Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Hit-cro

Euro za Cro svrhe

Izbori za Europski parlament održani u nedjelju, 14. travnja. Ljudi čekali u dugim redovima, jedva sam se uspio probiti do kutija. Ha! Izlaznost (predvidljivo) vrlo bijedna, kao i rupoarlulaznost na birališta. U pravu su svi koji spominju 8o milijuna kuna potrošenih za euroizbore, a moglo ih se spojiti s lokalnima i uštedjeti. Koliko vrtića se moglo sagraditi, koliko pomoći samohranim majkama, koliko uređaja za rano otkrivanje raka i sličnih bolesti. I tako ova priglupa vlast hvata u šumi skupljače šparoga, a 8o milijuna baca u vjetar.

No, ono što je ostalo od tih izbora jest njihov pravi karakter – odmjeravanje snaga u Hrvatskoj. Radilo se, znači, o izborima anketnoga tipa za unutarhrvatske potrebe. S te su strane izbori ipak uspjeli pokazati da crveni odlaze u pakao oporbe,zasluženo. Lokalni izbori bit će nova potvrda, a zatim ujesen prijevremeni izbori za Hrvatski sabor ( o tome na drugom mjestu) kao glogov kolac za vampire.
Bio sam na listi Hrasta i lista je vrlo dobro prošla , premda nije prošla. U mnogim velikim gradovima Hrast je na četvrtom mjestu , na četvrtom je mjestu i u pet županija. Pozicionira se. Idemo bliže.

Monografija: Kuzma Kovačić

Na listi Hrasta bio je i najveći živući hrvatski kipar, Kuzma Kovačić. Javnost ga poznaje po Oltaru domovine na Medvedgradu, kuni i lipi, likovna publika po velikom, raznolikom, nevjerojatno bogatom opusu. Mnogi kritičari i povjesničari umjetnosti drže da takvoga kipara nikada u povijesti nismo imali, što je točno. Često sam pitao što se čeka s monografijom, i sada dočekao: predstavljena je u Modernoj galeriji, 17. travnja točno u podne. O monografiji su govorili Biserka Rautar Plančić i Radoslav Tomić, nakladnik (AGM) Bože Čović, autor monografije Milan Bešlić, te sam STG45905Kuzma Kovačić koji je ponosno govorio o svome kršćanskom nadahnuću, svojem zavičaju i svojoj domovini.

Monografija je lijepa, velika i plava kao more oko Hvara, gdje je Kuzma rođen, a i sada je više na Hvaru nego u Splitu, i više u Splitu nego u Zagrebu. Vrlo upućeni Milan Bešlić jednako dobro piše kao što i govori (velika rijetkost), a monografiju je podijelio u pet poglavlja: O kiparstvu Kuzme Kovačića, Djela, Životopis, Izložbe i priznanja te Bibilografija i druga dokumentacija. Tekstovi su usporedni, na hrvatskome i engleskom jeziku, grafičko oblikovanje Ivan Savičević Podgajski, a izvrsne fotografije potpisuje pregršt majstora.

Kuzma Kovačić došao je iz grada Hvara u Zagreb na Akademiju likovnih umjetnosti 1971. , u doba Hrvatskoga proljeća. Bešlić: " ...put kojim je krenuo nije udaljavanje , nego vraćanje zavičajnom ozračju, što je duboko proželo njegovo biće....Kiparstvo Kuzme Kovačića snažno određuju motivi zavičajnoga prostora i čine veliku tematsku okosnicu čiju kronološku liniju slijedimo od sedamdesetih godina do onih datiranih u drugo desetljeće ovoga stoljeća."

Nadam se da će o monografiji (ipak) biti riječi o ozbiljnim listovima i časopisima, a uskoro će svjetla reflektora biti opet usmjerena prema Kuzmi jer se sprema njegova grandiozna izložba u Zagrebu. Na velikom panou u Modernoj galeriji, u vrijeme predstavljanja monografije, našao se i podatak da je Kuzma član Hrvatskoga kulturnoga vijeća ( štoviše član uprave, dodajem).

U prepunoj dvorani na promociji slikari, kipari, književnici, gdjekoji političar (Tuđman), predsjednik HAZU (akademik Kusić) , a je li bio tko iz Ministarstva kulture, ne znam. Ako je bio, mogao je čuti što je rečeno: da Ministarstvo kulture RH nije htjelo dati ni jednu kunu za monografiju, ni jednu lipu za Kuzmu Kovačića. Dao je grad Hvar, dao je grad Zagreb i dala je Splitsko-dalmatinska županija. Tako se i u ovom slučaju anarhističko-boljševičko sadašnje vodstvo Ministarstva kulture deklariralo kao protukulturna i protuhrvatska klatež partijskih aparatčika koji podmeću nogu umjetnicima , pa čak i onima poput Kuzme koji ostaje u povijesti umjetnosti kao jedan od najvećih europskih kipara.

Još o ministarstvu kulture

Mnogi od objekata nasilja Ministarstva kulture šute i čekaju da ta pošast mine. Ne i ja. Kao što znaju čitatelji koji prate ovu rubriku, ja sam prosvjedovao i uputio pismo Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jerbo me se diskriminira. Pismo je intonirano prilično sarkastično, a odgovor je brzo stigao. Pišu da su uzeli na znanje i da su moje pismo uputili Ministarstvu kulture na očitovanje. ministarstvo kultureUvodno piše: Predmet: Hrvoje Hitrec – zaštita ljudskih prava.

Tako sam dakle postao predmetom. Potpis: dr.sc. Furio Radin. I eto vam lijepe priče , ako se netko time želi baviti. Hrvatski književnik u nacionalnoj državi hrvatskoga naroda žali se odboru za nacionalne manjine, u ime odbora potpisuje se manjinac Furio zaslužan za lepršavo tumačenje dvojezičnosti u Istri i slično. Ministarstvo kulture RH ( Andrea Zlatar, Nadežda Čačinović) diskriminira rečenoga književnika kojem je to normalno jer su ga diskriminirali Čedomir Višnjić i slični u vrijeme B.Biškupa i sličnih. Dakle, jedan velikosrbin i jedna anarhoidna crvena osoba bez korijena kontra hrvatske književnosti, odnosno barem protiv predmeta koji se zove H.H.
Slučaj pratimo i dalje.

Vukovarske žrtve

Mediji su ispunili zadaću, a ona je bila jednostavna: prešutjeti spomen na vukovarske žrtve iz 1945. kada su partizani poubijali tri stotine ljudi. Nezgodno je (još i to!) sada spominjati, poslije nekoliko tisuća ubijenih Vukovaraca 1991. i u jeku ćirilićne agresije partizanskih sinova i unuka 2013. Misu je predvodio mons. Mile Bogović, čijega su oca partizani ubili 1945. blizu Slunja.

Lov na Gotovinu

Nezgodno je isto tako prikazati hrvatskome gledateljstvu film "Lov na Gotovinu" jer bi se teško dojmio cjelokupne tzv. političke elite, pa je bolje prešutjeti. Možda bi film trebalo preimenovati u "Gospon lovac", da se zbune cenzori. Jednina je na žalost netočna jer je lovaca bilo mnogo.

Galimatijas od pravopisa

Predstavljen novi pravopis u režiji Jovanovićeva manastirstva za prosvjetu, nauku i fudbal, a u izvedbi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kojemu je na čelu znameniti jezikoslovac Jozić. JozićJadni ljudi iz Instituta bili su ili natjerani da se potpišu pa riskiraju svoje karijere i vjerodostojnost (jer možda bi od koga od njih moglo nešto i biti kada nešto nauče) ili ima među njima i ubačenih destruktivaca, što ćemo vidjeti. O tome Joziću, Jovanovićevu ljubimcu ( vidi kod Silvija S. Kranjčevića) već je sve rečeno na stranicama HKV-a. Sada se čovjek slika u trijumfalnim pozama, dočekao svojih pet minuta. Tužnih minutaPogledao sam o čemu se radi i prikazala mi se ova slika : zaustavlja se kamion na raskrižju i istovari nešto smeća.. Ljudi negoduju i vrište, a vozač kamiona ih poziva na javnu raspravu. Eto tako je s tim pravopisom koji nije nego hrpa sitnoga smeća , a u povijesti će ostati tek kao žalosna, anegdotalna epizoda nesuvisloga političkog nasilja nad hrvatskim jezikom, odnosno normom hrvatskoga jozstandardnog jezika i to s razine koja bi trebala voditi dalekovidnu hrvatsku državnu jezičnu politiku a vodi i provodi terorističku akciju manjega opsega.

Javna rasprava (internetom!) je drska farsa, izbjegavanje sučeljavanja s meritornim jezikoslovcima i jezikoznalcima. Jadni ljudi iz Instituta bili su ili natjerani da se potpišu pa riskiraju svoje karijere i vjerodostojnost (jer možda bi od koga od njih moglo nešto i biti kada nešto nauče) ili ima među njima i ubačenih destruktivaca, što ćemo vidjeti. O tome Joziću, Jovanovićevu ljubimcu ( vidi kod Silvija S. Kranjčevića) već je sve rečeno na stranicama HKV-a. Sada se čovjek slika u trijumfalnim pozama, dočekao svojih pet minuta. Tužnih minuta. Bilo je takve stineži u hrvatskoj povijesti, na žalost, nije ni prvi ni zadnji, pa ni među jezikoslovcima.

Uradak koji je predstavljen kao Hrvatski pravopis, ne može i ne smije nositi taj naslov. Može se kolokvijalno zvati Jovanovićev pravopis ili drukčije, ali Hrvatski pravopis ne, jer knjiga koja se tako zove već postoji i jedan je naraštaj na njoj odgojen. Rečeni pravi Hrvatski pravopis djelo je autoriteta koji su dvadesetak godina, iz izdanja u izdanje, vodili prema cilju i dosegnuli ga napokon, ukidajući i one dvostrukosti koje su u početku tolerirali (da ne odbiju ljude odgajane u prethodnom razdoblju, zeljko-jovanovic-101komunističkom, te i nisu bili svjesni koliko je hrvatski jezik zagađen u dvije Jugoslavije).

Ovaj, JJ pravopis (Jovanović -Jozić) ide istim putem, ali unatrag, pa vraća dvostrukosti (pokriveno r, sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi) ne propisuje nego licemjerno "preporuča" ono što Jovanovićevu uhu godi, a velikodušno" dopušta" ono što odgovara hrvatskom jezičnom osjećaju i u skladu je s hrvatskom jezikoslovnom znanosti. U svemu, moglo bi se reći da se radi o eklektičkom djelcu s opakim natruhama i rješenjima koja ne mogu opstati. Primjerice: po JJ pravopisu ovako ćete zapisati riječi koje izgovarate uz znak križa: "Uime Oca i Sina...", dakle u i ime se spajaju. Možda bi trebalo i dalje sažimati, pa pisati "Ujme Oca..." Itd. Također autori spajaju u i inat, pa pišu : "uinat". Gdje su to našli u "pravopisnoj tradiciji " na koju se pozivaju? Gdje su našli da se pišu "grehovi" ? Jest, veliki su "grehovi" ovoga blesavog pravopisa koji ne će zaživjeti. Mnogo veliki grehovi.

Da i unutar toga višeautorskoga djelca ima sabotera, vidim iz primjera. Recimo, sastavljeno pisanje ilustrira se s : nebrat, nečovjek, nedjelo, nehrvat, nesreća. Vrlo suptilno. Iz primjera , pak, pisanja riječi iz stranih jezika, otkriva se intelektualna basslika autora koji su blagoslovili "šopingholičarke" i puštaju ih u hrvatski jezični dućan, tvorenice od stranih imena ilustriraju s "bredpitovski", a kada objašnjavaju pisanje imena iz stranih jezika, odmah skaču na Angelinu Jolie. Iz takvoga infantilnog mentaliteta lako je podvaliti i ozbiljne novosadske svinjarije, kao što je fonetsko pisanje "botičelijevski", "šekspirovski" itd., a onda prelazimo na ilustracije pisanja sa spojnicom, koje bi trebalo tiskati umjesto recenzije "inačice" pravopisa na javnoj raspravi, naime: bla-bla, pa-pa,šmrc-šmrc,.vau-vau.

Hrvatski se jezikoslovci već javljaju. Gledam u srijedu, 17. travnja, emisiju "Život riječi", u kojoj govore dr. Nataša Bašić i akademik Mislav Ježić. Odmjereni Ježić pokušava ostati hladnokrvim, ali se očito ježi od JJ pravopisa i upućuje na trobroj časopisa "Jezik" gdje su tiskani zapisnici Vijeća za normu u kojemu je i sam bio sve dok Jovanović nije dekretom razjurio najbolje hrvatske jezikoslovce, i još su dobro prošli jer bi ih 1945. strijeljali, kao što je već rečeno.

Dr. Nataša Bašić jedva se suzdržavala, ali je na kraju odmjereno rekla o čemu je tu riječ i kakvu bi jezičnu politiku s državne razine trebala voditi nacionalna država hrvatskoga naroda. Mislav Ježić je sjajno poantirao s funkcionalnim stilovima, a u svezi sa službenošću hrvatskoga jezika u EU i kako bismo (ako krenemo JJ putem, dodajem ja) mogli upasti u civilizacijsku rupu iz koje više ne će viriti standardni hrvatski jezik nego nakaza koja ne će biti priznata kao standardni jezik pa zato ni kao službeni jezik EU – jer EU priznaje samo standardne.

Nego, budući da su imena lumena iz Instituta objavljena, a sva imaju ispred dr.sc., lijepo molim čitatelje da mi pomognu: poznaje li itko te znamenite jezikoslovce koji se zovu: Željko Jozić, Matea Birtić, Goranka Blagus Bartolec, Jurica Budja, Lana Hudeček, Barbara Kovačević, Kristian Lewis, Ivana Matas Ivanković, Milica Mihaljević, Alen Milković, Irena Miloš, Ermina Ramadović, Tomislav Stojanov, Kristina Štrkalj Despot ?

Nabavite trobroj "Jezika" pa se podsjetite tko je bio u Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika: akademik Radoslav Katičić, akademik Mislav Ježić, prof. Tomislav Ladan ( na njegovo mjesto potom izabran dr. Marko Samardžija) dr. Mirko Peti, prof.dr. Dunja Pavličević-Franić itd. Čija su oni pravopisna djela recenzirali, davali primjedbe i odobravali? Akademika Stjepana Babića, akademika Moguša, dr. Sande Ham itd. Da ne govorim o potpori stranih slavista kao što su Bagdasarov i Auburger. Čiju potporu će dobiti JJ pravopis? Možda iz Jakuševca, ali ne od ljudi koji ondje žive i guše se.

I da završim ovu ( s obje strane, znači i moje) nekoncentriranu priču: prijedlog "novoga pravopisa" - koji je i konačni pravopis jer militanti iz sadašnje vlasti ne primaju primjedbe - jest nesuvisli trpanac iliti galimatijas, po recepturi "malo Vuka Karadžića, malo Silića, malo Stjepana Babića, sitno nasjeckani hrvatski jezik s umakom od zapadnobalkanskog smeća". Po nekim tumačenjima, riječ galimatijas dolazi od gallusa odnosno pijetla i matheia što bi značilo znanje, u svemu znanje jednoga pijetla tj, nikakvo znanje.

Dobro. Pravi hrvatski jezikoslovci već su podignuli bunu protiv ovoga nasilja. Protiv pobunjenika režim će izvesti postrojbe plaćenika, a poznati, strasni jugonostalgičari ponudit će se i sami. Jedva im nekako uspijeva izgovoriti ime jezika, to jest hrvatskoga jezika jer vide da više nije oportuno gnjaviti sa srpsko-hrvatskim ( na hrvatski se Ustav nisu osvrtali, ali EU ih zabrinjava), ali će usrdno podržati svaki pokušaj razaranja i deformiranja istoga toga hrvatskoga jezika , pa dakle i Jovanovićev pravopis.

Tako pod idiotskim naslovom "Hrvatski ćemo sada slobodnije govoriti", oslobodio se kolumnist Miljenko Jergović te slobodno veli: "Ovakav spis (!) će nekome, sigurno, pomoći da lakše i tačnije piše." Tačno tako. Ljubitelji novosadskoga pravopisa, koji je uključivao "tačno", bit će zadovoljni ali ne posve jer Jovanovićev pravopis o točnom i tačnom nema ni slova , tako daleko nitko se ne bi usudio. jergoNo ipak je indikativno da spomenuti kolumnist piše u hrvatskim novinama "tačno", što je sitna, odurna mala točka u specijalnom ratu protiv hrvatskoga jezika, zadnja točka do koje smo ih dogurali u bitkama za hrvatski jezik i sada vise nad nepoznatim im ponorom i plaču vičući "tačka, tačka" , dok ne dođe Štef iz Klanjca i odveze ih u tačkama na smetlište.

Zaključno: "tačka" nije bilo kakva riječ. "Tačka" je teška politička provokacija i jedan od simbola agresije na Hrvatsku. Kao i ćirilica. Kao i crvena zvijezda, kao i četnička šajkača.

Sandu Ham pozvali, ali opozvali SANDU HAM POZVALI PA OPOZVALI

Kako saznajem iz dobro obaviještenih izvora, HTV je pozvao dr. Sandu Ham da kaže što misli o gore opisanom pravopisu. Za sat i pol pozvali su ju opet i rekli da ne treba dolaziti. U međuvremenu su radili drugi telefoni.

Jovanović protiv flegmatičnoga Flege

Za to vrijeme Jovanović je u Hrvatskome saboru (!) branio sve jezike osim hrvatskoga, a posebno engleski i srpski u svezi s napredovanjem znanstvenika. Tko ima da napreduje, ne može da objavljuje na hrvatskom, ima da nauči da upražnjava engleski. Kad nije imao kuda, pozvao se na Nevena Budaka, a onda ga je "njegov" Gvozden Flego utjerao u laž. Tako Jovanović, koji razara sve oko sebe, razara naravno i SDP.

Pisao sam prije godinu dana da koalicija SDP-HNS ima dvije tempirane bombe – Čačića i Jovanovića. Prva je eksplodirala, a eto će i druga. No to su male naprave prema Milanoviću.U svemu: živimo usred potpuno anakronog boljševičkog nasilja , kratkotrajnog ali strahovito štetnoga po Hrvatsku i sada tomu treba doći kraj.

Godina izbora, ulazaka i izlazaka

Jedni su izbori prošli, drugi dolaze već u svibnju, onda slijedi (valjda) ulazak u EU na početku srpnja, i u jesen još jedni, prijevremeni izbori za Hrvatski sabor koji će se održati zadnje nedjelje u listopadu ili prve u studenom. Još nisam odlučio. No, zapišite si oba termina u kalendar.

Krajiška regija

Gotovo sam zaboravio, zametnuo: piše Butković u "Jutarnjem" (mislim prošle subote) o ličkom području i o krajiškom području (ili regiji). Znamo za Sinjsku krajinu, za Imotsku itd. ali za neko PUPOVAC 385373S1neprekinuto područje koje se danas naziva krajiškim nismo čuli. Stanovito" krajiško" područje postojalo je kratkotrajno u prvoj polovici devedesetih.

S tom tvorevinom u svezi: Milorad Pupovac i nadalje u hrvatskim novinama tvrdi da su Srbi prognani iz "krajine". Usprkos Deklaraciji o Domovinskom ratu, usprkos oslobađajućim presudama hrvatskim generalima, usprkos stotinama dokumenata srpske strane koje smo imali prilike pročitati. a koji govore da je bežanija davno pripremana. Inače, čujem da je Pupovac predsjednik vanjskopolitičkoga odbora Hrvatskog sabora. Ili me je netko krivo informirao. Ma, ne može biti. A Puhlovski stalni komentator HRT-a, onaj isti koji je masno lagao u Haagu, znači veleizdajnik (kao i Mesić). Ma, može biti. Živimo u izokrenutoj stvarnosti. Još koji mjesec.

Šestorka

Za šestorku hrvatskih branitelja iz Bosne i Hercegovine koji čekaju presudu u Haagu Hrvatska je učinila malo ili ništa, i bivša i ova vlast ne žele rasrditi svoje gazde. Za njih je više učinio jedan od njih, Slobodan Praljak, časna publicistikinja Višnja Starešina, HKV i dr. Ivica (Ivo) Lučić knjigom "Uzroci rata: BiH od 198o. do 92." Koliko vidim , knjiga se sjajno prodaje.Koliko sam do sada pročitao, vidim da se radi o djelu vjerodostojnog hrvatskog povjesničara koje će ostati u pamćenju.

Carl Bildt

Moj ljubimac Carl Bildt motao se ovih dana Hrvatskom u švedskoj pratnji. Miloševića više ne spominje, što je jadno jer mu je ovaj bio najbolji prijatelj. Ne spominje ni Srebrenicu, ne spominje ni Sudan. U debildtHrvatskoj se sada dobro osjeća. Zna da ima puno prijatelja i da su prijatelji sada u vlasti, pa što će mu Milošević koji je navodno mrtav. Rat je prošlost, što je bilo, bilo je, a Hrvati su ionako naivni i zaboravni. A Hrvatska je lijepa. Tu treba imati kuću. Na moru. Biti u Hrvatskoj, barem ljeti. Muljati. Možda nešto ispadne, možda možemo ispočetka, tko zna. Eto je Srbija zakročila u vojni savez s putinskom Rusijom i satelitima, ako računamo (misli on) i tu "republiku srpsku" eto Rusa i Srbijanaca nadomak Zagrebu i nadomak Dubrovniku, a koliko je to milijuna. Kakve se tu sve mogućnosti otvaraju, Bože moj. A dotle ćemo se kupati u tom prekrasnom moru koje ovi ovdje privremeno nazivaju hrvatskim.

Markač

Nisam se sastao s njim otkako je došao u Hrvatsku. Moram ga vidjeti. Nadam se da su do njega ( i Gotovine) došli zbornici HKV-a dugi šest godina, kao i knjige koje smo objavili.
Nego, podosta je očito da se Markač sprema na velike stvari. Navodno se na velike stvari sprema i šarmantna gospođa Kitarović. Ako Josipović – kada dođe vrijeme – i uđe u drugi krug, iz njega ne će izaći.Hajdmo polako raditi na tome. Langsam. Lansgsam aber sicher.

Hrvoje Hitrec

Uto, 11-02-2025, 05:38:43

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.