Hrvoje Hitrec
Hrvatske kronike
H. Hitrec: Čadežove gluposti i Jergovićev 'srpskohrvatski'
- Detalji
- Objavljeno Utorak, 10 travnja 2012 18:00
Kulturna straža pukovnika Draže
Kad sam se već uplašio da ne će biti reakcija na dodjeljivanje nagrade "Dr. Ivan Šreter" za nove hrvatske riječi, pojavio se prije Uskrsa napis koji je dokazao da naši dragi idioti nisu postali nebudni, nisu napustili stražarska mjesta niti ih je obuzela predblagdanska groznica. Iznenađenje je ipak bilo prebacivanje lopte kazališnom 
kritičaru Čadežu koji inače obilno koristi monopol na izvješćivanje javnosti o vrlinama predstava koristeći prazan prostor na sceni, te uz njega tek ponekad čitamo recenzije u drugim listovima, svedene na stidljive i nepouzdane bilješke. U toj hiperprodukciji koja se svodi na teroriziranje hrvatskoga teatra, ponekad mu se omakne i istinit prikaz kazališnoga događaja, što govori da se ne radi o posve izgubljenom slučaju.
Zašto baš on?
No, što taj lik ima s jezikom i zašto je baš njemu Zašto Čadež?No, što taj lik ima s jezikom i zašto je baš njemu povjereno da piše o natječaju koji je predstavio nekoliko novih riječi bez namjere da ih nameće javnosti, ali s nadom da će neke od njih biti prihvaćene i ući u neki budući rječnik hrvatskoga jezika?povjereno da piše o natječaju koji je predstavio nekoliko novih riječi bez namjere da ih nameće javnosti, ali s nadom da će neke od njih biti prihvaćene i ući u neki budući rječnik hrvatskoga jezika? Odgovoru se mogu domisliti jedino na ovaj način: ili su prekapacitirani kolumnisti zaduženi za protuhrvatska podmetanja trenutačno bili na drugim poslovima, ili čak ni oni nisu bili voljni izrugivati se spomenutom natječaju jer imaju loša iskustva – naime, podosta riječi koje su tako stvorene ušle su u svakodnevnu uporabu, pa treba puhati i na hladno kada se svisoka obračunava s "Dr Ivanom Šreterom". Izbor protuhrvatskih rugača ionako je vrlo sužen, te se i u projugoslavenskim pa i četničkim novinama već teško pronalaze kolumnisti bez osobnog integriteta, što za posljedicu ima zasićenje čak i njima sklone publike jer gledati uvijek iste njuške i čitati uvijek iste prozirne fraze – previše je i za ljubitelje Draže, Tita, Vuka Karadžića i Šuvara.
Čadežove nesuvislosti
Nego, ni ja ne bih o Čadežovim jezičnim pokušajima da nisam baš u Lipiku, na dodjeli nagrada, obećao reagirati na svaki napis te vrste, makar koliko nesuvislosti sadržavao. Pa ni sada mi ne pada na pamet analizirati članak, to više što sam ga pročitao vrlo površno, a novine spremio na hrpu da ih dohvatim poslije Uskrsa. No temperatura se naglo 
spustila te sam odlučio naložiti kamin i zabunom dohvatio baš taj primjerak. Ipak sam zapamtio da se kazališni kritičar okomio na sve po redu, od dobitnika do članova povjerenstva koje je razvrstao u razrede, od ideje natječaja do realizacije itd., što je prirodna posljedica neprirodne činjenice da sve europske države i narodi slične natječaje nose na rukama, daju im potporu i hvale ih kao branitelje nacionalnoga jezika, samo u Hrvatskoj takva kreativnost doživljava neprijateljski otpor.
Dragocjeni hašek
Spomenuti teatarski zabludnik u jezično područje (eto vrlo dobre nove riječi) ironično je dotaknuo i dobitnika prve nagrade, pridijevajući mu "stanoviti Šandor Dembitz" ili neki drugi atribut iz rječnika ovlašne diskvalifikacije, pa ću se zadržati samo na toj blasfemiji. Naime, Šandor Dembitz je prof. dr. sc. Šandor Dembitz, izvanredni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER), čovjek vrlo zaslužan i kao pokretač "Hašeka" kako se taj web kolokvijalno naziva a u transkripciji 'haschech' i pod tim je nazivom dostupan na međumrežju (haschech.tel.fer.hr). Nama koji teško vladamo vještinama prekopavanja po Internetu ili si utvaramo da nam "hašeki" nisu potrebni, FER-ov tezoro i nije prva pomisao, ali upravo novinari koji imaju teškoća vrlo rado posežu za "hašekom" koji upućuje na pravilno pisanje riječi, to jest na spelling koji se može prevesti i kao sricanje.
U svemu, radi se o pretraživaču sricanja, što hrvatskoga što engleskog. Koliko sam vidio u ono nešto trenutaka 
"hašek" je dragocjen svima koji su sjedili na ušima u školama te nisu naučili ni temeljne zakone o pisanju dvoglasnika ili velikih i malih slova, dakle većini novinara kojima pri ruci nije lektor, a lektori su postali vrlo rijetke biljke u uredništvima jer "opeterećuju proračun" tiskovina.
Toliko o tome kako su poštuju ljudi i ono što stvaraju – za druge, ne za sebe. U tom poslu se naravno suočavaju s istinom da mnoge riječi, posebno anglizmi, nisu prevedene a da ima i ostataka nekada prevladavajućih germanizama među kojima je i "tipfeler" pa nije čudo da su Dembitzu popustili živci i da je smislio hrvatsku riječ "zatipak", to više što se "hašek" naveliko bavi i zatipkovnom dimenzijom tekstova. A kakva će biti sudbina te riječi, stvar je vremena. Ono što nije stvar vremena nego značajka vremena samog u zemlji Hrvatskoj jest stalna tendencija neprijatelja posebnosti hrvatskoga jezika, višestrukih razbojnika, da se okomljuju jednakom strašću na staro i na novo. Staro koje ih iritira jest samostalna povijest razvoja hrvatskoga jezika i svekoliko jezično blago koje je oblikovano stoljećima, suvremenim neznalicama nepoznato i zato odiozno, a novo su novotvorenice ili novokovanice kako ih nazivaju, odiozne rečenim likovima jer ne mogu shvatiti koliko je hrvatski jezik ingeniozno kreativan.
Politički razlozi
Ili mogu, ali im se (kao i starom) opiru iz posve drugih, političkih razloga. Opisani likovi su, naime, inficirani 
jugoslavenstvom i "zajedničkim jezikom" te ih hvata opravdan strah da se hrvatski i nadalje razvija svojim prirodnim i samostalnim tijekom pa ga doista nije briga što se događa u njegovu širem slavenskom okružju. Ni spomenute idiote nije toliko briga za šire slavensko okružje, koliko'Hrvatski pisac'Ako je Jergović u Beču slučajno predstavljen kao hrvatski pisac, onda je to tragično za hrvatsku kulturu. Otvoreni zagovornik nepostojećeg srpskohrvatskog ne može biti glasnogovornik Republike Hrvatske koja u Ustavu ima zapisan hrvatski jezik, a hrvatski će biti i službeni jezik u EU za činjenicu da hrvatski standardni jezik postaje sve manje sličan srpskom standardnom – jer Srbi sigurno ne će prihvatiti nekakve hrvatske novotvorenice i eto nevolje. Nije to ni neka nova nevolja jer su se poglavito u tehničkom nazivlju ali i u mnogim prirodno - znanstvenim područjima ta dva jezika udaljila već davno prije, što je i bila tema neuspjeloga puča protuhrvatskih nasilnika svršetkom osamdesetih. I zato što nevolja nije nova i što su idioti toga duboko svjesni, pokušavaju barem smanjiti štetu i opiranjem hrvatskim novotvorenicama "zaustaviti povijest" da se ne bi trebali još i s tim baktati u ionako izgubljenom poslu niveliranja hrvatskoga i srpskog te mogućeg (u "boljim" političkim prilikama) povratka na floskulu nepostojećeg srpskohrvatskoga jezika, koja fantazma ima zastupnike upravo u novinama za koje piše rečeni kazališni kritičar.
Nego, zbilja mi je dosta hrvatskog obranaštva. Već stotinu i pedeset godina, ako ne i više, Srbi napadaju a mi se branimo. Treba jednom jasno reći: srpski književni jezik ne bi postojao, sigurno ne u ovom obliku u kojemu sada postoji, da nije bilo jednoga od triju povijesnih hrvatskih književnih jezika od kojega je šakom i kapom uzimao jer svoje nije imao. Srpski književni jezik ne bi pošao putem kojim je krenuo da Vuk nije krao po Dalmaciji i Hercegovini pa onda ukradenom udarao srpski žig. I onda treba izvesti konačan zaključak: Srbi nisu uzeli svoj svakodnevni narodni jezik od Hrvata niti obratno, ali su Srbi svoj kulturni jezik, svoju jezičnu nadgradnju, velikim dijelom preuzeli od Hrvata. Čim su to učinili, u svom su krivotvoriteljskom stilu počeli svijetu tumačiti da je hrvatski jezik u cjelini izmišljotina (valjda Vatikana, itd), a ako i nije posve onda se svakako radi o zajedničkom jeziku, srpskohrvatskom, što je eufemizam za srpski. Iza svega toga je oduvijek opsjena da su Hrvati i Srbi jedan "zajednički narod" sve do tvrdnje da su Hrvati velikim dijelom "katolički Srbi".
Tako od jezika i jezičnoga imperijalizma dolazimo do teritorijalnog imperijalizma i neumrle ideje velike Srbije koja i danas – u naoko nesklonim vremenima – ima utjecajne pristaše i u samoj Hrvatskoj.
Nesretna K. und K. Monarhija
Vukući na leđima svu gore opisanu jugoslavensku i jezičnu velikosrpsku prtljagu, potegnuo je nedavno Miljenko 
Jergović do Beča, da ondje bude pročitan njegov tekst o "Kakaniji" U Burgtheatru. Kako je ondje predstavljen, ne zna se. Kao hrvatski književnik? Nije rečeno. Kao jugoslavenski književnik? Vjerojatno nije. Kažu mi da na nekoliko mjesta govori o srpskohrvatskom. Hrvatski da ne spominje. Balkanski pisac? Ne zna se. Što je "Kakanija"? Musilov naziv za K.u. K.Monarhiju, jest ali nije važno.
Jergović u Beču
Ako je Jergović u Beču slučajno predstavljen kao hrvatski pisac, onda je to tragično za hrvatsku kulturu. Otvoreni zagovornik nepostojećeg srpskohrvatskog ne može biti glasnogovornik Republike Hrvatske koja u Ustavu ima zapisan hrvatski jezik, a hrvatski će biti i službeni jezik u EU. Je li Ministarstvo kulture reagiralo? Ma ne budimo naivni, ondje je Andrea Zlatar koja zarezuje samo regionalizam. Nego, ako je tema bila Monarhija, onda je iz hrvatskoga kuta trebalo progovoriti i o nasilnoj germanizaciji po kojoj se "dobri " Franjo Josip i proslavio u prvih deset godina svoje vladavine a potom Hrvatsku prepustio mađarizaciji i Mađarima koji su saveznike našli u Srbima, o tvrdoglavoj carevoj politici koja je zazirala od slavenskih naroda u Monarhiji i od one vrste federalizma i jednakosti naroda koju je zastupao Jelačić, a ako se ide dublje u povijest trebalo je govoriti o neprekinutoj državnosti Hrvatske i u savezu s Habsburzima – državnosti koja je toliko puta bila na kušnji i izdržala, pa i nakon što je kuća Habsburg smaknula Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana koji u tom trenutku bijahu upravo nositelji hrvatske državnosti.
No, o svemu tome može govoriti samo hrvatski pisac. Ne i Jergović. Takvi kao on imaju hrvatsku putovnicu, a prezenteri su nekih drugih kultura s kojima smo po nesreći bili u svezi nakon rasapa Monarhije. Nema u stvari velike razlike između balkanskih (srbijanskih) kriminalaca koji su se kupnjom dočepali hrvatskih putovnica i raznih "kulturnih atašea" koji s hrvatskim pasošem u džepu prodaju protuhrvatske ideje i negiraju hrvatski jezik.
Hrvoje Hitrec
Na STAROM SUSTAVU KOMENTIRANJA VIŠE NIJE MOGUĆE POSTAVLJANJE NOVIH KOMENTARA
Zato molimo sve one koji se još nisu prebacili na novi sustav da to što prije učine, a mi ćemo s naše strane vrlo rado pomoći u slučaju problema. Za pomoć samo se treba javiti na admin@hkv.hr.
Za komentiranje u novom sustavu Disqus potrebno je biti registriran na jednoj od tri socijalne mreže, Facebook, Twitter ili g+ (Google), odnosno imati korisnički račun na samom Disqusu. S takvim korisničkim računom svatko se može prijaviti u sučelju za komentiranje Disqus i postavljati svoje komentare.
Komentirajte
Radio i TV
Poveznice
Snalaženje
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".
Posjetitelji
Imamo 236 gostiju i jedan član online
Prijava
Preporučite članak
'+1' na Googleu
Kolumne
Lijepa Naša
HEADER
Izbrisano. Članci na Portalu zaslužuju bolje. Admin
Jeste li nešto razumjeli? Niste?! Nije ni važno, jer... kako samo gornji redovi miluju hrvatske uši, kako to samo domoljubno, samosvojno i hrvatski zveči... pardon, zvuči! Btw, radi se o citatu iz članka od 04. travnja 2012. godine, objavljenog u prilično poznatom dnevniku i na adresi ***Izbrisano, Admin, pa je malo nejasno kako je to gospodinu HaHa promaklo...
..čudim Vam se g.Hitrec??, jako čudim..ako Joško Paro(usudio bih se reći ne snob, nego IDIOT) može biti VELEPOS LANIKOM u najvažnijoj DRŽAVI na svijetu..a sjetite se pokvarenjaka i enormnog uništitelja HRVATSKE DRŽAVE i drugog idiota Miomira Žužula, pa onda naravno da 'sarajevski mrzitelj'-Mile Milak
Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
Joško Paro..
..svaki 'građanin'-selj ak ima pravo na život u RH-a, ali neka mi netko nađe bilo gdje??..kakove sveze ovaj laprdan imade sa HRVATSKOM DRŽAVOM-jednu, jedinu dodirnicu?? ili ovaj Tito-mali, koji mu dadoh vjerodajnice??. .ma hajt'e ljudi moji NIKAKOV E!!!
Pa lijepo piše g. Hitrec kako je neke od novina zabunom iskoristio za loženje vatre. Možda je tiskovinu koju Vi spominjete zabunom iskoristio u toaletu. Ili možda ipak nije bila riječ o zabuni?
Zanimljivi kriteriji, nema što... Ovo je dobro za HKV portal: „Hrvats ka je zabljesnula 1941.-1945. pa su ju ubili u nekoliko dana“ (Staro Crno Brinje, hkv.hr/.../...), odnosno, Adminovim rječnikom, „članci na Portalu NE zaslužuju bolje“ . S druge strane, nevini tekstić napisan najčistijim hrvatskim jezikom ne može proći:
Izbrisano. Članci na Portalu zaslužuju bolje. Admin
Kako mislite da Hrvati nauče svoj jezik ako cenzurirate ovakav nepatvoreni hrvatski izričaj?!
Ovo je moguće samo u državi čija se politička / vladajuća / " elita " sasvim odnarodila od većinskog naroda.A to je ,priznat će te,jedini takav primjer u povijesti naroda i država na cijelom svijetu,a kako se to u hrv.novogovoru kaže , ikada.
Eh, Ecce Homo, pa Vi ste pravi "empirist", upravo poput onog gruntera Kuljiša. Vi doista ne možete pojmiti da se neke stvari mogu spoznati zaključivanjem, a ne samo neposrednim uvidom. Kakva insuficijencija ! Pokušajte, doista nije teško. Eto, npr. skoro svi na ovom portalu od administratora do drugih komentatora brišu d.pe Vašim komentarima, što je jasno i bez tog famoznog "nalaženja pri ruci" na kojem Vaš empirički duh toliko inzistira. Zar je stoga zbilja toliko teško zaključiti da je i spomenuta tiskovina - već zbog same činjenice da Vi iz iste svako malo prilažete nakaradne uratke još nakaradnijih autora - dostojna jednakog tretmana?
Onda se lik još buni i cvili zašto mu ovdje ne slave njegove kadijevićeve plaketaše.
Koji je danas obrisan?
Pozdrav vaš zmijicamala
Jergović je useljenik u Hrvatsku i ne može biti njen predstavnik u ni jednom segmentu hrvatskog društva.
Useljeni četnik je član ćetničke sekte četničkog popa Bogojevića zvanog Geronimo.
Dragi moji komentatori sretan vam dan državnosti deseti travnja .
Šugovići ako vas ovo posljednje smeta slobodno se češite,u mojim genima je i previše otrova za vas.
Jer ovaj lik, čijom bi fotografijom, pokazanoj u sumrak, maloj djeci, mogli izazvati trajne posljedice po nježnu im psihu, dakle, dotični autentični predstavnik YU politički podobne književne "misli", opetovano, u Beču ponavlja tezu o "HRVATSKOSRPSKO M jeziku" !. Dakako, toliko je oprezan, da kao "predstavnik YURVATSKE" ne govori "srpskohrvatski " već "hrvatskosrpski ". Po tome se vidi da je "demokrata i EU idealist".
Vrlo vjerojatno, Ministarsvo kulture će mu dodjeliti neku nagradu RH za promicanje "YURVATSKE kulture" !
Inače, u onim 70im, kada sam na zagrebačkom ETFu studirao i "čitao" (bubao!) matematiku, fiziku, mehaniku, elektrotehniku. .. najveći broj, tada ipak teže dostupne stručne literature (prirodne znanosti), bio je većinom tiskan u Beogradu (monopol BG preduzeća Naučne knjige!) i dobro se sjećam, kako mi je bio potreban "prevodilac" za brojne korištene izraze !
No, naš Jergović je "uveren", kako bi svima u regionu bilo opet bolje da govore i pišu, jezikom koji "razume ceo svet" !
Ukratko, ako mi poslije ovih urnebesno smiješnih IHI-HaHa inicijativa, ostane zatipkom na dodirniku utipkani osjećajnik, nemojte se čuditi. To valjda podsvijest radi...
Citat:Samo nekoliko stijegova u selu od 307 kuća, a tako i za 30. svibnja, a na novi DD 25. lipnja..nešto više se nađe stijegova..jer postavljaju Škrabalovci i koji nemaju nikakove sveze niti s prvom državom, a još manje s ovom NAŠOM i samo NAŠOM.Mati mi je ujutro upalila svijeću za sve poginule i od zločinca i đelata hrvatskog naroda Broz-Staljina.O tac joj je branio 4 godine državu i preživio cijeli rat, ali poslije VELIKOSRPSKE i Četničke okupacije Tito ga je smlatio na Bleiburgu, kao i dva joj strica i ujaka, te bratiće Stipu(15 godina)i Franju u 'križarskom pohodu' OZN-e.Zatim svijeća je simbolizirala i 'pogibelj' moga oca-križnoputni ka i kalvarijskog-go lgotara(došao je doma malo kasnije, te se pokorio-čovjek 182 cm i manje od 50 kilograma) dva strica i mog strica Ivana, kojeg su četno-partizani snajperom maznili u Voćinu..hvala ti od srca na čestitci..i na spomen uništenja hrvatskog naroda(13% mlade hrvatske populacije je platilo glavom za prvu državu-koja je trebala rađati)..ali od tih pola milijuna i više žrtava, tek je 20-ak % posto izgubilo glavu na trusnoj i nestabilnoj državi i usput zahvaćenoj pol-potovskom komunističkom revolucijom...i da bi danas, kad je to već davna i zaboravljena prošlost, doživio od nečetničkog pokreta na 'hrvatskoj televiziji' da dovedu u emisiju kvazi-povjesnič ara i prevrtljivog židovskog lažljivca Danijela Ivin-a..koji uvjerava hrvatski narod, da na Bleiburgu nije bilo pokolja i to sve u režiji ubaćenog novinara u danas sorošovu Hrvatsku Alexandra Stankovića. Tu TV-kuću smo branili kao zjenicu oka u Sv. domovinskom ratu, a primtivni i barbari sa ISTOKA u vidu zločinačke JNA- nema da koji repetitor nisu raketirali iz JNA-a zločinačkog 'vazduhoplovsta va'..avaj RV i PVO..lijep pozdrav Gojmir i ZDS-MFP!
Pa, eto, i sami ste dali odgovor na svoje pitanje. Zato da bih Vama "pomogao da shvatite". Doduše, nisam ništa kategorički tvrdio, moje tvrdnje su bile obavijene jednim značajnim "možda", ali Vi ste - što je za svaku pohvalu - svejedno shvatili poantu mojeg objašnjenja, tj. da se navedenu tiskovinu i njojzi srodne može upotri[izbrisano]ti u daleko korisnije svrhe od tek pukog čitanja i širenja pročitanih bljuvotina u javnost.
A meni je uvijek drago kad Vam mogu "pomoći da shvatite", pa ću biti slobodan ukazati Vam na još neke stvari koje Vam nisu jasne. Vidim, naime, iz Vašeg komentara #14 da Vam računanje vremena ne ide baš najbolje. Naime, Vi pišete:
Citat Ecce Homo:
Slijedeći poveznicu koju ste naveli, kao i sljedeću poveznicu iz tog Vašeg komentara (hkv.hr/.../...) može se uočiti kako je komentator senjska_ruka pisao svoje komentare u ranim jutarnjim satima 24. prosinca 2011. godine, dakle na prijelazu 23-24. prosinca, a ne na prijelazu Badnjak-Božić, kako tvrdite, tj. 24-25. prosinca.
Eto, nadam se da je još jedna nejasnoća razjašnjena, a Vama želim sretan Uskrs pod uvjetom da ga slavite, a ako ne, onda Vašim bližnjima koji ga slave (vjerujem da ih ima). Čestitka ide sa zakašnjenjem, jer sam i ja poput Vas te dane proveo s obitelji i uz isključeno računalo.
Tokarenje,glodanje,cink protektori marina u Biogradu je blizu, na pet minuta,proljetn ji remonti u tjeku.
Pa tako ponekad treba ostati i noćnu smjenu raditi.
Pozdrav brate ZDS.
Hvala vam još jednom, kbunjevac, kako rekoste – pomogli ste mi da shvatim, između ostalog i pravilo da jezične akrobacije gosp. Hitreca i rasprave o njima neizbježno zaglave u kanalizaciji, a povremeno i prije - u nužniku ili nježniku.
Inače, moram priznati da ste i Vi mene prosvijetlili: uz Tugu i Bugu spomenuli ste i nekakvu Kugu. Isprva sam mislio da se sprdate kao i obično, ali kad čovjek malo bolje razmisli, doista je morala postojati i nekakva Kuga od koje je potekao sav taj lijevo-liberaln i nakot koji svojom nečisti uporno nastoji okužiti hrvatsko nacionalno biće.
Citat Bumbušbu:
Bok, bumbušbu-kovac !
Zaista je hrvatski pogodn za stvaranje novih riječi. " Europripuznik, europriguznik, eurofačuk... " Kud ćeš bolje. Najboja je druga po redu.
A Ecce,. je odvje zbiljam po zadatku. Čime li se on bavi ? Kad ne bi bio po zadatku tada bi bio najobičnije relativno pametni idiot.
Ma koliko ja pisao o njemu, nikada ne odgovara na moje opservacije o njemu. I to nešto govori.
Iz Evanđelja po Ivanu 19, 1
-6
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!"
Te mu smeta ljudskost čovjeka i reći za nekoga da je čovjek. Pa kad čuje da netko kaže "Evo čovjeka" odmah počne pljuvati i rigati zlo.
Hrvatski jezik mora i treba da se razvija i da stvara novotvorenice. Pa svi jezici poput engleskog, njemačkog i francuskog... su prihvaćali novostvorene riječi.
Svako ismijavanje hrvatskih novotvorenica je znak nepoštivanja hrvatskog naroda. Ni jedan jezik ne smije da stagnira, ako stagnira i preuzima tuđice gubi svoju izvornost. Najviše se doprinosi razvoju hrvatskog jezika stvaranjem novih riječi koje su u osnovi hrvatske i zamijenjuju tuđice.
Ceterum censeo Kukurikem esse delendam.
Bok Socrates!Trsim se, za sluganstvo nikad dosta termina. Dok se vunbacitelj i tu ne pojavi. :)
je napisao svoju autobiografiju pod naslovom "Ecce Homo". Ima u tomu u knjizi "Aritekti kulture smrti" Donalda de Marco i Benjamina Wiker.
O tomu sam već pisao i ne sjećam se više je li se dotični izjasnio otkuda mu taj nick.
Šššššššport Sssssssport
Na što vas asocira kad izgovorite 'šššššššš', a na što kad izgovarite 'sssssss'?
Zamislite si da stojite u sred šume a visoko iznad vas čujete 'šššššššššššš' odnosno šuštanje krošnji drveća dok ih češlja vietar.
Zamislite si sada da u toj iztoj (istoj) šumi iznenada čujete 'ssssssssssss'. Na što bi vas to najprije podsjetilo.
Pa na siktanje zmije, naravno!
Ali kakve to onda ima veze sa ŠPORTOM, odnosno sa SPORTOM? Zapitati će te. Sa gramatikom to nema nikakve veze, iako bi tu fonetika našla svoje miesto.
Međutim, koji je razlog da sam izabrao baš takve primjere, kako bi na svoj subjektivni način objasnio razliku između glasa 'š' i glasa 's', odnosno između 'športa' i 'sporta'?
Razlog je u tomu da sam time htio naglasiti kako sam ja doživio grubo zadiranje premiera muljanovića u područje koje nije njegova struka, pače i diktatorskim odlučivanjem u ime hrvatskih građana, koji ga uostalom kao porezni obaveznic i financiraju iz svog ionako plitkog djepa.
Jasno je da Hrvatska nije Slovenija koja je poznata po tome da njezini građani za odlučivanje o pitanjima bitnim za njihovu egsistenciu i u pravilu odmah zahtievaju REFERENDUM, navlastito kada je u pitanju (ekonomska i socialna problematika) narodna i nacionalna samobitnost, odnosno njihov identitet, a u to spada i JEZIK jednoga naroda, i koja za takva vitalna pitanja ne dozvoljava nikakvu improvizaciju.
Ali ovdje se radi sam o jednom jezičnom glasu (š, s), koji se samo drugačije izgovaraju (fonetski), pa bi onda trebalo biti svejedno kako se PIŠU, reči će te. Slažem se! Ali tu postoji jedan 'skriveni' problem, koji se odmah ne uočava. i u tome grmu čući muljanovićev zec!
Dakle, neka se rieč ne mora drugačije pisati da bi se ona drugačije (u narodu) izgovarala. Pa u čemu je onda problem? Kao i obično (u tome je i priednost na strani štetočina), lagše je stvar zaribati, ali teško je (više puta i sizifovski težko) iztu stvar popraviti. Tako je i u ovom slučaju – premier, koji ne pita niti građane (čiji je premier), niti struku (o čemu je potrošio gomile rieči prije izbora), sam (diktatorski) donosi odluku kako će se rieč 'šport' pisati!
Po njegovom osobnom mišljenju treba pisati 'sport', jer po njegovim spoznajama, tako tu rieč izgovara večina naroda (hrvatskog). Međutim iz takvoga premierovog razmišljanja možemo izvući i neke analogije, odnosno možemo zaključiti kako premier misli da prije bivše propale države Jugoslavije (SFRJ, jer bila je nekad još jedna koja je izto propala), nije postojao isto narod (hrvatski), koji je i drugačije govorio, odnosno izgovarao spomenutu rieč 'sport'. Da postojao je, jer Hrvatski je Narod poviestni narod koji (još uviek) ima svoje Poviestno Pamćenje, pa tako dobro pamti (a oni mlađi naraštaji i mogu to pročitati u pretisku starih knjiga, ili neposredno u knjigama iz vriemena prije Drugoga svj. rata i prije Prvoga) da se je 'šport' i pisalo i izgovaralo sa slovom, odnosno glasom 'š'.
Međutim, zašto je spomenutom premieru toliko važno (iako mu to nije niti struka, ali niti obaveza) kako se piše koja hrvatska rieč, umjesto da promišlja kako se puni hrvatski proračun, odnosno Hrvatska Kasa?
Dva su razloga za to.
Prvi razlog (uzko vezan uz drugi) je taj da se je 'sport' pisao u propaloj Jugoslaviji.
Drugi razlog je taj što se je ujedno i jednako izgovarao, jer je tako odlučeno po V. S. Karadjiću – piši kako govoriš, a čitaj kako pišeš.
Obadva razloga uzko su međusobno povezani, jer oni u ideložkom smislu na jezikovnom području predstavljaju bivšu Jugoslaviju u kojoj se izto nikakvim (ne daj bože) referendumom nije nikoga (prije svega ne upravo Hrvatski Narod) pitalo, već se je iz uviđavnosti prema Kraljici Majci (britanskoj) iako englezi nisu izmislili šport, već su ga izmslili puno, puno prije njih Stari Grci, bar kada je naša dobra stara Europa u pitanju!
Gledano vremenskim mjerilom, puno se je prije i duže u Hrvatskoj pisalo i govorilo 'šport'. Čak su i mnogi Hrvatski Velikani, poput Stjepana Radića, Ante Starčevića i drugih (prije nastanka socialističko-k omunističke bivše Jugoslavie) govorili ne samo 'šport', već su se i korienskim jezikom služili.
Ah, da ne zaboravim, i Srbima je draža rieč 'sport' nego ona hrvatskija 'šport'
Jer, kako bi se inaće mogao hrvatski jezik poistovječivati sa srbskim, kada neki ne bi danonoćno bdieli nad svakom hrvatskom rieči i nad svakim hrvatskim znakom?
Znakovito!
Zato, navlastito u zadnje vrieme, dok velika većina Hrvatskoga Naroda, kao i hrvatskih poreznih obveznika, nema SVOJU izabranu vlast, već onu srbojugoslavens ko osietljivu, ubrzano se nastoji progurati u Hrvatskoj teza kako Hrvati niti nemaju svoj narodni jezik (biće da su svi Hrvati 'mutavi'), pa ne bi bilo zgoreg da oni to nadoknade tako da od svoje srbske 'braće' posude jezik za koji oni tvrde da je njihov – i njihovi veliki srbski gramatičari i lingvisti (poput Dositeja Obradovića) da su živi imali bi što-šta objasniti u vezi njihovoga današnjega jezika, navlastito V. S. Karadjiću, koji se dosjetio prije svih ostalih (iako nije bio baš školovan za to – nije mu bila struka, ali mu je zato 'išlo' od ruke – kako se ono veli: lieva ruka desni djep) kako pomoću jezika promicati velikosrbstvo i poznatim sloganom 'Govori brate (muljanoviću) bre Srbski da te ceo svet razume!'
I na kraju malo šale …
Kako bi bilo da se jednog dana jedan drugi muljanović odluči ''Šekspir'' izgovarati ''Sekspir''?
I opet malo zbilje …
Šport ili sport (hrvatski ili srbski) – pitanje je sad! (by Sekspir)
Moj odgovor se zna – ŠPORT!
Eto, zato pišem i govorim 'šport' i uporno (Karadjiću uzprkos) pišem Korienskim Pismom!
Ako ni to ne će biti dostatno da se Hrvati ODHRVAMO POSRBLJIVANJU I JEZIKA I KULTURE, PA ČAK I SAME POVIESTI, spreman sam pisati i HRVATSKU (UGLATU) GLAGOLJICU, bude li to nuždno!
I na samom kraju – pozdravlja vas (kad bi bio danas živ) Hrvatski Velikan Stjepan Radić! ''Šport!''
Ja ne bih imao ništa protiv korienskog pravopisa. Takav pravopis bi bio kao stvoren za naš boljunski dijalekt. Mi u dijalektu govorimo i pišemo- liepo, mlieko, biel, bielo, lieva ali diesna ruoka (u ruoka je naglasak na zadnjem slogu).
"Šport" je dio hrvatskog identiteta. Svoj identitet moramo braniti. Tu ne smije biti popuštanja. Jer popuštati kad je u oitanju vlastiti identitet značili bi sebe izdati odnosno odricati se sebe. Narod koji spadne na tu razinu nema opstanka kao poseban narod.
RSS