U Hrvatskoj i Herceg Bosni ovih dana

"Federativni" televizijski kanal na hrvatskome jeziku možda će biti i ostvaren. Stalno opiranje Muslimana-Bošnjaka hrvatskom kanalu dio je nasilja nad Hrvatima i pokušaja jezičnoga asimiliranja na crti bošnjačke verzije hrvatskoga jezika koja u želji da se razlikuje od hrvatskoga standardnog jezika ne uzima turcizme nego srbizme, te bi se moglo reći da je riječ o višehrvatskomanjesrpskoj tvorevini. No ako Muslimane to veseli, neka im bude, ali neka ostave na miru hrvatski jezik, a Hrvatima omoguće televizijske emisije na hrvatskom jeziku i ne zadiru u nastavu hrvatskoga u hrvatskim školama.

Radikalni islamisti već nazivaju Hrvate – Bošnjacima katolicima, te tako uz Srbe katolike (poput Ruđera Boškovića u Tadićevoj interpretaciji) dobivamo nove, ingeniozne proizvode protuhrvatske drskosti.

Svojedobno ukidanje TV-kanala za bosansko-hercegovačke Hrvate prošlo je bez reakcija političke "elite" Republike Hrvatske, a prosvjed nekih udruga gubernatoru Lajčaku jednostavno je ignoriran.

Što je uradila Hrvatska televizija da unekoliko popravi Bez reakcijaSvojedobno ukidanje TV-kanala za bosansko-hercegovačke Hrvate prošlo je bez reakcija političke "elite" Republike Hrvatske, a prosvjed nekih udruga gubernatoru Lajčaku jednostavno je ignoriranštetu? Počela je bila emitirati "Hrvatsku kroniku u BIH" petkom popodne (19. studenoga 2010.) na oduševljenje Hrvata, s doista zanimljivim prilozima i odličnom voditeljicom Žanom Mrkonjić. No očito je došla direktiva da se previše pozornosti pokazuje Hrvatima u BiH, pa je emisija prebačena na subotu ujutro od 8 do 8 i deset minuta. Deset minuta!

Nisam pratio kako su se stvari dalje razvijale. Možda se od tada opet nešto promijenilo.

Rotonda

Ako sam dobro čuo, u prilogu o belgijskom slikaru Tuymansu koji izlaže u Domu hrvatskih likovnih umjetnika ("džamija") rekoše slikar ili voditelj da je ta zgrada prvo okruglo zdanje u Europi ili možda u ovom dijelu Europe . I to tako ode prema gledateljima, pa i prema Zadranima koji imaju sv. Donata.

Inače, Tuymansovo slikarstvo mi se uopće ne sviđa, jer se o slikarstvu i ne radi nego o intervencijama u fotografiju – manje ili više efektnim. Ono što je doista veliko kod Tuysmana jest velika cijena koju mu plaćaju za slike. U isto vrijeme u Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, radi niz sjajnih slikara koji nemaju novaca ni za najamninu atelierea, a i ta im je najamnina sada višestruko povećana. Njihova je mana što u nas ne postoji tržište umjetninama, ali i to što sporo rade. Tuymans "naslika" svaku sliku u jedan dan. Ministrica kulture trebala bi u cilju povećanja proizvodnje odrediti neke norme hrvatskim slikarima, a ne da mi se tu vuku po atelieru, piju kavu, očijukaju s modelima i za veće platno troše tjedne i mjesece. Neka uzmu gotovu fotografiju i malo ju pošpricaju.

Još o slikarstvu

Ne tako davno pisano je o hrvatskom slikaru Šebalju, u novinama koje objavljuju ateisti i diletanti. Te je rečeno da je novi Šebaljev ciklus posvećen "crkvenom križu". Baš tako. Bože moj, čak ne ću ni komentirati.

Rasprodaja

Nakon rasprodaje narodnoga srebra i zlata, a zatim i privatnoga zlata, na red je došla i Hrvatska vojska. Njezinu snagu i dostojanstvo već su odavno rasprodali, njezine ljude i njezine generale, ali je sada i njezina oprema došla na prodaju – otvoren je dućan u kojemu se mogu kupiti hrvatske vojne odore. Tako i oni Hrvati iz legije koja je nakon prvih loših vijesti zbrisala iz Hrvatske i čekala rasplet u bečkim i inim kavanama, mogu sada navući odoru HV-a i fotografirati se. Potpis pod sliku može se antidatirati.

Što to ugovara Hajdaš?

Protuhrvatsko odustajanje od Pelješkoga mosta i ignorantsko insistiranje na "zatvorenom koridoru" preko neumske enklave nije jedini grijeh ministra Hajdaša Dončića. Kao što je bilo za očekivati, njegov bosanski kolega odmah je povukao nikada zatomljene apetite za lukom Ploče. Cijela priča ide prema onoj već viđenoj: mi vama koridor, vi nama luku Ploče, makar i u beskrajno dugu koncesiju.

A s Pelješkim mostom u džepu drukčije bi se pregovaralo.

Miljak na policiji

Što je ovaj put učinio Miljak iz HČSP-a? U prvoj pojavi s nacionalističkom internacionalom nije imao sreće jer mu je vlast zabranila skup sa svjetonazornim objašnjenjem. Miljak se ponio kao legitimist, skup nije održao. U drugoj pojavi prosvjedovao je protiv novoga staroga krivotvorenja povijesti da su komunisti oslobodili Zagreb, i dodao da su bacali ranjenike iz zagrebačkih bolnica u žumberačke jame.

Prvo, nikakve bitke za Zagreb nije bilo, pa ga nitko nije mogao oslobađati. Drugo, po ulasku u Zagreb, a još više tjednima poslije oslobođeni su života mnogobrojni Zagrepčani ali i prognanici koji su se pred naletom Titovih komunista sklonili u utočište glavnoga grada. Ranjenici su doista izvučeni iz bolnice i poubijani, o čemu postoje svjedočanstva, a ja sam ih dobio iz prve ruke prije pedeset godina. I što je to ovom prilikom rekao Miljak, a da nije točno? Nego, svjetonazorna vlast počela je dakle uhićivati političke protivnike i slati interventnu policiju na radnike, demonstrirajući tako nove dimenzije svjetonazora bivših partijskih sekretara (Rajko Ostojić, Šprem, itd.) i mlađih kadrova zanesenih kućnim odgojem otaca.

Zakonom riješiti poznatost vlasnika

Nedavno uskakanje prebjega Denisa Kuljiša u konkurentske novine ponešto je otvorilo spoznaju o stvarnim vlasnicima novina (i televizijskih postaja). Krupni otpad hrvatskoga Matrica režimaSvojedobno ukidanje TV-kanala za bosansko-hercegovačke Hrvate prošlo je bez reakcija političke "elite" Republike Hrvatske, a prosvjed nekih udruga gubernatoru Lajčaku jednostavno je ignorirannovinarstva otvorio je dušu i mnogo toga rekao, ali ljudi ne čitaju pozorno jer su lijeni i ravnodušni.

U svakome slučaju, treba donijeti zakon po kojemu će u svakom trenutku biti poznat vlasnik (vlasnici) novina ili kanala. U impresumu (kolofonu) tiskovina treba stajati ime i prezime vlasnika, uz direktora i glavnog urednika te ostale urednike i novinare, a isto takva bilješka treba biti dostupna i gledatelju televizijske postaje – recimo kao stalna rubrika teleteksta.

Jovanovićev san

San svakoga totalitarnog režima je da odgoj djece bude pod njegovim nadzorom, da dakle državni odgoj zamijeni roditeljski. U tom pravcu ide i militantni ministar Jovanović, koji želi uvesti obvezan predškolski odgoj, kako bi malu djecu mogao odmah formirati po svjetonazornoj matrici režima. Tako bi već u prvom razredu osnovne pozdravljala drugaricu učiteljicu s tri prsta.

Borovo selo

Da će ploča s imenima masakriranih hrvatskih redarstvenika i jasnim tekstom da su ih zvjerski ubili srpski teroristi – biti ili razvaljena ili na drugi način oskvrnuta, moglo se bez ikakve sumnje očekivati. Pa se i dogodilo. Policija istražuje. Završit će tako da nitko ne će odgovarati, kao što nitko dostupan ili nedostupan nije odgovarao za zločin nad hrvatskim policajcima 1991. Državnom odvjetništvu i pravosuđu dostupni su samo hrvatski branitelji jer oni drugu državu nemaju, pa njihova država vodi brigu isključivo o njima, uz dodatnu brigu civilnih udruga u Hrvatskoj i Srbiji – čim se tijela opuste, javi se neka Teršelička ili slični agenti stranih služba, a hrvatsko odvjetništvo, policija i pravosuđe promptno skaču na noge i provjeravaju izmišljotine kod Save Štrpca koji radosno potvrđuje jer 1995. nije mogao ni sanjati da će postati informator međunarodnih ali i hrvatskih sudova.

Mesić i Lucić

Na sudu o Kornatima Lucić jedno a Mesić drugo. Poznajem i jednoga i drugoga, pa mogu mirno zaključiti da Mesić laže kao i obično. Kako na Haaškom sudu, tako i na hrvatskom.

In fine

Gornji naslov mogao bi se prevesti kao "na kraju krajeva", a tako je naslovljen i treći dio moje trilogije "Kolarovi" koja zaslugom jugoslavenskih kritičara nije došla do šire publike, ali hoće. Dakle, što sam htio reći: in fine, svi oni koji su (zajedno sa mnom) prognozirali kratki vijek koalicije na vlasti, nisu mogli naslutiti da će kotrljanje nizbrdo biti tako munjevito ni da će komunistički diletanti svoju bijednu bespomoćnost u rješavanju gospodarskih problema tako bezočno zamijeniti otvorenim ideološkim nasiljem, a ako su i očekivali, nisu mogli znati da će nasilje odmah biti pretočeno i u posve konkretnu batinu.

Aktualna vlast, sastavljena od boljševika, smušenjaka i nehrvata jest incidentna pojava i žalosni povijesni nesporazum koji treba biti hitno ispravljen i što prije zaboravljen.

Hrvoje Hitrec