Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

NATO nad Žumberkom i nekoliko misli o požarima

 

Negdje prije hrvatskoga ljetnog mrtvila, prekidanog samo požarima na obali i otocima, koji su dokazali žalosnu neorganiziranost, ali i ravnodušnost prema hrvatskom krajoliku (H. F. Amiel: domovinski pejsaž je duševno stanje), daleko prije jezive kornatske nesreće do koje možda ne bi došlo da osorna vlast nije zanemarila upozorenje Hrvatskoga kulturnog vijeća dano u obliku priopćenja dvadesetak dana ranije, dakle prije ljetne raspuštenosti koja je tragično završila, televizija, radio i poneke tiskovine bile su upoznale javnost s projektom koji bolno dotiče posve zanemaren kraj daleko od mora, dotično Žumberak.

Radi se, naime, o projektu zračne luke koja će služiti NATO- snagama. Luka je smještena u Cerklju ob Krki, u Sloveniji, na samoj hrvatsko-slovensko granici, dakle na rubu hrvatskoga Žumberka. Oglasilo se bilo Ekološko društvo Žumberak, izjavu je dao i grkokatolički župnik Mile Vranešić koji će vjerojatno iz svoje Stojdrage vidjeti i čuti teške zrakoplove, slušat će ih bogme i svi Žumberčani. I ne samo slušati i gledati, nego i će njihove šume biti možda zalijevane gorivom koje avioni te vrste ponekad ispuštaju prije slijetanja. Pa što? Hrvatska politička elita samo će se debilno smješkati, jer što je Žumberak prema trijumfu ulaska u NATO? Ma eto tamo neki krševit kraj, koji su ljudi uglavnom napustili, te ih se sada može na prste prebrojati, neka tamo brda Bogu za leđima, neka tamo sela koja zjape prazna, a spremljen krevet i prostrt stol čekaju one koji se nikada ne će vratiti iz svih Amerika. Idealan kraj za stvaranje buke i izlijevanje kerozina.

Što bi na to rekao Žumberčanin Tadija Smičiklas, gorostasni historik, pisac «Poviesti hrvatske», predsjednik Matice Hrvatske, rektor Sveučilišta u Zagrebu i rektor Grkokatoličkog sjemeništa, no prije svega onaj koji je pribrao hrvatsku povijesti «po zakonih novovieke historiografije». Umro je, oprezno, prije svjetskih klanja dvadesetoga stoljeća, kao Zagrepčanin. Drugi jedan Žubmerčanin bio je i zagrebački gradonačelnik, naime Nikola "Hofrat" Badovinac, da ne spominjem mnoge druge, novovijeke, svećenike, biskupe i znanstvenike, da ne spominjem da na južnom rubu Žumberka, u Krašiću i Pribiću izvire čista voda kršćanske, katoličke vjere u likovima Alojzija Stepinca i Franje Kuharića .

Neka mi ne zamjere nespomenuti.

Na Žumberku, čiju ne tako davnu prošlost čuvaju čuvari mrtvih sela (istoimeni sjajan dokumentarni film Mire Mikuljana po scenariju Marije Peakić-Mikuljan) bijaše jedno od živahnih središta halštatske kulture, a kneževska kaciga koju je pronašao arhelog Želimir Škoberne na Budinjačkom polju, lijep je dokaz o snazi umjetnosti što se rađala osam stoljeća prije Krista. A, eto, i Budinjak je vrlo blizu NATO-aerodroma u Cerklju. Nije daleko ni stari grad Žumberak iz 12. stoljeća, o važnosti Žumberka postoje nijemi svjedoci sve do vremena kada je taj kraj postao utočištem prognanih uskoka, sve do Matoševih vremena kada je tu živjelo možda i stotinu tisuća ljudi. Sada je mnogo više mrtvih u Jazovki nego što je živih na Žumberku

Ako nikada niste bili u žumberačkoj divljini, gdje se voda i dan-danas može piti iz rijeke (Slapnica), gdje raste velelisni božur i jarkom crvenom bojom zatravljuje hrvatski karanfil, gdje se na šumskoj čistini javlja jelen, promakne lisica i protutnji divlja svinja, gdje mi dok sjedim za drvenim stolom ogromni jastreb otima hranu gotovo iz ruke, ako niste lutali bukovim šumama, ako niste planinar ni ribič ni izletnik, uzmite knjigu Sergeja Forenbachera "Žumberak" da osjetite taj rezervat netaknute prirode. Uostalom, lijep dio Žumberka je proglašen Parkom prirode. Tridesetak kilometara zračne linije od Zagreba!

Po čemu znate Žumberak, osim po Jazovki i Sv. Geri, gdje su Slovenci, koristeći priliku kada je hrvatska vojska bila na drugim stranama, ukopali svoju vojsku i od tada se diče zauzećem toga komadića hrvatske zemlje. U veseloj odi koju je Šenoa svojedbno napisao u posvetu Smičiklasu, veli se da je Tadija rođen «u kraju tamo Horvati gde s Kranjci vu slogi žive kak s golubi škanjci", što je točan opis i sadašnje muke, koju bi navodno trebalo razriješiti u Haagu. Dakle, Kranjci su na Sv. Geri, Hrvati služe mise u sv.Iliji, koji se nalazi nekoliko stotina metara od Europske unije, i to je to.

Ako ostavimo za sada po strani ovo stanje u prijeporu s hrvatskim Ustavom, zapitajmo gdje se općenito nalazi Žumberak u strateškim planovima Republike Hrvatske? Nigdje, jer nikakvoga ozbiljnog strateškog plana nema, jer Republika Hrvatska, samostalna država, ne može ništa ni planirati dok joj se ne kaže što treba planirati, jer ni vizije ni samostalne politike nema pa nema, niti će je biti dok se ljigavci smjenjuju na vlasti. A bruxelleski birokrat ne zna, naravno za Žumberak, niti mu čovjek može zamjeriti što ne zna.

Treba li Žumberak ostati divljina ili će možda u dalekoj budućnosti otići u drugu krajnost i postati utočištem novih uskoka - zagrebačkih bogatuna? Između tih krajnosti treba pronaći pravu mjeru, a život dati sada onima koji se još noktima i srcem drže za Žumberak, dati im ceste i urediti središta «po zakonih novoviekoga standarda», a više od svega dati im posao i razvijati ono što je priroda izdašno dala, od drveta do ljekovitoga bilja, ali i čistih tehnologija elektroničnoga svijeta. A "divljinu", to jest netaknutu, prekrasnu prirodu staviti pod nadzor, da se ne sijeku šume bez kontrole, da se ne onečišćuju izvori, da se ne zalijeva Žumberak kerozinom i da puhovi ne ogluše od buke aviona, da ne nestanu sva ta divna stvorenja, jer pobjeći nemaju kamo, osim ptica možda.

Ali, mi navodno hoćemo u NATO, pa ćemo zažmiriti. Tko to hoće u NATO? Sanader hoće u NATO. Pa neka ide, poslat ćemo ga u Afganistan, možda i u Irak. Hoće li narod u NATO? Po anketama ne će, ali ankete su pojava posve nepouzdana, pa je za to potreban referendum.Veli Sanader da za to ne treba referendum, premda Ustav tvrdi drukčije. Hoće li se zbog priglupe osornosti vraćati hrvatski mladići u lijesovima ili opečeni bazukama? Hoće li biti žrtvovan Žumberak, hoće li biti žrtvovan Slunj, i pitanje svih pitanja: oblikuje li se to od Žumberka do Plitvica opet jednom neka vojna krajina, bez obzira hoće li Hrvatska u NATO ili ne će?

Na Žumberku ima šuma, ali požara nema, pa prašuma raste toliko brzo da tek malo zanemarena košenica biva u času progutana od silne vegetacije. I vlažno je. I ima vode, ima silnih voda (Sopotski slap kod Sošica), ima biblijskih bujica i kristalne vode oko sprudova u kojima nekad, vele, bijaše i zlata.

Spominjem požare, kao i u početku, jer se kao i vi, poštovani čitatelji, nikako ne mogu i ne želim osloboditi noćne more umrlih vatrogasaca s Kornata. Ništa me ne tješi što sam na vrijeme reagirao, u ime HKV-a, dvadeset dana prije tragedije, u vrijeme velikih požara u Dalmaciji, koji srećom nisu progutali ljude. Tada je vlast, da podsjetim, reagirala mlako i nikako, a njezin sadašnji gazda nije smislio ništa bolje nego da predloži regionalni centar za suzbijanje požara. Ta regija je, naravno, Balkan, te je i u požarima proradio Pavlovljev

refleks dodvoravanja (ne misliti hrvatski, misliti regionalno). A kada se misli balkanski, to jest jugoslavenski, a ne misli se hrvatski, onda se zaboravlja misliti i, recimo, mediteranski. Gdje to izbijaju požari ljeti? Pa na Sredozemlju, naravno. I što je logičnije nego stvoriti

Mediteranski centar za suzbijanje požara, sa sjedištem recimo na Siciliji, koja za tu svrhu ima odličan strateški položaj. Da je stvoren na vrijeme, ne bi tako strašno gorjela Grčka i stradali ljudi, stradala kolijevka europske kulture. Zbog Kopačkog rita, naravno, treba razmišljati i srednjoeuropski.

A gdje je, molim vas, bila ta Europska unija, u vrijeme velikih požara? Nigdje, sedam dana je trebalo da se uopće netko od ljetnoraspuštenih birokrata uopće javi, a i potom su mucali o nekim idejama o europskim vatrogasnim snagama, koje će ideje biti bačene u ladice s prvim jesenskim kišama.

Toliko o europskoj kulturnoj (civilizacijskoj) kolijevci. A mnogo, mnogo godina i mnogo stoljeća prije Homera cvala je na Žumberku značajna i opsegom velika halštatska kultura. Pa što onda (reći će NATO stratezi), mi iz zrakoplova vidimo samo pustoš i prašumu. Hajdemo blagosloviti taj blagoslovljeni kraj kerozinom i razbuditi ga bukom. Bit će vrlo zanimljivo. I što nam ne kažete (vele stratezi), kultura i priroda su kod vas u istom ministarstvu? Kako je to ljupko i nepotrebno. A bit će i požara

Hrvoje Hitrec

Uto, 20-08-2019, 10:36:44

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.