Dobre vijesti s Otoka

Latentno oduvijek, početkom 21. stoljeća sve odlučnije: Škotska ide prema nezavisnosti. Škotskoj su Englezi ono što su bili Mađari Hrvatskoj, odnosno ono što su bili Srbi Hrvatskoj u novijoj povijesti. Bliži se trenutak Gvozdanskoreferenduma za nezavisnost Škotske. Hoće li to biti za dvije, za tri ili četiri godine, i nije toliko važno. Glavno je da bude.

Škotska će zatim tražiti i dobiti međunarodno priznanje, unatoč engleskom očaju. Bilo bi lijepo da Hrvatska bude među prvim državama koje će priznati novu (staru) državu Škotsku. Tada ne će biti ni ministra Jovanovića, pa će Hrvati i dalje Škotsku nazivati kako ju već zovu, a ne Skotska.

Gvozdansko

Onaj hrvatski narodni zastupnik hvarski koji je napisao cijelo brdo pjesama, drama, romana i putopisa, naime Ante Tresić Pavičić, ostavio je u rukopisu opsegom grandiozan spjev "Gvozdansko", tiskan tek početkom 21. stoljeća. Starčevićanac, britak protivnik Habsburške monarhije, interniran 1916., preuzeo je u Puli 1918. zapovjedni brod austrijske mornarice i zapovjedništvo nad flotom.

Ep "Gvozdansko" vrlo je zanimljiva pojavnost u novijoj hrvatskoj književnosti. Pisan je u deseteračkim sestinama i ima 20 odnosno 32 pjevanja - postoje dvije verzije. "Mosorski guslar", kako se potpisivao u početku pjesničke karijere, opjevao je u "Gvozdanskom" ne samo opsadu toga grada koja je završila smrću (smrzavanjem) svih njegovih branitelja, nego i svu njemu poznatu hrvatsku povijest do 16. stoljeća, odnosno do podsade Ferhad paše Sokolovića koja se s 1557. produžila na 1558. usred iznimno oštre zime.

Blistavo putopisno razdoblje političara i pisca Tresića-Pavičića pada u početak 20. stoljeća, a okrunjeno je djelom "Od Atlantika do Pacifika" u kojemu je opisao život Hrvata u Sjevernoj Americi. Putovao je s iseljenicima, naveo razloge njihova odlaska iz domovine (bijeda, glad, porezi, nezaposlenost). Procijenio je da već tada u Sj. Americi ima 400 000 Hrvata - a tek je slijedio najveći val hrvatskih iseljenika, koji su poslije Poljaka i Slovaka činili najveći broj slavenskih imigranata.

U mjestu Gvozdansku podno Zrinske gore živjeli su u njegovo doba Hrvati. Da je poživio, Tresić-Pavičić bio bi svjedokom nestanka Hrvata iz Gvozdanskog, protjerivanja praćenog masovnim ubojstvima. Protjerali su ih Srbi u vrijeme II. svjetskog rata, te se Hrvati ni do danas nisu vratili. Doživjeli su tako sudbinu Hrvata iz Udbine, iz Zrina, Priboja, i stanovnika još mnogih hrvatskih naselja. Srbi su se, uz potporu komunističke vlasti, pobrinuli da nestane ne samo i zadnji živi Hrvat nego i da unište zemljišne knjige, kao što su činili i drugdje. Hrvatima iz Gvozdanskoga ni do dana današnjega nije vraćeno ono što im je oteto. Hrvatska je država i tu potpuno zakazala.

U ovom neobično sunčanom siječnju, na dan 20. obljetnice međunarodnoga priznanja hrvatske države, svjedočio sam Puhovskiuspješnom pokušaju da se Gvozdansko vrati u kolektivnu memoriju hrvatskoga naroda. Već nekoliko godina Damir Borovčak, autor knjige o Gvozdanskom, nastoji da se polovicom siječnja svake godine okupi narod na misi u obnovljenoj crkvi u Gvozdanskom, uz pomoć župnika čija cijela župa ima 19 župljana. Taj napor je ove godine urodio najboljim plodom – tri su stamena narodna biskupa bila ondje, sisački Vlado Košić, gospićko-senjski Mile Bogović i vojni ordinarij, biskup Juraj Jezerinac.

Što u propovijedi, što na skupu oko križa pokraj ceste, rečeno jeMitsko mjestoO tom mitskom mjestu nema ni spomena in situ, nema spomenika, nema one smeđe ploče koja upozorava na povijesni ili kulturno-povijesni spomenik. Ničega nema. Samo putokaz na kojemu piše Majdan i upućuje upućene da se tu negdje nalazio rudnik srebra iz kojega su Zrinski izvlačili kovinu za srebrnjake. I stoji grad, naravno, gore na brijegu, dostojanstvena ruina koja odolijeva vremenu gotovo sve što je izrečeno trebalo biti (moderirao Ante Beljo), o 16. i 20. stoljeću, o neizmjernom junaštvu četvorice kapetana koji nisu htjeli predati utvrđeni grad Turcima a kada je im nestalo streljiva i baruta, kada je nestala i zadnja daščica – umrli su od hladnoće. Nisu su predali jer što bi na to rekli njihovi potomci, objasnili su Ferhad paši kada im je nudio slobodan prolaz. O tom mitskom mjestu nema ni spomena in situ, nema spomenika, nema one smeđe ploče koja upozorava na povijesni ili kulturno-povijesni spomenik. Ničega nema. Samo putokaz na kojemu piše Majdan i upućuje upućene da se tu negdje nalazio rudnik srebra iz kojega su Zrinski izvlačili kovinu za srebrnjake. I stoji grad, naravno, gore na brijegu, dostojanstvena ruina koja odolijeva vremenu.

O 20. stoljeću sada postoji podsjetnik u Gvozdanskom, naselju na pola puta između Gline i Dvora na Uni. Dvije su ploče, jedna veća i jedna manja. Veća svjedoči o srpskom masakru nad Hrvatima na sam Božić 1941. kada je ubijeno šezdesetak ljudi, žena, djece i muškaraca. Jedan dugi niz ponavlja isto prezime, ubijena je cijela velika obitelj. Manja ploča ima samo tri imena i prezimena – dvojice Hrvata koji su imali nesreću da se tu zateknu i 1991. u novom srpskom divljaštvu. Zaklani su kao i njihovi pretci i bačeni u zapaljenu kuću. Treće ime pripada jednom Srbinu koji je odbio glasovati za krajinski referendum.

Na legendarnom gradu 15. siječnja 2012. vijori se hrvatska zastava, uz križ još jedna. Na zidu obližnje kuće veliki plakat daje do znanja da je 20. obljetnica međunarodnoga priznanja RH. I znam da sam dobro odabrao mjesto proslave. Gvozdansko koje spaja tragične hrvatske sudbine kroz stoljeća, simbolizira žrtve i junaštvo, a iz 16. stoljeća nosi poruku: Nikada se nemojte predati. Da su to barem učinili kapetani (generali) na Bleiburgu...

Najdramatičnija i umjetnički najuspjelija slika smrznutih vojnika na zidinama Gvozdanskog djelo je majstora stripa Radovana Domagoja Devlića, a našla se na koricama knjige "Najljepše priče hrvatske renesanse" autora ovih redaka.

I još nešto na kraju: dio Banovine južno od Gline doista je terra incognita za suvremenog, urbanog Hrvata, pa ako uopće nešto znade o tim krajevima, ima predrasude koje ga priječe da u njih svrati. Potpuno krivo, jer se radi o neizmjerno lijepim krajolicima koji pripadaju najdojmiljivijim područjima Lijepe naše.

Scenarist Puhovski

Nastavno na Zrinske: "naš" politički analitičar, kako mu tepaju od "Večernjeg" do HTV-a, očito je skromne naobrazbe u Mirjana Pukanićsvakome pogledu. Kada izađe korak iz naučene i naručene pjesmice čija je tema protuhrvatstvo, krivokletstvo i slično, vidi se raskoš. Tako Ž. Puhovski govori o "scenaristu opere Nikola Šubić Zrinjski". Do sada smo mislili da se za operu piše libreto, a pisac da je libretist.

O Mirjani Pukanić

Prvi put se slažem s Jelenom Lovrić, inače novinarkom zaostalom iz olovnoga doba. Njezin napis o televizijskom masakriranju već mrtve žene toliko je točan da mu nema što dodati. Da je malo sluha i nešto etike, tema je trebao biti isto tako mrtvi Pukanić, od čijega je ubojstva prošlo ipak toliko vremena da se može govoriti objektivno. Da je, naime, bio medijski razbojnik koji se družio s političkim razbojnicima i običnim razbojnicima. Dopuštajući Ivi Pukaniću da svojedobno razvije mrežu nimalo sofisticiranog medijskog reketarenja, njegovi politički zaštitnici ( Stipe Mesić posebno) napravili su mu lošu uslugu. Normalno, zdravo društvo odstranilo bi ga s javne scene i – spasilo mu život.

Manchester kao primjer

Ne znam je li to bilo u istoj emisiji, ali svakako na HTV Plus gdje se nađe vrlo dobrih emisija te taj program počinje nalikovati znamenitom Trećem programu Hrvatskoga radija. U svakom slučaju, emisiju je vodila Jasna Ulaga Burić koja Ruđer Boškovićje napokon pronašla pravu frizuru, a sugovornik je bio glasoviti hrvatski arhitekt Neidhardt. Tema: grad. Neidhardtova tvrdnja da je grad najveće iznašašće u ljudskoj povijesti, duboko je točna. U prilogu se pojavio i arhitekt Mutnjaković, autor silnih i sjajnih knjiga o našijencima u Italiji koji su poput Vranjanina (Laurane) ostavili dubok trag.

Ali nisam zato stavio naglasak na tu emisiju. Velim, čini mi se da je baš u njoj spomenut grad Manchester kao dobar primjer kako se dobro može projicirati moderni razvoj jednoga grada koji je nekada bio industrijski div, a onda počeo propadati. Što su učinili gradski oci Manchestera? Uložili su sav (uvjetno rečeno) novac u znanost, izgradili golemu zgradu i u nju smjestili starije i mlade znanstvenike, koji će kad-tad naći načina da urušeni grad postave na noge. Putokaz za Hrvatsku.

Silovanja

Izašle su na scenu žene silovane u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. Pojavile su se ovaj put odlučno, hrabro i organizirano, podsjetile da im njihovi (uglavnom muški) političari i službe do sada ni u čemu nisu pomogli, nego su naprotiv učinili sve da im odmognu i usput spreme sve slučajeve pod tepih. Ovaj put treba ići do kraja, a ne silovati zakon kako bi se srpski razbojnici izvukli, što je već postalo "običajno pravo".

Tadićev Bošković

Nisam pratio,Politički sudAmerički i britanski vojni stručnjaci, uglavnom ipak američki, pridružili su se poštenim svjetskim pravnicima i založili se argumentima svoje struke za oslobađanje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Vidjet ćemo hoće li to i koliko koristiti kada bude zasjedalo Žalbeno vijeće Haaške rugobe. Daj Bože da koristi. Na žalost, taj sud nije vojni sud i nema nikakve veze s pravom i pravdom, nego je običan, bezobzirno okrutan politički sud ali mi kažu da je bilo na nekom teletekstu: srbijanski predsjednik Tadić izjavio da je Ruđer Bošković Srbin katoličke 'veroispovesti' i dodao "da valjda time ne će ražalostiti svoje hrvatske prijatelje". Ne će on nikoga ražalostiti, samo će povećati prijezir prema svima koji posežu za tuđim jer svoje nemaju iz tih razdoblja povijesti pa žele krađom popuniti praznine.

Negdje gore spomenuo sam velikoga Vranjanina poznatijeg svijetu kao Lauranu. Njega svojataju Talijani, ako što svojataju i Ruđera Boškovića, premda oni upravo iz tih razdoblja povijesti imaju više velikana nego drugi narodi. Dakle, grabi i tko ima i tko nema.

Plus za Gotovinu i Markača

Američki i britanski vojni stručnjaci, uglavnom ipak američki, pridružili su se poštenim svjetskim pravnicima i založili se argumentima svoje struke za oslobađanje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Vidjet ćemo hoće li to i koliko koristiti kada bude zasjedalo Žalbeno vijeće Haaške rugobe. Daj Bože da koristi. Na žalost, taj sud nije vojni sud i nema nikakve veze s pravom i pravdom, nego je običan, bezobzirno okrutan politički sud. Želim vidjeti potporu američkih političara koji se pojavljuju kao "prijatelji suda" u Haagu. Nije nužno da to bude javno. A u ovo vrijeme kada se zahuktavaju izbori za predsjednika SAD-a ne bi bilo na odmet da Hrvati u Americi kojih ima više milijuna objasne izglednom kandidatu pod kojim će uvjetima glasovati za njega. Prvi neka bude sloboda za Gotovinu i Markača.

Potraga za nestalim

Više ljudi me je pitalo gdje je nestao Milanović. Nemam pojma, kako bi on sam rekao. Ili je na skijanju ili na nekom eukruzeru. Potraga se nastavlja.

Hrvatskoj televiziji s ljubavlju

Nedavno sam branio HTV od napada PDV-a ( Privremena Državna Vlast), sada imam nekoliko ljubaznih pitanja: je li moguće, dragi moji, da s gore opisanoga velikog skupa u Gvozdanskom nije bilo ni riječi u Dnevniku HTV-a. Je li možda uzmanjkalo slobodne minutaže? Je li Gvozdanskom pretpostavljena vrlo zanimljiva vijest da je dečko zaprosio curu preko ekrana makedonske televizije? I još nešto: u subotu, dan prije, konferenciju za tisak održao je pokret HRAST s temom referenduma za EU – pa ni o tome ni riječi, premda je kamera HTV-a bila ondje, ja ju vidio i ona mene. Govorili su mladi lavovi Hrasta, Ladislav Ilčić i Krešimir Miletić, za stolom je bio i jedan pravi tigar, Tomo Medved, pa i ja. Možda je urednike zasmetalo što sam rekao da je Josipović potpuno u krivu kada uspoređuje ovaj referendum i onaj iz 1991. te sam podsjetio da je u onaj referendum narod ušao potpuno obaviješten jer su jugokomunističke vlasti bile susretljive i davale hrvatskom narodu informacije o Jugoslaviji punih 45 godina...a ovi sada tek nekoliko tjedana.

Hrvoje Hitrec

 

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 BOSCHKOVICdantun 2012-01-16 20:13
Kaj se Tace dotikavle, na redu bi mogel za usvojenje biti Fritz, pa bi uskoro mogli čitat – nigdar nekak nebu da nekak ne će bidne – nigdar ne će bidne da nekak ne bu…
Prijavi Administratoru
#2 Srbi uvijek i svudaCetina 2012-01-16 21:49
Očekuje se YUsipovićeva potvrda Tadićeve izjave i donošenje zakona u YU Saboru o obveznom učenju te izjave kao vrhunske istine.
Ona mora postati mantrom od vrtića do fakulteta.
Pokuša li tko negirati istinitost te mantre, imat će posla s Bajićevim i Hrvatinovim istinoljupcima.
Prijavi Administratoru
#3 o Tadiću...mila perković 2012-01-17 14:21
... loše je kada naši " vrli " intelektualci posežu za argumentacijom poput: obavijestio me je neki prijatelj ili čini mi se bilo je na teletekstu, itd. Da, intervju je Tadić, veliki Josipovićev " prijatelj" dao isuviše desno, a koji to listovi u Srbiji nisu, orijentiranom dnevniku " Press", odnosno, nedjeljnom dodatku tih novina naziva " Nedeljnik ". U standardnom tonu je spomenuo i Teslu, kao i Ruđera Boškovića kao najveće Srbe u cijeloj njihovoj " istoriji". Do kada ćemo se mi ovdje u Hrvatskoj praviti nevježe ter uporno tvrditi da oni tako postupaju jer eto, nemaju svoje baštine pa uporno i intenzivno počevši od Vuka Stefanovića Karadžića, kojem Hrvati i Zagrepčanci darovaše titulu počasnog Zagrepčanina, Hrvatima otimaju kulturno i svako drugo blago. U Hrvatskoj tzv. eminentni novinari, a dojučer i otvoreno su pisali tzv. znanstvenici o njegovom srpskom podrijetlu, vrijeđajući i pljujući prema očevidnim činjenicama. Mi dopuštamo da nam kandidati za ministra znanosti a sada savjetnik postaje osoba koja je iz monarhističko-u dbaške protuhrvatske obitelji, a nije ovdje riječ samo o pojedincima kao izoliranim slučajevima nego se radi o sustavu. I tko je ovdje kriv, samo Jugoslaveni, protuhrvati, prošlo je odviše vremena u životu jednog naroda, 20 godina nije malo, pa gdje je ta Hrvatska Hrvata?
Prijavi Administratoru
#4 Ruđer do luđegaEcce Homo 2012-01-17 17:40
– Ivo, druže, jel' se ti ne ljutiš na mene zbog onog što sam reko za Ruđera Boškovića?

– Ne znam, Borise, ni što si rekao ni kome si rekao.

– Pa nedeljniku koji se zove Nedeljnik, jer izlazi jednom nedeljno. Znaš, pravili oni anketu o najvećim istorijskim ličnostima u srpskom narodu, pa pitali i mene. A ja reko: Nikola Tesla, Dositej Obradović, Vuk Stefanović Karadžić, Mihailo Pupin, Milutin Milanković i Ruđer Bošković.

– Nisam čitao taj Nedeljnik, ali sam čitao Večernji list, koji izlazi svake večeri i svakog jutra. Tamo su objavljeni rezultati istraživanja Bože Skoke o hrvatskim velikanima.

– Garant je pobedio Tuđman?

– Ma kakav Tuđman... Prvi je uvjerljivo Nikola Tesla, drugi je Ruđer Bošković, a Tuđman tek šesti, iza Krleže, Tita i Šenoe. Skoro kao da si ti glasao.

(...)
cijeli tekst na: novilist.hr/.../...
Prijavi Administratoru
#5 Tadić naravno trkelja uobičajene Petronijevićeve srpske glupostizmijicamala 2012-01-17 18:46
Niti je Nikola Bošković (Ruđerov otac) bio Srbin niti pravoslavac, a u Orahovom Dolu su u to doba svi bili Hrvati i katolici, čak i preci vojvode Šešelja.

Ruđer: "nostri Croati", valjda on zna, a Srbi, jugoslaveni i komunisti neka cvile.

Pozdrav vaš zmjicamala
Prijavi Administratoru
#6 Prisvajaju jer su kulturno siromašnihorvatbaor 2012-01-17 18:52
Citat:
Nisam pratio, ali mi kažu da je bilo na nekom teletekstu: srbijanski predsjednik Tadić izjavio da je Ruđer Bošković Srbin katoličke 'veroispovesti' i dodao "da valjda time ne će ražalostiti svoje hrvatske prijatelje". Ne će on nikoga ražalostiti, samo će povećati prijezir prema svima koji posežu za tuđim jer svoje nemaju iz tih razdoblja povijesti pa žele krađom popuniti praznine.

Negdje gore spomenuo sam velikoga Vranjanina poznatijeg svijetu kao Lauranu. Njega svojataju Talijani, ako što svojataju i Ruđera Boškovića, premda oni upravo iz tih razdoblja povijesti imaju više velikana nego drugi narodi. Dakle, grabi i tko ima i tko nema.
E, da je samo Ruđer Bošković kojeg svojataju ti Srbi. No, svojataju i oni jedno katoličko svetište u Srijemu. Hoće da svetište Majke Božje Tekijske - Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina bude njihovo, pa su se dosjetili da optuže Ustaše da su za vrijeme NDH "izbacili pravoslavni i protestantski oltar" iz crkve.
Takav stav se može vidjeti na službenim stranicama grada Novog Sada:

www.novisad.rs/.../

i u novosadskom Dnevniku:

stari.dnevnik.rs/node/5648

što predstavlja veliku podvalu.

Naime, crkva Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina je zavjetna crkva koja je od Eugena Savojskog dobila 1716. sliku Majke Božje Snježne - kopiju slike koje se original nalazi u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu.
Godine 1881. Ilija Okrugić - tadašnji upravitelj svetišta - uz preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera za izgradnju uzima arhitekta Hermana Bolléa. Tako da crkva u prednjem djelu podsjeća djelomicve na zagrebačku katedralu. Unutrašnjost je urešena tirolskim oltarima, na glavnom se nalazio kip Bezgrješnog Začeća Marijina, koji je iznad glavnog oltara i tirolska je rezbarija i u cijelosti je izrađen s glavnim oltarom. Prostrani oltar sv. Ane i sv. Josipa su također tirolski radovi, od Ferdinanda Stuflessera iz St. Ulrich-Grödena.

Nakon II. vatikanskog koncila, točnije 1976. godine (što je daleko iza II. svjetskog rata i Ustaša), dolazi do preuređenja unutrašnjosti, stari tirolski oltari se izbacuju van. Ostali su samo reljefi s oltara sv. Josipa i oltara sv. Ane, kip Bezgrješnog Začeća Marijina i slika Majke Božje Snježne koju je poklonio svetištu Eugen Savojski.

To preuređenje iz 1976. godine su iskoristili za optužbu o izbacivanju nekih "pravoslavnih i protestantskih oltara". Apsurdno je i to što protestanti ne štuju Majku Božju kao katolici.

To njihovo prisvajanje se može tumačiti jedino s time što oni nikada nisu učestvovali u Tekijskoj bitki 5. kolovoza 1716. godine, te prisvajanjem hoće da pokažu da su oni branili Europu od Turaka. Srpski narod je totalno bolestan - da je zdrav ne bi takve stvari radili.


Vidi hrvatsku wikipediju:

hr.wikipedia.org/.../...


Ceterum censeo Kukurikem esse delendam.
Prijavi Administratoru
#7 lik po imenu Mile Dakić:zmijicamala 2012-01-17 22:23
"Nevjerojatno je, da najbrojniji narod na Balkanu ( srpski narod ), doživi takve gubitke i depresije u zemljama gdje je bio najbrojniji i najdržavotvorni ji. Srbi su u 20. vijeku izgubili: Južnu Srbiju, Dalmaciju, Hercegovinu, Skadar, najsrpskiji grad 19. vijeka - Dubrovnik, dijelove Gorskog Kotara, Zapadnu Bosnu, Liku, Kordun, Baniju, Zapadnu i Istočnu Slavoniju, Baranju, Crnu Goru, Kosovo i Metohiju. Ali nisu samo to gubici srpskog naroda. S gubitkom teritorija i prirodnih bogatstava nestajao je i srpski narod. U Republici Hrvatskoj je prije 20 godina bilo 19,6% Srba, a sada ih ima oko 3%. Srbija, nekadašnji Pijemont srpstva i slavenstva je dovela pod znak pitanja sebe i druge proređene Srbe oko sebe. Sve je to rezultat neimanja nacionalnog programa i nerazuma u bavljenju političkim poslovima i vizijama. Čudesno je, da Dalmacija ( u kojoj nije bilo Hrvata do početka 20. vijeka ), Dubrovnik ( u kojem se nije znalo za Hrvate do 1. svjetskog rata ), postanu hrvatske teritorije i gradovi. To je, u stvari, više nego uspješna politika koja je ostvarila takve rezultate."

Netko se je možda čitajući ovo valjao od smijeha, valjda misleći da je to tekst Moljevića, Karadžića ili nekog iz 19. st.
Varate se, datum objave je 27. februar 2011., a ovaj je predstavljen kao "Istoričar i književnik Mr. Mile Dakić"

Pozdrav vaš zmijicamala
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Zadnji komentari

Najave

30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...

Tko je na vezi?

  • Jedino Hrvatska
  • MIJO F
  • gojmir
  • triarios
  • 4 korisnika
  • 86 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal