Tuđe ne ćemo, svoje nemamo

Gornji je naslov sažetak kadrovske politike aktualne privremene državne vlasti: nakon velike boljševičke čistke u svim područjima i imenovanja jurišnika iz oporbenoga doba koji su najvećim dijelom potpuni diletanti, sada se SDP i HNS panično upuštaju u potragu za iole pismenim ljudima koji bi makar pred neupućenom javnošću mogli fingirati kao ozbiljni državni činovnici – ali lov sve manje uspijeva i sve se više vidi da su mnoga ministarstva i druga tijela prazna u svakom smislu riječi. Crveni "ljudski resursi" su iscrpljeni, a posegnuti za izvorima drugih svjetonazora, pa ma kako stručni bili, značilo bi za neokomuniste izdaju revolucije.

Zatvoreni koridor

Ministar prometa i veza dobro je uklopljen u prometnu Krajnji jugŠto će biti sa zatvorenim koridorom kroz Neum u slučaju većih nestabilnosti i vrlo predvidljive situacije u kojoj krajnji hrvatski jug može biti odsječen od matice hrvatskoga teritorija? Tada će zatvoreni koridor biti – zatvorenpolitiku svoje stranke, pa Pelješki most smatra nepotrebnim. On će s "bosanskim ministrom" dogovoriti zatvoreni koridor kroz Neum. Unatoč prosvjedima i zahtijevanjima iz Dubrovačko-neretvanske županije, unatoč zdravom razumu i političkoj logici spajanja hrvatskoga teritorija, ide se dakle na koridor kroz Neum i nastavak gradnje auto-ceste preko teritorija BiH.

Da ponovim: puni profil auto-ceste teško je izvesti u uskom teritorijalnom pojasu RH između Pelješca i Dubrovnika, pa ako se radi o međunarodnom prometu ( jadransko-jonskom pravcu ) auto-cesta može ići preko teritorija BIH, ali to ni na jedan način ne smije značiti da se odustaje od Pelješkoga mosta i brze prometnice prema Dubrovniku i Konavlima, pa makar ona bila i pričuvna, usporedna varijanta. Ali je mora biti.

Jer što će biti sa zatvorenim koridorom kroz Neum u slučaju većih nestabilnosti i vrlo predvidljive situacije u kojoj krajnji hrvatski jug može biti odsječen od matice hrvatskoga teritorija? Tada će zatvoreni koridor biti – zatvoren.

Kumrovec

Tako novopečeni ministar prometa Hajdaš spremno upada u već namještenu mu viziju. Da između Krapine i Varaždina, recimo, Zagorci i Hrvati općenito moraju prolaziti preko teritorija druge države, možda bi Hajdaš razmišljao drukčije. No, tko je uopće Hajdaš i kako je postao zagorskim županom, te je li dužnost župana preporuka za visoku državnu dužnost – duga je i tužna priča. Župan je prije svega politička funkcija, a" izvršni" posao u županiji obavljaju gradovi i općine, dobro ili loše, kreativno ili ne, bez velikoga utjecaja župana. Iz toga slijedi da ulazak političkoga župana u izvršnu vlast na području koje zahtijeva stručnost – ne će donijeti ništa dobra.

Početne su izjave Hajdaša u skladu s družinom na vlasti, naravno, a od mogućih zagorskih boljih cesta ima u vidu tek onu prema Kumrovcu, gdje želi oživjeti svoga duhovnog djeda, Tita, i od njega "učiniti brend". Tako se bolest prenosi na nove naraštaje, kao sifilis. JasenovacOdržana je komemoracija u Jasenovcu, s državnim vrhom u prvom redu. Josipović, Milanović i Šprem koji su upravo izvršili proboj iz demokracije u novi totalitarizam, nazočili su sjećanju na proboj logoraša. Da su se ponašali pristojno i zadržali na tom dijelu povijesti, ne bih komentirao Bilo kakva najava da jedan neuki mlađi čovjek, uz to čudnoga ponašanja, najavljuje Tita kao hrvatski brend, uvreda je za hrvatski narod i teški cinizam.

Jasenovac

Održana je komemoracija u Jasenovcu, s državnim vrhom u prvom redu. Josipović, Milanović i Šprem koji su upravo izvršili proboj iz demokracije u novi totalitarizam, nazočili su sjećanju na proboj logoraša. Da su se ponašali pristojno i zadržali na tom dijelu povijesti, ne bih komentirao. Zločin je zločin i tu se nema što dodati, osim što u Jasenovcu uvijek treba spomenuti i Bleiburg ( i obratno, kao što su časni ljudi i činili). No, ponešto ezopovskim rječnikom, sva su trojica spomenutih imala nešto reći i o sadašnjosti. Neupućena naša javnost nije dobro razumjela tko to koga tuče po Zagrebu, koja to televizija širi neke fašističke krivotvorine i u kojoj to emisiji, jedino je razumjela da će djeca učiti o povijesti 20. stoljeća iz udžbenika kakvi su bili u vrijeme jugokomunističke vladavine.

Ako su ezopovski mušketiri mislili na seriju o jugoslavenskim tajnim službama, a mislili su, onda to pokazuje njihovu krajnju uznemirenost i užasnutost činjenicom da šira hrvatska javnost ima priliku vidjeti, u kronološkom slijedu, zločinačke mehanizme pomoću kojih je vladala komunistička partija . Nama koji smo se time bavili, profesionalno ili amaterski, serija u stvari ne otkriva ništa novo, možda čak ni najvećem dijelu onih ljudi koji su u svemu tome živjeli i bili objekti takve politike, ali trojicu mušketira ozbiljno zabrinjavaju oni mladi gledatelji koji su rođeni svršetkom osamdesetih ili devedesetih. Ta zabrinutost ima i te kakve veze s otvorenim najavama o jugoslavensko-komunističkoj interpretaciji povijesti u školskim udžbenicima, jer će mladi ljudi reći "ali mi smo na televiziji, i to na hrvatskoj televiziji, vidjeli nešto posve drugo."

No, do tiskanja takvih udžbenika i ne će doći, jer je ova vlast privremena, kako joj i ime kaže, i ostat će u povijesti zapisana kao neuspjela boljševička rekonkvista. A da je i priglupa i nepovijesna i protuhrvatska, pokazuje detalj komemoracije – popratni tekst objašnjava nam da je Jasenovac podijeljen na dva dijela, jedan je u Republici Hrvatskoj, a drugi u Republici srpskoj. Bosna i Hercegovina nije spomenuta premda se ta država nalazi na drugoj obali Save. No, dalje i ne treba govoriti. Ili ipak reći: bila je predstava iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća s jednim dodatkom – priznanjem srpskih osvajanja hrvatskih područja na sjeveru Bosne.

Preporuka za budućnost: političare treba držati daleko od komemoracije u Jasenovcu jer odvlače pozornost od pravoga smisla toga skupa.

Breivik

Sjećam se jednog akcijskoj filma nevelike vrijednosti, ali ne i beznačajnog u poruci: u idealnom društvu daleke budućnosti, bez nasilja i bez velikih strasti, pojavljuje se kriminalac iz našega doba – odmrznut u ne znam kojim okolnostima. Idealno društvo ne zna se braniti, potpuno je nespremno na takvu situaciju, pa kriminalac radi što hoće. Jedini je izlaz da se odmrzne davno zamrznuti lovac na zločince koji se zna boriti.

Eto, Breivikova domovina je gotovo dosegnula "razinu" opisanog idealnog društva i zato je bilo moguće da jedan patološki tip počini takav, masovni zločin. Hrvatska na sreću nije idealna. Zato je volim.

Hrvoje Hitrec