Dvije knjige generala Praljka

Nakon više od dvadeset knjiga koje je objavio u zadnjih deset godina, Slobodan Praljak sada izlazi pred svjetsku javnost s grandioznom enciklopedijom rata u Bosni i Hercegovini, na engleskom jeziku. Knjiga u dva toma donosi prikaz političkih odnosa Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini s dokumentima koji govore o poziciji predsjednika dr. Franje Tuđmana, Hrvatskoga sabora i Vlade, dok se u drugome dijelu iznose svjedočanstva o političkoj i vojnoj pripremi napada Armije BiH na Hrvatsko vijeće obrane u središnjoj Bosni s krajnjim ciljem osvajanja doline Neretve i izbijanjem kod Neuma i Ploča.

Posebna poglavlja posvećena su Mostaru, te dragovoljcima iz Hrvatske, Hrvatima porijeklom iz Herceg Bosne koji su nakon krhkoga primirja u djelomično okupiranoj Hrvatskoj napustili Hrvatsku vojsku i pridružili se Hrvatskom vijeću obrane, a muslimani pristupili Armiji BiH.

PraljakNešto se malo bavio politikom u početcima, simpatizirao s HDZ-om a našao se u HDS-u, ali je tražio akciju i našao ju kada je izbio puni rat, odnosno kada je srpska agresija iz puzajuće faze prešla u konačni oružani obračun s Hrvatima. Ratovao je u Sunji zajedno s kazališnim redateljem Mirom Međimorcem i glumcem Svenom Lastom, a onako robustan, hrabar i hiperaktivan nametnuo se kao vođa, postao pukovnikom, a 1992. brigadirom pa general-majorom.Među Hrvatima je i Slobodan Praljak, koji se samo u kratkom uvodu u ovu enciklopediju pojavljuje na osoban način da bi rekao publici kako je sam sastavio ovo djelo, uz pomoć suradnika, a da je pomoć Republike Hrvatske potpuno izostala. Njegovo se ime u knjizi pojavljuje u dokumentima i svjedočanstvima iz vremena kada je bio zapovjednik jugoistočne zone Herceg Bosne na potezu Čapljina-Mostar – Jablanica 1992. te potom zapovjednik vojnoga krila Herceg Bosne 1993. u vrijeme najžešćih sukoba s muslimanskom vojskom.

Dopustite mi da se podsjetim na dva trenutka iz samoga početka devedesetih u Hrvatskoj, koji su povezani s Praljkom i tadanjom situacijom. Kada smo u proljeće 1991. svakodnevno održavali konferencije za medije, među hrvatskim i stranim novinarima pojavljivao se Slobodan Praljak koji je vrlo vehementno ne samo postavljao pitanja nego i sam davao odgovore, ponekad toliko glasno i uzbuđeno da sam ga morao zamoliti da se smiri. Tada sam Praljka vrlo površno poznavao, više kao televizijskog redatelja koji je režirao i jednu seriju za djecu.

Nisam znao da je osim na Akademiji dramskih i filmskih umjetnosti, studirao i dostudirao i sociologiju i psihologiju, te da je usporedo studirao i za inženjera na području električne energije. Nešto se malo bavio politikom u početcima, simpatizirao s HDZ-om a našao se u HDS-u, ali je tražio akciju i našao ju kada je izbio puni rat, odnosno kada je srpska agresija iz puzajuće faze prešla u konačni oružani obračun s Hrvatima. Ratovao je u Sunji zajedno s kazališnim redateljem Mirom Međimorcem i glumcem Svenom Lastom, a onako robustan, hrabar i hiperaktivan nametnuo se kao vođa, postao pukovnikom, a 1992. brigadirom pa general-majorom.

Obrana Herceg Bosne

Kada srpska soldateska napada BiH, Praljak izlazi iz Hrvatske vojske i odlazi u zavičaj, u HVO, svjestan da obrana Herceg Bosne znači i obranu Hrvatske na njezinim najranjivijim područjima.Svjestan i te kako da su muslimani nepouzdani saveznici i da imaju svoje planove koji bi mogli dovesti do sukoba s Hrvatima, bez obzira što su upravo Hrvati do tada već dvaput spasili tu nesretnu Bosnu i Hercegovinu, prvi put na referendumu o samostalnosti BiH i drugi put kada su se jedino Hrvati organizirali i pružili uspješan otpor Srbima i srbiziranoj jugoslavenskoj armiji.

Kojemu će se muslimani prikloniti carstvu, bilo je u početku prilično razvidno iz poteza Alije Izetbegovića i ljudi oko njega. U vrijeme onih spomenutih konferencija za tisak Ministarstva informiranja u proljeće 1991. sastao sam se u hotelu "Esplanade" s Adilom Zulfikarpašićem koji mi je uvijeno dao do znanja da muslimani u rasapu Jugoslavije ne će tražiti oslonac i integracije s Hrvatskom nego će u suradnji sa Srbijom naći modus vivendi i svoju visoku autonomnost, pa i neki oblik državnosti.

Zulfikarpašić je doista poslije bio taj kojega je Izetbegović slao u dogovor sa Srbijom, o čemu Praljak također donosi dokumente u knjizi, odnosno knjigama koje danas predstavljamo. Kao što donosi svjedočanstva o licemjernim Izetbegovićevim ponudama Adil ZulfikarpasicTuđmanu da mu prepusti zapadnu Hercegovinu, istodobno se u mislima pripremajući da u povoljnom času udari svojom armijom dolinom Neretve, istim pravcem na kojemu je propala srbijanska ofenziva. U to vrijeme Izetbegović nudi i Srbiji zamjenu terotorija, to jest da mu ova prepusti Sandžak u zamjenu za neke dijelove BiH.

ZulfikarpašićZulfikarpašić je doista poslije bio taj kojega je Izetbegović slao u dogovor sa Srbijom, o čemu Praljak također donosi dokumente u knjizi, odnosno knjigama koje danas predstavljamo. Kao što donosi svjedočanstva o licemjernim Izetbegovićevim ponudama Adil ZulfikarpasicTuđmanu da mu prepusti zapadnu Hercegovinu, istodobno se u mislima pripremajući da u povoljnom času udari svojom armijom dolinom Neretve, istim pravcem na kojemu je propala srbijanska ofenziva. U to vrijeme Izetbegović nudi i Srbiji zamjenu terotorija, to jest da mu ova prepusti Sandžak u zamjenu za neke dijelove BiH.Sve te podjele Bosne, uključujući i one koje to nisu, nego prijedlozi o unutarnjem uređenju BiH - Cutileirov plan iz ožujka 1992. i kašnji Owenov i Stoltenbergov iz 1993.koji je značio vrlo razboritu podjelu na tri republike udružene u uniju, ostale su u sjeni jedne, nepostojeće podjele. I o tome govori Praljak, budući da je i za tužiteljstvo i sud u Haagu ostao jedino relevantnim nepostojeći dogovor Tuđman - Milošević koji se pretvorio u mit tumačen kao zbilja u svrhu interesa svih hrvatskih neprijatelja, kao lažni krunski dokaz da je se radilo o stvaranju velike Hrvatske i to u režiji pripadnika zajedničkoga zločinačkog pothvata političkog i vojnog vrha Hrvatske i Herceg Bosne.

Taj je mit razlog progonu i osudi šestorice Hrvata među kojima je i Praljak, taj mit su zdušno koristili i muslimani čiji je vojni vođa Sefer Halilović ionako Hrvate nazivao isključivo ustašama, taj je mit obilno koristio Izetbegović koji je hladnokrvo potpisivao dogovore i odmah zatim ih otkazivao jer se jedina stalnost kojoj je bio privržen nalazila zapisana u Islamskoj deklaraciji gdje se kaže da muslimani ne mogu živjeti ni s kim tko nije musliman.

I tu deklaraciju koja je sveta knjiga muslimanskoga fundamentalizma u BiH donosi Praljak zajedno sa svom silom ostalih deklaracija, priopćenja, s pismima, dnevnicima od kojih je značajan onaj o sudbini i položaju Mostara, donosi sve međunarodne ugovore te i washingtonski koji je označio kraj sukoba muslimana i Hrvata, ali ne i svršetak rata u BiH koji je prekinula tek pobjedonosna Hrvatska vojska ulaskom na teritorij BiH u skladu sa splitskim sporazumom Tuđman-Izetbegović, a i taj se dokment nalazi u ovim knjigama.

Pomoć Hrvatske izbjeglicama

Praljak ne zaboravlja ni zemljovide, veliku količinu vrlo preciznih zemljopisnih karata iz kojih je više nego iz bilo kojih tekstova PRaljak knjigarazvidno u kakvom su se položaju nalazili Hrvati u vrijeme napada jugoslavenske armije, a poslije i u doba muslimanskih pokušaja dolinom Neretve, donosi karte središnje Bosne sa svim položajima sukobljenih strana – na prostoru u koji su nakon bestijalnog srpskog etničkog čišćenja bili upućeni muslimani i ondje se okrenuli protiv Hrvata. A za sve to vrijeme – i to je još jedna dragocjena dimenzija ove knjige – Hrvatska je pomagala muslimanima na sve moguće načine, oružjem, opremom i logistikom, pa su i u vrijeme najvećih sukoba muslimana i hercegbosanskih Hrvata djelovali u Splitu i Zagrebu logistički centri Armije BiH.

Hrvatska je hranila, oblačila i davala znanje stotinama tisuća muslimanskih izbjeglica, što nam je i te kako poznato, ali Praljak donosi i opet s najvećom točnošću sva mjesta u Hrvatskoj gdje su se školovala muslimanska djeca dok su njihovi očevi zajedno s mudžahedinima - koji su također došli preko Hrvatske - ubijali Hrvate. Nikada se to ni prije ni poslije nije dogodilo u povijesti PomoćHrvatska je hranila, oblačila i davala znanje stotinama tisuća muslimanskih izbjeglica, što nam je i te kako poznato, ali Praljak donosi i opet s najvećom točnošću sva mjesta u Hrvatskoj gdje su se školovala muslimanska djeca dok su njihovi očevi zajedno s mudžahedinima - koji su također došli preko Hrvatske - ubijali Hrvate.ratovanja i govori o Hrvatima kao o doista posebnom narodu, toliko iznimnom da potvrđuje riječi Ivana Pavla II. o narodu nade.

No čak ni to nije dovoljno da se u Haagu govori o Hrvatima drukčije nego o zločincima,nije dovoljno da Praljak i prijatelji budu oslobođeni i da im se i Haag i svijet ispričaju u ime civiliziranoga svijeta. Umjesto toga, hercehbosanska je šestorka dobila visoke kazne u prvostupanjskoj presudi, a Praljka uz to terete i novčano s nebuloznim milijunima eura koje je navodno dužan Haaškom sudu. Ciničan je to politički obračun gospodara rata na Balkanu devedesetih, čije se glavne projekcije nisu ispunile, odmazda za hrvatski trijumf i samostalnu državu, još jedan pokušaj da nakon kraha procesa protiv Gotovine i Markača ipak napakoste Hrvatima koliko još mogu.

Odbijaju u Haagu preuzeti i glavnu Praljkovu tezu, ne tezu nego istinu koju i opet zemljovidima i dokumentima posvjedočuje, da je naime agresija na Hrvatsku izvršena s područja Bosne i Hercegovine, da su otuda razarana i hrvatska područja ne samo na jugu nego i na sjeveru, donosi Praljak i slike prekrasne, male hrvatske djece poubijane u Slavonskom Brodu granatama s druge strane Save, zaboravljene djece o kojima frljići ne postavljaju kazališne komade jer su – hrvatska djeca.

Pljuska svim hrvatskim režimima

Čini mi se da čak na dva mjesta Praljak donosi intervju iz 2004. – znači iz one godine kada su ga počeli progoniti – a taj je razgovor uglednog američkog diplomata, ambasadora Herberta Okuna naslovljen riječima "Tuđman je spasio Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu", s tvrdnjom u tekstu da su "samo Hrvati organizirali obranu" od srpske agresije. U tom kratkom razgovoru sva je istina koju propovijeda i Praljak, koji ovim leksikografskim pothvatom daje pljusku svim hrvatskim režimima koji su i njega i Hrvate u Herceg Bosni ostavili na cjedilu, a imaju snaga i znanstvenih i inih da bi mogli koristeći državne institucije stvoriti takvo djelo, a nisu. Nego su još naplaćivali Praljku fotokopije dokumenata!

A državni je vrh usporedo kriminalizirao Hrvate iz Herceg Bosne, govorio o konglomeratu loših politika kao nedavno Josipović ili poput Mesića podilazio muslimanskom, protuhrvatskom projektu nazovi građanske Bosne, odnosno velikobošnjačkome projektu odstranjenja hrvatskoga korpusa iz Federacije BiH.

IshodJa se nadam sretnom ishodu, što znači da će hercegbosanski politički i vojni vođe biti oslobođeni i vratiti se svojim obiteljima, da će Herceg Bosna opet oživjeti kao samostalna republika unutar federativne Bosne i Hercegovine i da će vlast u Republici Hrvatskoj izabrana na prijevremenim izborima napokon u punoj mjeri i snazi voditi brigu o Hrvatima koji su voljom nemilosrdne povijesti ostali izvan granica matične države.No ima i nas koji smo u vrijeme progona Gotovine i Markača čvrsto stajali uz hrvatske generale i na kraju dobili zadovoljštinu, pa tako i sada Hrvatsko kulturno vijeće u nizu tribina isto tako čvrsto stoji uz hercegbosanske Hrvate, u nadi da će i ovaj politički proces na Žalbenom vijeću biti dovršen u njihovu korist.

A divovska Praljkova borba za istinu postat će poglavlje u hrvatskim udžbenicima kao doista epski pothvat jednoga čovjeka koji se uspravio među mnogima i ratničku karijeru nastavio u tmurnim i složenim okolnostima znanstveno- povijesnom akcijom, a ona budi poštovanje suvremenika koji razumiju veličinu ovoga pothvata.

Oni drugi, otrovani medijskim lažima u samoj Hrvatskoj, s vremenom će i sami shvatiti koliko su bili jadni u svojoj ravnodušnosti prema hercegbosanskim uznicima i jednoga dana reći: "Pa je li moguće da smo bili tako sjajni u pomoći poplavljenima, a Slobodana Praljka i prijatelje ostavili same u bujici lažnih optužaba."

Ja se nadam sretnom ishodu, što znači da će hercegbosanski politički i vojni vođe biti oslobođeni i vratiti se svojim obiteljima, da će Herceg Bosna opet oživjeti kao samostalna republika unutar federativne Bosne i Hercegovine i da će vlast u Republici Hrvatskoj izabrana na prijevremenim izborima napokon u punoj mjeri i snazi voditi brigu o Hrvatima koji su voljom nemilosrdne povijesti ostali izvan granica matične države.

Hrvoje Hitrec

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.