Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Početkom veljače 2014.

Nakon kratkoga ledenog doba koje je slomilo bukve i dalekovode u Gorskome kotaru, pa su se još desetci tisuća ljudi pridružili onima (70.000) u Hrvatskoj kojima je ledena vlast Gorski Kotar nepogodaisključila struju u ovrhama, vratilo se normalno vječno proljeće što pokriva razdoblje od jeseni do ljeta. Akademik Paar tvrdi da idemo prema dugom ledenom dobu, ali se mi sada živući ne moramo zabrinjavati jer ćemo biti mrtvi. Ako Hrvatska jednom postane normalnom zemljom, dogodit će se to tek početkom ledenoga doba, pa se opet ne treba zabrinjavati jer ćemo znatno prije krepati. Zato uživajmo u trenutku.

A kolika je briga vlasti za Gorski kotar i ledomor koji ga je pogodio, svjedoči špancirfest priređen kada se stanje smirilo. Kad je bila frka, nitko ni blizu, ali kada je granulo sunce, eto ti Milanovića, eto Josipovića, eto Jovanovića i svi su otprilike poručivali da se ne treba tu dolaziti šminkati nego šljakati, ali kada su vidjeli slobodnu lopatu uhvatio ih je velik strah da bi im ju netko mogao uvaliti, te su otišli na ručak u dobar restoran ili se vratili u Zagreb jer imaju pametnijeg posla, moraju se dogovoriti na koji način još nisu uništili Hrvatsku. Ledomor u Gorskome kotaru vjerojatno im je dao nove ideje, pa su požurili realizirati ih dok je vruće.

Sažeta Hrvatska

Ustavne promjene na sreću nisu prošle, ali se družba dosjetila kako ih provesti neizravno, posebno glede regionalizacije. Saželi RegijeUstavne promjene na sreću nisu prošle, ali se družba dosjetila kako ih provesti neizravno, posebno glede regionalizacije. Saželi su urede državnih uprava (svojedobno nametnutih županijama) na svega pet, koliko ima i zamišljenih "regija". Tako sažimaju i bolnice i škole, pa će djeca s otoka putovati na kopno ili ih ne će biti.su urede državnih uprava (svojedobno nametnutih županijama) na svega pet, koliko ima i zamišljenih "regija". Tako sažimaju i bolnice i škole, pa će djeca s otoka putovati na kopno ili ih ne će biti, a slično i iz brdsko-planinskih predjela kojima je ionako ukinut posebni status pa nek vide kako je to bilo u drugoj polovici 19. stoljeća kada je Šenoa pisao "Branku" (a bilo je zapravo bolje).

Glavno je da djeca dobiju Jovanovićev pravopis bila ona brdska ili nizinska, a srednjoškolci glupu državnu maturu koja je proizišla iz ispita državne nezrelosti onih koji su ju uveli i onih koji ju nadalje protežiraju.

Najbolje bi bilo, po toj idiotskoj logici sažimanja, sve hrvatsko građanstvo utjerati u jedan jedini grad, s jednim gradonačelnikom koji je ujedno i predsjednik države, a ostatak zemlje dati u koncesiju te posebno u primorske dijelove naseliti ostarjelo europsko pučanstvo, po Gabrićevu poučku.

Savez za Hrvatsku

Tako se zvao projekt koji sam u drugoj polovici prvoga desetljeća imao gorku čast voditi u predizborno vrijeme, a ideja i nije bila SZHtako loša – htjelo se spojiti nezavisne liste iz cijele Hrvatske, plus neke ugledne osobe, sve se dobro odvijalo dok nije nastala kupnja i prodaja, povlačenje i izdaja.

Sada je taj naziv, Savez za Hrvatsku, preuzelo društvo koje se donedavno zvalo Zajedno za Hrvatsku. Družba ima kratku i dobronamjernu platformu, ali ono što ondje ne piše je sirova averzija prema HDZ-u, da ne velim mržnja koja u velikoj mjeri vlada barem u dva sastojka toga složenog organizma. Na tome se ne može ništa graditi, ali se može raskoliti desnicu i omogućiti crvenima da ostanu još jedan mandat na vlasti, što je doista domoljubna misao.

Bosna (i Hercegovina)

Tek što je Hrvatsko kulturno vijeće održalo drugu tribinu o BiH na kojoj je rečeno – između ostalog - da je Bosna opet bure baruta Prosvjedi BiHkoje tek što nije eksplodiralo, kadli se samo dva dana poslije upravo to počelo događati. Vrli politički analitičari i širokomasno naivno mnoštvo nikako nisu mogli protumačiti što se to i kako se to odjednom moglo dogoditi, jer nisu pozorno čitali drugi srpski Memorandum. Možda im je otvorio oči susret Vučića i Dodika.

Dok je prvi govorio paternalistički o BiH u cjelini kao da je dio Srbije, Dodik je u nekoliko rečenica objasnio čemu služe prosvjedi i paljenja u Federaciji BiH – da bi se svijetu zorno dokazalo kako je BiH toliko nestabilna da "Republika srpska" jednostavno ne može živjeti u takvoj državnoj zajednici.

BiHNemiri i vatre nisu nikako slučajno buknuli upravo kada je donošena rezolucija o BiH u EU-parlamentu, koja je pomalo zabrinula muslimane jer je ponešto u korist Hrvata. No objavljeni razgovor sa zaslužnom i naklonom Doris Pack kazuje da ni Hrvatima skloni u EU ne pokazuju želju vidjeti da se bez hrvatskoga entiteta ništa ne će učiniti i da je upravo izostanak hrvatskog entiteta najveća i tragična mana Daytonskih sporazuma.Nereda u RS nije bilo, tek šaka prosvjednika zbog dekora. Neredi u Federaciji BiH planirani su kako u Beogradu i Banjoj Luci, tako i u Sarajevu koje je željelo pokazati da županijsko (kantonalno) ustrojstvo ne funkcionira i time dati do znanja svijetu da BIH paljenje prosvjediFBiH jednostavno ne može opstati na dosadašnji način nego treba ukinuti županije i da sve bude jedna, centralizirana država. Naravno muslimanska, bošnjačka. Zato su paljene kantonalne upravne zgrade. Potpuno iznenađeni Hrvati u Mostaru brzo su shvatili da ih napadaju muslimanske horde i pale im zgrade uz povike "Ovo je Bosna" i uz asistenciju federalne policije, dakako bošnjačke.

Isto tako, nemiri i vatre nisu nikako slučajno buknuli upravo kada je donošena rezolucija o BiH u EU-parlamentu, koja je pomalo zabrinula muslimane jer je ponešto u korist Hrvata. No objavljeni razgovor sa zaslužnom i naklonom Doris Pack kazuje da ni Hrvatima skloni u EU ne pokazuju želju vidjeti da se bez hrvatskoga entiteta ništa ne će učiniti i da je upravo izostanak hrvatskog entiteta najveća i tragična mana Daytonskih sporazuma.

Glede socijalne dimenzije: naravno da postoji i da je alarmantna. No bez političkoga rješenja ne će biti ni gospodarskoga napretka, ni posla ni kruha.

A što predlaže "visoki povjerenik"? Da EU okupira Bosnu vojnim postrojbama. Što predlaže Milanović, koji je u nedjelju doputovao u Mostar? Nisam čuo nikakav prijedlog, samo upozorenje da su i Hrvati u BiH u Europskoj uniji. To će im znatno popraviti položaj u FBiH. Sada će muslimani u popise umjesto Hrvata unositi Europljane.

Koliko je Turska sudjelovala u zadnjim događajima, tek ćemo saznati. Koliko je mudžahedina bilo pod maskama, tek će se vidjeti. A što je imala izjaviti ministrica vanjskih poslova R. Hrvatske? Da je suspendirala dva člana HNS-a.

Fifica

Fificom su stari Zagrepčani nazivali mladu ženu lakoga morala. Vrlo dobar usporedni naziv i za Fifu (FIFA) to jest svjetsku nogometnu organizaciju koja se proslavila obrazloženjem drakonske kazne za hrvatskoga nogometaša Šimunića. Fifin stručnjak Barry Lituchy, koji je uvjeren da su Hrvati i Albanci uzročili zlo devedesetih, spušta se kronološki do Drugoga svjetskog rata i tvrdi da su Hrvati u NDH bili manjina, a Srbi, Židovi i Romi većina, te preuzima od velikosrpskog lobija u Americi odavno odbačenu krivotvorinu o broju od 700.000 ubijenih Srba.

Kakve su reakcije iz Hrvatske? Nije li trebao prosvjedovati ministar sporta, to jest Jovanović? Da ne bi. Nije li trebala prosvjedovati ministrica vanjskih poslova, to jest V. Pusić? Da ne bi. Možda netko iz Josipovićevog ureda? Recimo Dejan Jović. Ma ne, on bi se mogao složiti i s Lituchyjevom tezom da je Oslobodilačka vojska Kosova bila fašistička, a nekmoli kada se govori o Hrvatima.

Zadnja vijest glasi da će Bob Dylan pravim imenom forcimer ili slično, uglazbiti Lituchyjevo povijesno umijeće, a uvijek će se naći neka fifica da izvede skladbu.

Bajić i Babić

Kakvo je stanje u Hrvatskom saboru, pokazuju reakcije zastupnika na Bajićevo izvješće (ili što je već bilo): oporba obilazi oko ŠtrajkKada vlast (a vlast je Bajić jer druge nema) počne uhićivati sindikalne čelnike i novinare, onda bi barem oporba o tome trebala nešto reći, da ne kažem vikati, kako ne bismo posve potonuli u totalitarizam. Opći štrajk je pred vratima, a hoće li kroz vrata na ulicu tek ćemo vidjeti. Režimski mediji tvrde da ga javnost samo polovično podržava, što je vjerojatno teška patka. Javnost se treba uključiti i priključiti. Opći štrajk ima smisla samo ako završi izvanrednim izborima.prave teme kao mačak oko vruće kaše, nešto spominju Šegona i sisačku žarku automobilisticu Sekulić, ali o pritvaranju Ivice Babića ni jedne riječi, koliko sam pratio. Ni isprike toga dana puštenom iz pritvora Babiću nema, ni riječi o diletantskoj optužnici s mrtvim svjedocima.

Kada vlast (a vlast je Bajić jer druge nema) počne uhićivati sindikalne čelnike i novinare, onda bi barem oporba o tome trebala nešto reći, da ne kažem vikati, kako ne bismo posve potonuli u totalitarizam. Opći štrajk je pred vratima, a hoće li kroz vrata na ulicu tek ćemo vidjeti. Režimski mediji tvrde da ga javnost samo polovično podržava, što je vjerojatno teška patka. Javnost se treba uključiti i priključiti. Opći štrajk ima smisla samo ako završi izvanrednim izborima.

Dubrovački miri

Gradska vlast u Dubrovniku polakomila se za dobrom zaradom dubrovačkih zidina, pa prigrabila novac koji je do sada pripadao Društvu dubrovačkih starina. A kule i bedemi su pod upravom Društva doista lijepo sređeni i uređeni, što je činjenica vrlo razvidna.Toliko razvidna da bode oči, jer u Hrvatskoj treba uništiti sve što je dobro i uspješno. Pa će sada doći nova, revolucionarna vlast, a kada sve pođe po zlu – uvijek preostaje mogućnost davanja zidina u koncesiju, svakako sa snažnom glazbom i zastrašujućim pojačalima koja će turistima dočarati doba velike trešnje. Pa će i dubrovački miri postati nemirni.

Glazbena (glazbenička) obitelj Stahuljak

Upozorio me Zlatko Stahuljak da će na prvom programu HTV-a biti dokumentarni film o Stahuljacima, pa da pogledam. I jesam. I dobro da jesam, jer štošta nisam znao, kao ni hrvatska publika u Stahuljak obiteljcjelini. A ono što smo doznali jest da su trapavci iz filma "Moje pjesme, moji snovi" bili mačji kašalj prema obitelji Stahuljak koja je dala šesnaest glazbenika najmanje, od Vladimira (skladba "Hrvatska je svoja"), Milana, Dubravka, Jurja (dvije opere, liturgijska glazba), Mladena do Zlatka, a tu su i dame Paula, Branka, Ivanka, Zlata i Višnja Stahuljak koju publika znade kao sjajnu spisateljicu za djecu, a manje kao profesionalnu pjevačicu i pedagoginju.

Nisam sve naveo, ispričavam se, ali tko će to pohvatati. U svakom slučaju, kako je svojedobno napisao muzikolog Tomašek, Stahuljaci su jedna od najbrojnijih glazbeničkih obitelji u europskoj povijesti.

Profesor Zlatko Stahuljak, koji je imao konferansu u dokumentarnom filmu, bio je početkom devedesetih intendant Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a potom prvi hrvatski veleposlanik u tzv. Čehoslovačkoj, potom u Češkoj. No pamti se naravno najviše njegova duga i fascinantna karijera violinista, štoviše solo violinista. Rođen 1933. Zlatko Stahuljak je i danas nazočan u kulturnome životu, kojemu prenosi tri svoja temeljna nadahnuća, a ona su – glazba, obitelj i domovina.

HRT u Saboru

Praktički, Hrvatski sabor već dvije godine nije raspravljao o Hrvatskoj radioteleviziji, kao da je nema. Valjda je ondje sve u redu, pa kog bi se vraga imalo raspravljati. Stanje je doista redovito, odnosno redovno, uvedeni su redari koji nad sobom imaju komesare, a svi zajedno maltretiraju novinare. I politička je čistka obavljena, pa što se sada na to vraćati. Ako se sam HRT ne pobrine za ideološku ispravnost, opomenut će ga Mirjana Rakić s višega mjesta. A to što Hrvatski sabor misli da je najviše mjesto na kojemu se ima što reći o HRT-u, samo je iluzija.

Ima li Ministarstvo kulture što reći? Navodno mediji i dalje spadaju u sferu kulture, premda je i to upitno.

Drsko podmetanje

Zapisao sam negdje, pa izvukao: u dnevnim novinama piše autor o čuvenom Divkoviću koji je, zna se, pisao bosančicom. Novinski tekst nije loš, ali se očito i tu umiješao komesar naslovničar te dao naslov "Hoće li zabraniti i Divkovića?" Tako je crveni diletant namjerno pomiješao kruške i jabuke, tek toliko da dade do znanja na kojoj je strani u suvremenom ćiriličnom ratu, te da su oni na suprotnoj strani nekulturna davež. Stožer za obranu srpskog Vukovara očito radi i u Zagrebu.

Radijska šaputanja

Da ne propustim treći medij, to jest radio. Slušam uvijek prvi program HR-a i to ujutro. Ima i dobrih emisija, ponekad vrlo dobrih. Ali i šumova, a jedan sam pripisao: u studiju nekoliko ljudi, među Hrv. radioHRTPraktički, Hrvatski sabor već dvije godine nije raspravljao o Hrvatskoj radioteleviziji, kao da je nema. Valjda je ondje sve u redu, pa kog bi se vraga imalo raspravljati. Stanje je doista redovito, odnosno redovno, uvedeni su redari koji nad sobom imaju komesare, a svi zajedno maltretiraju novinare. I politička je čistka obavljena, pa što se sada na to vraćati. Ako se sam HRT ne pobrine za ideološku ispravnost, opomenut će ga Mirjana Rakić s višega mjesta. A to što Hrvatski sabor misli da je najviše mjesto na kojemu se ima što reći o HRT-u, samo je iluzija.njima i Dujmović. Voditeljica vrlo autoritativna. Pa kad Dujmović kaže da su na Sljemenu otkopana dva razreda srednje škole, postrijeljana 1945., voditeljici se naglo upali crvena komesarska lampica i brzo utrčava: "Da, ali i mi smo imali slučaj Zec." Potom o dva pobijena razreda hrvatskih dječaka i djevojčica više ni riječi. Još je samo nedostajao onaj trik kojim se radio često služi – "A sada malo glazbe."

Tim trikom služio se radio i u davna vremena kada sam surađivao. Poslije Hrvatskoga proljeća bio sam na sivoj listi – mogao sam pisati za radio, ali se moje ime (i prezime) nije smjelo izgovoriti, premda u Proljeću nisam imao baš nikakvu ulogu, ali je netko izvukao crtice iz "Hrvatskoga tjednika". I tako je išlo neko vrijeme, dok u studio nije došao neobaviješteni Dražan Jerković, pa rekao u eter: "Eto, baš kako je Hitrec napisao..." Voditelj ga je gurnuo nogom ispod stola, a Jerković zavapio:"Zašto me udarate!" No da, onda je išla ona interpolacija - "A sada malo glazbe."

Muslimanski anđeli

Otkriveni su zemni ostatci generala Hrvatskoga vijeća obrane, Vlade Šantića. Ubili ga glavešine Armije BiH, stavili tijelo u bačvu i odvezli mrtvoga generala na otpad. Zbilo se to blizu Bihaća, grada koji su od sudbine Srebrenice spasili Hrvati.

Posljedice pronalaska ostataka Vlade Šantića? Ima ih, dakako. U srednjoj Bosni neki su dan uhićeni Hrvati.

Matoš

Umjesto u Parizu gdje bi mu bilo mjesto, Matošev klupski spomenik našao se francuskoj provinciji. Eto je kažnjen što je za života toliko lamentirao o Hrvatskoj kao dubokoj provinciji.

Hrvoje Hitrec

Uto, 23-10-2018, 12:43:55

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).