Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Lipanj ide dalje

Vrijeme čas kišovito, čas sunčano, čas vruće, čas hladno, čas dugočasno, čas nečasno... to jest uvijek nečasno u zadnjih petnaest godina kojih će se potomci sramiti idućih petnaest stoljeća, ako ih bude. To jest potomaka. Hrvatska demografski stoji tako loše da bi i za jedno stoljeće mogla kao zadnji trag Hrvata ostati samo rijeka Potomac na istočnoj obali SAD-a, to jest: čeka nas sudbina Croatan Indijanaca. Može nas izvući samo neka velika sreća u nesreći, a njoj se već naziru konture.

Nevolja u kojoj se na pozornici opet pojavljuju Hrvati obično je vezana uz ratnička, junačka djela, a Europa baš sada vapi za njima, te nije slučajno da je dozapovjednik NATO-a za Europu postao jedan Hrvat. Kada je sve lijepo i mirno, a Europa se guši u blagostanju i novcu, onda Hrvati nisu potrebni – njih se šikanira, vješa ih se o švicarske kamate, pušta ih se da sami samcati pobjeđuju teško naoružanu jugoslavensku vojsku, ali kada je i ta Europa u cjelini u opasnosti, onda su Hrvati dobri dečki, onda se Europa prisjeća Nikole Zrinskog Sigetskog i Nikole i Petra Zrinskog, Vuka Frankopana... pa sve do baruna Trenka i Josipa Jelačića.

Europa opet treba kondotijere i vitezove na granici jer se ne može duž cijele postaviti zid kao što se (uglavnom CiljeviSituacija je ovakva: kao što je prvi cilj velikosrpske agresije bilo ovladavanje cijelom bivšom Jugoslavijom (minus Slovenija) tako bi i Putin vrlo rado sastavio sve dijelove Sovjetskog saveza uključujući satelitske zemlje istočne Europe iz doba komunizma, u čemu ga ometa NATO pa je prešao na drugi program uspostave linije na crti Karlobag – Karlovac – Virovitica koju u ovom slučaju čine istočne granice Poljske i južnije nalazećih se NATO-članova, sve do Hrvatske. Istočno i sjeverno od te linije sve je rusko, poručuje Putin, što je dignulo kosu na glavi Latviji, Litvi i Estoniji posebno, Finskoj također a sada i Švedskoj. I na jugu Ukrajini gdje su Rusi već obavili pokaznu vježbu.besmisleno) postavlja da se zadrže bijedni izbjeglice iz ratom i gladi pogođenih zemalja. Onaj pravi, veliki i zabrinjavajući zid - omeđen s obje strane razornim oružjem - postavlja se u Europi između istoka i zapada kao u dobra stara jeziva hladnoratovska vremena, s tim što je u međuvremenu dio „istoka" postao dio „zapada" čime je stara Europa dobila zgodnu tampon-zonu u obliku Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunjske i Bugarske. I Hrvatske koja kao i uvijek ima višestruku zadaću – da zaustavlja muslimanski i pravoslavni rusko-srpski prodor na cijeli Balkan i sebe samu, ali na Europu prvenstveno.

Nove ruske tendencije su očite i neskrivane: tko je jamio, jamio, to jest tko je na vrijeme ušao u NATO, neka mu bude, ali od sada više nitko ne može u NATO bez ruske privole, a nje nema ni za Ukrajinu ni za Švedsku kojoj Putin prijeti vojnom intervencijom ako bude neposlušna. Ta prijetnja Švedskoj zaprepastila je nepoznavatelje novije povijesti, možda zato što današnji naraštaji percipiraju tu sjevernu zemlju kao med i mlijeko, pa i dobru destinaciju za novovalnu emigraciju. Neutralnu Švedsku, čiju se neutralnost sada može ucjenjivati.

Situacija je ovakva: kao što je prvi cilj velikosrpske agresije bilo ovladavanje cijelom bivšom Jugoslavijom (minus Slovenija) tako bi i Putin vrlo rado sastavio sve dijelove Sovjetskog saveza uključujući satelitske zemlje istočne Europe iz doba komunizma, u čemu ga ometa NATO pa je prešao na drugi program uspostave linije na crti Karlobag – Karlovac – Virovitica koju u ovom slučaju čine istočne granice Poljske i južnije nalazećih se NATO-članova, sve do Hrvatske. Istočno i sjeverno od te linije sve je rusko, poručuje Putin, što je dignulo kosu na glavi Latviji, Litvi i Estoniji posebno, Finskoj također a sada i Švedskoj. I na jugu Ukrajini gdje su Rusi već obavili pokaznu vježbu.

Eto, zato što veliki rat nije neizgledan, zato se Europa prisjetila Hrvata –nakon što su Amerikanci i NATO po držanju hrvatskih vojnika u Afganistanu i drugdje već odavno shvatili što imaju u rukama.

Za to vrijeme u Hrvatskoj

U Hrvatskoj za to vrijeme traje velik i nesmislen rat bez oružja, Bogu budi hvala, između nepopravljivih Jugoslavena koji odbijaju nestati i Hrvata koji izumiru, ali se ne predaju. Cilj malobrojnih, ali moćnih i u ovom trenutku vladajućih Jugoslavena jest nova Jugoslavija, a u tu svrhu treba prokazati sve države nastale nakon raspada komunističke Jugoslavije kao tvorevine nesposobne za preživljavanje. Okolnosti u kojima se nalazi Makedonija idu im na ruku, Bosna i Hercegovina tek je virtualna država, malena Crna Gora ima velikih problema i prilično veliku srpsku, a sve više i rusku manjinu, Srbija koja je i nadalje za hrvatske Jugoslavene južnoslavenski Pijemont, teško živi bez novaca od kojih je živjela u vrijeme bratstva i jedinstva i puno bi joj bilo bolje u trećoj Jugoslaviji.

Problem je Hrvatska, koja je ušla u tu vajnu Europsku uniju, pa i u NATO. Hrvatski u Jugoslaveni zato pripremili Plan 21 čije su namjere bile i ostale, dobro postavljene i podosta dobro realizirane: da Hrvatsku osiromaše, da se Hrvati moraju iseljavati pa ih na kraju ne će ni biti, da Hrvatsku sustavno prokazuju kao neizlječivu fašističku ovisnicu koja ne može i ne smije biti dio demokratskoga svijeta, zemlju s hipotekom iz Drugoga svjetskog rata – hipotekom koja je u međuvremenu skinuta s Njemačke, Italije, Japana itd., ali Hrvatskoj mora ostati da bi ju se moglo ucjenjivati. Tako iznutra rastakana Hrvatska u danom trenutku može postati plijenom jugoslavenskih lovaca.

Da bi se ta ideja ostvarila, potrebno je ići do korijena, predstavljati Hrvate kao paradoksalan narod, hrvatsku državu kao slučajnu državu itd. Nova Jugoslavija moguća se samo u velikim previranjima na europskom tlu i zato „hrvatski" Jugoslaveni s toliko ljubavi gledaju prema Putinu čija pustolovna i bolesna presezanja mogu doista izazvati veliki rat nakon kojega će karte možda biti drukčije podijeljene, na Jalti ili drugdje. Pa će u toj lijepoj budućnost Hrvati opet imati hipoteku – da su bili u NATO-u i štoviše, da je europski dozapovjednik bio Hrvat.

Skatološka kultura

Jugoslaveni, to jest peta kolona u Hrvatskoj, zdušno rade sve od dana nestanka njihove Jugoslavije. Pritajeni u najžešće doba srpske agresije (ponegdje i u neprijateljskim redovima), pojavljuju se na pozornici u drugoj polovici devedesetih da bi odmah prokazivali trijumfalnu hrvatsku vojsku kao agresorsku i uvaljanu u zločine, pruezimaju pomalo medije, a zatim njima i posve vladaju, financiraju ostavljenim im komunističkim novcem novine i osobe iz polusvijeta kulture, histeriziraju hrvatsku javnost srditu što Hrvatska nije odmah procvjetala kao ruža, dovode na vlast najopakije svoje predstavnike koji hodom kroz institucije razaraju hrvatsko tkivo i posebno hrvatsku kulturu.

Pušteni su s lanca psi izmiljeli iz kućica ili dovedeni s drugih strana. Podmetanja hrvatskoj kulturi i hrvatskom jeziku osobito, svakom su godinom sve drskija, raspojasana jugoslavenština prirodno primitivnoga tipa razularila se po povijesnim hrvatskim kulturnim ustanovama i na kraju prerasla u skatološku kulturu kojoj danas svjedočimo.

Vrlo dobra ilustracija je stanje u Rijeci, gdje crveni primtivci nikada nisu prestali vladati. Na vlasti je u gradu Obersnel koji (inače komunistima sklonom novinaru) poručuje da si „zabije mikrofon u guzicu". U HNK Ivana pl. RijekaVrlo dobra ilustracija je stanje u Rijeci, gdje crveni primtivci nikada nisu prestali vladati. Na vlasti je u gradu Obersnel koji (inače komunistima sklonom novinaru) poručuje da si „zabije mikrofon u guzicu". U HNK Ivana pl. Zajca stoluje neprijateljski provokator koji na prljavo donje rublje svojih (?) glumaca i glumica ispisuje imena poznatih hrvatskih glumaca, glumica i redatelja, šireći usput nepatvorenu mržnju prema svemu hrvatskom. Tim se skatofilima (ujedno jugofilima i srbofilima) pridružuje glazbena grupa Let 3 koja nedavno u Zagrebu i izvodi performans ili nešto slično pod naslovom „ Angela Merkel sere". Poznati su i po tome što na pozornici stavljaju čepove u svoje stražnjice.Zajca stoluje neprijateljski provokator koji na prljavo donje rublje svojih (?) glumaca i glumica ispisuje imena poznatih hrvatskih glumaca, glumica i redatelja, šireći usput nepatvorenu mržnju prema svemu hrvatskom. Tim se skatofilima (ujedno jugofilima i srbofilima) pridružuje glazbena grupa Let 3 koja nedavno u Zagrebu i izvodi performans ili nešto slično pod naslovom „ Angela Merkel sere". Poznati su i po tome što na pozornici stavljaju čepove u svoje stražnjice.

Zajednička jezgra svih tih kulturnih riječkih i prekoriječkih pothvata je, znači, otvor kroz koji čovjek izbacuje neprobavljenu hranu čiji je miris skatomanima neodoljiv, te im taj dio tijela postaje fetišem, simbolom njihova kulturnoga djelovanja, je li...Bolesnika ima svugdje, pa i u Hrvatskoj, ali su ovi bolesnici ujedno pacijenti isključivo protuhrvatske, jugoslavenske ideje. Mrle i Prle (ili Prlja Prodanović) već su prije desetak godina objasnili svoju dijagnozu: „Mi ne zbijamo šale. Ovo je novi svijet, neka nova Jugoslavija." Ima u toj izjavi i paradoksalna dimenzija – sami zastupnici nove Jugoslavije predstavljaju ju publici kao smrdljivu zemlju u kojoj bi oni, smrdljivci, rado živjeli.

Estradnim smrdljivicima i zagađivačima kazališne umjetnosti pridružuje se „linvist" Kapović s Filozofskog fakulteta koji je izgovorio ili napisao najprimtivniju rečenicu u novijoj hrvatskoj povijesti, dakle „Serem vam se na Bleiburg". Na stotine tisuća muškaraca, žena i djece koju su poubijali, poklali Titovi komunisti. Tu se skatološko-komunistička nova izražajnost pretvara ne samo u protuhrvatsku i neljudsku orgiju, nego autora lišava bilo kakvih veza s temeljnim civilizacijskim vrijednostima koje su svojina čovječanstva i pretvara smrdiljvca u životinju, s tim da bi se kućni ljubimci ali i mnoge divlje zvjeri ovom tvrdnjom mogle naći uvrijeđenima. Rečeni Kapović predaje studentima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu! Ante Barišić ili kako se već zove, kojega svjedok opisuje kao mučitelja hrvatskih uznika u vrijeme komunizma, predaje na Fakultetu političkih znanosti, gdje je i Dejan Jović, prononsirani velikosrbin i jugoslaven, što je jedno te isto.

Pa, vidite, mi smo se devedeset odlučili za demokratsku, socijalnu, a bogme i kulturnu hrvatsku državu, koja po svim uzusima ima pravo i dužnost oprijeti se fašističkim smrdljivcima bez obzira koji plašt nosili, pogotovu crveni plašt. Osobe spomenute u ovom napisu možemo i moramo ili privesti u ustavno-pravno-kulturni sustav moderne hrvatske države ili ih pod pratnjom odvesti do granice one zemlje u kojoj će se dobro osjećati, s čepom ili bez čepa u smrdljivoj stražnjici.

A Rijeka (da se malo vratim), Rijeka nije Rijeka, više je Fiume, više je Sankt Veit am Flaum, nije više i odavno nije domaća, čakavska Rika, najviše je jugoslavenska u kojoj Hrvati stišču zube i ogorčeno se pitaju kada će tu stići hrvatska država. Rijeka Drage Gervaisa, Ivana pl. Zajca, grad Nedjeljka Fabrija i Vjekoslava Šuteja, grad Kolinde Grabar Kitarović, niza sjajnih hrvatskih glumica, grad briljantnoga teatrologa Darka Gašparovića – taj je grad prepušten najnižem smeću na kugli zemaljskoj, i to u samostalnoj RH. Pa dižite se na noge Riječani, istjerajte stoku i političke stranke koje ju podržavaju. Izbori su uskoro. Vratite Rijeci dostojanstvo.

Nema Hrvatske, ima Jugoslavije

Da nam ne prijeti samo peta kolona u Hrvatskoj ili istočni susjed koji nije odustao od velikosrpskih snova, da i iz Europske unije koja sada treba Hrvate kao ratnike ipak i nadalje stižu ugroze ne samo u obliku federalizacije EU u kojoj Hrvatska tada ne bi imala šanse za preživljavanje, nego i iz krugova EU koji osjećaju i nadalje snažnu averziju prema hrvatskoj državi.

Ilustracija: nedavno je, ne znam je li još, nasred Trga bana Jelačića u Zagrebu podignut montažni „Europski paviljon" a u njemu je hrvatska europska publika mogla vidjeti zemljovid Europe na kojemu – nema Hrvatske. Ali ima Jugoslavije. Jesu li se priređivači ispričali? Nisu? Pa nisu ni oni, vele, opazili. Štoviše, njima je tako normalno da vide na karti crkotinu od prije 25 godina, vrlo su veseli kada ju vide. Znači, misle oni, nije sve izgubljeno.

Događa se to u lipnju 2015. Nedaleko, u Novinarskom domu, knjigu poznate jugoslavenske klateži predstavlja književno-novinarska bagaža pred neizlječivom publikom. Predstavlja se knjiga o Titu, njihovom neprežaljenom ljubimcu, zločincu i dikatatoru krepane komunističke Jugoslavije. Među publikom je, kažu mi, i Danijel Ivin (Goldstein), onaj na čiju je inicijativu Hrvatski sabor skinuo pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu. Ivin, kažu mi, ima štap. Teško hoda, valjda. U predvorju Novinarskoga doma osamljeni prosvjednik drži transparent kojim podsjeća na Kočevski rog. Na izlasku spomenuti Ivin napada prosvjednika štapom. Tako mi kažu i ja vjerujem da je tako bilo. Šteta što nisam bio ondje.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Uto, 26-10-2021, 23:42:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.