H. Hitrec: SPC i velikosrpska ideja

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 10 lipnja 2012 18:00

Početkom lipnja u Hrvatskoj

U povodu boravka patrijarha SPC u Zagrebu

Na samo Tijelovo u Zagreb je stigao patrijarh SPC-a. Uoči dolaska dao je intervju HTV-u pun lijepih riječi, a noviju povijest spomenuo tek u rečenici o "katastrofi u Slavoniji". Neupućeni gledatelj pitao se je li u Slavoniji bio potres katastrofalnih razmjera, poplava ili kakva epidemija. I kada je to bilo...

No, prije nego što kažem koju više o aktualnom posjetu, podsjetio bih na povijest koja će očito biti prešućena ili spomenuta rubno, kao fraza. Sjećam se kao danas Kuharićeva govora Svetom Ocu, negdje u listopadu 1995. kada je objašnjavao zašto su Srbi pobjegli iz Hrvatske – objašnjavao ne samo Papi koji je i tako sve to znao, nego urbi et orbi. Naveo je tri razloga. Prvi i najjači: da Srbi nisu htjeli prihvatiti realnost hrvatske države. Na drugom mjestu je već SPC. Kardinal Kuharić spominje episkopa Longina koji je mjesec dana prije Oluje kazao da će "oni" pozvati srpski narod na odlazak iz Hrvatske ako Hrvati napadnu "krajinu". Šutnja SPCNe postoji ni jedan jedini tekst, ni jedna jedina izjava SPC koja osuđuje srpsku agresiju na Hrvatsku i BiH. Ne postoji jasno, nedvosmisleno priopćenje SPC o poslije genocida u Vukovaru ili poslije genocida u Srebrenici. Ne postoji nikakvo protivljenje Miloševiću, štoviše, proslava 600. godina od Kosovske bitke i nošenje mošti kneza Lazara odvijali su se u organizaciji SPC-aTreći je razlog osjećaj krivnje onih koji su "zapalili kuće susjeda ili mu ubili nekoga iz obitelji, a nisu imali hrabrosti dočekati toga susjeda kada se bude vratio iz progonstva."

Četiri godine prije olujne, "oni" su pozvali sve svoje 'sveštenstvo' u Hrvatskoj da napusti zemlju kako bi se spasilo od "ustaša, ali i kao značajan prilog floskuli o ugroženosti srpske manjine uopće.

Velikosrpska ideja

Srpska pravoslavna crkva je od postanka nositeljica velikosrpske ideje, te je ili zaposjedala nove teritorije zajedno sa srpskom državom i vojskom ili štoviše prethodila osvajanjima stvarajući u susjednim državama i krajevima srpske enklave koje će u pravom času odigrati svoju ulogu. Tako se ponašala i u srpskoj agresiji na Hrvatsku, te je odmah nakon srpske najezde na istočnu Slavoniju osnovala novu eparhiju (osječko-poljsko-baranjsku) sa sjedištem u Dalju – istom onom Dalju gdje je netom masakrirano hrvatsko pučanstvo. A tko je postavljen na čelo eparhije? Isti onaj episkop Lukijan koji je blagoslovio ubojice hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.

Usporedo, mitropolit zagrebački i ljubljanski Jovan Pavlović optužuje Kuharića za "krstaški rat protiv Srba". Isti taj Kuharić čini sve da dođe do susreta katoličke i pravoslavne crkve pa se u već uznapredovalim ratnim prilikama sastaje sa srpskim patrijarhom u Slavonskom Brodu (prije toga i u Srijemskim Karlovcima). Iz reakcija SPC očito je da ona ne priznaju cjelovitost hrvatske države, štoviše, ne samo da njezinim predstavnicima nije tada na kraj pameti izgovoriti sklop riječi "srpska agresija" nego čak ne dopuštaju da se u usvojenom dokumentu govori o "događajima u Republici Hrvatskoj". Zahtijevaju da se govori o "događajima u našim biskupijama i eparhijama". Na Kuharićevo inzistiranje objašnjavaju da se "srpski narod u Hrvatskoj opredijelio referendumom za svoje rješenje" – dakle priznaju da su suglasni s odvajanjem velikih dijelova Hrvatske koji će se naći u granicama "Velike Srbije".

Susreta je bilo i u vrijeme rata, posebno bilježimo onaj u dvorcu Bossey blizu Ženeve gdje je bilo više riječi o BiH nego o Hrvatskoj. Završni dokument i opet naizgled pun lijepih riječi s pravoslavne strane, o zaustavljanju neprijateljstava i razaranja itd. Dvije godine poslije, 1994. u sarajevskoj zračnoj luci (Sarajevo je već godinama pod srpskim granatama) sastaju se najviši predstavnici Crkve u Hrvata prevođeni Kuharićem s patrijarhom SPC, ali tu je i ruski patrijarh Aleksej.

Ne postoji ni jedan jedini tekst, ni jedna jedina izjava SPC koja osuđuje srpsku agresiju na Hrvatsku i BiH. Ne postoji jasno, nedvosmisleno priopćenje SPC o poslije genocida u Vukovaru ili poslije genocida u Srebrenici. Ne postoji nikakvo protivljenje Miloševiću, štoviše, proslava 600. godina od Kosovske bitke i nošenje mošti kneza Lazara odvijali su se u organizaciji SPC-a. Ne postoji , osim nedefiniranog "razaranja" ni jedno pismo, ni jedna riječ SPC-a o razaranju hrvatske kulturne baštine tijekom srpsko-crnogorske agresije, razaranja koje obuhvaća oko tisuću sakralnih spomenika, što je slikom i riječi pobrojano u knjizi "Ranjena crkva u Hrvatskoj".

Nastavak je to tradicionalne politike SPC koja s državnom čini nerazdvojivo jedinstvo. Uostalom, jedan monah (Rajić) na stanovit je način rodonačelnik bogate veliskosrpske (pisane) misli, u knjizi " Historija raznih slovenskih narodov", gdje se Dalmacija, Slavonija i BiH navode kao srpske zemlje. Svi autori koji slijede toga monaha iz 18. stoljeća, razvijaju u 19. i 20. stoljeću istu tu "misao": Dositej Obradović, Tekelija, Davidović, Vuk Karadžić ("Hrvati kao narod ne postoje"), Cvijić, Stojanović, Čubrilović, Moljević itd., uz političare od Garašanina do Miloševića, Tadića i Nikolića.

Crkva u Hrvata

Hrvati pak i Crkva u Hrvata – znajući sve to, ali obzirni prema SPC jer su mnogi hrvatski duhovnici i nadalje živjeli u plemenitoj iluziji o sjedinjenju kršćana – nastojali su smiriti demone pomirljivim tonovima. Nakon fantasta Križanića, Strossmayer u 19. stoljeću muku muči sa srpskim sugovornicima i ponekad burno reagira, u 20. stoljeću pokušava se s ćirilometodskim traganjima, u 20. s ekumenizmom. Sa SPC ide teško i nikako, od šezdesetih do polovice osamdesetih održavaju se ipak susreti (čak pedesetak) na svim razinama, ali i na najvišoj (Kuharić i German).

No jasno je i najstrpljivijima s katoličke strane da za ekumensku ideju imaju pogrješne sugovornike i da sjedinjenje kršćana nikada ne će biti prvotno ni drugotno ostvareno na "regionalnoj" razini zbog toga jer u SPC nije riječ o vjeri nego o politici, dotično velikosrpskoj politici koja teži daljnjem osvajanju teritorija što je svršetkom 2o. stoljeća i ostvareno dobitkom "Republike srpske" a promašeno gubitkom "krajine" – no ni taj se gubitak ne smatra vječnim nego trenutačnim neuspjehom. Ratnim i poratnim protuhrvatskim i militantnim djelovanjima SPC-a upravljao je patrijarh Pavle sve dok nije postao bremenom, a kako ga nisu mogli nagovoriti da ode – malo su mu u tome pomogli.

Uz patrijarha Irineja stajali su 2012. u pravoslavnoj Crkvi na Cvjetnom trgu u Zagrebu militantni ministar Jovanović i licemjerni Pupovac koji je u vremenu koalicije sa Sanaderovim HDZ-om iskamčio proslavu četničkoga pokolja nad Hrvatima u Srbu. Jovanović se imao čime podičiti – nešto prije ukinuo je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika i time jasno dao do znanja kojim putem želi poći. Naći će i (hrvatske) jezikoslovce s kojima će silovati hrvatski jezik po matrici Memoranduma iz 1986. gdje se kaže: " Ostrašćena revnost kojoj je cilj konstitutisanje zasebnog hrvatskog jezika...protivstvo je ideji o zajedničkom jeziku Hrvata i Srba i ne ostavlja izgleda srpskom narodu da očuva svoj nacionalni identitet." Eto, od te misli polazi Željko Jovanović – misli koja je , popu Udbe, preživjela do danas i ima apologete na visokim razinama u samostalnoj hrvatskoj državi.

Glede srpske manjine u Hrvatskoj danas:sva su joj prava zajamčena kao i ostalim manjinama u svezi s očuvanjem nacionalnog identiteta, uključujući i jezik. No, Srbima to nije dosta, "ograničenje" na srpski jezik smatraju ograničenjem na putu prema stvarnome nijihovu cilju, to jest konstitutivnosti."Zajednički jezik" je pomoćno sredstvo na putu.

Svoj među svojima

Tako je dakle relativno svježi patrijarh Irinej, svoj među svojima u Zagrebu, obavio prvi dio trodnevnoga posjeta, a zatim - u vrijeme kada je nacija bila zaokupljena nogometom i homoseksualcima- posjetio redom kardinala Bozanića i svjetovne kardinale u Hrvatskoj. Mediji su se raspisali o povijesnom posjetu, makar on to ni na jedan način nije bio, a u očima mi je ostao "fleš" Nove TV" – da je naime "posjet povijesnog značaja", što opet govori o tome da jezik neke medijske kuće najbolje otkriva njezinu orijentaciju jer Hrvati dobro razlikuju riječ "značaj" od riječi "značenje".

Gdje su se ipak našli katolički i pravoslavni vođe? Na pitanjima obitelji i animoziteta prema komunizmu. Dan uoči totalitarne splitske parade zaključili su zajednički da je brak zajednica žene i muškarca, što je barem neka polazna točka u možebitnom ekumenskom dijalogu. Dok su tako lijepo razgovarali, SPC-ovim predstavnicima vrtjela se po glavi neka druga, nedosanjana zajednica koja je trenutačno nemoguća zbog realnosti hrvatske države.

Dan nakaznih pušača

O pušačima se na Dan pušača (odnosno nepušača) govorilo kao o nakazama. U "edukativnim" emisijama prikazivani su kao čudovišta žutih prstiju, žute kože i crnih pluća, trovačima bližnjih. Riječ je o čistom rasizmu. Očekuje se otvaranje koncentracijskih logora za pušače.

Sjećam se slovačkog kantautora Lipe koji je nad stolom imao parolu:" Pušenje razvija alergiju na nepušače."

Pride to be Pusić

Nezapamćeno drskim odgovorom parirala je Vesna Pusić na upozorenje udruge žena silovanih u vrijeme srpske agresije. Uputila ih je da podrže splitski "Pride" te tako daju do znanja da ih zanimaju sve žrtve, a ne samo one same. Izjednačavajući žrtve srpskih agresora i istospolce koji raspiruju dojam da su ugroženi makar to nisu, ministrica vanjskih poslova u istospolnoj koaliciji SDP-HNS teško je uvrijedila silovane Hrvatice. Reakcija raznih, uglavnom lijevo orijentiranih borkinja za ženska prava – jednostavno je izostala.

Nakon ove svinjarije, Vesna Pusić mora dati ostavku. Ili se smatra da njezin postupak ima "lakše"posljedice od nesmotrenosti naivne Mirele Holy? Izgubljena darkerica kao osoba nije bila antipatična, za razliku od Vesne Pusić koja je ovim činom izgubila svaki moralni kredibilitet (ako ga je ikada imala) za obnašanje bilo kakve političke dužnosti u hrvatskoj državi. Uvrijedila je najranjivije, najslabije, na način upravo kriminalan i zato treba snositi sankcije. Ukoliko neuki diletant Milanović ne poduzme prave korake, a ne će, hrvatski narod treba na svakom koraku pokazati što misli o toj karikaturi koja se prikazuje ženskim bićem - sve dok se ne zavuče pod kamen, zajedno sa cijelom sada vladajućom, protunarodnom i proturazumnom garniturom.

Trajektni most na Pelješac

Boljševička aktualna vlast zapetljala se do krajnosti oko Pelješkoga mosta i alternativnih pravaca. Em koridor, em trajekti, em plivanje i veslanje i na kraju se izračunalo da će sva ta alternativa stajati više od mosta. No nema toga što ova vlast ne će učiniti samo da Hrvatska ostane teritorijalno razjedinjena. S juga Hrvatske već dolaze prilično zabrinjavajući glasovi koji, blef ili ne, spominju tradiciju i teritorij Dubrovačke republike koji može funkcionirati i bez "ostatka Hrvatske".

Upravo na stranicama HKV-a odavno je upozoreno na mogućnost sličnih tendencija i preporučeno da se boljševička vlast ne igra vatrom jer svojim nerazboritim potezima daje potporu nagrizanju hrvatske teritorijalne cjelovitosti.

Recimo i to da je pokret Hrast prvi ili među prvima dostojno reagirao na odluku crvene klateži o odustajanju od gradnje Pelješkoga mosta.

Hrvatska televizija pod granatama

Ne tako davno izabrano vodstvo Hrvatske radiotelevizije izloženo je prekomjernom granatiranju kojemu je cilj zaposjedanje javne televizije i instaliranje crvene klateži na ključna mjesta. Bitnicom zapovijeda HNS, stranka s tri posto potpore (ako u međuvremenu nije spala na dva posto), te bi iz te stranke trebao doći glavni ravnatelj s totalitarnim ovlastima. Rasplet željno očekuje i partijska organizacija na HTV-u koja sadašnje stanje smatra neprirodnim, premda su njezini kadrovi posve lijepo prosperirali i u doba HDZ-a te ubacivali u stanove gledatelja zapaljive bombe Hrvatima tuđega svjetonazora.

Aktualno vodstvo HRT-a odlučilo se igrati na kartu marljivosti i rezultata, HTV dobiva nagrade (izvan Hrvatske) za najbolji jugoistočni program, među deset je najgledanijih u Europi itd. Uz to pruža ruke prema Europi i signalizira da se radi o tipičnom političkom nasilju. Tako je u Zagreb stigla i direktorica EBU-a i rekla da je uznemirena i ona i EBU i EU. Da tekst izmjena zakona o HRT-u nije transparentan, da što hoće sada ovi na vlasti kad su poduprli zakon donesen prije godinu i pol, da program mora biti prvenstveno za većinu, ali treba imati emisije i za manjine. Što ima. I da treba djelovati koheziono. Da treba biti, poentirala je, u službi naroda.

Eto, tu se gospođa EBU našla na istoj valnoj dužini s gospođama i gospodom iz Hrvatskoga kulturnog vijeća, koji upravo to govore godinama. Da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, a Hrvatska radiotelevizija je nacionalna televizija, dakle javna televizija koja se prije svega i iznad svega ima obraćati većini u svome gledateljstvu, u skladu s tradicijom, običajima i osjećajima toga gledateljstva. Kada mi iz HKV-a to govorimo, godinama kažem, onda nas se drži nacionalističkim davežom, ali kada to kaže "Europa" – zvuči vrlo ozbiljno čak i haenesovskim štakorima. Nego, zašto smo mi iz HKV-a to govorili znatno prije? Jer su se vodstva HRT-a pod raznim opcijama u ovom stoljeću ponašala ambivalentno i mnogokad – posebno u informativnom programu – vrijeđala osjećaje većine, dotično hrvatskoga naroda. Ni sadašnje vodstvo nije u tomu bezgrješno, premda su grijesi mnogo manji, ali ostatci rečene ambivalentnosti nisu razlog da podržimo nasilje crvene klateži koja na najprostačkiji, boljševički način želi preuzeti javnu televiziju.

Uskrsli Rosandić

Metodičar Dragutin Rosandić odjednom je izvirio iz mirovinske anonimnosti da bi pružio potporu sekretaru Jovanoviću. Taj je Rosandić imao prste u gorkom pekmezu zvanom šuvarizam, te je njegov povratak donekle logičan.

Dragutin Rosandić (jesam li pogodio ime?) bio je poluga komunističkoga školstva i desetljećima maltretirao nastavnike i buduće nastavnike, a oni jadnu djecu. Specijalnost mu je bila književnost koju je metodički trančirao do neprepoznatljivosti, ubijajući svaki prirodan osjećaj i uživanje u književnom djelu. Njega sam se sjetio pišući knjigu "Asasin ili Latica u nevolji", koju je nedavno objavio AGM. Naime:

"U lječilištu je stekla naviku koja joj prije bijaše neobična i strana jer su njezinu želju za knjigom, ako ju je ikada i imala, na samome početku uništili baš oni koji su ju htjeli potaknuti na čitanje, propisujući neku davež. A kada je i bilo nešto lijepo, onda su u školi secirali tekst sve dok od njega nije ostalo samo iznakaženo truplo, što je izazvalo otpor i onih jadnih frikova koji su njegovali nastrani starinski običaj čitanja."

Spomenuta Latica je naša suvremenica, što znači da Rosandićevi sljedbenici nisu izumrli. U svakom slučaju, ta se moja nova knjiga sigurno nikada ne će naći u lektiri.

Sjećam se isto tako da je svojedobno Slobodan Prosperov Novak držao filipike protiv Rosandića. Zatim je malo otplivao, povučen maticom, ali se SPN vraća kući. Zaključio sam to po njegovu nastupu na promociji knjige "Tko je bio Marin Držić", kada je govorio o kozmopolitima čiji kozmopolitizam završava na ušću Save u Dunav. Vrlo lijepo.

Izgubljeni ljudi

Potpuno izgubljena i impotentna vladajuća koalicija smatra narod većim budalama od sebe same, pa u zamjenu za odustajanje od oduzimanja božićnice i regresa nudi znatno smanjenje osnovne plaće – snižavanjem dodatka na staž od 0,5 na 0,3 posto. Većina članova Vlade nikada ništa nije radila u životu pa staža i nema, te oduzimanje dodatka ne će ni osjetiti.

Vuk Jeremić

Postao predsjednik Opće skupštine UN. Možda napokon pročita onu znamenitu Povelju UN koje se nitko nije držao, pa ni UN. A zašto bi ju onda i čitao? Samo bi ga uznemirila jer neke načelne ideje otvaraju vrata većoj ili manjoj samostalnosti Vojvodine i Sandžaka.

U dokumentima možda nađe( i ne jednu) rezoluciju UN iz devedesetih kojom je Jeremićima i njegovim četnicima priopćeno da UN potvrđuje cjelovitost teritorija RH, što je bila dobra podloga za Oluju premda je u praksi UN činila sve da se podloga ne ostvari.

Gorska služba spašavanja

Uvijek ima posla. Uvijek se netko pentra u japankama po Velebitu ili Dinari, uvijek netko zalazi u duboke spilje i odskliže se, a Gorska služba spašavanja spašava. Ljudi dobre volje, volonteri raznih zanimanja.

Gorska služba spašavanja je fenomen. Država se prema njoj ponaša kao uvrijeđena frajla i zabija joj nož u leđa čim mogne, pa tako spašavateljima naplaćuje i parkiranje automobila. Kada ovoj državnoj vlasti bude potrebno spašavanje, Gorska služba joj ne će pomoći jer se ni ovi vješti alpinisti ne mogu spustiti tako nisko.

Okupacija u 26 slika

Nije Dubrovnik i nije Zafranović, nego Split 2012. Nakon što je totalitarna državna vlast derogirala Ustav i splitsku samoupravu, uvela je izvanredno stanje i okupirala grad pa domaći heteroseksualci ni turisti nisu mogli na ulice, a nekomoli na Rivu.

Nižepotpisani je prije desetak dana odao točan plan političko-policijskoga scenarija i taj je izvršen u potpunosti. Oni koji su mislili da pretjerujem, sada šute. Bilo je i topova, kao što sam rekao da će ih biti, doduše vodenih.

I brojke se slažu: tri policajca na jednog istospolca.

Kažu da su "građani" iz kavana mahali povorci. Ti su građani bili isto tako policajci i policajke, u civilu. Od kulturnih djelatnika viđen je samo Matvejević, koji je potom otputovao u Poljsku navijati za jugoslavensku reprezentaciju.

Nego, parada je bila uspješna. Tako su javili svi mediji. S toliko prijetnja, blokada, naoružanih snaga, s tolikim nasiljem nad jednim gradom moglo se u paradi provesti kroz Split recimo Mladića i Karadžića – uspješno. Tko zucne, u zatvor. Pedesetak Splićana je uostalom uhićeno i sprovedeno u pritvor preventivno, što je postupak viđen u komunističko doba uoči komunističkih parada ili dolaska nesvrstanih diktatora. Objašnjeno je to vrlo prozirno i priglupo – da su privedeni zbog drugih prekršaja, neovisno o paradi.

Tako je još jednom povrijeđen Ustav RH. Na kraju i na početku ove tople predstave za koju je iz proračuna izdvojeno koliko bi koštao jedan stup Pelješkoga mosta.

Nasilno natočiti u hrvatsku kulturu ono što joj je strano – nikada u povijesti nije uspjelo.

Na kraju poklič

Živjela nezavisna Škotska! O sjedinjenju Sj. Irske sa samom Irskom – nakon utakmice Hrvatska-Irska.

Hrvoje Hitrec

HEADER  

# Hrvatska pravoslavna crkva - IMPERATIV HRVATSKE POLITIKE — Staro Crno Brinje 2012-06-10 18:43

Jedino rješenje za pravoslavce u Hrvatskoj je osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, možda bi se i HKV mogao više angažirati oko toga pitanja i proučavanja HRVATSKOG pravoslavlja i pravoslavaca koji su se kroz poviejst osjećali Hrvatima.

Hrvatska pravoslavna crkva - hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_pravoslavna_crkva

Prijavi Administratoru

# Hrvati pravoslavne vjere — Miros 2012-06-10 19:26

11 400 Hrvata pravoslavaca po popisu iz 2001. Treba novca za svećenika.

Prijavi Administratoru

# ***Admin — Daruvar 2012-06-10 20:30

Izbrisano. Članci na Portalu zaslužuju bolje. Admin

Prijavi Administratoru

# ***Admin — Daruvar 2012-06-10 20:32

***Admin

Prijavi Administratoru

# Koga da prožderu? — Crni Jahač 2012-06-10 21:32

Svi su pravoslavni episkopi i većina svećenika otišli dogovorno iz Hrvatske neposredno prije srpske agresije. Zagrebačko-ljub ljanski mitropolit Jovan objašnjava:

»Hrvati nisu samo vukovi, od kojih su srpski episkopi pobjegli, već je to veći čopor hijena i lavova koji hode ričući i tražeći koga da prožderu, pa nam ništa drugo nije preostalo. « (Vjesnik, 25. rujna 1992.)

Citat:

A tko je postavljen na čelo eparhije? Isti onaj episkop Lukijan koji je blagoslovio ubojice hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu.

Jeste li vidjeli fotografije masakriranih i ubijenih 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu (danas se zove Borovo) 2. svibnja 1991. godine? One iskopane oči i odrezane genitalije u ustima? Dio njih je nakon vidljivog mučenja dokrajčen metkom u potiljak.

Citat:

Ne postoji ni jedan jedini tekst, ni jedna jedina izjava SPC koja osuđuje srpsku agresiju na Hrvatsku i BiH.

Ali se zato naš visoki crkveni dostojanstvenik poklonio na Oplencu, doduše, »privatno«.

Prijavi Administratoru

# Naša Kama Sutra — Crni Jahač 2012-06-10 22:17

Citat:

Potpuno izgubljena i impotentna vladajuća koalicija smatra narod većim budalama od sebe same

Ne, to nipošto nije »impotentna vladajuća koalicija«. Bože, pa zar nas svakodnevno ne hebu iz svih mogućih pozicija, poput vještih makroa?!


Srednjovjekovni »Kāmasūtra hram« (UNESCO-v popis svjetske baštine) u Khajurahu (mjesto u indijskoj državi Madhya Pradesh).

Prijavi Administratoru

# Hrvati pravoslavne vjere — Ivan Bastjančić 2012-06-10 23:23

"Jedino rješenje za pravoslavce u Hrvatskoj je osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve!"
Slažem se, jer autokefalna srbska pravoslavna crkva nije uopće kršćanska, nego svetosavska, državna, četnička!!! Što uopće ima tražiti u državi Hrvatskoj?
Zar da je stalno podriva i podmeće šizofrene nakaznosti?
Zbog toga treba što prije utemeljiti kršćansku Hrvatsku pravoslavnu crkvu, a srbske bradate mantijaše otjerati preko Drine.

Prijavi Administratoru

# Ekumenizam? — Crni Jahač 2012-06-10 23:35

Citat:

Što uopće ima tražiti u državi Hrvatskoj?

Ekumenizam monoteističkih religija kao jedino moguć (?) odgovor na postojeće stanje u svijetu. Tome se od pravoslavnih crkva (i patrijarha) jedino opire SPC. Možda će se u Zagrebu razgovarati i o toj temi.

Prijavi Administratoru

# SRBI I HRVATI,PRAVOSLA VNA CRKVA U HRVATSKOJ I PITANJE LOJALNOSTI PREMA DOMOVINI. — preporod 2012-06-11 07:02

Pitanje PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ je staro,notorno a moglo bi se reći i ključno pitanje odnosa SRBA i HRVATA.
Pravoslavna crkva prvenstveno i iznad svega njeguje PRAVOSLAVLJE i glavni svetac im i jest SVETI SAVA.
Pošto je Biblija (Stari i Novi zavjet) i miroljubiva nauka ISUSA KRISTA potpuno ista i za PRAVOSLAVNU I KATOLIČKU CRKVU postavlja se pitanje što je ustvari problem ?
I jedna i druga vjera su KRŠĆANSKE VJERE
kojima je centralna figura ISUS KRIST i USKRSNUĆE.
Problem je kad vjera pređe iz domene
crkve,molitve i vjerskog obreda i "preseli" se u POLITIKU.
Tada vjera postaje instrument određene NACIONALNE ISKLJUČIVE POLITIKE tj."PRAVOVJERJA ".
Pravoslavna crkva po samom svojem nazivu i strukturi je "SRBSKA CRKVA".
Znači za razliku od UNIVERZALNE KOZMOPOLITANSKE KATOLIČKE CRKVE,PRAVOSLAV NA CRKVA JE U BITI NACIONALNA CRKVA,
Tj."NACIONALISTIČKA CRKVA".
I tu činjenicu su koristili SVI Srbski vladari i političari,od Obrenovića,Kara đorđevića,Nikol e Pašića,Kralja Petra,Aleksandr a,Četničkog pokreta,Vojisla va Šešelja, Ljiljane Plavšić,Radovan a Karadžića,Mile Martića...i svih VELIKOSRBA generalno.
Pošto je SRBSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ISKLJUČIVO
SRBSKA CRKVA (Srbin nemože biti nego pravoslavac) po njihovu učenju nastaje jedan specifični fenomen koji je posebno
izražen kod tzv,"HRVATSKIH SRBA" tzv,"prečana".
Taj fenomen bez sumnje ponajviše kreiran odgojem u mladosti ispoljava se u NEMOGUĆNOSTI PRIZNAVANJA HRVATSKE DRŽAVNOSTI I HRVATSKE DRŽAVE.
Što se u dvadestom stoljeću ispoljilo u strašnim ustancima krvoprolićima.
Nažalost,
Kod tih "prečanskih" Srba,(pa i onih odgojenih formalno u "titovom komunizmu")
postoji jedan jak instinkt lojalnosti prema SRBIJI i SRBSKIM INTERESIMA OPČENITO I NEUPITNO.
S druge strane (po mome vlastitom iskustvu i bez pretjerivanja)p rosječnom hrvatskom Srbinu je jako teško ili gotovo nemoguće naglasiti da je HRVATSKA NJIHOVA DOMOVINA,i da su Srbi,pravoslavn e vjere ali neupitni građani hrvatske,koji sa Srbijom nemaju nikakvih izrazitih veza...
Uvijek je prisutna (po mome iskustvu) karakteristična odbojnost (i nelagodnost) prema DRŽAVI HRVATSKOJ ,hrvatskom grbu,zastavi,hi mni,povjesti... velikanima,koje oni traže s druge strane Dunava i Drine...
Njima je važnija KOSOVSKA BITKA i CAR LAZAR nego KRBAVSKA BITKA,VUK KARADŽIĆ od
IVANA MAŽURANIĆA...DR AŽA MIHAILOVIĆ i ĐOKO JOVANIĆ od
FRANJE TUĐMANA...
Opet,dabome,postoje i iznimke od ovog nemilog fenomena (koje samo potvrđuju pravilo) ali i dalje,VEĆINA a posebice Političari SRBSKOG PORIJEKLA nazivaju se uglavnom Jugoslavenima,k ozmopolitima,lj evičarima,liber alima i bilo kojim drugim imenom ili IDEOLOGIJOM ali rijetko,prerije tko
HRVATSKIM GRAĐANIMA KOJIMA JE HRVATSKA JEDINA DOMOVINA...
Znači postoji tu kriza indentiteta,ili bolje rečeno KRIZA LOJALNOSTI..
To je zaista KORIJEN,I UZROK svih sukoba,ratova,k rvoprolića između HRVATA I SRBA u posljednjih stotinu godina.
Ukratko,
HRVATI UVIJEK NASTOJE OSNOVATI SVOJU NACIONALNU HRVATSKU DRŽAVU A SRBI UVIJEK PRUŽAJU OTPOR (PA I ORUŽANI)TOME LEGITIMNOM PRAVU HRVATSKOG NARODA.
Mogle bi se knjige,i knjige napisati o tome
fenomenu,o činjenici da su Srbske izbjeglice od Turske navale dobivši gostoprimstvo ,zemlju posjede i sva prava
još prije 400-500 godina i dalje ,nažalost,ostaj e po pitanju pripadnosti hrvatskoj Naciji
virtualno "Strano tijelo" u HRVATSKOJ.
Mora se priznati da je PRAVOSLAVNA CRKVA svojim učenjem o JEDINSTVENOSTI SRBSTVA
i ISKLJUČIVOSTI PRAVOSLAVLJA KONTRA UNIVERZALNIJEG I "MEĐUNARODNOG" KATOLICIZMA,odi grala ključnu ulogu u
odgoju i indoktrinaciji "HRVATSKIH SRBA" i bila "agent" i "sponzor" VELIOKSRBSKE EKSPAZIONISTIČK E POLITIKE(čak i u formalnom titovom "komunizmu")
koji tako teško mogu prihvatiti HRVATSKU DRŽAVU U BILO KOJEM OBLIKU.
Od tuda je dolazio fanatizam Četnika,Pašića, "Načertanija" i "Memoranduma".. .otuda je dolazilo i stvaranje "krajina" u srcu hrvatske i svih ostalih paktova,saveza i rušilačkih čina protiv hrvatskog NACIONALNOG I TERITORIJALNOG INTEGRITETA.
To su činjenice i istine i pred njima netreba nojevski "zabijati glavu u pijesak".
Čarobna riječ i PRAVOSLAVNOJ ILI BILO KOJOJ CRKVI i bilo kojoj MANJINI ili narodnosti u hrvatskoj bi bila :
LOJALNOST PREMA SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ.
Tim činom 99% problema sukoba i trvenja
između HRVATA I SRBA U HRVATSKOJ bilo bi
riješeno.

Prijavi Administratoru

# EKUMENA?? — MIJO F 2012-06-11 10:40

..kao vjerski laik i konvencionalni vjernik, a težitelj i tragatelj za istinom, a samo se to u Sv. pismu naći može..sasvim pogrešno gledam na ekumenu??..ili preveć' politički?
Citat:

faust: ekumenizam..pa to je nakaradno??? ili???..trgovca nekretninama iz Meke, četničko svetosavlje i čudo od djeteta..pa to nije spojivo..ili sam nastranio??? Dr: ništ' ne razumijem faust: ma da? ..pa to po meni isto ide ka novom svjetskom poretku..jedan narod, jedna vjera, jedna vlada..itd.. Muhamed + Sv. Sava + Isus= ???

..možda moj mentor vjerski me postavi na pravi put???..haha ..ma, genijalni i konačni odgovor..
Dr: Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. ekumenizam znači upravo to: da svi (dionici jednog kruha) budu jedno..Muhamed nije dionik čaše blagoslovne, ali Sv. Sava jest..opaa bato!!
..ali..
Citat:

faust: ..da teoretski..ali Srbi više vole Sv.Savu nego Isusa..J.(moj drugi mentor za vjerska pitanja) kaže da je pravoslavlje čak možda i bolje nego katoličanstvo?..i o.k. ako je tako?..krčki neki sveštenik, a ČETNIK, hrvatskom vojniku, a pravoslavcu, na hrvatskoj grudi, neda se pokopa sa vojnim počastima..himnom RH-a, poč.paljbom..itd.. ..za me sve ovo zlo u prošlom stoljeću je uzrokovala SPC-?..ma to nema diskusije??

..i nu, kratko i jasno..
Dr: a jel ti voliš Isusa?
..nema tu sreće i mira..te bih ovo potpisao i to 100%..
Citat:

#7 Hrvati pravoslavne vjere — Mirogoj 2012-06-10 23:23 "Jedino rješenje za pravoslavce u Hrvatskoj je osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve!"

Rus i u političkom smislu nam u utrobi, a svetosavci u zadojenom četništvu..jadna nam mati...a HRV ATI u bezvlašću i to još stoljećima.. ZDS-MFP!

Prijavi Administratoru

# Hrvatski i srpski nacionalizam — Staro Crno Brinje 2012-06-11 11:07

I tu treba razjasniti poimanje nacije i nacionalizma u Hrvata i u Srba. Hrvatski nacionalizam se još od svojih začetaka preko P. R. Vitezovića pa Starčevića i pravaša temelji na ideji Hrvatskog državnog prava tj. povijesnih činjenica, dokumenata, spisa, principu prvostečenosti itd., na temelju kojeg zahtijeva sjedinjenje svih zemalja koje po povijesnom i državnom hrvatskom pravu pripadaju Hrvatskoj.

Hrvatsko državno pravo - hr.wikipedia.org/.../...

Hrvatski nacionalisti kroz povijest rade distinkciju, razliku između VJERE i NARODNOSTI te između ETNIČKE pripadnosti i POLITIČKE nacionalnosti. Hrvatski nacionalizam sve stanovnike unutar zemalja koje pripadaju pod Hrvatsko državno pravo, bez obzira na vjeru, smatra POLITIČKIM HRVATIMA te od njih traži lojalnost Hrvatskoj. Tim principom npr. hrvatski nacionalizam zahtijeva sjedinjenje u Hrvatsku zemalja u kojima etnički Hrvati možda i nisu većina no pripadaju Hrvatskoj putem povijesnog i državnog prava dok ne traže one dijelove gdje Hrvati jesu većina no koji ne pripadaju Hrvatskoj kao npr. Gradišće. Tu je hrvatski nacionalizam po uzoru na Srednju Europu gdje npr. pojam Ugar predstavlja političkog stanovnika unutar Ugarskog Kraljevstva, a Mađar etničkog Mađara, ili pak Češku gdje također postoji Češko državno pravo.

Srpski je pak nacionalizam onaj primitivan, čisti plemenski - gdje je srpski grob tu je Srbija. Srpski nacionalizam ne razumije i negira koncept državnog i povijesnog prava i priznaje samo pravo sile i pravo jačeg. Srpski nacionalizam ne razumije razliku između vjere i narodnosti, između etničke pripadnosti i političke nacionalnosti itd., itd.

I upravo iz tog nerazumijevanja tih dvaju koncepata nacionalizama dolazilo je do sukoba Hrvata i Srba.

I tu se vidi razlika dvaju mentaliteta, dvaju načina razmišljanja, kulture, civilizacije, između Hrvata i Srba. Hrvati se pozivaju na pravo, na spise, traže samo postojanje svoje države i njeno funkcioniranje, dok se Srbi pozivaju na silu, agresiju, traže ekspanziju itd., itd.

O tim se stvarima općenito premalo piše i govori, a to su vrlo važne stvari.

Citat Ive Banca : " Ivo Banac zaključuje da srpski politički i intelektualni krugovi nikada nisu do kraja shvatili koncept Hrvatskog državnog prava, pogotovo u odnosu na hrvatsku verziju jugoslavenstva. Kao osnovni razlog nerazumijevanja istaknuta je činjenica da je srpska nacionalna ideologija 19. i 20. stoljeća izjednačavala etničko i nacionalno, odnosno da je stavljala znak jednakosti između etničke pripadnosti srpskom narodu i pripadnosti srpskoj naciji, nastojeći takvo viđenje primijeniti i na druge skupine, što je ujedno i značilo da u srpsku državu treba uključiti sva područja u kojima žive etnički Srbi. Ovo je vodilo u izravan sukob sa zagovornicima Hrvatskog državnog prava, počevši s Bosnom i Hercegovinom tijekom druge polovice 19. stoljeća. Tako promatran koncept Hrvatskog državnog prava i hrvatske političke nacionalnosti (koja kao zajednica nije bila utemeljena na zajedničkom podrijetlu, jeziku i vjeroispovesti, nego na povijesti i državno-pravnim ispravama) Srbima je izgledao nerazumljiv i stran. "

Prijavi Administratoru

# ***Admin — Daruvar 2012-06-11 15:37

Korisnik je baniran. Admin

Prijavi Administratoru

# U spomenar pišem - trsov ušenac — Crni Jahač 2012-06-11 16:02

Jugo-srpski komentatori nikad ne spominju kakve su muke Hrvati preživjeli za vrijeme koljačke srpske vlasti od 1918. do 1941. godine.

Prijavi Administratoru

# ***Admin — Daruvar — MIJO F 2012-06-11 21:40

Citat Daruvar:

Korisnik je baniran. Admin

..molio bih VAS protokolarno..n u, 48 sati, jer ako bude u okonačnici?..ne ma šanse da ga k'o Dežulovića upoznamo sa hrvatskim narodom, životom, evanđeljem i nu ISTINOM..čovjek taj Daruvar..to je dijete neoformljeno(zn anost kaže tek između 45-50 godine čovjek postaje forma), kao i oni fekalisti u Splitu..to su odrasli ljudi s puno znanja, ali u mozgu po shvaćanju nedorasli, niti 15-to godišnjaci, za siću prodaju svoj identitet..kao Sanader, Račan, Mesić ili ovi dvojica Konjuktivit is i Micinitis, niti znaju zašto ih Bog stvori, a Šprem?..a jojjj..davno ne vidjeh tako opakog idiota..koji će trebati minimum TRI Matoševa štrika, nu, ako ikada odraste???... MFP!

Prijavi Administratoru

REFRESH
RSS

Na STAROM SUSTAVU KOMENTIRANJA VIŠE NIJE MOGUĆE POSTAVLJANJE NOVIH KOMENTARA

Zato molimo sve one koji se još nisu prebacili na novi sustav da to što prije učine, a mi ćemo s naše strane vrlo rado pomoći u slučaju problema. Za pomoć samo se treba javiti na admin@hkv.hr.

Za komentiranje u novom sustavu Disqus potrebno je biti registriran na jednoj od tri socijalne mreže, Facebook, Twitter ili g+ (Google), odnosno imati korisnički račun na samom Disqusu. S takvim korisničkim računom svatko se može prijaviti u sučelju za komentiranje Disqus i postavljati svoje komentare.

JComments