Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Hrvatska početkom svibnja

Školske udžbenike treba mijenjati samo zbog jedne informacije: da više nema proljeća i jeseni, pa ako na pitanje koliko ima godišnjih doba đaci i nadalje kažu da ih ima četiri – jedinica, sjedni. Inače, udžbenike ne treba mijenjati, nego ih učiniti besplatnim. Da ne treba tiskati nove udžbenike za sljedeću sezonu misli i školstvu posvećeno nacionalno vijeće, pa se tako protiv paraministra Jovanovića stvara široka narodna fronta MIONzakojoj je trebalo nešto više vremena nego HKV-u da shvati "nacionalne ciljeve" okupacijske tvorevine u koju se pretvorilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa: tumačenje povijesti iz kuta poraženih na izborima 1990. – što je ujedno značilo svršetak komunističke represije jugoslavenskoga nagnuća – zatim povratak slabo retuširanom izmišljenom srpsko-hrvatskom parajeziku i uvođenje u udžbenike "novih vrijednosti" koje bi trebale zamijeniti tradicionalne hrvatske, dotično kršćanske, dotično univerzalne ljudske vrjednote.

Elem, udžbenici se mijenjaju prvenstveno zbog jezika i povijesti, koji su do sada bili previše hrvatski (otud Jovanovićeva najava da više treba govoriti o manjinama, naravno o srpskoj manjini koja je na poznate načine zadužila Hrvate i hrvatsku povijest novijega doba). Ako se već bude što mijenjalo, predlažem rečenicu koja opisuje ovu, aktualnu crvenu vlast koja terorizira Hrvate već godinu i pol dana, ako ne i manje:" Godine 2013. postalo je razvidnim da je komunistička vlast u Hrvatskoj preuzela kineski model: kapitalistički sustav najdivljijeg oblika, ali pod vodstvom Komunističke partije koja se ne odriče ideološkoga monopola i stare represijske prakse."

A što Hrvati ne prihvaćaju ništa od anacionalnih novotarija Željka Jovanovića, što sve jasnije iskazuju da ne će trpjeti nasilje manjine – sve to Jovanović naziva domoljubnom patetikom, kao što je izvolio izjaviti na predizbornom skupu u Rijeci ili okolici. Rijeka, hrvatska Rijeka, mora slušati te svinjarije, gledati crveno JovanovicZeljkoobojene pozornice, mora gledati kako ondje dolazi stanoviti profesor Perica koji inače naučava preko velike bare i tvrdi da je RH isto što i NDH. Mora gledati kako taj dio Hrvatske uporno i drsko ostaje odan Partiji i Jugoslaviji.

I u samome SDP-u sve više raste nezadovoljstvo takvim otvorenim manifestiranjem privrženosti komunizmu staroga kova, koji svoju riječku utvrdu pretvara u egzil jugonostalgičara. To se ozračje širi i na Pulu i Brijune, gdje se opet priprema odisejski teatar potpomognut nešto državnim, a više zagrebačkim novcem, u čemu "Gavella" služi kao posrednik. A kada računovođa "Gavelle" otkrije što se zbiva, dobiva otkaz ( čujem da je sud naložio povratak računovođe na radno mjesto), a dnevni list poznat po protuhrvatskim stajalištima istoga trena poteže prokušane metode difamiranja iz doba jugokomunističke vladavine: "Pa taj je računovođa fašist, nacist, čita Hitlera, ima sliku Ante Pavelića..." Malo sam se raspitao i doista, bio je ondje na slici Ante, ali Gotovina. No to je spomenutim članopiscima i tako jedno te isto.

JugokomunizamI u samome SDP-u sve više raste nezadovoljstvo takvim otvorenim manifestiranjem privrženosti komunizmu staroga kova, koji svoju riječku utvrdu pretvara u egzil jugonostalgičara. To se ozračje širi i na Pulu i Brijune, gdje se opet priprema odisejski teatar potpomognut nešto državnim, a više zagrebačkim novcem, u čemu "Gavella" služi kao posrednik.Čitao sam nedavno knjigu Ive Lučića "Uzroci rata u BiH" te naišao na citat govora Duška Zgonjanina, udbaškoga sekretara u Bosni, godine Gospodnje 1982. u-cetvrtak-predstavljanje-knjige-uzroci-rata-bih-1980-1992-slika-921037(Međugorje!) gdje kaže da s "nosiocima neprijateljske djelatnosti ne može biti nikakvog dijaloga niti ustupanja bilo kakvog prostora za javnu riječ. Po tom pitanju kurs SKJ je jasan." I onda sam se zapitao zašto me to tako frapantno podsjeća na ponašanje Željka Jovanovića godine Gospodnje 2013. i to u navodno demokratskoj Hrvatskoj. Autor Ivo Lučić komentira tadanji Zgonjaninov govor, pa ću taj komentar citirati, a vi, štovani čitatelji, pokušajte umjesto Zgonjaninova prezimena umetnuti Jovanovićevo, što će vam lako poći za rukom:

"Zgonjaninov govor oslikava karakter komunističke vlasti te otkriva njezin odnos prema kritici i oporbi, kao i odbijanje alternative. Kao predstavnik revolucionarne vlasti Zgonjanin ističe da s neprijateljem nema dijaloga, a neprijatelj je dakako svatko tko misli drukčije od onoga što je definirano kao partijska linija." Eto tako Jovanović: nema dijaloga sa znanstvenicima, nema dijaloga s nacionalnim vijećem za školstvo (ili kako se već zove), nema dijaloga s nastavnicima, nema dijaloga s Crkvom, nema dijaloga s autoritetima na polju jezikoslovlja, nema dijaloga s prokletim udrugama koje neprijateljski djeluju protiv rodne ideologije, partijska je linija jasna i utjelovljena u Željku koji živi u vremenu kada su komunisti i Srbi vladali Hrvatskom. Jest da se radi o dubokoj osobnoj i kolektivnoj (partijskoj) dezorijentaciji u vremenu i prostoru, ali to je hrvatska zbilja u proljeće 2013.

Bozanić u Vukovaru

Bio je ondje i neuvijeno rekao da ćirilici nema mjesta u Vukovaru. I uopće, Crkva u Hrvata više ne želi iz sakristije promatrati nasilje nad narodom. Sve me frapantno podsjeća na svršetak sedamdesetih i Branimirovu godinu. Pa logično je: ako su se crveni konjanici iz aktualne vlasti vratili u sedamdesete, red je i da Crkva opet snažno potegne, kao i tada.

Sindikati u akciji

Bio sam na Trgu bana Jelačića, da se poslije ne informiram iz druge ruke. Kada je povorka nailazila Ilicom iz pravca zapada, slika bijaše impresivna. Kada se ta masa od 20.000 i više srditih sinidkalaca počela ulijevati u Trg, i dalje bijaše impresivno. No Trg bana Jelačić je velik trg i teško ga je napuniti, pa je slika na kraju bila nešto manje impresivna, a neki govornici imali znatnih teškoća. Poruke su ipak izrečene. Da, ova vlast nije radnička, nije prosvjed-sindikata-afdc595af201a7394a2bcc36bd6614c1 view articlenikakva. Dvije parole, jedna napisana, druga izrečena, na tragu su pravoga rješenja. Jedna je govorila o općem štrajku, druga o prijevremenim izborima.

Nadureni premijer Milanović (za kojega njegov liječnik ničim izazvan tvrdi da je zdrav) poručio je sindikalistima da utemelje svoju stranku. Isto je bio poručio i braniteljima kada su se na Trgu okupili protiv ćirilice. Taj ne razumije ništa, a u sebi priželjkuje samo jednu stranku.

Nego, sve češće zapažam kako – kada se okupe ljudi i poručuju crvenima što ih već ide – vlastodršci u prvoj rečenici milostivo dopuštaju okupljanje i ponavljaju "da je to njihovo pravo" (pravo prosvjednika). A njihovo pravo (pravo vlasti) jest valjda da prosvjednike ignoriraju. Ono prvo pravo je zajamčeno, ovo drugo je zapisano jedino u totalitarnim genima.

ProsvjedSindikalni je prosvjed napola uspio. Nije uspio u onome što je priželjkivao, da se naime spontano okupe hrvatski građani i da na taj način skup postane općenarodnim. Narod je roštiljao po goricama, bio je praznik. Dan je bio pogrješno izabran. Bilo je to 1. svibnja, a narodu je još u glavi nasilje iz komunizma, kada su ga tjerali na prvomajske povorke. Nenarodni mediji likovali su sljedećega dana, s podtekstom: eto, naša je vlast ostala na nogama.Zaključno: sindikalni je prosvjed napola uspio. Nije uspio u onome što je priželjkivao, da se naime spontano okupe hrvatski građani i da na taj način skup postane Zoran Milanovic  izborna noc HPopćenarodnim. Narod je roštiljao po goricama, bio je praznik. Dan je bio pogrješno izabran. Bilo je to 1. svibnja, a narodu je još u glavi nasilje iz komunizma, kada su ga tjerali na prvomajske povorke.

Nenarodni mediji likovali su sljedećega dana, s podtekstom: eto, naša je vlast ostala na nogama. Eto joj narod daje priliku da napravi još više štete, do prohladnih jesenskih dana. Tako je Hrvatska ostala na roštilju. Možda 18. svibnja bude bolje, a 19. vrlo dobro. (Nekoliko dana poslije umreženi mediji za unutarnju agresiju objavit će anketu rađenu po narudžbi vlasti, a ona naravno kaže da je veći broj hrvatskih građana protiv prijevremenih izbora.

Autori ankete su vjerojatno isti oni koji su se osramotili prognozama za "europske izbore". Sve je jasnije kako se rade te ankete – postoji baza od tisuću imena, među njima je 70 posto provjerenih ljevičara i 30 posto ostalih, pa ih se naziva telefonom. Eto ti ankete. Kao što je komična i ona u "Večernjem" gdje Puhovski i slični tipovi ocjenjuju (gotovo)sve Vlade od početka samostalnosti , a rezultat je ovaj: Milanovićeva je Vlada najbolja do sada. Na žalost, "Večernji" se u zadnje vrijeme strmoglavio u sluganstvo i podilaženje nesposobnom i nenarodnom režimu, otjerao neke kolumniste a neke pacificirao. Još ponešto kaže Ivkošić, ali i on ide na kompromise, pa tako samo što ne hvali Jovanovićev pravopis.)

Ima Vuka, a ima i Vučića

Dok se Jovanović i Jozić vraćaju Vuku, u Zagreb navraća Aleksandar Vučić, zakonito Šešeljevo dete. Učinio je to Vučić uoči opisanoga 1. svibnja i odmah mu je u naručje dotrčao cijeli državni vrh, eto grobar Nikolić "učinio prvi korak" i već nekoliko dana nakon koraka munjevito koraknuo Šešeljev đačić Vučić u Hrvatsku, a priželjni "hrvatski" mediji raspisali se o braći od iste matere.

Vučić u Zagrebu nije spominjao svoju voljenu crtu Karlobag-Virovitica jer ne bi bilo zgodno, za sada, o "Oluji" ima "drukčije mišljenje od Hrvata", o srpskoj agresiji na Hrvatsku ni riječi, o Vukovaru ništa. Ukratko, hajdmo sve to Aleksandar-Vucic-vladazaboraviti kao da ništa nije bilo, a eto i ta njihova, odnosno naša Pusićka misli da se obostrane tužbe mogu povući , da " treba da se povuku" jer što da se to nepovučeno povlači i smeta našim bratskim odnosima.
I tako, ta farsa sa Srbijancima traje beskrajno dugo i s hrvatske strane tragikomično. Nije ovo prvi put da netko ondje u Beogradu nešto kaže, uvrijedi Hrvate, spali zastavu itd. a zatim se taj isti ili netko sličan tobože bizantinski ispriča, pa ta isprika ili što već jest (a nije) izazove euforiju neizliječenih Jugoslavena i srbofila koji su na vlasti u Hrvatskoj pa suznih očiju lete, zovu (zovi, samo zovi), primaju srdačno, raširenih ruku i ostalih dijelova tijela.

Tu smo sliku već mnogo puta gledali. Onda se Srbijanac vrati u Beograd i smije se, te potegne još jače po Hrvatskoj. Čim se Vučić vratio u Beograd, srbijansko je tužiteljstvo izmislilo neke zločine počinjene u Bljesku, te plasiralo tu laž u tjesnacu između Vučićeva posjeta Zagrebu i obljetnice Bljeska. Vučić je u tom trenutku već bio na sigurnom, u Beogradu, na kraju krajeva što on ima s tim, neka insitutucije rade svoj posao, ima tu tko da radi, zovite Štrbca i hrvatske medije.

A o nestalim hrvatskim vojnicima i civilima koji se sada neutralno zovu "nestale osobe", bilo je malo riječi premda su odvedeni u ubijeni uglavnom u Srbiji, u borovo selo 0 0 468X10000srbijanskim logorima. Hrvatski "političari" kao papige ponavljaju da je spoznaja o sudbinama nestalih uvjet povlačenja obostranih tužba, pa ipak Vesna Pusić u trenutku dok Srbija nije u tom pitanju učinila baš ništa - najavljuje povlačenje tužba. Je li to kratkovidna "sigurnost" da će Srbija ispuniti taj naoko najlakši uvjet, koji ju spašava od ratne odštete teške milijarde eura ?

Ma u tome i jest ključ priče: ako Srbija doista poradi na sudbini Hrvata nestalih (ubijenih) u Srbiji, onda treba objasniti kako su tamo dospjeli kad ona, Srbija, nema nikakve veze sa srpskom agresijom na Hrvatsku, kao što godinama uporno laže i dokazuje nedokazivo. A u hrvatskoj tužbi govori se upravo to: Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku, tužimo ju za najveći mogući međunarodni zločin. I ta je agresija bila genocidna, bila je usmjerena na nestanak hrvatskoga naroda do Miloševićeve, Šešeljeve i Vučićeve crte Karlobag-Virovitica.

TužbaHrvatski "političari" kao papige ponavljaju da je spoznaja o sudbinama nestalih uvjet povlačenja obostranih tužba, pa ipak Vesna Pusić u trenutku dok Srbija nije u tom pitanju učinila baš ništa - najavljuje povlačenje tužba. Je li to kratkovidna "sigurnost" da će Srbija ispuniti taj naoko najlakši uvjet, koji ju spašava od ratne odštete teške milijarde eura?Tužba je to koja otprilike opisuje sve što se događalo, od Borova Sela i Vukovara, razaranja gradova od Slavonije do Dalmacije, pa do raketiranja Zagreba koje je VU91ove godine snažnije obilježeno te će dobiti i svojevrstan spomen-muzej. (Snažnije je ove godine izražen i podsjetnik na cijeli jedan razred djece ubijen u Slavonskom Brodu, o čemu sam često pisao).

No da se vratim na početak, to jest na Borovo Selo, gdje je danas stanje duha isto kao i 1991. kada su masakrirani hrvatski redarstvenici. Fotografiju izmrcvarenih tijela vidio sam među prvima u Zagrebu, onih dana kada je vladala opća konsternacija, koju sam opisao u knjizi "Lijepa moja" tiskanoj 1992. Detalje masakra tada nismo znali, no po stanju tijela žrtava moglo se zaključiti što su Srbi sve učinili. Tek ovih dana čitam jezivu priču Roberta Bosaka, Vinkovčanina , svjedoka maskra – naše su ljude, ranjene, četnici dokrajčivali sjekirama. Srbi koji su to uradili bili su Srbijanci, u to doba nazivani "uvozni" (četnici) i domaći Srbi, tzv. "domaći četnici", što je bio početak otvorene i očite, krvoločne vanjske i unutarnje agresije na Hrvatsku.

U svemu: tko god s hrvatske strane potpiše povlačenje tužbe protiv Srbije treba biti svjestan da se upušta u veleizdajnički čin i da će mu se kao veleizdajniku suditi. I nadalje važi hrvatski Ustav, i nadalje ondje piše da vlast proizlazi iz naroda, i nadalje narod ima (premda mu se otežava na stotinu načina) pravo zahtijevati narodni referendum, pa se i o pitanju "povlačenja tužba" takav treba i raspisati ukoliko politička klatež bude toliko drska da pokuša sama povući hrvatsku tužbu i povući narod za nos.

Slučaj Čiči... Ahmići

Vrlo duhoviti provokator Lucić (mislim da je Predrag) zapleo se kao pile u kučine pa su ga pomeli s obje strane. Oni Hrvati koji su odmah razumjeli što je "autor hteo da kaže" razgnjevili su se zbog očitoga podmetanja Hrvatima u Lucicsrednjoj Bosni i posebno podmetanja Dariju Kordiću, a oni Muslimani koji nisu razumjeli da Lucić može pisati samo protuhrvatski i nikako drukčije pa naravno ni antibošnjački, razgnjevili su se misleći da ovaj vrijeđa njihove žrtve. Tako se to događa kada nenadareni provokatori posežu za humorom, koji je najteža disciplina i zahtijeva nadomoćan i točan um.

No, nije ta sirova, neukusna provokacija slučajno plasirana upravo sada kada se očekuju haaške presude šestorici hrvatskih generala i političara iz Herceg Bosne. Treba i iz Hrvatske doći nešto "maziva", kao što je običaj. Treba podsjetiti na taj dio hrvatskoga naroda koji je najgori u ionako u cijelosti groznom hrvatskom narodu. Ali miješati u sve to Darija Kordića koji petnaest godina čami u tamnici ni kriv ni dužan, krajnja je neljudskost, kao što je njegovo tamnovanje isto tako "poduprto" iz Hrvatske putem bivšega komunističkog tužitelja Nobila.

Jedino što je u svemu komično jest tekst nekoga meni nepoznatog filozofa (tako je i potpisan) koji u prilježnoj tiskovini na pet kartica teksta objašnjava što je taj Lucić hteo da kaže. Podsjeća me to na "metodološki obrađenu" lektiru za đake osnovnih škola, gdje se isto tako govori što je dovraga autor htio reći. Jer su djeca valjda glupa pa se sama ne mogu dovinuti.

Štokavski jezik

Ima slavenskih jezika, germanskih, romanskih itd. (da ostanemo u Europi), ali nigdje ne ćete naći podatak da postoji jezik koji se naziva štokavskim. Vjerojatno Štokavski jezikŠto je za te umove koji od križa bježe kao vrag od tamjana a od hrvatskoga jezika kao vrag od svete vodice, što je za te umove koji su zalijepljeni za srbofilski stolac kao onaj siroti vrag kojega je nadmudrio postolar, što je za njih taj štokavski jezik? Eufemizam za srpskohrvatski, naravno, ali nemaju namjeru proširiti ga na cijeli hrvatski prostor.zato što ne postoji. No, taj podatak možete naći u novinama koje izlaze u Hrvatskoj, a nikada nisu izašle iz Jugoslavije. Splitski borac protiv križa na Marjanu i protiv hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, kolumnist Jurica Pavičić još je YUtarnjijednom potegnuo štokavsku sablju, a sličnomisleći urednik istaknuo u naslovu – štokavski jezik.

Što je za te umove koji od križa bježe kao vrag od tamjana a od hrvatskoga jezika kao vrag od svete vodice, što je za te umove koji su zalijepljeni za srbofilski stolac kao onaj siroti vrag kojega je nadmudrio postolar, što je za njih taj štokavski jezik? Eufemizam za srpskohrvatski, naravno, ali nemaju namjeru proširiti ga na cijeli hrvatski prostor. Velikodušno dopuštaju da postoji hrvatski jezik, a to je po njima onaj kajkavskoga i čakavskog narječja. Sve što je "štokavsko" i štokavizirano nije hrvatski jezik. Po toj bolesnoj logici, ni standardni hrvatski jezik koji za (sirovu) podlogu ima štokavicu – nije hrvatski jezik.

Tako se unutarnja agresija na Hrvatsku i hrvatski jezik nastavlja u beskonačnost. U vjerojatno zadnjem svojem javnom nastupu, na tribini Hrvatskoja kulturnog vijeća, Dalibor Brozović je vrlo tvrdo definirao što nas veže sa srpskim jezikom. Rekao je doslovce: niže brojke – jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam...I to je sve. Akademik Mislav Ježić manje tvrdo, ali vrlo točno govori – ne o nižim brojkama, nego i nižoj razini, to jest: čim se uputimo u više sfere, primjerice u znanost, razlike između standardnog hrvatskog i standardnog srpskog jezika toliko su velike da o razumljivosti teško može biti govora.

Kako muca Vlada

Ne ćemo Pelješki most, ko ga šljivi, govorila je ova vlast prije godinu dana. Sada govori da hoće Pelješki most, samo most i ništa više. Prije šest mjeseci izjavljuje ta vlast da odustaje od nizinske pruge Rijeka-Zagreb – mađarska granica, danas govori da je za nizinsku prugu i da će se pruga graditi. Naravoučenije: nemojte se uzrujavati kad ova klatež nešto ustvrdi, jer će sutra i tako govoriti i činiti – sve suprotno. Izgubljeno vrijeme u međuvremenu ionako se piše na račun potomaka. Ako ih bude.

Julija Timošenko (4)

O Juliji je na ovim stranicama pisano često i ponekad strasno u njezinu korist. Sada je u Julijinu korist progovoreno i iz Strasbourga, što će reći da se Europa kao takva zgraža nad sudbinom bivše ukrajinske premijerke koju drže u timosenko-tvrdi-snimaju-me-pod-tusem-i-u-zahodu-bolnice-504x335-20120417-20120427192001-a538ed605f8ef63302b7fe3fbb996be4zatvoru i ponekad pretuku u stilu staljinističkih logora. Europska unija želi slobodu za Timošenko.

Koliko saznajem, u Hrvatskoj je napisan i dramski tekst o Juliji. Možda ćemo vidjeti predstavu.U međuvremenu gledamo predstavu u kojoj hrvatska diplomacija ništa ne poduzima na svoju ruku, nego sjedi ispod stola i čeka što će reći veliki. Sada su rekli, pa će valjda i mali biti hrabriji.

Jezične bravure

Vidim na RTL-u najavu neke emisije, nije važno kakve, pod naslovom TOG SE NITKO NIJE SJETIO. Kog? Nije važno, riječ je o jeziku. Po RTL-jeziku, genitiv valjda rtlodgovara na pitanje kog ili čeg, dativ na kom ili čem. Vrlo dobro, posebno za SMS poruke, kraće je i zgodnije. A" tog" se doista nitko još nije sjetio. Čak ni duo Jovanović-Jozić.

Na Novoj TV i RTL-u sve pršti od glagola brinuti i odmoriti, jezične savjete ne slušaju, ne znaju za povratne glagole, unakazuju hrvatski jezik. Zašto ne intervenira agencija za to zadužena ? HTV ipak zna, čak u naslov popularne serije stavlja točno "Odmori se, zaslužio si", a ne "Odmori, zaslužio si".

No taj nesretni "odmori" umjesto "odmori se" i "brine" umjesto "brine se" polako obuzima govornike hrvatskoga jezika te i ne razumiju da preuzimaju jezik štetočinja. Više čak nisu ni govornici nego pričalice hrvatskoga. Nestaje "razgovarali smo", ostaje samo "pričali smo", svi pričaju a nitko ne govori i ne razgovara. A tko doista priča? Pa recimo Ivana (Brlić Mažuranić). Ostali o njezinu pričanju mogu samo razgovarati.

O pravopisu

Dok vozim, slušam HR, to jest Hrvatski radio. U podosta rano jutro akademik Katičić i slatkorječivi Jozić kod Togonala. Vidim (čujem) da Katičić sudjeluje iz osjećaja pristojnosti, nije razgovorljiv. Pa i zašto bi. On je svoje rekao kao predsjednik Povjerenstva za normu, koje je Jovanović ukinuo. Zato u tijeku emisije kaže, sarkastično: "Ne pravjozmože naravno Jozić ništa mijenjati, ali može Jovanović." Tako je ipak rekao sve što je trebalo reći, makar govorio dvaput kraće od ljigavca.

A da je car gol, svjedoči umontirana izjava nekog lijevog književnika koji u svezi s pravopisom vrlo jasno kaže: "Nadam se da će pobijediti lijeva opcija." I nije to rečeno samo zato što bi autor izjave na taj način htio razotkriti cijelu igru oko pravopisa kao politički triler, nego taj i slični autori takvim izjavama daju (usput) do znanja crvenim pokroviteljima da su njihovi, da se , eto, javno očituju, i da očekuju uzvrat.

Zanimljivo je i vrlo indikativno da se u emisije ne pozivaju najpozvaniji poput dr. Sande Ham, koja se oglasila u manje tiražnoj hrvatskoj tiskovini vrlo razboritim riječima. Između ostalog, pita se gdje je pravopisni rječnik. Što će učiniti čovjek nevješt u pravopisanju? Pa potražit će riječ koju ne zna napisati ili nije siguran – u rječniku. Koji ne postoji. A skaradna "JJ" pravila sigurno ne će proučavati da bi ih zatim primijenio na nesigurnu riječ.

Još nešto u svezi s pravopisom: suvremeni jezični jugounitaristi (JJ) služe se podmetanjem kako bi osvojili simpatije neukih. Uz pomoć medija (Mreža unutarnje PodmetanjeSuvremeni jezični jugounitaristi (JJ) služe se podmetanjem kako bi osvojili simpatije neukih. Uz pomoć medija (Mreža unutarnje agresije) predstavljaju se kao "jeftini", "dostupni svakom", "internetski", valjda i kolektivni i općenarodni, itd. za razliku od skupih dosadašnjih pravopisa koji su djelo pojedinačnih autora ili manje skupine pohlepnih autora.agresije) predstavljaju se kao "jeftini", "dostupni svakom", "internetski", valjda i kolektivni i općenarodni, itd. za razliku od skupih dosadašnjih pravopisa koji su djelo pojedinačnih autora ili manje skupine pohlepnih autora.

Prilježne novine iz MUA (Mreža unutarnje agresije) bace se na posao i izračunaju koliko su pohlepni autori navodno zaradili na pravopisima, što je osiromašenom narodu dovoljno da postane gnjevan na "pojedinačne" i prikloni se kolektivnom rješavanju pravopisnih pitanja. Za suštinu stvari više i ne pita, naime za hrvatski jezik.

Hrvatski su pravopisi uvijek bili autorska djela. Jedini pravopis koji to nije bio, a nije bio ni hrvatski, jest novosadski pravopis iz srpskohrvatske radne zadruge. Nešto manje kolektivan ali na tom tragu bio je promašeni pravopis Matice hrvatske. Sadašnja radna zadruga pod imenom Instituta za jezik i jezikoslovlje slijedi taj revolucionarni zanos. Još samo nedostaju plakati s tekstom "Svi u kolhoz!"

Smrt već davna i jedna svježa smrt

O prvoj: obilježena je smrt Gojka Šuška, najzaslužnijega čovjeka (uz Tuđmana) za nezavisnu, modernu hrvatsku državu. Krajnje jednostavan, efikasan i hrabar, čovjek iz naroda. Trn u oku udbaškoj i menedžerskoj liniji. O drugoj: umro je Branko Vukelić, čovjek posebno simpatičan i radin, pristojan i dobrodušan. Karlovčanin, inženjer, političar visokih dometa, bez dara za populizam.

Krug za Trg

Krug za Trg je održan i ove godine, ali ljudi koji bi kružili oko HNK nije bilo dovoljno. Gdje su ona vremena kada nas se ondje okupilo nekoliko tisuća, ispred obrtnog Muzeja divljali Pusićevi skojevci, a hrvatska policija s dugim krug za trg 02cijevima (okrenutim prema nama krugovašima) nervozno poskakivala.

Očito je da se s Krugom ništa ne može promijeniti. A kako se može? Kada u Skupštini grada Zagreba budu ljudi koji će po kratkom postupku skinuti zločinca Tita s lijepoga Trga (doduše u zadnje vrijeme unakaženog glazbenom zgradom). Ti će ljudi imati i dobar temelj za odluku – onu odluku iz 1994. koju sam potpisao kao tadanji predsjednik Povjerenstva za nazive trgova i ulica, a u njoj se kaže da Tito silazi s ploče, a stavlja se Kazalište.

Ako na to podsjećam i deseti put, neka. Od tada je prošlo skoro dvadeset godina zagonetne hrvatske povijesti... Ima li još neki način osim očekivanja očekivanoga sastava Gradske skupštine? Ma ima, zapisan je u eruopskoj rezoluciji o komunističkim zločinima.

Moj slučaj (3)

Kao što sam obećao, pratim svoj slučaj i dajem izvješća putem portala HKV-a. Za podsjetnik: obratio sam se Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora s tvrdnjom da me šikaniraju likovi iz sadašnjega vodstva Ministarstva kulture. Rečeni Odbor upitao je Ministarstvo kulture o čemu je tu riječ. Ministarstvo je odgovorilo Odboru, a kopiju poslalo i meni.

Što kažu oni koji su Ministarstvo preuzeli početkom 2012. i stavili me na crnu listu? Kažu da sam 2009. "koristio tromjesečnu potporu" za rad na projektu povijesnoga romana, a 2010. dobio (treću) nagradu za dramsko djelo. Da bi hhitrecpojačali dojam moga pohlepnog javljanja na natječaje navode svotu koju su nakladnici i knjižnice (otkup) dobili za moja djela u proteklih šest (6) godina.

Znači, govore o godinama kada ova ekipa nije bila na vlasti, ali to ih ne smeta da spomenute fakte hladnokrvno usmjere u svoju korist te ustvrde: "navedeni pokazatelji... potvrđuju da Ministarstvo kulture ne diskriminira autore na temelju njihovih političkih uvjerenja." Potpis: Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice.

Da vidimo kako stvari doista stoje. Ograničit ću se na natječaj za potpore književnom stvaralaštvu u 2013. godini, temeljem kojega je podijeljena sila novaca autorima bliskim "Zarezu" i radikalnoj, anarhističkoj opciji (uz neke iznimke). Među "procjeniteljima" su bili isti takvi, a njih su izabrali isti takvi već instalirani u Ministarstvo nakon što je bivša zagrebačka kulturna vlast presađena na državnu razinu. Naravno da im je moje ime crvena krpa (iz njihova kuta crna krpa), te sam stavljen na crnu listu, ne jedini.

Tako se moje ime nije našlo među pedesetak onih koji su dobili potporu za književni projekt, što znači da sam u najboljem slučaju negdje između pedesetog i šezdesetog mjesta po vrijednosti autora i djela prijavljenih na natječaj. Je li tako? Projekt se može lijepo sročiti, lijepo upakirati itd., ali što treba biti odlučno za smogovci-vprocjenu? Pokusni arak koji se dostavlja uz projekt. E pa da vidimo te pokusne arke. Ima li Ministarstvo hrabrosti javno objaviti sve pristigle projekte i prije svega pokusne arke, pa da se vidi što je to dobilo novac iz državnoga proračuna i da tako izađemo iz područja politike u polje estetike, dotično umijeća pisanja.

Ima li Ministarstvo (odnosno neka mi oproste dobri ljudi koji ondje rade a nemaju veze s ovom ekipom) hrabrosti da to učini ? Nema. Ne samo da je ministrica u sukobu interesa, nego je cijela ta ekipa u sukobu s hrvatskom kulturom i bavi se jeftinim, banalnim trikovima i tricama kako bi zaposlila i "novčano poticala" svoje kadrove (HNS) i što više naudila hrvatskim umjetnicima ( slučaj Araličinih sabranih djela, slučaj monografije Kuzme Kovačića itd.)

PotporeVrlo je zanimljivo da pismo Ministarstva upućeno Hrvatskom saboru (Odboru za ljudska prava) neizravno priznaje da tu nešto nije u redu jer me označuje kao "renomiranog hrvatskog književnika" koji "kontinuirano radi i stvara nova književna djela". Vrhunac licemjerja, jer bi zatim trebalo objasniti kako taj renomirani autor odjednom šalje projekt djela (i pokusni arak) koji ne zaslužuje ni kunu potpore? Je li zaboravio pisati, je li posenilio, je li presahnuo? Ne, autor je na posve drugoj strani političke scene i zato ga treba prebrisati.Vrlo je zanimljivo da pismo Ministarstva upućeno Hrvatskom saboru (Odboru za ljudska prava) neizravno priznaje da tu nešto nije u redu jer me označuje kao "renomiranog hrvatskog književnika" koji "kontinuirano radi i stvara nova književna djela". Vrhunac licemjerja, jer bi zatim trebalo objasniti kako taj renomirani autor odjednom šalje projekt djela (i pokusni arak) koji ne zaslužuje ni kunu potpore?

Je li zaboravio pisati, je li posenilio, je li presahnuo? Ne, autor je na posve drugoj strani političke scene i zato ga treba prebrisati, a ako se bude bunio, mi ćemo birokratski smireno odgovoriti Odboru za ljudska prava. Kao što i jesu: "Uvjereni smo da ćete uvažiti sve navedene argumente te ohrabriti g. Hitreca da kao minkulvrijedan autor s iznimnim doprinosom hrvatskoj književnosti i dalje nastavi stvarati, naravno, uz mogućnost sudjelovanja na natječajima Ministarstva kulture."

Potpisan je, rekoh, Vladimir Stojsavljević. U vrijeme Bože Biškupića pomoćnik za knjigu i književnost bio je Čedomir Višnjić, prononsirani velikosrpski provokator ( vidi slučaj "srpskoga pisca iz Hrvatske" Ive Vojnovića). Vladimir Stojsavljević nije velikosrpski promicatelj, štoviše, ima kod mene neke bonuse poradi tema iz hrvatske povijesti, no rezultat je sličan. Višnjić je bio odbio sufinancirati moj roman "Kolarovi" koji je i bez njega ipak tiskan,

Stojsavljević se potpisuje pod odbijanje projekta mojega povijesnog romana "Špilberk" s temom Hrvatske u 18. stoljeću (pa sam i potporu tražio u svrhu istraživanja a ne hladnoga pogona). Jednoga dana, kao što sam najavio, napisat ću temeljit esej s naslovom "Moj slučaj" koji će javnosti objasniti kako sam se provodio u samostalnoj državi hrvatskoga naroda, a zahvatit će i televiziju (HTV) gdje moj scenarij, pisan po spomenutom romanu "Kolarovi", već sedam godina leži u ladici. O čemu je tu riječ? Ma jest, kada bi se pitalo, jest da je autor (i) renomirani scenarist, štoviše scenarist jedne legendarne serije, ali eto... ti nesretni "Kolarovi" vremenski idu od ubojstva Stjepana Radića do svršetka Oluje, cijelo jedno stoljeće, a znate kakve je autor političke provenijencije, pa onda znate i kako je "obradio" razdoblja vrlo delikatna, uključujući i Domovinski rat...

A upoznat će se javnost i s detaljima zagrebačke kulturne scene u zadnjih dvadesetak godina po kojoj od 2000. snažno korača Dušan Ljuština, dok stotine i stotine hrvatskih umjetnika koračaju zagrebačkim ulicama i nemaju pristupa "vlasti" (i novcu). Bit će to vrlo zabavan esej, za razliku od ovoga površno pisanoga krokija iz kojega ste, poštovani čitatelji", nadam se štošta razumjeli.

I da završim ovu degutantnu priču (za sada): ja radim ono što je u Hrvatskoj najteže: proizvodim. Što proizvodim? Osim paradajza za vlastite potrebe, proizvodim i književna djela. Kontinuirano, kao što je rečeno. U istoj sam poziciji kao i svi ostali proizvođači u Hrvatskoj (a ima ih sve manje): ako i imaju dobre proizvode i ako imaju dobre projekte, država će učiniti sve – da ih onemogući.

Franjo (ali Kuharić)

U petak, 10. svibnja bit će u kinu "Tuškanac" (naravno u Zagrebu) prikazan film Jakova Sedlara o životu i djelima zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Franje Kuharića. Početak u 17 sati. Ovime se zaokružuje priča o povratku današnje Hrvatske u sedamdesete prošloga stoljeća, kada je svršetkom toga desetljeća hrabri Franjo poveo narod i pripremio put drugome Franji koji je deset godina poslije poveo narod u ostvarenje težnje za samostalnom hrvatskom državom u kojoj će i Crkva u Hrvata slobodno djelovati. Amen.

Hrvoje Hitrec

Uto, 23-10-2018, 23:34:21

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).