednosti (a trebala bi takva biti) može prodati po svijetu i zaraditi, pa možda i pokriti troškove proizvodnje – ni riječi.

Da spomenem i ovo, makar sam mislio preskočiti ali mi je vruće i nervozan sam: prije više od mjesec dana najavio sam se novom glavnom ravnatelju, mislim da se preziva Bačić. Od tada ni slova, ni pisma ni razglednice. Blagonaklono mislim da je čovjek preokupiran zamršenim problemima, ali je stvar obične građanske uljudbe da mi to poruči i odgodi sastanak na određeno vrijeme. Na stranu činjenica da sam bio prvi glavni ravnatelj HRT-a, na stranu da sam autor legendarne (kažu) televizijske serije pa znači i provjeren scenarist, na stranu što sam autor mnogih televizijskih i radijskih „proizvoda“od svršetka sedamdesetih do devedesetih zvizdaci(i zatim polako likvidiran nakon početka novoga stoljeća). Na stranu, velim, sve navedeno, ali i da nisam imao nikakve veze s televizijom i radijom, taj je čovjek trebao podignuti slušalicu. Kažu mi da čovjek ni s kim ne komunicira, pa mi je nešto lakše. Komunicira li barem s Nadzornim odborom, ne znam.

U međuvremenu se čulo da mjerodavno državno tijelo ima vruću želju promijeniti Nadzorni odbor koji vodi Anja Šovagović. Nije nelogično: Nadzorni se odbor HRT-a previše posvetio Hrvatskoj radioteleviziji a ne Hrvatskim šumama ili vodama i doznao stvari koje nije smio doznati, nije se ograničio na kimanje glavama i automatsko odobravanje svega što mu je servirano.

Nakon što je izvješće odbora stiglo u Hrvatski sabor, mjerodavne želje su ponešto spasnule. Ili nisu? Bit će zanimljivo. Hrvatska je to. Nepredvidljiva hrvatska posla, paradoksalna situacija u kojoj se nadzorni VSRHodbori proglašavaju zviždačima ako ne idu niz dlaku upravljačima.

Hrvatsko sudstvo

Ne valja, blago rečeno. Premreženo je vezama i utjecajima, vjerojatno i sitnom (i krupnom) korupcijom. Donose se presude od kojih se hrvatska javnost hvata za glavu, predmet se vuku po dvadeset godina i više, isti sud donosi različite presude u različito vrijeme, premda se činjenične okolnosti nisu promijenile. Ako se Hrvatica rastane sa strancem, hrvatski sud dodjeljuje djecu strancu, valjda u sklopu demografske obnove . Vrhovni sud skida Paravinji dvadeset godina, kako bi mu omogućio da izađe za deset i manje pa se opet vozi oko Trilja – nema teškog ubojstva, samo obično, takoreći uobičajeno. Pa kada se takva praksa uobičaji, dolazimo do zaključka o teškom (samo) ubojstvu hrvatskoga pravosuđa. Da ne spominjem ubojstvo Ivane Hodak, koje je zgrozilo i rastužilo naciju, ostavilo ju u dubokom uvjerenju da je prava istina prikrivena.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 22-11-2017, 10:22:44

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0069_Veliki_Tabor.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).