Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Dragi moji idioti (nastavak)

Tako sam naslovio jedan međunaslov neki dan objavljene rubrike, a kako mi se vrlo svidio ponavljam ga u nastavku osvrta na priglupu neprijateljsku ofenzivu protiv hrvatskoga jezika. Nadam se da netko Željko Jovanovićsustavno prati sve što se zadnjih dana pojavljuje u jugoslavenskom tisku koji izlazi u Hrvatskoj, te će ubrzo ukoričiti ovu (očekivanu) sablazan da bi potomci mogli uživati u stajalištima i izjavama prosrpske elementarne nepogode koja je zahvatila Hrvatsku u godini smaka svijeta.

Osuđeni na neuspjeh

Smaka svijeta ne će biti, a ne će biti ni smaka hrvatskoga jezika niti njegova posve oblikovanoga standardnog oblika. Grozno je samo to da se ja u ovom trenutku, kada pišem dramski tekst i vrtim u glavi pedesetak osoba, moram baviti nečim što je obavljeno i protivnicima koji su osuđeni na neuspjeh jer tako govori povijest. U novije vrijeme bavili smo se time od polovice šezdesetih do početka devedesetih. Smak svijetaSmaka svijeta ne će biti, a ne će biti ni smaka hrvatskoga jezika niti njegova posve oblikovanoga standardnog oblika. Grozno je samo to da se ja u ovom trenutku, kada pišem dramski tekst i vrtim u glavi pedesetak osoba, moram baviti nečim što je obavljeno i protivnicima koji su osuđeni na neuspjeh jer tako govori povijest. U novije vrijeme bavili smo se time od polovice šezdesetih do početka devedesetihBitka za hrvatski jezik započeta Deklaracijom završila je Ustavom SRH iz 1974. u koji je ušao hrvatski književni jezik. Napola dobivena bitka, ali značajan uspjeh. Razni hrvatski i srpski Jovanovići (Šuvar i njegovi sljedbenici iz riječke skupine okupljeni oko lista "Komunist") pokušali su velikosrpski udar svršetkom osamdesetih, ali nisu uspjeli.

Njihov končanje bilo je bolno, na izvanrednom plenumu Društva književnika Hrvatske (kako se tada zvalo) gdje je isfućkan zadnji komunistički sekretar kulture i Šuvarov nasljednik Milivoj Solar, koji je izvolio reći da mi Srbima moramo popustiti jer imamo hipoteku, na što je reagirao friški član književne organizacije Franjo Tuđman, ali i mnogi drugi, uključujući potpisnika ovih redaka.

Niske pobude

Udara je bilo i u vrijeme samostalne hrvatske države, niskoga intenziteta ali iz istih niskih pobuda – uglavnom protiv hrvatske jezične tradicije koja se često znala prikazivati kao ustaška i slično, pa su izazvani morali dokazivati da ustaša nije bilo u drugoj polovici 19. stoljeća, pa ni u vrijeme renesanse u Dubrovniku. Naziv jezika se nitko nije usuđivao dotaknuti, sve do ponovne vlasti HDZ-a kada je u njegovu ministarstvu kulture odobreno sufinanciranje knjige "Nacionalizam i jezik" u kojoj se negira pravo Hrvata da svoj jezik nazivaju narodnim imenom, zbog čega sam u ime HKV-a alarmirao Vladu i Državno odvjetništvo, te su se pisala očitovanja (ministarstvo) i nesuvisli odgovori DORH-a, koji je trebao podići optužnicu a nije. I to će ući u knjigu koju valjda netko priprema.

Što kažu dragi idioti

Da je nova vlast potpuno nesposobna riješiti probleme gospodarstva, znalo se unaprijed. Kako bi skrenula pozornost od Snježana Kordićte nemoći, ubacila je preko Jovanovića ručnu bombu u obliku napada na hrvatski jezik, znajući da ta tema uvijek pali i da će se svi za nju zalijepiti. Ručna bomba je stare izrade i ne može biti efikasna protiv lasera kojima su se u međuvremenu oboružali zastupnici hrvatske jezične tradicije, ali može napraviti nešto štete pa treba reagirati.

Kronologija kaže da su se Jovanovići povampirili odmah nakon novogodišnjeg mamurluka, a skloni mediji jedva su dočekali da ih mogu uslužiti – služeći se podmetanjima, kao i uvijek. Tako su u barnumskom napisu "Hrvatski jezik 20 godina poslije" (neki Piteša i neka Kalogjera) urednici izvukli u snažan fleš riječi koje njihov istočni jezični bezosjećaj ne podnosi, a podmetanje se sastojalo u tome da se uz riječi kao pismohrana, veleposlanstvo, sučelje, perilica, nazočan, jezikoslovlje, zdravstvo, glede, podlistak, zrakoplov itd. ubace riječi govoritelj, zrakomlat, predstojnjača itd. koje nitko ne rabi i koje su uglavnom došle upravo iz tih hrvatskome jeziku neprijateljskih krugova da bi se izrugivale svemu što njihovim jestastvenicama nije podobno. Angažirali su i Snježanu Kordić, ali i više-manje solidne lingviste i popularizatore hrvatskoga jezičnog bogatstva (N. Opačić, Žanić, Crnković) Institut pristojnostiUvođenje instituta pristojnosti u razgovor o nazivu jezika, doista je nešto novo u jezikoslovnoj znanosti. Hrvatski jezik ne zove se tako iz pristojnosti, nego zato što njime govori hrvatski narod i naravno svi govornici hrvatskoga jezika, ma gdje bili. Podsjeća me to na nedavno odbijanje Gradske skupštine grada Zagreba da promijeni naziv zagrebačkoga trga nazvanog po zločincu, kada je vijećnik Maković rekao da "ne bi bilo pristojno mijenjati naziv Trga maršala Tita".Eto, pucamo od pristojnostite njihove izjave stavili u jovanovićevski kontekst. Bilo je to na pravoslavni Božić, ako se ne varam.

Nastavak jezične sapunice

Vidjevši da tema diže nakladu, sapunica je nastavljena. Nakon militantnoga napada, lopta je nešto spuštena na zemlju u razgovoru s Rankom Matasovićem koji se inače bavi keltskim. Čovjek se razumije i u hrvatski, pa je posve lijepo objasnio urednicima i autoru članka da stvari stoje drukčije nego što oni misle, ali me je dignuo u zrak izjavom da je naziv jezika prije svega pitanje političke korektnosti ili "ako hoćete, pristojnosti. U Hrvatskoj je pristojno govoriti o hrvatskom jeziku."

Uvođenje instituta pristojnosti u razgovor o nazivu jezika, doista je nešto novo u jezikoslovnoj znanosti. Hrvatski jezik ne zove se tako iz pristojnosti, nego zato što njime govori hrvatski narod i naravno svi govornici hrvatskoga jezika, ma gdje bili. Podsjeća me to na nedavno odbijanje Gradske skupštine grada Zagreba da promijeni naziv zagrebačkoga trga nazvanog po zločincu, kada je vijećnik Maković rekao da "ne bi bilo pristojno mijenjati naziv Trga maršala Tita".Eto, pucamo od pristojnosti. Nemoj nekomu reći da je ubojica, jer to nije pristojno niti politički korektno.

Dobili po repu

Nakon vrlo lijepih (mnogo lijepih, rekao bi Jovanović) reakcija na pristojnoga Matasovića, pa čak iz pera Inoslava Beškera koji novosadskom sablazni maše više iz inata nego što se to vidi u njegovim uglavnom dobrim hrvatskim jezikom pisanim člancima, urednici su zaključili da je lopta prenisko spuštena i da bi se tako bajuneta mogla otupiti, pa su u sljedećem broju izveli na scenu – koga drugoga do onoga spomenutog hipotekarnog Milivoja Solara, koji je u međuvremenu postao akademikom, u samostalnoj hrvatskoj državi koja u Ustavu ima zapisan hrvatski jezik kao službeni. On se uglavnom smije i kroz smijeh veli neka o pravopisu odluče političari. Sjajno.

No, izveden je pred publikum i jedan čovjek koji slovi kao jezikoslovac, a godinama muti vodu i ništa nije naučio premda je već podosta star – naime, Josip Silić. Taj je s Anićem imao u naslovu hrvatsko-srpski, a onda je preko volje prešao na hrvatski. Sada se opet javlja. Da ništa nije naučio, dokazuje ulazeći u detalj (ne nevažan detalj) pa kaže da nema problema sa "sprječavanjem" ako se uvede i "vrjemena".

Pa idem onda i ja u detalj (ne nevažan). Kaže Pomet u "Dundu Maroju" da se "treba brjemenu akomodavat", što bi kukurikuznačilo da se treba prilagoditi vremenu. Dakle, Držić i Dubrovčani u većini slučajeva pišu dvoglasnik iza pokrivenoga "r" kao "je" i to je moglo ostati i u modernom hrvatskom jeziku – ali nije u slučaju oblika imenice "vrijeme". Zašto nije? Zato jer nije, zato što je umrlo. Zato se u suvremenom standardnom jeziku "e" na mjestu "ije" piše samo u oblicima i tvorenicama č e t i r i j u riječi : vrijeme, povrijediti, upotrijebiti i naprijed (vremena, privreda, upotreba, napredak). I gotovo. Radi se o iznimkama, i to bi Silić trebao znati, kao što su iznimke od "ić" neke riječi kao vodič, gonič, ribič itd. Znači, Silić bi trebao izjaviti isto tako da ne će imati problema sa riječi "volić" ako se bude pisalo i "vodić".

Tako nekako, u svakom slučaju glupo.

Na kraju krajeva, i zadnjih dvadeset godina vodile su se rasprave više - manje oko dva ne tako sudbinski važna ali ne i nevažna šlaga na torti hrvatskoga jezika – oko sastavljenog i rastavljenog neću – ne ću, i oko pradavnoga načela hrvatskoga jezika, da se naime iza pokrivenoga "r" dvoglasnik krati prema temeljnom pravilu pa se na mjestu "ije" piše "je" ( brijeg brježuljak, crijep – crjepovi. Ovo zadnje novosadske, odnosno beogradske duše nikako ne mogu podnijeti jer se tako hrvatski jezik previše odvaja od srpskoga, a oni su cijeli svoj bijedni život uložili u to da se ništa slično ne dogodi, kako bi (već sam pisao o tom fenomenu) hrvatski jezik dočekao neku novu državnu svezu sa Srbima u što "boljem" stanju.

Ovo je ipak nešto novo (staro)

No, treba točno definirati ono što se sada događa. Nije tu više riječ o sastavljenom i rastavljenom, nije riječ o pokrivenom "r", stvari su puno opasnije ako ih se na vrijeme ne udari lopatom. Tu je riječ o tendenciji da se jedan militantni maloumnik usuđuje nametati hrvatskom jeziku rješenja koja su protivna hrvatskoj jezičnoj tradiciji, dosezima suvremenoga hrvatskog jezikoslovlja i zdravoj pameti. S velikom žalosti moram napisati sljedeće: ili ova Vlada namjerava ostati barem godinu dana, ili će s Jovanovićem potrajati šest mjeseci. Odluka je laka.

Hrvoje Hitrec

Uto, 23-10-2018, 23:36:09

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).