Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Početak siječnja 2014.

Vrijeme nije baš proljetno, ali nije ni zimsko. Može se reći da je nikakvo. Nakon investicija i zdrave pameti čak je i snijeg počeo zaobilaziti Hrvatsku, pa i on otišao u Kanadu i Sjedinjene Američke Države zajedno s novim, mladim i visokoškolovanim hrvatskim iseljenicima.

Tri totalitarizma

Blagdani su odblagovani i po tradiciji završavaju danas dok ovo pišem, na Sveta tri kralja. Počeo je dug i za hrvatsku sirotinju strašan siječanj u kojemu ne može spojiti kraj s krajem, a sve je veća i veća jer joj se lani pridružila niža srednja klasa, ove joj godine pristupa srednja srednja klasa pa vjerojatno i napukli dijelovi više srednje klase. Na taj je način još jednom uništen građanski sloj u skladu s uputama očeva komunizma, ali se vlast ne ogrće licemjernom diktaturom proletarijata nego izravno i otvoreno instalira diktaturu nove partije koja radništvo smatra neprijateljskom klasom, a krupni kapital jedinim saveznikom.

Tako stoje stvari na socijalnom planu, a kako krupni kapital i liberalni fašizam ne trpe nacionalno jer šteti poslovima i bogaćenju, nova je partija bez ikakvih potresa preuzela neoliberalnu nesklonost prema naciji i nacionalistima koji interese svoje zemlje pretpostavljaju interesima nove fašističke internacionale. Preuzela je partija na vlasti u Hrvatskoj i neoliberalne, totalitarne ideje koje vode ne samo prema uništenju obitelji, nego i čovjeka samog – zamašne zamisli koju malo tko doista razumije, a u izravnoj je svezi s uništenjem planeta kojemu je 20. stoljeće napravilo nepopravljivu štetu te u tom tempu ne će izdržati više od dva sljedeća naraštaja.

Vlast u Hrvatskoj je i u tome pokazala potpun i ponizan idiotizam. Nesposobna je shvatiti ciljeve novoga totalitarizma, a iskreno i oduševljeno preuzima samo mržnju prema naciji, naravno hrvatskoj naciji, jer ju ta strast veže s komunističkim totalitarizmom i usput otvara vrata prema izgubljenom jugoslavenskom zavičaju.Tako je danas, na Sveta tri kralja, razvidno da je 20. stoljeće rodilo tri totalitarizma: komunizam, fašizam i neoliberalizam, od kojih je zadnji preživio u cijelosti i predstavlja jedinu istinsku prijetnju čovječanstvu.

Vandaliziranje nacije

Naciju se može vandalizirati na raznolike načine, od postavljana pitanja o njezinu nastanku i pakosnim interpretacijama, od zluradoga poigravanja njezinim temeljnim dokumentima, od krivotvorenja povijesti do minoriziranja ili odbacivanja baštine i tradicionalnih vrijednosti, stalnoga ataka na nacionalne i vjerske osjećaje, izigravanjem demokracije i proglašavanjem nositelja nacije, u ovom slučaju hrvatskoga naroda, neodgovornom većinom koja (zato što je većina) treba odustati od sebe same i biti kuš.

IrinejIdejePreuzela je partija na vlasti u Hrvatskoj i neoliberalne, totalitarne ideje koje vode ne samo prema uništenju obitelji, nego i čovjeka samog – zamašne zamisli koju malo tko doista razumije, a u izravnoj je svezi s uništenjem planeta kojemu je 20. stoljeće napravilo nepopravljivu štetu te u tom tempu ne će izdržati više od dva sljedeća naraštaja.Tako je malo-pomalo uspostavljena nova hrvatska paradigma koja kaže da demokracija nije volja većine nego manjine, uz ofucanu floskulu da su manjine naše najveće blago. Posebno jedna manjina, takoreći većinska manjina, to jest Srbi. Ta manjina mora imati sve beneficije jer je strašno ugrožena, toliko da Zagreb (Milanović) zaziva Beograd tražeći hitnu pomoć protiv hrvatskih nacionalista. Istoga trena dobiva (za početak) potporu Srpske pravoslavne crkve.

U Beogradu stoluje patrijarh Irinej koji u božićnoj poruci spominje "progon ćirilice u Hrvatskoj koji se koristi kao paravan za nastavak progona Srba u Hrvatskoj." Želi sretan Božić" svojim sunarodnjacima u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji."

ProsvjediDoista je zadnji čas da upravo prosvjedima, ako se ne može drukčije, upravo masovnim prosvjedima natjeramo ovu iracionalnu, protuhrvatsku vlast da se povuče, da energičnije nego do sada zahtijevamo prijevremene izbore jer će inače stvari izmaknuti kontroli. I već izmiču. Svojedobno sam račanovcima bio poručio da se ne šale jer je narod gnjevan i moglo bi se dogoditi da trče ulicama, a mi ih spašavamo, što su napola razumjeli i molili Boga (ha!) da se dovaljaju što prije do izbora kako bi ih izgubili.Riječ je o velikosrpskom ispadu, nezabilježenom od svršetka rata u kojemu je SPC bez ustručavanja podržavala srpsku agresiju na Hrvatsku. Riječ je o nepriznavanju države koja se zove Republika Hrvatska i svođenju Hrvatske na granice koje je trebala imati da je uspio plan srbijanski i svesrpski o komadanju zemlje Hrvata i pripojenju najvećega njezina dijela Srbiji.

Irinej poručuje da je plan sada u aktivnoj pričuvi, da Slavonija, Dalmacija, Lika, Kordun i Banija nisu Hrvatska. Ta je božićna "čestitka" objavljena u petak. U subotu su Pupovac i njegovi Srbi priredili svoj već tradicionalni domjenak na koji su došli mnogi političari iz vlasti, neki jer su i sami Srbi, drugi da pokažu širinu svoje jugoslavenska duše, treći jer misle da tako zadržavaju pozicije.

Nitko od njih se nije ni jednom riječi osvrnuo da Irinejevu velikosrpsku provokaciju, komadanje hrvatske države elegantno su prešutjeli, a s Irinejem se složili da je "progon ćirilice" nastavak progona Srba u Hrvatskoj. Taj termin, naime Srbi u Hrvatskoj, također je preuzet iz komunističkih vremena kada su Srbi vladali Hrvatskom. Sada postoji samo srpska manjina u Hrvatskoj, kao službeni termin.

Dio Irinejeve čestitke u kojoj se Hrvatska svodi na ostatke ostataka prešutjela je Hrvatska televizija, barem u središnjem Dnevniku, a spomenula progon ćirilice jer njezini sadašnji informativni meštri imaju iste poglede na tu stvar kao i Irinej, kao i Pupovac, Štrbac, Fumić i ostala klatež, uključujući Nikolića i njegov srpski Vukovar.

Ali je središnji Dnevnik hrvatske nacionalne televizije u udarnim minutama dao srpskom domjenku veličanstven prostor, izredali su se Hristosi koji s kršćanstvom, Kristom i Hristosom nemaju ama baš nikakve veze nego su srbofilni iskazi, a iza svakoga je govornika u kadru stajao ministar unutarnjih poslova, da pošalje poruku Hrvatima: "Ja stojim iza njih".

Onda je i sam uzeo mikrofon da i riječima, a ne samo mimikom i mikromimikom dade do znanja što će se dogoditi Hrvatima ako prosvjeduju protiv ćirilice u Vukovaru i ne samo u Vukovaru. Bio je to tipičan rankovićevski govor, koji je imao i fizičku podlogu u teškom ranjavanju hrvatskoga branitelja svršetkom godine i slici egzekucije i egzekutora koji nastavlja tradiciju četničkoga ubijanja u Vukovaru, a nosi odoru hrvatske policije.

Tako će proći svi prosvjednici, poručio je Ostojić, što je znak da ustavna kriza klizi prema diktaturi, prema policijskoj državi u kojoj će ministar određivati mogu li i na koji način mogu prosvjedovati Hrvati. Doista je zadnji čas da upravo prosvjedima, ako se ne može drukčije, upravo masovnim prosvjedima natjeramo ovu iracionalnu, protuhrvatsku vlast da se povuče, da energičnije nego do sada zahtijevamo prijevremene izbore jer će inače stvari izmaknuti kontroli. I već izmiču. Svojedobno sam račanovcima bio poručio da se ne šale jer je narod gnjevan i moglo bi se dogoditi da trče ulicama, a mi ih spašavamo, što su napola razumjeli i molili Boga (ha!) da se dovaljaju što prije do izbora kako bi ih izgubili.

Rasuta bašćina

Što Irinejeva julijanska božićna poruka ima s hrvatskim Ustavom? Ima, odnosno ima s predloženim promjenama Ustava koje srećom nisu obavljene – ima jer se u svakoj odredbi skriva (ili je očita) namjera komadanja države Hrvatske, otvaranje mogućnosti RegionalizacijaRegionalizacija Hrvatske je utiranje puta prema jugosfernoj regiji. Rascjepkana i centripetalnim silama izbezumljena Hrvatska postat će lakšim plijenom napasnih istočnjaka i rezultat može biti opća, a ne samo SPC čestitka "Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, Kordunu i Baniji", gdje će Banovina i doista postati Banija, a Istru je već i Irinej otpisao – ne spominje ju. A da se radi sinkronizirano dokazuje pregled ideja objavljen u hrvatskom, zagrebačkom tisku, među kojima je i regionalizacija Hrvatske.obračuna komunista s devedesetim godinama i istaknutim hrvatskim protagonistima, razvlašćivanje naroda koji je nositelj vlasti, poustavljenje zakona i de facto ukidanje Ustavnoga suda.

U svezi s Irinejem za sada je samo rečeno i izrečeno komadanje. Ono bi bilo radikalno potaknuto da je, ne daj Bože, kroz ustavne promjene inauguriran krajnje opasan regionalizam koji bi Hrvatsku doista bacio u stanje prije protuturskih oslobodilačkih ratova svršetkom sedamnaestoga stoljeća i napora sljedećih stoljeća da se kako-tako okupi i skupi rasuta bašćina, što je koliko-toliko i uspjelo osim sjedinjenja hrvatske baštine u Bosni i Hercegovini, a tome treba težiti ovaj naraštaj.

Težiti sjedinjavanju, a ne razjedinjavanju u pogubnim regionalizmama koji su produkt vizije protuhrvatskih elemenata, a na taj trik padaju i oni inače domoljubni Hrvati koji su toliko razočarani politkama neuravnoteženoga razvoja Hrvatske da i sami u trenutcima očaja posežu za regionalističkim idejama. Ovaj put su se na sreću zaustavili na vrijeme, promjene Ustava nisu prošle, ali je ta sablast s kraja 2013. i dalje i te kako nazočna.

S tom razlikom što smo otvorili oči i onim Hrvatima koji nisu odmah posve razumjeli što se sprema i kolika je tragedija na vidiku, a ako i jesu – nisu mogli reagirati širokom narodnom pobunom jer je vlast perverzno žurno gurala promjene Ustava. Sada će, ako sablast iz 2013. oživi u istom ili sličnom obliku, sigurno biti drukčije. A da ne bude ipak baš nikakva straha, treba srušiti ovu vlast prije nego što smisli nove ujdurme.

Glede regionalizma unutar Hrvatske: autonomaške sile, koje bi regionalizme objeručke dočekale, već su dale do znanja – u Istri prvenstveno – kako bi se stvari razvijale. Pulski Miletić doslovce govori o samostalnosti Istre, te reda radi dodaje "kao regije".

I da završim s tom žalosnom pričom: regionalizacija Hrvatske je utiranje puta prema jugosfernoj regiji. Rascjepkana i centripetalnim silama izbezumljena Hrvatska postat će lakšim plijenom napasnih istočnjaka i rezultat može biti opća, a ne samo SPC čestitka "Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, Kordunu i Baniji", gdje će Banovina i doista postati Banija, a Istru je već i Irinej otpisao – ne spominje ju. A da se radi sinkronizirano dokazuje pregled ideja objavljen u hrvatskom, zagrebačkom tisku, među kojima je i regionalizacija Hrvatske. ( Inače, u te 33 ideje o kojima govorim ima i vrlo prihvatljivih)

Prijam, primanje, domjenak itd.

O srpskom domjenku kojim mediji i Pupovčevi Srbi maltretiraju Hrvate početkom svake godine – već sam sve napisao. O tome da postoje i druge manjine, pa i one imaju svoje domjenke, nisam pisao jer ih u medijima nije bilo, možda tek neki kadar u skrovitim emisijama posvećenim manjinama, ali sigurno ne u središnjim Dnevnicima. Zašto u medijima nema nema slovačkih, zašto nema čeških, zašto nema bugarskih domjenaka i tako dalje, zašto na njih ne dolaze političari iz sadašnje vlasti ako sve manjine imaju isti status, barem u Ustavu.

A na bugarskom sam bio još uoči našeg, katoličkog Božića i bilo je vrlo ugodno. Kao što je ugodno čitati glasilo Bugara u Hrvatskoj "Rodna riječ" – na bugarskom jeziku i ćirilici, te na hrvatskome jeziku i latinici. U broju časopisa objavljenom svršetkom prošle godine prisjećaju se Bugari svoga cara Borisa III. koji je umro nekako istodobno kada sam se ja rodio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj s kojom je Boris imao vrlo dobre odnose jer je znao, citiram, "da svaki narod ima pravo na svoju državu kako bi sačuvao povijesne korijene, da ratovi i režimi i političari prolaze, a država ostaje.

Umro je u "nejasnim okolnostima", a 1946. njegovi su ostatci ekshumirani i oskvrnuti po nalogu komunističkoga režima u Bugarskoj, potom sahranjeni u kapelici u parku dvorca "Vrana", ali je i kapelica 1947. uništena. Što je ostalo? Ostala je staklena posuda sa srcem cara Borisa III. i ono je nakon pada komunizma pokopano u Rilskom samostanu.

DevčićOno što ja pamtim od Devčića u sada već lanjskoj godini jesu njegove riječi na jednome hodočašću u Njemačkoj. Tada je rekao, a ja riječi pročitao u "Matici" HMI-a, obraćajući se Hrvatima: "Učite djecu hrvatski jezik. Govorite s njima hrvatski u svojoj obitelji. Učite ih ljepoti i ljubavi prema našoj domovini Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini."Na što Vas sve to podsjeća? Na Stepinca, na bana Jelačića još više, čije su kosti oskvrnute kada je napredna komunistička omladina demolirala kapelicu i grobnicu u Novim dvorima.

Ljepša je priča u "Rodnoj riječi" o opernoj pjevačici Marijani Radev rođenoj 1913. u Constanci na Crnome moru, gradu koji je tada pripadao Bugarskoj (sada Rumunjskoj). Kći Bugarina i majke Hrvatice iz Bakra, 1919. preselila se s roditeljima u Zagreb i tu ostala. Od 1938. do 1971. zvijezda zagrebačke Opere i mnogih svjetskih pozornica, mezzosporan posebne boje i snage, stvoren za Carmen ili Amneris. Otvorila je put dolasku u Zagreb Bugarinu Stojanu Stojanovu .

Što sam zapamtio

Nadbiskup Devčić našao se u središtu medijske pozornosti jer je njemu pribjegao na misu Milanović u strahu od moguće reprize Bozanićeve propovijedi za Božić 2012. I odmah se crveni raspisali o Devčiću kao crvenom nadbiskupu. Jednostavno padaju u euforiju kada nitko ne viče na njih – eto, ne viče na nas jer je naš. Ili tako nekako, blesavo.

Ono što ja pamtim od Devčića u sada već lanjskoj godini jesu njegove riječi na jednome hodočašću u Njemačkoj. Tada je rekao, a ja riječi pročitao u "Matici" HMI-a, obraćajući se Hrvatima: "Učite djecu hrvatski jezik. Govorite s njima hrvatski u svojoj obitelji. Učite ih ljepoti i ljubavi prema našoj domovini Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini."

Pukovnik Grujić

Kaže da je pukovnik HV-a, što je valjda točno. Da nije bio pukovnik Udbe. Da nije ni bio u Udbi nego u nekoj suvremenijoj inačici koja se zvala SDS i služila jedinoj Partiji. Po svemu sudeći nije bio na visokom položaju jer ga pamte kao šofera osobe koja je radila pod šifriranim imenom Lex. Njegovo izmučeno lice gledamo godinama i godinama Grujicnad raznim stratištima hrvatskih branitelja i civila, sada i nad valjda prvi put od vlasti priznatim grobištima žrtava komunističkih zločinaca u Hrvatskoj.

Grujić je bez sumnje obavio velik posao. Pomoćnik je ministra, nije sklon velikim riječima. To je jedna strana medalje, a kada se medalja okrene na njoj je stotine pitanja: nije li posao koji radi Grujić trebao biti povjeren liječniku, patologu, koji bi strašna i stresna iskapanja radio uz pomoć stručne ekipe. Kakve su Grujićeve kvalifikacije za posao koji obavlja? I zašto taj posao mora raditi baš bivši (hajdmo reći) esdeesovac iz doba jugokomunizma, zvao se on sigurnjak ili bezbednjak ili narodski – udbaš?

Nije li ipak i tu preživjela Udba uspjela lansirati svoga čovjeka da u osjetljivom trenutku najosjetljivijeg posla na svijetu odigra koju u željenom pravcu, ili se možda Grujić istrgnuo iz te ideje i nastavio raditi po savjesti?

U svakom slučaju, iskopavanja kostiju komunističkih žrtava nedavnih dana bila su vrlo uznemirujuća, neobzirna i žurna, javnost nije imala pristupa, pa čak ni rodbina žrtava, čak ni župnik. Kao da se nešto pokušava sakriti. I zato je biskup Bogović potpuno u pravu što je odbio da Crkva u Hrvata blagoslovi i takav postupak i spomenik i činjenicu da ondje rovari bilo tko vezan uz jugoslavenske službe koje su nazivima nasljeđivale jedna drugu ali nisu mijenjale dlaku. Pa čak ako je taj bio ministrant Službe ili samo šofer.

U svezi s Grujićem očekivano se javio medijski plaćeni ubojica J. Pavičić na kojega se ne bih osvrtao jer je odavno ispucao što je imao, ali preko volje moram poradi javnosti koja površno prati stvari, IskopavanjaIskopavanja kostiju komunističkih žrtava nedavnih dana bila su vrlo uznemirujuća, neobzirna i žurna, javnost nije imala pristupa, pa čak ni rodbina žrtava, čak ni župnik. Kao da se nešto pokušava sakriti. I zato je biskup Bogović potpuno u pravua pamti samo kada joj se nešto uporno ponavlja. Rečeni tip, formacijski zadužen za biskupa Bogovića, već treći put ponavlja da je 1995. Udbina etnički očišćena, čime podržava srbijansku tužbu protiv Hrvatske i laž da su Srbi prognani. Već treći put naravno ne spominje da su Srbi još u Drugom svjetskom ratu prognali (doista prognali) – a mnoge i ubili - sve Hrvate iz Udbine i okolice te su se ovi mogli vratiti tek poslije Oluje, to jest njihovi potomci.

Da pedeset godina u Udbini nije bilo ni jednog jedinog Hrvata, da je razrušena katolička crkva, da su kosti Hrvata razbacane i pobacane u temelje nekoga zdanja, hotela ili slično. Da je Crkva hrvatskih mučenika izgrađena na mjestu odakle puca pogled na Krbavsko polje na kojemu je živote u bitki s Turcima izgubilo deset tisuća Hrvata (i ne samo Hrvata) i da je lokacija crkve pod tim nazivom i te kako opravdana, to više što bi u budućnosti ispod nje nastao Svehrvatski grob u kojemu bi se našle kosti neidentificiranih žrtava iz svih grobišta, kosti hrvatskih mučenika iz svih razdoblja a ponajviše iz doba komunističkog terora nad Hrvatima, pokolja 1945. i kasnijih godina.

I to je ono što brine orjunaše koji su svjesni da dolazi doba potpunog otkrića užasnih jugoslavenskih, komunističkih zločina, nastavljenih i u srpskoj agresiji devedesetih. Samo bolesni um može crkvu u Udbini nazvati znamenom pobjedničkoga trijumfalizma i osvetničkom zluradošću jednoga biskupa. A glede trijumfa – jest, Crkva hrvatskih mučenika je trijumf nad zaboravom i trijumf žrtve nad krvnikom, što orjunaški glasnogovornik ne može razumjeti.

Državni inspektorat

Ukinut je. Zadnji akt koji je donio bijaše zabrana seta za pravljenje mjehurića i zabrana uvoza plastičnih dinosaura. Ovo zadnje je u redu jer imamo dovoljno (ne)prirodnih domaćih dinosaura poput Mesića, Jakića, I. Šaškor, S. Goldsteina, Matvejevića itd. Neki MesićMesića neko vrijeme nije bilo u Hrvatskoj, putovao je. Vjerojatno je bio u Sjevernoj Koreji. Goldstein je u isto vrijeme opanjkavao Hrvatsku u Americi. Mesićev alter ego Tomislav Jakić promovirao je svoju knjigu po zemlji i susjedstvu, a ona se zove "Nisam zavijao s vukovima". Možda će netko iz toga polusvijeta objaviti knjigu "Roktao sam sa svinjama."od njih su na prijelazu godine stali na čelo kotrarevolucije koja treba skršiti hrvatsku narodnu konzervativnu revoluciju. Mesić vodi igru i već ima gotova rješenja: zabraniti Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara, zabraniti Crkvi da iznosi politička stajališta.

Tačno tako, net. Zabraniti portale koji nisu tačno.net. Još bi se dalo štošta zabraniti, ako nikako, a onda preko promjena Ustava – zabraniti referendume, zabraniti većinu, zabraniti hrvatski jezik, još jednom promijeniti kazneni zakon i uvesti odredbu po kojoj se hrvatski nacionalisti bez suđenja bacaju u kavez s izgladnjelim psima.

Mesića neko vrijeme nije bilo u Hrvatskoj, putovao je. Vjerojatno je bio u Sjevernoj Koreji. Goldstein je u isto vrijeme opanjkavao Hrvatsku u Americi. Mesićev alter ego Tomislav Jakić promovirao je svoju knjigu po zemlji i susjedstvu, a ona se zove "Nisam zavijao s vukovima". Možda će netko iz toga polusvijeta objaviti knjigu "Roktao sam sa svinjama."

Što je s Jovanovićem

Zapravo nisam htio pitati što je s Jovanovićem jer znam što je s njim, nego što je s onih petnaest tisuća nastavničkih zahtjeva da se taj sociopat (vrlo sam blag pri izboru riječi koje završavaju na pat) skine s mjesta ministra i odvede gdje već bude određeno na konziliju.

U sve ove blagdanske i neblagdanske dane mediji nisu rekli ni riječ o tim potpisima, kao da ih nema, kao da su ljudi koji uče hrvatsku djecu u školama obično smeće čiji potpisi (čija volja) ne znače ništa, kao da ministarstvo nije njihov servis nego nedodirljiva batina koja ih mlati. No, počet će uskoro drugo polugodište ili možda ne će. Drugo poluvrijeme ove vlasti ne će biti odigrano do kraja.

Skijanje i pričanja

Ono što jest doista ugroženo, svakako je hrvatski jezik. Njime više nitko ne govori. Njime svi pričaju. Gledam na Novoj TV raport mlade novinarke iz austrijskog skijališta gdje, veli ona, svi pričaju hrvatski. Onda se pojavljuje i nekoliko hrvatskih valjda skijašica i skijaša i svi oni pričaju hrvatski. Nitko više ne govori. Samo skijaju i pričaju hrvatski.

Bilježio sam lani jezične svinjarije iz medija, pa odustao, bacio sam taj papir s raznim "odgajateljicama" i "melanholijama", s "ne lažite me", "odmaram", s "klizavom" signalizacijom na autocestama, ali jedno pamtim i bez papira jer me kosnulo i jer se radilo o emisiji koja promiče kulturu: pročitano je posve zgodno pismo nazočnog tv-trudbenika upućeno povjesničarki umjetnosti, ali...u cijelom tekstu govori se "Vi ste bila, Vi ste napisala, Vi ste predavala".

Ja Tarzan, ti Jane, on ne čita. Ponekad čujem u dućanu "Vi ste mi dala", ali sirota gospođa bez velikih škola i ne treba znati da treba reći "Vi ste mi dali". Sirota gospođa ne nastupa na televizijama.

Usput i naoko bez veze: negdje u prosincu gledao sam jutarnje vijesti HTV-a. Ne znam više o čemu se radilo, ali znam da je iza voditeljice stajao zemljovid, a na njemu krajevi istočno od Hrvatske i BiH preko kojih je pisalo "Serbia and Montenegro". Nije se radilo o bliskopovijesnoj emisiji. Nego eto, ili nemaju zemljopisnu kartu koja opisuje današnje stanje i to hrvatskim nazivljem, ili netko nekomu pakosti – ne znam, ali da profesija trpi, jest.

Hrvoje Hitrec

Pon, 9-12-2019, 06:13:03

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.