Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Svibanjske pobožnosti

Isprika čitateljicama i čitateljima ove rubrike: naime, tekst koji sam napisao nestao je bez traga u meni uglavnom nerazumljivim sferama međumrežja, pa ga sada po sjećanju rekonstruiram, na brzinu i površno.

Koliko pamtim, započeo sam bio s „Hodom za život“ koji od srca podupirem, uz primjedbu da sam opazio stanovitu MeđugorjeMeđugorjeimao sam u rukama dokumente koji izvan svake sumnje svjedoče da je u aferu oko Međugorja bio umiješan sovjetski KGB, koji je srdačno surađivao s jugoslavenskim tajnim službama, a imao je krakove i u Vatikanu. Kada jednoga dana ti dokumenti budu objavljeni, ako budu, vidjet će se koliko su bili zabrinuti čuvari komunizma i koliku im je opasnost predstavljalo Međugorje, kakvim su se ucjenama bavili.nepravdu: naime, mladi hodači za život morali su pječašiti, a protuhodači su se vozili u maricama. To jest u jednoj marici, jer su svi stali u jednu. Tako kultura života odnosi ogromnu prevagu nad kulturom smrti.

Hodali su u Lurdu i hrvatski vojnici, potomci masakriranih nakon Drugoga svjetskog rata, potomci pobjednika nad srpskom agresijom devedesetih ali i još orni hrvatski branitelji iz tih godina – u maskirnim odorama ali i povijesnim, uz njih predsjednica države, ministar obrane i ministar branitelja.

Pokušao sam naći usporednice Lurda, Fatime i Međugorja, misleći na zamjerke Međugorju. (Lurd pišem fonetski jer je crkva moga djetinjstva u Zagrebu crkva Majke Božje Lurdske a ne Lourdeske).

Prvo: Gospa se djeci (Bernardici u Lurdu, Luciji, Franciscu i Jacinti u Fatimi) prikazala mnogo puta, Bernardici čak Udbaosamnaest, fatimskim pastirima također podosta često, i najavljivala je sljedeće svoje ukazanje – pa od toga nije napravljena velika priča u smislu sumnja. Štoviše, i sama Gospa je bila najavljena, u Fatimi se prvo pojavio anđeo i navijestio njezino prikazanje. Sudbina djece je ista, Bernardicu su strogo ispitivali, štoviše podmuklo i neprijateljski, i na kraju kapitulirali pred njezinom iskrenošću, a fatimske pastire štoviše zatvorili i kazali im da će ih sljedećega dana ubiti. Nisu se uplašili, Majka Božja je i tako rekla Franji i Jacinti da će ih uzeti k sebi vrlo brzo. Ispitivanja međugorske djece u doba komunizma bila su čak i nešto manje bezobzirna, no i ona su polagala teške testove i nasilja, a na kraju je najviše stradao odrasli fra Zovko.

Drugo: imao sam u rukama dokumente koji izvan svake sumnje svjedoče da je u aferu oko Međugorja bio umiješan sovjetski KGB, koji je srdačno surađivao s jugoslavenskim tajnim službama, a imao je krakove i u Vatikanu. Kada jednoga dana ti dokumenti budu objavljeni, ako budu, vidjet će se koliko su bili zabrinuti čuvari komunizma i koliku im je opasnost predstavljalo Međugorje, kakvim su se ucjenama bavili. No,Međugorje je trijumfiralo, postalo je svetištem i ciljem milijuna i milijuna ljudi iz cijeloga svijeta, svih narodnost i rasa, pa ako na kraju balade dobije potvrdu kao službeno svetište, ništa se ne će promijeniti, bit će to samo (nevoljko) priznanje već odavno realnoga stanja.

Komunizam u Međugorju doživio udarac od kojeg se nije oporavio

Komunizam povezuje Fatimu i Međugorje na paradoksalan način – u Fatimi je započela vrlo jasna zabrinutost od širenja komunizma na zapad, u Međugorju je – bez precizne intervencije nadnaravnoga bića – komunizam doživio udarac od kojega se nije oporavio, nije bio spreman ni sposoban suočiti se s tako silnom mnogoljudnom energijom, Ivan Pavao II.a papa Ivan Pavao II. čije su zasluge velike, tiho je navijao za Međugorje. Bio je politički papa i razumio što se događa, shvatio je da je dobro što je Gospa progovorila na hrvatskom. I jest, to je jezična dimenzija koju velike nacije ne mogu progutati: da Majka Božja progovara velikim jezicima, francuskim i portugalskim, podosta je prirodno. Ali odakle ona zna hrvatski? Ma to je previše, pa tko na ovom sviujetu zna hrvatski, a nekmoli na onom. Ni papi Franji to nije normalno. On ne govori hrvatski, nije on Ivan pavao II. Uopće, on – kako je rečeno u jednoj televizijskoj emisiji - nema isto povijesno pamćenje kao mi Europljani, pa bi bilo dobro da ga oni koji ga imaju upute u tajne barem bliže prošlosti, uključujući Stepinca.

I u povijest Crkve koja je pokušala kanonizirati latinski nasuprot narodnim jezicima, čemu su upravo Hrvati kroz povijest davali uspješan otpor. Pa su slušali mise na hrvatskom i slušaju ih danas, štoviše i na tzv. gradišćanskom hrvatskom koji nije nego ponešto arhaičan hrvatski iz doba velikoga povlačenja Hrvata na sjever pred turskim osvajanjima. Gradišćanski Hrvati stigli su u nedjelju u Zagreb i u katedrali je zazvonio jezik prožet ikavicom koja bi – da je bilo sreće – danas bila utkana u standardni hrvatski, budući da je spona Dalmacije, Bosne i Slavonije, i šire. Hrvati iz Austrije (Gradišće je u svoje vrijeme bilo mađarski teritorij) hodočastili su na grob Alojzija Stepinca, misi su nazočili mnogi političari, pa i predsjednik Vlade koji se pričestio.

Pobožan svršetak tjedna

U svakom slučaju, svršetak prošloga tjedna bio je vrlo pobožan. Te nedjelje bijahu i prve pričesti, hrvatski je puk, Prva pricestvjernički, malovjernički i nevjernički vodio djecu u crkve i škole na pričest, te se na trenutak činilo da su hrvatske podjele svladane. No da, iste su nedjelje bili i lokalni izbori na kojima je nekima podijeljena posljednja pomast, primjerice SDP-u, koji se pomalo odriče istočnoga grijeha, ali ne hvata priključak, luta pustinjom i tako će idućih četrdeset godina.

HDZ se pojavio na lokalnim izborima u nekoliko oblika, umjereno desnom i desnom, pa se može reći (Plenković) da je Hrvatska poplavila (ne mislim SlovenijaU zaštitu Thompsona podignuli su se Janša, Kolinda i Andrej, a najbolju je usporedbu povukla Meri Cetinić s Vice Vukovom – to jest vrlo slikovito kazala da ništa nije promijenilo od jugoslavenskoga doba, a u Sloveniji ljevica vlada svim područjima života, uz to bijesna na Hrvatsku zbog arbitraža (teritorija), pa umjetno proizvodi harangu protiv „ustaške“ Hrvatske i prenosi (zajedno s pupovečkima) odioznost prema Hrvatskoj na razinu Europske unije. Jedan više-manje normalni Slovenac, ali sklon humoru, nazvao me je i predložio da Thompson održi koncert zajedno sa Cecom, što bi smanjilo tenzije.na Gunju, ali i Gunja igra u ovim izborima i mogla bi gospođu Mrak skupo stajati u drugom krugu, kada već nije u prvom)... U svakom slučaju, mnogi kandidati koji su sanjali drugi krug, našli su se u devetom krugu. Crveni su ostali u svojim rupama koje prekrivaju (vrlo zanimljivo) zapadni i svjeverozapadni rub uz slovensku granicu preko koje šalju perfidne signale o fašizaciji Hrvatske i sprječavaju koncert Marka Thompsona u Mariboru.

U zaštitu Thompsona podignuli su se Janša, Kolinda i Andrej, a najbolju je usporedbu povukla Meri Cetinić s Vice Vukovom – to jest vrlo slikovito kazala da ništa nije promijenilo od jugoslavenskoga doba, a u Sloveniji ljevica vlada svim područjima života, uz to bijesna na Hrvatsku zbog arbitraža (teritorija), pa umjetno proizvodi harangu protiv „ustaške“ Hrvatske i prenosi (zajedno s pupovečkima) odioznost Thompsonprema Hrvatskoj na razinu Europske unije. Jedan više-manje normalni Slovenac, ali sklon humoru, nazvao me je i predložio da Thompson održi koncert zajedno sa Cecom, što bi smanjilo tenzije.

Nego, muke s Agrokorom prelile su se i u regiju, pa i u Srbiju – bez obzira što ondje niječu da su ugroženi. Ako je istina da i ondje imaju problema, ostvarila se u gospodarskom smislu ona Thompsonova „Stići će vas naša ruka i u Srbiji“.

U međuvremenu je Marko Perković mogao održati koncert u Rijeci, koja je dvostruko slavila (za sada vjerojatno politički i sigurno nogometno). Zašto ga nisu pozvali? Ili: zašto Obersnel nije pozvao barem Cecu, koja bi u Rijeci imala zahvalnu publiku. U autonomnu pokrajinu Istru Thompson ne može, premda Pula i Umag nisu u Sloveniji, nego još uvijek u sastavu Hrvatske.

Toliko. Površno, iz razloga koji sam naveo na početku. Na trenutak sam pomislio da mi se originalni tekst izgubio poradi spomena KGB-a u svezi s Međugorjem. Ali ne patim od manije proganjanja, pa sam odustao. Uostalom, KGB više nije tajna služba, nego javna vlast u Rusiji.

                                                                                   Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sub, 16-11-2019, 22:19:15

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.