Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Hrvatska početkom srpnja 2015.

Čas toplo, čas hladno, uglavnom vruće. Nakon što se čuda u Međugorju pokušavaju proglasiti upitnim, Zagreb preuzima prvenstvo u pojavama racionalnom duhu zagonetnim: slučaj čudesnoga nestanka ministra poljoprivrede usred razgovora s predsjednicom države danima izaziva zanimanje okultne javnosti, a odgovora nema.

Podsjećam: dok su u Pamploni ulicama jurili bikovi i probadali pustolovne turiste i domaći živalj, u Zagrebu su pasli travu vrlo uljudni i pitomi bikovi, a njihovi vlasnici prosvjedovali zbog otimanja zemlje. Kolindu je ta situacija rasrdila pa se sama od sebe uputila u Ministarstvo poljoprivrede i započela razgovor s ministrom. On je u jednom trenutku nestao pred očima predsjednice i njezinih suradnika. Kako je to izveo, radi li se o mađioničarskim trikovima ili nadnaravnom događaju, nije poznato. Je li to bila pokazna vježba za nadolazeće parlamentarne izbore kada će nestati cijela ova Vlada?

Pokušaj genocida nad Vučićem

Dvadeset je godina prošlo od genocida nad muslimanima u Srebrenici. Okupili se bezgrješni glede toga masovnog zločina, ali i grješni, političari i preživjeli (malo njih). Nije došao tadašnji predstavnik Ujedinjenih naroda Akashi za kojega se poslije ustanovilo da je dobrano korumpiran, a ako i nije -glavni je krivac za masakr (plus nizozemski uenovci). Tako da nije čudno što i danas UN ne može Vucic Srebrenicaprevaliti preko usta riječ genocid, za razliku od Europe koja može izgovoriti i sve joj je danas jasno, kao što joj u vrijeme „balkanskih ratova" ništa nije bilo jasno ili se pravila blesavom.

Ujedinjeni narodi (Vijeće sigurnosti) nisu uvjerili Rusiju da se u Srebrenici „dogodio genocid", premda je britanska komponenta doista delikatno sročila tekst u kojemu se Srbija i Srbi na spominju, nego je valjda riječ o nadnaravnoj pojavi. Bio je u subotu ondje i Bill Clinton koji je također (naknadna pamet) zažalio što nije djelovao na vrijeme, kao što jest potom u navali Srba na Kosovo. Clinton je u HTV-ovom Dnevniku više-manje marginaliziran, a kako i ne bi kada je dao prešutnu ili ne potporu hrvatskoj vojsci u Oluji i njezinoj bosanskoj fazi, što mu sadašnji urednici ne mogu oprostiti. Urednici Dnevnika ipak bi se mogli prisjetiti da je Washington – nakon BiHPoslije rata, distanciravši se od Hrvata, zaboravili su tko ih je klao u Podrinju, da su ih zajednički klali četnici i Titovi komunisti, a branio ih je – tko? Pa Francetić, zaboga. Povijest se ne smije krivotvoriti, a ako se zaboravi događa se na kraju 20. stoljeća Srebrenica. Mučna i strašna svjedočanstva ispričali su preživjeli, oni koji još uopće žele govoriti. Najveći broj njih više i ne želi, sjede i plaču od bespomoćnosti, čemera i gnjeva. A Srebrenica je i dalje u sastavu „republike srpske", Bože veliki! Istoga entiteta u kojemu se ovih dana demoliraju kuće hrvatskih povratnika.što je HV spasio Bihać i krenuo dalje, zaustavio Hrvate kod Banjaluke i tako spasio RS, te mu to mogu upisati u dobro, iz svojega kuta. Marginalizirana je i hrvatska predsjednica Kolinda, kojoj urednici ne mogu zaboraviti da je uza sve njihove klipove ipak postala predsjednicom.

Glavnim je događajem proglašen napad cipelama i bocama na srbijanskoga premijera Vučića kojemu je – po beogradskom „Informeru" – „rasječena glava". Zvuči vrlo dramatično. Sljedećih će se dana, očekujem, u srbijanskom tisku pojaviti naslov „Pokušaj genocida nad Vučićem". Svi mnogo žale Vučića koji je izgubio čak i naočale, a ni s njima nije opažao genocid u Srebrenici na obljetnicu kojega je došao licemjerno se pokloniti žrtvama što su stradale od nepoznatog počinitelja. Negdje su mu pronašli izjavu iz tih genocidnih dana o stotinu muslimana za jednoga Srbina, zapretanu izjavu baš poput one kada je u tijeku srpske agresije usred Banovine vriskao „Ovo je Srbija". Te da se u ona vremena vozio u džipu vojvode Vidovića, zajedno s Nikolićem, a na haubi je bila lubanja ubijenoga Bošnjaka. Teška sudbina Vučićeva rasplakala je jugoslavensku novinarku J. Lovrić, koja nije na vrijeme saznala ni da su, navodno, cipelarenje Vučića inicirali navijači jednog srbijanskog kluba.

I (podsjećam ne prvi put), isto je tako licemjerna krivotvorina izjava predstavnika EU da se u Srebrenici dogodio prvi genocid nakon Drugoga svjetskog rata. Nije. Prvi je bio genocid nad Hrvatima nakon svršetka rata u svibnju 1945. Pa dok se iz godine u godinu ipak pronalaze kosti ubijenih muslimana u okolici Srebrenice i dostojno pokapaju, pobijeni Hrvati, muškarci, žene i djeca leže sedamdeset i pet godina u jamama i rudnicima, anonimne kosti, bezdušno zaboravljene. A i među njima velik broj muslimana koji su se u to vrijeme smatrali Hrvatima.

Poslije rata, distanciravši se od Hrvata, zaboravili su tko ih je klao u Podrinju, da su ih zajednički klali četnici i "Kapetan"Mlađi naši suvremenici i ne znaju tko je bio „kapetan Dragan" (i ostao), ne čitaju više ni stripove kao mi nekada, a u školi o Domovinskom ratu i srpskoj agresiji mogu saznati malo ili ništa. O „Draganu" ni riječi. On je ionako „obični" zločinac sa smislom za samoreklamu, iz vremena kada su oni najveći tek spremali postati masovnim zločincima.Titovi komunisti, a branio ih je – tko? Pa Francetić, zaboga. Povijest se ne smije krivotvoriti, a ako se zaboravi događa se na kraju 20. stoljeća Srebrenica. Mučna i strašna svjedočanstva ispričali su preživjeli, oni koji još uopće žele govoriti. Najveći broj njih više i ne želi, sjede i plaču od bespomoćnosti, čemera i gnjeva. A Srebrenica je i dalje u sastavu „republike srpske", Bože veliki! Istoga entiteta u kojemu se ovih dana demoliraju kuće hrvatskih povratnika.

Vasiljković u Hrvatskoj

Lažni kapetan Dragan Vasiljković o kojemu su svojedobno u Srbiji crtali stripove u stilu „Bleka Stene", vratio se na mjesto zločina, to jest u Hrvatsku. Bio je daleko, u Australiji, pa nije čudo da je do Hrvatske putovao skoro deset godina. Kada ga je svojedobno dohvatila hrvatska potjernica i Australci ga zatvorili, javila se bila australska udruga „Srbi za pravdu i demokraciju" i izjavila da je spremna potrošiti milijun dolara za obranu, a uhićenje Vasiljkovića proglasila lovom na vještice.

Mlađi naši suvremenici i ne znaju tko je bio „kapetan Dragan" (i ostao), ne čitaju više ni stripove kao mi nekada, a u školi o Domovinskom ratu i srpskoj agresiji mogu saznati malo ili ništa. O „Draganu" ni riječi. On je ionako „obični" zločinac sa smislom za samoreklamu, iz vremena kada su oni najveći tek spremali postati masovnim zločincima.

Papa u Južnoj Americi

Naporno putovanje pape Franje po kontinentu iz kojega je i sam došao u Rim. Homilije za siromašne, za izvorne kršćanske vrijednosti. Iz Dnevnika HTV-a koji fanatično pratim (kao što ste opazili) zapamtio sam rečenicu: „Papa Franjo je otišao u Južnu Ameriku gdje j o š ima katoličkih vjernika." Na drugim kontinentima su valjda nestali, kao Jakovina. Na jednom (ili dva) kontinenta doduše nestaju bez nadnaravnih razloga, to jest ubijaju ih kao možda nikada prije u povijesti.

Lalovac

Najavljuje uhićenja, čak i hapšenja. U dobro mu se treba uzeti da ne će uhićivati ljude nego ojbove. „Oni su za mene OIB", kaže (prepričano). Tako ljudi dobivaju brojeve, postaju brojevi. Još malo pa će se hrvatskim građanima OIB tetovirati na podlaktici. Stražari u Remetincu dozivat će pritvorenike povicima: „ OIB 2456......može u šetnju!"

U HAZU o novinarima

U HAZU je održana tribina pod nazivom „Mediji kao agens nedemokratičnosti i antiintelektualizma". Ta je naslovna najava izazvala kod naivnih kao što sam ja pomisao da HAZUU HAZU je održana tribina pod nazivom „Mediji kao agens nedemokratičnosti i antiintelektualizma". Ta je naslovna najava izazvala kod naivnih kao što sam ja pomisao da će biti riječi o medijima u cjelini, takvima kakvi jesu. Prevario sam se, uglavnom. I ja sam kriv što nisam pročitao sitniji tekst na pozivnici, gdje je pisalo da trend nedemokratičnosti i antiintelektualizma promiču društvene mreže, „primjerice portali i blogovi". O tiražnim tiskovinama ni riječi ili malo, o televizijama ni toliko, o HRT- ništa.će biti riječi o medijima u cjelini, takvima kakvi jesu. Prevario sam se, uglavnom. I ja sam kriv što nisam pročitao sitniji tekst na pozivnici, gdje je pisalo da trend nedemokratičnosti i antiintelektualizma promiču društvene mreže, „primjerice portali i blogovi". O tiražnim tiskovinama ni riječi ili malo, o televizijama ni toliko, o HRT- ništa. U publici se okupili uglavnom stariji ljudi i saznali da pripadaju linearnom naraštaju, a neki od tih starijih upućeni su iz centralnoga komiteta – za svaki slučaj. Beogradski (ne đak) profesor koji sada vodi hrvatsko Novinarsko društvo sjedio je i mudro šutio, vrlo zadovoljan što nitko nije potegnuo potrebu utemeljenja novoga, doista hrvatskog novinarskog društva, koje je na pomolu.

Iz cijeloga toga slučaja izdvojio se osobnom ispovijesti Želimir Ciglar o kojemu je u ovoj rubrici već bila riječ – bivši (odličan) novinski kazališni kritičar ispričao je kako je postao bivši, a nije mu se to dogodilo na portalima i blogovima nego u medijima koji su valjda ostali „agens demokratičnosti i intelektualizma". Da, nije bilo riječi ni o novinarima koji su podobivali otkaze ili im je zahvaljeno na suradnji zadnjih godina (Dujmović, Šola, Starčević, Vidović Krišto, Hloverka Novak, Elizabeta Gojan...) Oni su postali žrtvama „demokratičnosti i intelektualizma" u masovnim medijima.

No, za istinu reći, bilo je nešto govora i o medijima koji nisu web-logovi ni portali ni haustori, a i u njima majstori ispod intelektualne razine. Oni i nadalje žive u linearnom svijetu, to jest jednosmjernom – njih se ne može komentirati u njihovim medijima, pisma čitatelja su cenzurirana, nema „trolova". Oni su jednosmjerni, ali i jednoumni. Ako imaju neki drugi um, lete (Dujmović). Rečeno je isto tako da se novinarski podmladak ne služi knjigama i priručnicima, osim Wikipedije. Da, primjerice, ne listaju Britansku enciklopediju.

S tim u svezi – kada sam derao klupe na komparativnoj književnosti i pio žestoka pića s Hergešićem i Slamnigom, imali smo ondje omanju knjižnicu, a u njoj bijaše i Britanska enciklopedija. U njoj je pisalo da je književnik Miroslav Krleža ubijen u Drugom svjetskom ratu. Bilo je to početkom šezdesetih, valjda je u novijim izdanjima ispravljeno. Ali ni ta (naoko)pogrješka nije bez vraga – ma logično je da su ustaše ubili Krležu, logično urednicima Enciklopedije.

Sezona kiselih krastavaca

Obično počinje sredinom srpnja, s prekidom oko Dana pobjede (ove godine plus mimohod u Zagrebu, plus selidba Čavoglava u Knin). Koliko vidim, sezona K.u K. (kiselih Kiseli krastavcikrastavaca) počela je i nešto ranije, senzacionalnim napisom o hrvatskom kralju – to jest budućem. U jutarnjim novinama, naravno, gdje se razmatra isplati li se obnoviti hrvatsku monarhiju. Ljetne igre prijestolja vrte se oko Habsburgovaca koji nisu izumrli, nešto oko Frankopana koji su navodno ili stvaro lažni, itd. No, koja je prava svrha toga naklapanja. Najednom se uz rečene obitelji navode i Karađorđevići, ne u naslovu ili flešu, nego sitnije. Tako provokatori jugoslavenske fele nakon što su iscrpili Tita i komunističku Jugoslaviju, vape za monarhističkom Jugoslavijom. Ma nije važno kakve ja, samo da jest.

A kad smo kod kraljeva i kraljica, eto je predsjednica udruge Majke Srebrenice proglasila Kolindu kraljicom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tako je dilema riješena na najbolji mogući način, s tim što kraljevstvo obuhvaća cjelinu srednjovjekovnoga Hrvatskog kraljevstva.

Diogeneš

Onaj koji je svijećom tražio ljude. Kajkavski Diogeneš pojavljuje se u komediji Tituša Brezovačkog, a nije filozof nego naturfilozof nižega ranga, sluga dvaju zgubljenih Diogenesbratof, sjeverni brat puno slikovitijega južnog Pometa."Diogeneša" je „otkrio" Gavella za tisućitu obljetnicu Hrvatskoga kraljevstva 1925., obnavljao predstavu i poslije Drugoga svjetskog rata. Početkom osamdesetih izvode Histrioni svojega „Diogeneša", s velikim uspjehom.

Prošle subote i opet „Diogeneš" za tridesetu obljetnicu Zagrebačkog histrionskog ljeta na Opatovini (i četrdesetu postojanja Histriona). Režija: Zlatko Vitez, u ansamblu se ističu Željko Duvnjak i Adam Končić, dosta glazbenih brojeva i ekstemporiranja sa satiričkim žalcima, od kojih je najvedrija ona praćena i rekvizitom (štakor s gaćama), a odnosi se naravno na individuu koja slovi kao intendant riječkoga HNK (odnosno SNK).

Sporedni žalac upravljen je prema zagrebačkoj logistici riječkoga štakora, to jest „Kerempuhu". Uoči premijere gradonačelnik uručuje Histrionima Nagradu grada Zagreba, a Zlatka Viteza javno proglašuje svojim savjetnikom za kulturu. A hrvatski kajkavski? Diogeneš ga po Zagrebu traži svijećom. Pa (dosta njih) ne razme Brezovačkog , te pitaju suseda u publici: „Šta kaže, šta kaže?"

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 7-12-2021, 20:04:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.