Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Hrvatska na kraju veljače

Poštovane čitateljice i čitatelji ove rubrike, zbog nešto opsežnijega cjelovitog teksta objavljenog u ponedjeljak, zanemario sam mnoge aktualne teme pa im se sada vraćam.

Mlijeko

Navodni skandal s aflatoksinima u mlijeku drska je predstava u režiji uvoznika mlijeka, novi korak u uništavanju hrvatskih proizvođača i hrvatskoga sela. Strategija ove vlasti: ne nadzirati stočnu hranu, pustiti mlda ju krave žvaču , zatim optužiti kravu da je žvakala što nije smjela ("Kravo jedna pohlepna i neinformirana!"), udariti po kravi i seljaku, ponuditi protuotrov po bezočnim cijenama i na kraju nešto otkupiti i baciti ili preraditi (navodno) u biogorivo. Za to vrijeme uvoznici piju šampanjac bez aflatoksina, ali s osmijehom.
Hrvatski interes i hrvatski proizvođač pristaju ovoj vlasti kao kravi sedlo.

Zaštićene životinje

U Hrvatskome je saboru razmatran zakon o zaštiti životinja s vrlo mudrim prijedlozima i raspravama nakon kojih su psi ostali vezani na kratkom lancu i život im se nije promijenio. Sve je to u skladu s naravi ove vlasti koja na isti način tretira građane. Još im je dopušteno lajati, ali ako previše laju oduzima im se plitica s hranom. Broj siromašnih u Hrvatskoj bliži se milijunu.

Zaštićene životinje (2)

U gore spomenuti zakon nisu uvršteni oni koji su ubijali Hrvate netom po svršetku II. svjetskog rata, niti oni koji su ih ubijali po europskim zlocinii neeuropskim zemljama sve do početka devedesetih, pa nastavili sljedećih godina u četničkim i inim postrojbama u Hrvatskoj. A trebali su biti uvršteni kako bi bili još bolje zaštićeni nego do sada, jer neke od poslijeratnih traži – Njemačka.

Hrvatska ih ne traži jer ih ne treba tražiti, budući da zna gdje su. I ne da ih iz svoga zagrljaja. "Dosta je bilo podaničkoga mentaliteta", kažu sinovi svojih traženih otaca. Tekst europske rezolucije o zločinima komunista negdje se zametnuo i u zadnjih godinu dana nije ga moguće pronaći u Saboru, ni u Vladinim kancelarijama

Ingrid Matičević Marinović

Što se to s tobom dogodilo, Ingrid ? Što ti to rade fakini, Ingrid? Bladi mankis iz jubita i sličnih. Jedna tako apartna, europska dama, a oni se ismijavaju. Vrlo neugodno. Kada već govoriš gluposti, Ingrid, reci to na hrvatskome. Tada će biti razumljive i naići na opće razumijevanje.

Jovo nanovo

Srbijanski portali pršte od ljubavi u svezi s ćirilicom u Vukovaru. Poruka tipa "purgeri duvajte ga, živela majka Srbija i srbski Vukovar"najbenignija je koju sam mogao pronaći. Ostale su već blizu salate. Sjećam se s dozom nostalgije ali i one nelagode koju sam tada, neizvježban, osjećao, kada su mi u jeseni 1990. svakodnevno puštali kroz telefonsku slušalicu najgore moguće prijetnje i uvrjede, meni, Hrvatima uopće, Tuđmanu posebno i Hrvatskoj kao takvoj. Istoga tipa kao ove sada, isti tipovi, isti četnici s petokrakama ili kokardama. Razlika je jedino u tome što sada imamo 144 grobišta žrtava srpske agresije devedesetih, a do devedesete smo imali samo više od tisuću masovnih grobišta na tragu Križnih putova.

Vekić u Sisku

Ivan Vekić, pozvan iz Osijeka u Sisak da kaže svoju o petoj koloni, bio je posve jasan i posve točan. Od vremena Publija Flavija Vegecija Renata do naših dana peta kolona je bila i ostala najveća opasnost u ratu, a bogme i u miru. U miru s njom lijepo postupamo, dajemo joj novinske kolumne i udarne televizijske termine, ali je u ratu drukčije i nema bijelih rukavica.

Ako ne tada, barem sada uz Vukovar

Ako tada (1991.) nije dosta učinjeno za Vukovar, ako tada doista nije bilo moguće spasiti taj opkoljeni i razarani grad, sada nema ama baš nikakvoga razloga da cijela Hrvatska ne skoči na noge oko sramotnoga pokušaja uvođenja ćirilice, odnosno dvojezičnosti.

Prije dvadesetak dana ja sam u ovoj rubrici predložio mirno rješenje: da se, budući da ionako idemo prema lokalnim izborima, pročišćeni popisi birača usporede s rezultatima popisa stanovništva, koji je ionako bio upitan. Ministarstvo uprave i policija odmah su me poslušali i poslali inspekcije – u Vrgorac.

Pa kada se tako blesavo šalite s ozbiljnim stvarima, gospodo iz vlasti, kada se ismijavate hrvatskim narodom, onda ćete požnjeti što sada sijete. Priglupe izlike da samo poštujete zakon, obične su licemjerne laži. Kada bi stvarno i bilo toliko Srba koliko popis kaže da ih ima u Vukovaru, i tada ne bi bilo mjesta srpskome jeziku i ćirilici u Vukovaru jer je taj grad simbol hrvatskoga otpora srpskoj agresiji, a ćirilica simbol te iste srpske agresije. Uvođenje ćirilice u Vukovar bila bi ista blasfemija kao da na vrh hrvatskoga grba stavite četiri istovjetna ćirilična slova.

BlasfemijaPa kada se tako blesavo šalite s ozbiljnim stvarima, gospodo iz vlasti, kada se ismijavate hrvatskim narodom, onda ćete požnjeti što sada sijete. Priglupe izlike da samo poštujete zakon, obične su licemjerne laži. Kada bi stvarno i bilo toliko Srba koliko popis kaže da ih ima u Vukovaru, i tada ne bi bilo mjesta srpskome jeziku i ćirilici u Vukovaru jer je taj grad simbol hrvatskoga otpora srpskoj agresiji, a ćirilica simbol te iste srpske agresije. Uvođenje ćirilice u Vukovar bila bi ista blasfemija kao da na vrh hrvatskoga grba stavite četiri istovjetna ćirilična slova.A kad smo kod zakona: upravo je ova vlast od samoga početka pokazala nonšalantnost u promjenama, izmjenama i deformiranjima zakona, te u donošenju novih, po mjeri svojoj , svoje idelogije, svojih namjera da razori Hrvatsku i (naravno) po mjeri svojih gospodara. Ako se, primjerice, mijenja jedan zakon samo da bi se smijenila jedna osoba i postavili viskovići i frljići, kako to da se ne može promijeniti zakon čija bi izmjena barem donekle vratila mir u hrvatski Vukovar, sveto mjesto hrvatskih stradanja?

Jedan bauk kruži Hrvatskom. Riječ je o Arsenu Bauku, drskom balavcu koji je već izradio ćirilične ploče i vjerojatno ih poslao u Vukovar. Nije sam, uz njega su drugi drski protokomunistički balavci na čelu s Milanovićem, te stari očinski kadrovi koji imaju neprekinuti staž iz Imovinske-kartice-Arsen-Bauk-ustedio-vise-od-milijun-kuna ca largeolovnih vremena. U toj juvenalnoj, samodopadnoj, politički nezreloj klateži proviđenoj zrelim kadrovima kojima još radosno odzvanjaju riječi zločinca Tita o uzvodnom toku Save, u toj družini proviđenoj nehrvatskim kadrom koji je po razumljivoj liniji sklon srpskom jeziku svugdje, pa i u Vukovaru – u toj bratiji koja je slučajno došla na vlast i nimalo slučajno iskoristila taj incident da Hrvatsku uništi, osiromaši i preda njezina prirodna dobra internacionali, u toj žalosnoj družbi na odlasku nema čovjeka koji bi rekao: stanite, hajdmo zajedno pogledati slike iz Vukovara svršetkom studenoga 1991., pogledajmo te užasne brojke, tu silu mrtvih žena i djece, masakriranih muškaraca.

Hajdmo usporedo vidjeti je li točno da se Vukovarom šeću zločinci i vidjeti zašto nisu iza rešetaka, kad već govorimo o zakonu. I tako dalje. Hajdmo vidjeti zašto nema svastike u Auschwitzu. I tako dalje...

Uvođenje ćirilice u Vukovar voda je na mlin onih poruka srbijanskih portala o kojima sam govorio, voda je na mlin grobara Nikolića i njegovih izjava o Vukovaru kao srpskom gradu, voda je na mlin Memorandumu br.2 čija je teza da Srbija treba u miru vratiti ono što je izgubila u ratu. General Domazet Lošo koji se bavi tuđim strategijama (hrvatskom strategijom se ne bavi jer nje nema) posjeduje futurističke zemljovide jugoistoka Europe, nastale u laboratorijima velikih sila.

Neki su na prvi pogled za Hrvatsku povoljni te bi se ona čak i proširila na dio svojih povijesnih, etničkih područja. Ali zemljovid izrađen u Londonu s partnerskom ispostavom u Beogradu, predviđa Srbiji "povratak" Slavonije valjda sve do Lonje ili Ilove. Podsjećam: 2000. u trenutku promjene vlasti u Hrvatskoj i dolaska SDP-a Velika je Britanija proglašena jedinim i obožavanim mentorom Hrvatske. Sadašnja vlast ( ta ista iz 2000. uz nekoliko novih balavaca) sljednica je one Račanove koja se bacila u čvrst zagrljaj iskrenih otočnih prijatelja Srbije.

Englesko-srbijanski projekt još je u nacrtima, ali se već radi na mostobranu, a taj je mostobran Vukovar. Uvođenje ćirilice u Vukovar djelatan je prilog uređenju stamenoga srpskog mostobrana s ove strane Dunava. Ukratko, riječ je o izdaji.

Josipovićev ispad

Umjesto da se posluži predsjedničkim ovlastima koje kažu da "može sazvati sjednicu Vlade i stavljati na njezin dnevni red pitanja...", aktualni Josipović amnestira nesposobnu, nenarodnu i protunarodnu Vladu , JosipovićOna uljuđena, tanka glazura već kopni, a izjava o kukanju radnoga naroda otkriva debelu crvenu kožu komunističkoga moćnika koji iz tople sobe promatra kako se narodu isključuje struja, kako narod nema ni za osnovne potrebe, kako narod grca u minusima na tekućim računima, kako radni narod – ne radi jer posla nema, a nema za zato što Vlada ima čistu jedinicu iz ekonomije, a prirodnu ili namjernu nesposobnost nadomještava poreznom i ideološkom represijom. Uz takvu Vladu svrstao se rečenom izjavom Josipović, i zato s takvom Vladom treba i otići.a obara se na nevolje manje i srednje poduzetnike i radni narod, rečeno starim rječnikom. Narod koji samo kuka. Kultura kukanja, veli Josipović.

Tako se nešto nije čulo od staljinskih vremena, pa i tada se gladnome narodu lakirala zbilja barem šupljim i naoko utješnim frazama. Ili ga se ubijalo da ne kuka. Na stranu što od kukuriku koalicije nitko više ništa ivo josipovic cne očekuje, na stranu što se kukuriku svelo samo na kuku a riku narodnoga bijesa uskoro očekujemo, takav Josipovićev ispad u stilu Stjepana Mesića ponešto je neočekivan, ali svakako simptomatičan.

Tek sam ovih dana pročitao Araličinu žurnalističku knjigu "Mentalni komunist" u kojoj autor sjajno analizira Josipovićeva predšasnika, a negdje pri kraju govori o zabludama poznatoga ljevičarskog novinara koji je o Mesiću isprva pisao kao o ležernom šeretu, a tek nakon podosta godina shvatio pravu zloćudnu, taštu, sebeljubivu narav toga tipa kojega je neizliječivi mentalni komunistički sklop gurao u mračnu mržnju prema naciji i vjeri. S vlasti je otišao nakon deset glupih godina, lijući krokodilske suze što ne može ostati još deset, a kad je već morao – nastojao je da na Pantovčak dođe netko sličan," makar u sofisticiranoj verziji".

Hoću reći, Josipović je sada negdje na pola puta, glede staža , i gleda prema drugom mandatu. Ona uljuđena, tanka glazura već kopni, a izjava o kukanju radnoga naroda otkriva debelu crvenu kožu komunističkoga moćnika koji iz tople sobe promatra kako se narodu isključuje struja, kako narod nema ni za osnovne potrebe, kako narod grca u minusima na tekućim računima, kako radni narod – ne radi jer posla nema, a nema za zato što Vlada ima čistu jedinicu iz ekonomije, a prirodnu ili namjernu nesposobnost nadomještava poreznom i ideološkom represijom. Uz takvu Vladu svrstao se rečenom izjavom Josipović, i zato s takvom Vladom treba i otići.

Hrast

Pokret pod imenom Hrast nastavlja političku bitku kao stranka s imenom HRAST – pokret za uspješnu Hrvatsku. Znači: stranka koja čuva elemente pokreta, a ti su elementi brojne udruge kršćanskoga hrast03svjetonazora. Stranka koja zastupa sve što je prirodno: prirodan hrvatski osjećaj, prirodno hrvatsko društvo, hrvatsku državu koja je prirodno nacionalna država hrvatskoga naroda, prirodan odnos između žene i muškarca a ne jovanovićevsko-štulhoferske kombinacije, prirodan odnos prema kršćanstvu iz kojega velikim dijelom izvire hrvatski identitet, kao i europski, prirodnu čovjekovu crtu da pomaže drugima, prirodnu težnju da se očuva priroda, prirodni običaj (Ustavom uostalom zapisan) da roditelji odgajaju djecu a ne jovanovići u školskim kampovima za preodgoj. Kažu mi mnogi da im je taj HRAST simpatičan. Pa jest.

Jovanovićev pravopis (2)

U tekstu o Jovanovićem pravopisu imao sam jedan faux pas, što bi rekli Francuzi, a odnosi se na zadak. Vrlo glupo s moje strane jer narušava jovacjelinu poruke i odvlači pozornost, kao kada se netko spotakne na stubama pri dodjeli Oscara. S druge strane, dao sam priliku protivnicima da malo uživaju i radosno zaključe: eto, kreten piše o jeziku a sam nema pojma.

Kako se to dogodilo, ne znam, ali znam da se dogodilo i žderem se već dva dana. Isprike nema. Možda jedna, ali bijedna: ja svoje žurnalističke tekstove ne pišem s pomnjom jer znam da su kratkovječni pa ih skladam na brzinu , "iz ruke", i to iz lijeve ruke. A iz ljevice ništa dobro ne može proizaći.

Glede cjeline teksta, ostajem pri njemu i vrlo mi je drago da sam prvi, ili među prvima, reagirao na najavu oktroiranog vukovskog pravopisa. Koliko vidim, moja je reakcija podigla nešto prašine. Komentare ne komentiram, načelno.

Hrvoje Hitrec

Uto, 2-03-2021, 14:11:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.