Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Medijska manipulacija je krvava stvar

Znači, logor se zvao Bučje. Srpski logor kod Pakraca u kojemu su ubijani Hrvati, a očito i poneki Srbin. Kada sam ne tako davno pisao o medijskoj manipulaciji koja se pokazala uspješnom u brisanju iz kolektivnoga Mesićpamćenja logora Bučje, a usporedo stalno i uporno isticala i ponavljala kao obvezno gradivo isključivo Pakračku poljanu – nisam se pravio nevještim napisavši da se ne mogu sjetiti imena. Znači, Bučje.

Mediji su ga nedavnih dana ipak spomenuli, ne svi, kada je Mesić kao Josipovićev izaslanikKrvava stvarMedijska manipulacija je krvava stvar. Na isti se način u novinama koje izlaze u Hrvatskoj ispire mozak lokalitetima u Bosni: kao papige svi ponavljaju imena naselja gdje su Hrvati nešto skrivili, a kao jedan od znamenita tri majmuna prekrivaju čitateljima i gledateljima oči kada treba podsjetiti na mjesta gdje su Srbi ili muslimani ubijali Hrvate odlikovao Srbina koji je mučen u Bučju i teško stradao. No i taj je slučaj istodobno zasjenjen svađom bivšega i sadašnjeg predsjednika oko Mesićeve kuhinje, pa tragom priče nitko nije krenuo. Da ne bi netko do sada neupućen saznao ili se netko senilan kao ja podsjetio.

Medijska manipulacija je krvava stvar. Na isti se način u novinama koje izlaze u Hrvatskoj ispire mozak lokalitetima u Bosni: kao papige svi ponavljaju imena naselja gdje su Hrvati nešto skrivili, a kao jedan od znamenita tri majmuna prekrivaju čitateljima i gledateljima oči kada treba podsjetiti na mjesta gdje su Srbi ili muslimani ubijali Hrvate.

Ilustracija manipulacije

Eto, napišem gornji naslov i tek tada vidim da je riječ o dvije strane riječi koje je hrvatski posvojio i odgojio kao vlastitu djecu. Mogao bih napisati i hrvatski: predočenje smicalaštva. Potonja riječ možda ne postoji u rječnicima, ali je prihvatljiva kao i, primjerice, riječ "stvaralaštvo" i slične. Da nisam u povjerenstvu za dodjelu nagrade "Dr. Ivan Šreter", mogao bih se natjecati i možda dobiti za kavu i cigarete.

Na tu se nagradu časopisa "Jezik" pod ravnanjem dr. Sande Ham osvrnuo JL. Dohvatio se šireg izbora novokovanica i komentirao iz pera novinarke kojoj je materija strana. No nije (samo) riječ o riječima. Gospođica ili gospođa objašnjava čitateljima tko je bio dr. Šreter: da je to onaj liječnik koji je zbog hrvatskoga jezika dobio pet mjeseci zatvora u jugokomunističkom režimu. Ali ne kaže u sljedećoj rečenici da je to onaj liječnik kojega su potom pobunjeni Srbi iliti četnici ubili u vrijeme srpske agresije, i opet i samo zbog hrvatskoga jezika. Ne kaže da su njegovi zemni ostatci tako temeljito nestali da ni dan-danas nisu pronađeni, premda bi i Džakula i njegov sadašnji oponent Pupovac znali o tome nešto reći.

A dogodilo se u logoru Bučje.

Tko je suđen ili čak osuđen za Bučje i je li uopće, ne znam. Ne zna ni hrvatska javnost. Ne zna više ni za Bučje. Ali ako koga pitate za Pakračku poljanu, znat će i usred noći, ponavljam. I zna da se sudi Tomislavu Merčepu, zapovjedniku Tomislav Merčepprve hrvatske navalne akcije kojom je oslobođen dio zapadne Slavonije. To jest da se sudi Merčepu, a što je učinio za Hrvatsku – ne može se saznati iz današnjih medija. Još jedan slučaj tiskovnog i elektroničkog smicalaštva.

Dobra vijest

Izračunali su i objavili da udruge građana godišnje dobivaju znatno više od milijardu kuna iz proračuna. Hrvatska je raj za civilno društvo.

U tom raju Hrvatsko kulturno vijeće živi kao u paklu. Od 7,4 milijarde u zadnjih pet godina – HKV-u nije dobačena ni jedna jedina kuna. A skoro cijelo vrijeme postojanja HKV-a koji je formalno pokrenut početkom 2006., na vlasti je bio navodni desni centar. Ne želim ovdje nabrajati imena najistaknutijih ljudi iz kulture i znanosti koji su članovi a poneki i dužnosnici Hrvatskoga kulturnog vijeća, ne želim ponavljati što je HKV sve učinio u ovih šest godina, želim samo da hrvatska javnost znade točnu svotu nezavisnosti. Nula kuna.

Glumci kao kolateralne žrtve

Idiotski Drang nach Kunst zahvatio je i hrvatsko glumište u obliku lova na vještice – privremena državna vlast (PDV) okomila se i na glumce, uz pomoć svojih medija. Te ništa ne rade, te ih nema u kazalištu gdje primaju plaću, te su stalno po sapunicama. Te se sprema novi kazališni zakon koji će uvesti reda. Kao da smo zemlja od dvjesto milijuna, s hnknekoliko desetaka tisuća vrlo dobrih glumaca pa netko na televiziju, netko na film, netko na daske.

Duhovni nasljednici crvenih otaca i tu pokazuju da su dostojna djeca. Kada su ušli u Zagreb 1945. i poubijali nekoliko desetaka tisuća kazališnih gledatelja, okrenuli su se prema kazalištu kao takvom, i prema glumcima naravno. Jedan od prvih dekreta bio je da glumci moraju dolaziti u kazalište u sedam sati ujutro. Ta je bedastoća brzo nestala, kao što će i sadašnja državna vlast, nakon što načini veliku štetu. Jedna od mojih podlih sugestija: otvaranje Akademije za sapunice (AZS). Usporedo proglasiti i službeno ukidanje dramskoga programa na HTV.

I jedna činjenica koja nešto blaže govori o vremenu komunizma: u razdoblju već ponešto civiliziranijega komunizma iliti socijalizma dramski program tadašnje Televizije Zagreb imao je veliku produkciju. A glumili su listom – tko? Pa kazališni glumci, nego tko. I nitko nije od toga pravio pitanje. Dakle, još jednom: dramski program HTV-a mora ustati iz mrtvih jer je u tom dijelu nastala takva ne samo dramska nego i kulturološka rupa u koju će potomci s nevjericom zuriti.

Dan Nacionalne i sveučilišne

Neki dan dođem na Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice, koja bi se trebala zvati Hrvatska nacionalna i sveučilišna knjižnica, ali su protivnici žilavi. Stojim tako i slušam govore, puni su informatizacije i informatičkoga rječnika te jedva dočekam da netko spomene i knjigu. Napola se šalim, jasno je da NSK dobro radi, da se sustavi usustavljuju, da se nskdaje pozornost lijepom hrvatskom djetetu, naime glagoljici, a ne zazire se ni od osme (ili koje već) umjetnosti, to jest stripa. Maurovićeve se table restauriraju u NSK.

Zlatarovo zlato

Kad smo kod stripa, spomenut ću dva naslova: jedan objavljeni i jedan u pripremi, a sve u produkciji Vjekoslava Đaniša koji u nevelikom Bizovcu radi velike stvari za hrvatski strip. Eto mi je poslao novu sjajnu knjigu iz biblioteke Kvadrat, a zove se "Mudraci". U tvrdo ukoričenoj i vrlo dobro dizajniranoj knjizi tiskani su stripovi Stjepana Bartolića Štefa koji je početkom 1992. crtao za "Plavi zabavnik" tako dobre stripove o Domovinskom ratu kao da ima odmak od najmanje petnaest godina. Nije, naime, imao stripovski PTSP niti je bio sklon patetici, nego je s puno dobroćudnoga humora risao zgode manje skupine hrvatskih branitelja koja ponekad i nenamjerno čini čuda, a neki iz skupine postaju i slučajnim herojima.

Pogovor je napisao njegov kolega Darko Macan, koji je podsjetio i na kratak život "Plavog zabavnika" i obzirno opisao ulogu koju je u svemu imao potpisnik ovih redaka i, naravno, glavni urednik Radovan Domagoj Devlić.

No još je bolja vijest da Đaniš priprema i knjigu "Zlatarovo zlato"- ukoričeni strip po Šenoi, crtan svršetkom osamdesetih majstorskom rukom RD Devlića, nenadmašnoga čarobnjaka u svojoj umjetnosti. Podsjećam: i Devlić je bio hrvatski branitelj u zapadnoj Slavoniji, u najtežim mjesecima 1991.

Jezik hrvatskoga naroda nije slavenski

U dnevniku VL imao je Denis Derk razgovor s akademikom Radoslavom Katičićem. Nisam siguran da je baš iskoristio Katičićsve što Katičićeva fenomenalna širina može pružiti, ali to je druga priča. Između ostaloga, Katičić je još jednom uzgred rekao da su (interpretiram po sjećanju ) posve u krivu oni koji bi htjeli dokazivati da hrvatski nije slavenski jezik, to jest dokazivati da ne spada u veliku obitelj slavenskih jezika. Naravno da je tako, i tu se nema što dodati niti je uopće potrebno ponavljati.

Ali! Novinar ili (radije bih u to vjerovao) urednik-naslovničar stavlja iznad razgovora naslov "Jezik hrvatskoga naroda je slavenski jezik", što je u najmanju ruku blesavo. Jer jezik hrvatskoga naroda je hrvatski jezik. A to što je iz šire slavenske obitelji, itd. da Jezično pitanjePitaju me zašto toliko insistiram ne na jeziku općenito nego na "pojedinačnim primjerima". A nego što? Najlakše je reći, kao što mnogi svisoka kažu: jezik je loš, u medijima i svugdje, i na tome staju. Ogorčeni u kulama bjelokosnim. Kao netko tko vidi da u ulici ima smeća i jako je iznerviran, a ne pokupi ništa niti zove komunalcese ne zamaram.

Nego kad sam kod VL i Derka. Nekad pouzdani Denis pomalo posustaje – nekoliko dana prije piše o financijama Ministarstva kulture i deset puta napiše riječ "budžet", a ni jednom "proračun". Možda je to i skrivena poruka, jer sadašnje vodstvo toga ministarstva ne govori hrvatski, pa da ga razumije.

Jezik naš svagdašnji

Pitaju me zašto toliko insistiram ne na jeziku općenito nego na "pojedinačnim primjerima". A nego što? Najlakše je reći, kao što mnogi svisoka kažu: jezik je loš, u medijima i svugdje, i na tome staju. Ogorčeni u kulama bjelokosnim. Kao netko tko vidi da u ulici ima smeća i jako je iznerviran, a ne pokupi ništa niti zove komunalce.

Eto poslije ovoga uvoda, slušam vijesti u 17h 21. veljače – dok vozim automobil. Hrvatski radio, uključuje se reporter iz Sabora i govori o nekom zakonu čiji je predlagač...

Predlagač? Mislio sam da smo se dogovorili oko riječi "predlagatelj", kao što i jesmo. Ali eto Hrvatski radio se vraća... kamo? Sutradan na HTV slučajno gledam u pola osam ujutro Dobro jutro Hrvatska. Mladi razgovaratelj HTV-a s jedne strane (bradica, al sam lijep, al sam pametan) a s druge politolog Zakošek. Riječ je o izlasku građana na referendum ili na izbore općenito i jel da im se nametne obveza glasovanja ili ne. Pitanje je blesavo. No, uz to uvijek ide i – jezik. Mladi razgovaratelj naime uporno govori "obaveza", a politolog Zakošek "obveza".

I obveza i obaveza su posve lijepe riječi, no suvremeni standardni hrvatski jezik usustavio je – obvezu. Novinar HTV-a to mora znati. Njegovi gosti ne trebaju, oni mogu govoriti kako hoće. A ne obratno.

Mosor i Crnković

Umro je glumac i profesor Zlatko Crnković, legenda. Kad je on govorio hrvatske pjesnike, pjesnike uopće, publika bi se naježila. Kada bih (rijetko) dolazio na predstavljanja knjiga pjesama, molio sam Boga da ne čita pjesnik sam nego da čita Crnković. I tako, umro je. Mediji javili, bez puno priče, suhoparno. Nego nekako u isto vrijeme umro Mosor. Ma koji Mosor, pitaju me jer ja ipak imam nekakvu športsku prošlost pa sam valjda dobra adresa. Meni nešto zvoni, ali se Zlatko Crnkovićne mogu odmah sjetiti. Kadli, od Mosora učine mediji takvu priču da je zasjenila i W. Houston, premda se izvan Splita i danas ljudi pitaju tko je taj Mosor. Ja se pravim pametnim i vičem na njih: "Kako ne znate tko je Mosor, sram vas bilo."

Mihajlović i Mihajlović

Četnici su u Srbiji rehabilitirani prije šest godina, a sada će srbijanski hagiografi rehabilitirati i Dražu Mihajlovića jer je doista idiotski da rehabilitiraš četnike a ne i njihova obera. S takvom Srbijom je sva naša politička elita u srdačnim odnosima koje ne mogu pomutiti ni suvremena paljenja hrvatske zastave ni vrijeđanja hrvatskih športaša i hrvatskoga naroda u cjelini, ni činjenica da četnici nisu samo dio prošlosti od prije pedesetak i više godina nego dio nedavne, jučerašnje prošlosti ali i sadašnjosti. Ubojice, koljači Hrvata i muslimana. I sinje kukavice, kokošari. Eto s takvom Srbijom i s njezinim predsjednikom Ruđerom Tadićem slatko kumuju Josipovići koji baš (zapadno)kršćanski pružaju uvijek i drugi obraz, odnosno pružali bi ga kada bi ga uopće imali.

Nego, imamo i mi u Hrvatskoj Mihajlovića, a taj nije četnik nego hrvatski rodoljub koji ima nesreću da je i ravnatelj škole. U školi je izvjesio slike hrvatskih generala Gotovine i Markača, te ga "hrvatska vlast" zbog toga progoni, uništava mu egzistenciju i život uopće. Hrvatski puk prosvjeduje, okuplja se oko škole ili u blizini kao prošle subote, no na vlasti su Jovanovići, i tu nema zbora. Još će u školu postaviti – kako stvari idu – slike generala Adžića i Kadijevića.

A o četnicima u samoj Hrvatskoj i ovo: kada je ubijen župnik u Korenici, mediji su ispričali priču za zabavu publike. Prava je istina da je ubijen kada su zazvonila zvona crkve koju je gradio. Crna ruka djeluje.

Zadnja vijest glasi da notorni četnik postaje načelnik općine Kistanje.

U Hrvatskoj četnici nisu rehabilitirani nego samo abolirani.

Crne oči

Djeluju i Crne oči. Tako se zove kazališni komad koji se navodno nastavlja na Šovagovićeva "Sokola", no je li tako? Kažu mi da nije, da je riječ o provokaciji. Isti komad otvara sagu o kazališnoj kritici danas: u JL komad raskomadaju, pendreku VL veličaju kao remek-djelo. I tko da se tu snađe, plus toga što su JL i VL naoko zamijenili uloge. Vrlo bih rado pročitao kritiku pouzdanoga kazališnog kritičara, recimo Želimira Ciglara. Ali njega je gazda VL prije nekoliko godina najurio iz lista, kao i još petnaestak odličnih novinara, uključujući visprenu Malenicu. Tako se uništava hrvatska kultura. Tako se krivotvori hrvatska kultura i krivotvori povijest, pa kada mladi neki gledatelj u "Crnim očima" saznaje da su "podivljale Vukovarke" (Hrvatice, naravno) zaslužne za smrt jedne od protagonistica – imat će posve drukčiji umjetnički dojam. I da je član srpske obitelji koji je jedini otišao u četnike – retardirani mladić. Eto još jedan razlog zašto četnike treba rehabilitirati.

Kod sekretara

U Sekretarijat za nauku i prosvetu prizvani su Vlatko Marković i delegacija HNS-a. Sekretar Sekretarijata naredio im da dadu ostavke.

Dugoročni plan Sekretarijata u svezi s nogometom je u vezi s fudbalom. Naime, sekretaru je jasno da s ovim sastavom vodstva HNS-a ne može ostvariti cilj, a taj je regionalna liga ili kraće jugoslavenska liga.

Mljekari na Kamenitim vratima

Kamenita vrata i Majka Božja u njima nedostupni su revoltiranim mljekarima, a da o sv. Marku ne govorim. Policije je u petak, svršetkom veljače, bilo toliko pred Vratima da ni Stjepko Gregorijanec ne bi mogao ući i pretući Krupića. Represija na djelu. Pendreke izvlače isti oni koji su u oporbi zavijali od očaja što se ne može prosvjedovati na prostoru između Banskih dvora i Hrvatskoga sabora.

No, već postoji jako pametan prijedlog, štono riječ kompromisan: da ljudi mogu prosvjedovati, ograničen broj njih, hdzako su 25 metara daleko od jedne i druge državne ustanove. Pa je i likovno prikazan taj prostor da se ljudi mogu ravnati. Hoće li crte (linije) biti u naravi povučene, žutom ili crnom bojom, ne zna se. Nego ljudi su nestašni, i što ako netko stupi nogom izvan označenoga kruga? Najbolje bi bilo postaviti snajperiste na krovove, koji bi djelovali ako netko postane nestašan ili neoprezan. Presedana već ima, tako da se vladajući uvijek mogu pozvati na Srpanjske žrtve, u vrijeme kada nisu oni bili na vlasti.

Bune se vojvođanski Hrvati

I s pravom se bune jer vrlo teško dolaze do hrvatskoga državljanstva i do hrvatske putovnice. A da su sada glasno progovorili o toj svinjariji, razlog je javna objava da su srbijanski kriminalci poput Vlade Budale i sličnih imali hrvatske putovnice, putovali Hrvatskom i Europama, a u Hrvatskoj mnogi od njih i godinama boravili. Pa se vojvođanski Hrvati pitaju kako je to moguće i zašto njima Republika Hrvatska uskraćuje ono što imaju srbijanski kriminalci, zašto od njih pravi budale.

Bivši moji

U bivšem mojem HDZ-u stanje nije samo oporbeno nego i oporo. Bellum omnium in omnes.

Hrvoje Hitrec

Čet, 28-05-2020, 21:47:55

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.