Hrvoje Hitrec
Hrvatske kronike
H.Hitrec: U povodu smrti Hrvoja Šošića
- Detalji
- Objavljeno Nedjelja, 08 srpnja 2012 18:00
U povodu smrti Hrvoja Šošića
Naš bi život bio vrlo siv i dosadan da nema originalnih ljudi koji se ne osvrću na uobičajene, prešutno dogovorene regule niti ih u silnom uzbuđenju kojim tumače i brane svoja stajališta mogu usporiti ili zaustaviti strah, autoriteti, pa niti blokirana svijest suvremenika koji uglavnom žive u zadanim okvirima.
Hrvoje Šošić bio je za mnoge koji su ga poznavali – čudak, jedan od onih koje bi s puno radosti sretao Gogolj ili tko od njegovih slabijih nasljedovatelja, no to je bila samo površna impresija naših suvremenika koji su Šošića imali prilike upoznati u poznijim Hrvojevim godinama kada je uzavrelom rječitošću u isti mah iznosio nekoliko teorija koje su imale smisla i usporedo nekoliko praktičnih rješenja koja su vjerojatno imala smisla ali ih mi oko njega nismo mogli pratiti zbog epske opširnosti koja se ponekad
gubila u sjenovitim ulicama. No i takav Šošić iz devedesetih godina iznenadio je čuvenom svojom enciklopedijom u Veliki prasakNa početku velikoga praska iz kojega su nastale nove (stare) države bio je predsjednik Hrvatske stranke nepoznatoga broja članova i izazvao urnebes na I. Općem saboru HDZ-a kada je u pozi eufonijskoga pontifeksa priopćio publici i Tuđmanu da njegova stranka prilazi Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Poslije je Šošićeva sudbina u HDZ-u bila uznemirujuće nestalna, te osim u Županijski dom Hrvatskoga državnog sabora nije pripušten na znatnija mjestakojoj je na doista svoj, osobni i poneseni način opisao ljude koji su stvarali hrvatsku državu, svoje suvremenike i suborce svih fela. Pa da je samo to učinio – bilo bi dovoljno da bude zapamćen. To je njegovo djelo gotovo neusporedivo s bilo čime u povijesti hrvatske enciklopedistike, potpuno autorsko, samosvojno i neobično. Tek će naši potomci uvidjeti dragocjenost Šošićeva pothvata koji je autora iscrpio toliko da ga je doveo na rub smrti. No, Hrvoje je i to preživio i doživio 2012. te umro u neljudskim vrućinama koje su početkom srpnja zahvatile Hrvatsku.
Ostaje svjedočanstvo
Kada potomci, velim, uz pomoć hladnih znanstvenika ponešto
prizemlje ushit nekim osobama koje je Šošić dizao do oltarskih visina, i opet će ostati svjedočanstvo iz prve ruke o vremenu i ljudima koji su ga obilježili, strasno i impresivno, ali i s podatcima koji su na začudne načine došli do autora a toliko su ponegdje i privatni da nisu svima bili poznati ni u doba velikih događaja i velikih očekivanja.
No, sve je to Hrvoje Šošić iz novijega vremena, iz devedesetih i prvoga desetljeća novoga stoljeća. Na početku velikoga praska iz kojega su nastale nove (stare) države bio je predsjednik Hrvatske stranke nepoznatoga broja članova i izazvao urnebes na I. Općem saboru HDZ-a kada je u pozi eufonijskoga pontifeksa priopćio publici i Tuđmanu da njegova stranka prilazi Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Poslije je Šošićeva sudbina u HDZ-u bila uznemirujuće nestalna, te osim u Županijski dom Hrvatskoga državnog sabora nije pripušten na znatnija mjesta.
Ono po čemu će ostati zapamćen
kao političar i domoljub dogodilo se mnogo prije, svršetkom šezdesetih i početkom sedamdesetih kada je ekonomist Hrvoje Šošić govorio i pisao o hobotnici zvanoj Jugoslavija i njezinu prvenstveno protuhrvatskom karakteru. Iz vijenca onih koji su tada nastupali što otvoreno što obzirno, izdvojio se Šošić sada već legendarnim zahtjevom da Hrvatska postane članicom Ujedinjenih naroda a to je u jugokominističko doba bio smrtni grijeh koji se plaćao životom ili robijom. Šošićev javno izrečeni zahtjev povijesni je čin, izraz svjesnosti povijesti, krik iz tame jugoslavenskoga sužanjstva, ujedno i proročanstvo koje će se ostvariti dvadesetak godina poslije. Jest da se Šošić s ostalima našao u kolu "kontrarevolucionara", ali oni nisu bili samo zanesenjaci nego i realni mislioci. U godini kada su neki od njih već izašli iz zatvora, realisti iz redova komunista već su polako dizali ruke od Jugoslavije, o čemu svjedoči Ustav iz 1974. Desetak godina poslije ta se nakazna tvorevina zanjihala kao poludjelo klatno i ništa ju više nije moglo spasiti. Srećom.
Hrvoje Šošić može zadovoljno spavati. On je svoje učinio.
Hrvoje Hitrec
Na STAROM SUSTAVU KOMENTIRANJA VIŠE NIJE MOGUĆE POSTAVLJANJE NOVIH KOMENTARA
Zato molimo sve one koji se još nisu prebacili na novi sustav da to što prije učine, a mi ćemo s naše strane vrlo rado pomoći u slučaju problema. Za pomoć samo se treba javiti na admin@hkv.hr.
Za komentiranje u novom sustavu Disqus potrebno je biti registriran na jednoj od tri socijalne mreže, Facebook, Twitter ili g+ (Google), odnosno imati korisnički račun na samom Disqusu. S takvim korisničkim računom svatko se može prijaviti u sučelju za komentiranje Disqus i postavljati svoje komentare.
Poveznice
Snalaženje
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".
Posjetitelji
Imamo 300 gostiju i jedan član online
Prijava
Preporučite članak
'+1' na Googleu
Lijepa Naša







HEADER
..neka ti je lahka hrvatska zemljica..koju si fantično ljubio, dragi doktore Hrvoje
Poštovani profesore, kad su nas studente tad ganjali i prijavljivali kojekakvi konfidenti i špije zbog toga što smo bili, kako su kazali: "na Šošićevoj platformi". ostajemo i do kraja na Vašoj "Šošićevoj platformi"!
...I svjetlost vječna svjetlila njemu!
Hrvoje Šošić u Hotelu Sheraton, 2009. godine.
RSS