Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 
 

 
unPredsjednik hrvatske Vlade, dr. Ivo Sanader, govorio je nedavno pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda. Mediji su taj govor prenijeli kojekako, uglavnom u dijelovima, s dosta prepričavanja itd., kako je već običaj. Ja, međutim, želim vidjeti integralni tekst toga govora, jer je predsjednik Vlade RH istupao u ime Hrvatske i Hrvata, a ne u svoje osobno, pa nije nevažno što je ondje rečeno. No, jedan detalj je ipak plasiran. Sanader je, navodno, pohvalio unproforce koji su beskrajno zadužili Hrvatsku u vrijeme slamanja agresije na mladu državu. Ukoliko je točno da je rečeno što je rečeno, radi se o novom krivotvorenju povijesti, a na takve je falsifikate Hrvatsko kulturno vijeće posebno osjetljivo. Tim činom Banski dvori pružaju ruku Pantovčaku, dijelu medija, dijelu povjesničara i dijelu udruga, koji godinama krivotvore noviju, ali i stariju, hrvatsku povijest.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Mesić i ZagorecPišem ovo u vrijeme kada je gotovo stopostotno sigurno da će Austrija izručiti Hrvatskoj generala Zagorca. Mediji kao mediji, u nedostatku činjenica i daleko od istine, posegnuli su za bajkama, te pokazali visoku razinu maštovitosti. Za razliku od onih kojima suvremeno hrvatsko novinarstvo podiže tlak, ja sam kao književnik impresioniran tolikom količinom literarnoga naboja u medijima, poglavito tiskanim na papiru. Od slučaja Zagorec već je napravljen crtić kojemu je glavni lik Zagi, što generalu daje stanovite simpatične konotacije. Slično tomu, družba s Pantovčaka ima svoj crtić, kojemu je uz Mesića glavni lik Buda ili Budo, što će reći – Budimir Lončar. Pojednostavljeno: slučaj s dijamantima mogao bi se svesti na dva lika u sukobu, Zagi s jedne, Buda s druge strane, te tako puniti žutilo dinamičnim likovima, sporednim osobama i novim intrigama.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Zvane ČrnjaHrvatski đaci srušili su zid između hrvatskih škola i talijanske škole «Leonardo da Vinci» u Bujama. Hrvatsko kulturno vijeće daje im potporu i zahtijeva od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa da izvidi kako je uopće palo na pamet signoru Stocovazu da podigne zid. Priča o zidu bila bi tragikomična, da nije refleks dugogodišnjeg napora Talijana i talijanaša u Istri da uz novčanu pomoć Italije ne samo podignu na noge talijansko školstvo u skladu sa Zakonom o manjinama (rabim skraćeni naziv), nego da se distanciraju od Hrvata i guraju ih korak po korak u zabrane, te poglavito u zapadnoj Istri raznoraznim smicalicama u stilu F. Radina potisnu hrvatski jezik, getoiziraju hrvatsko školstvo i zanemaruju hrvatsku državu. Slučajno se desilo da sam, tražeći sasvim druge izvore, sinoć naišao na brošuru koju je «Vjesnik» objavio 1990. uoči prvih demokratskih izbora. Pod naslovom «Hrvatske pozicije», autor J. Sinković obavještava javnost što koja stranka ima u programu, koje su ključne osobe itd.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Tomislav LadanGubimo najbolje ljude. U dva dana, dva sprovoda, dva diva – Tomislav Ladan i dr. Juraj Njavro. Briljantni Ladan ispraćen je uz pjesmu upravo njemu posvećenu, i uz Sinatrinu «I did it my way». Potonja je potpuno odgovarala Ladanovu karakteru, značaju velikog individualca, koji je s neodoljivim osmijehom pretvarao znanost u umjetnost i igru. Govori u mirogojskom krematoriju bijahu dobro napisani ili izgovoreni u trenutku, a među govornicima posebno mjesto imaju Bonaventura Duda i Radoslav Katičić. Mediji su korektno prenosili biografske podatke i govorili o djelima velikoga radnika Ladana, o njegovu Osmojezičnom rječniku, o putu iz Bosne do Zagreba i o Ladanovim knjigama, ali su u neznanju ili namjeri prešutjeli njegov politički angažman u vremenu prije pojave stranaka, te ću popuniti tu prazninu. Naime, Ladan je bio jedan od četrnaestorice koji su se 19. siječnja 1989. okupili na Plješivici, u klijeti ing. Ante Ledića. Povod okupljanju je bio, tobože, rođendan dvaju Veselica, a pravi razlog pokretanje stranke.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
UdbinaPišem ovaj tekst sat prije uzmaka ljeta, u kojemu sam štošta propustio, pa sada nadoknađujem. Ako bih tražio ključnu riječ minuloga ljeta, bila bi jedna: Udbina. Počet ću s kraja ljeta, da bih se na svršetku vratio na početak. U prvu subotu nakon 9.rujna, datuma Krbavske bitke 1493. okupi se zadnjih godina nekoliko tisuća Hrvata ponad gradilišta Crkve hrvatskih mučenika. Pogled puca na Krbavsko polje, koje početkom rujna ima boju osušene krvi. Bio sam ondje i ove godine, kao i prethodnih, kiša je lijevala kao iz kabla, ali je narod stajao ustrajno i hodočasnički strpljivo. No, da sve ne bude pribrano i svečano, pobrinula se nevidljiva ali glasna momčad: iznad predstavnika Hrvatskoga sabora i inih institucija, kroz taktove hrvatskih nabožnih napjeva, probijao se turbofolk, onaj isti za koji srbijanski medijski moćnik nedavno reče da je bomba bačena na Hrvatsku, što je točno. Smisao i poruka te balkanske dernjave u Udbini su očiti. Istu poruku vidio sam prije početka mise i u očima mlađega čovjeka koji je naizgled nezainteresirano sjedio na balkonu visokoga prizemlja jedne od onih nemogućih zgrada iz pedestih godina prošloga stoljeća. Nagledao sam se tih pogleda prije osamnaest i više godina. (H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Svečana sjednicaKada dođe ljeto, svugdje u toplijem svijetu ljudi postaju ležerniji, pokazuju ono što inače ne bi, i uopće bivaju raspušteni kao djeca na praznicima. Doduše, u Hrvatskoj ta blagdanska raspuštenost traje od Božića prethodne do rujna u tekućoj godini, a posebno je 2008. bilo toliko sretnih spajanja neradnih dana te bi se moglo reći da smo dostigli savršenstvo dokonosti, kojemu je na putu još samo nedovoljno razvijeno umijeće ubijanja dosade, no za to je potreban novac. A njega, uglavnom, nemamo. Da ne bi bilo posve dosadno, pobrinuli su se svršetkom lipnja Bebić, Sanader i Mesić  (u nastavku teksta Besame, besame mucho), prvenstveno da bi zabavili sebe, a zabavu su nazvali Danom državnosti. Ne znam točno kojim protokolarnim redom, ali čini se da su prvo otišli u prvostolnicu i stoički izdržali što su imali čuti, naime, da je neka podanička čeljad prevršila mjeru dobrog ukusa u gaženju nacionalnoga ponosa. Sva su se tri soprana s vremena na vrijeme osvrtali, ne bi li ugledali tu čeljad i na kraju zaključili da čeljad nije u Katedrali. Zatim su sebi za zabavu priredili i svečanu sjednicu Vlade, na kojoj je Sanader odčitao neutralan, svijetloj europskoj budućnost posvećen tekst, Bebić ga je sivo slijedio, ali je onda Mesić počeo govoriti bez papira, «iz glave» ,što bi rekli školnici. A kada Mesić govori iz glave, uvijek je dozlaboga interesantno, jer zahvaća široku ljestvicu od Shakespearea do NDH.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Vesna ParunNakon prve kave, koju kuham sam, odlazim na kavu i novine u malu kavanu. Pročitam "Večernji list","Jutarnji list i ponekad "Vjesnik",uz svaki dnevnik pet cigareta, osim ako mi netko i nešto ne digne tlak - recimo, zabrana pušenja - pa dođem i do kutije. Zatim polako ispijem čašu vode i na trenutak razmislim. Kao stari komparatist, ushićen sam vezama i odnosima, pa tako koračam u mislima tankom linijom koja veže pravopis "Jutarnjeg", Stjepana Radića, aktualne događaje u Srbiji, novo izdanje "Hrvatskoga školskog pravopisa», profesora Milivoja Solara i Vesnu Parun. Nedavno se u predizbornoj kampanji opet pojavio na beogradskim ulicama Stjepan Radić. On na slici, a Puniša Račić u tekstu, s jasnom radikalskom porukom da je Srbiji potreban Puniša, junak koji kažnjava izdajnike. Iz Hrvatske o tome ni riječi, naučila je na vrijeđanja iz Srbije kao magarac na batine. Bez obzira što su Radić i Račić rabljeni za unutarnje srbijanske sporove, očito je da bez strjelice prema Hrvatima ondje ništa ne može proći.(H. Hitrec)
Add a comment        
 

 
RohatinskiVrlo me je razočaralo stajalište guvernera Hrvatske narodne banke, g. Rohatinskog, odnosno njegova izjava da predsjednik Mesić ne bi trebao govoriti o onome što ne razumije. Naime, poznato je da S. Mesić ništa ne razumije (a ne samo financije), pa bi, prema tome, morao stalno šutjeti. A on je ipak demokratski izabrani predsjednik, te mora ponekad nešto reći. Na primjer: «Dobar dan», «Kako ste?», «Doviđenja». I to bi od njega bilo posve dovoljno.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
ZagrebPostoje li (opet) građani prvoga i građani drugoga reda? Da. Koji su to građani drugoga reda? Isti oni koji su to već jednom bili, u komunističkoj Hrvatskoj (Jugoslaviji), dakle hrvatski domoljubi, Hrvati na čijoj je volji stvorena samostalna hrvatska država, a zatim su zanimljivom povijesnom akrobatikom - stavljeni ponovo na svoje mjesto.  Dobili su drugi red i s tom lošom ocjenom više se ne mogu upisati u politiku, ta je ocjena u njihovu dossieru, kao unaprijed upisani negativni bodovi i u znanosti i kulturi. Pišem ove retke u povodu "slučaja Pukanić" koji ima sve konotacije,  korporacijskoga sklada medija i politike, o kojemu sam svojedobno teorijski razglabao, a život je,  eto, donio zornu ilustraciju. Radi se o doista bljutavnoj aferi u koju ne bih ulazio kada ne bi imala rečene dimenzije odnosa prema građaninu prvoga reda, dakle medijskom razbojniku sa samoga dna suvremenoga hrvatskog novinarstva, kojemu državne institucije gledaju kroz prste - između ostalog i zato što mu je intimus politički razbojnik s Pantovčaka. Priča kaže da je Pukanića navodno htio ubiti neki muškarac,  Pukanić se u stilu Jackia Chana uspio spasiti, ispaliti nešto hitaca iz svoga pištolja, i sve je to izazvalo ogromnu medijsku pozornost, ustrčala se policija, ustrčalo se državno odvjetništvo, ustrčali se minstri, Pukaniću je dodijeljena zaštita, itd.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Žarko PuhovskiČovjek bez kojega Informativni program HTV-a ne bi mogao funkcionirati, svakako je sada već bivši predsjednik HHO Žarko Puhovski, arbiter elegantiae u političkim i sociološkim pitanjima - dakle poklopac svakom loncu. Taj je poklopac nedavno za HTV-INFO komentirao i lovačku knjigu Carle del Ponte u kojoj autorica Hrvate naziva podlim kurvinim sinovima, a Srbe samo kurvinim sinovima. «Bilo bi dobro», izjavio je Puhovski, da Hrvatska i Srbija zajedno reagiraju na ovaj šovinistički ispad." Što se krije iza te izjave Žarka Puhovskog? I opet ista teorija ravnoteže, koju zastupa upravo Haaški sud u svrhu pomirenja"(kako kažu), a u stvari u svrhu amnestiranja Srbije od zločina agresije i genocida. Pristajući uz tu teoriju, Puhovski , eto, između redaka govori: svi su isto krivi u tim balkanskim ratovima, i svi su sada duboko povrijeđeni riječima Carle del Ponte, idemo ju zato napasti zajednički kao pravi bratski kurvini sinovi.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
ButkovićU svezi s "aferom Butković", jedno razmišljanje: posve je logično da se dogodilo što se dogodilo, poznavajući sivilo informativno-političkoga novinarstva u svim medijima, a ne samo u tiskovinama. Naime, radi se o dosadnom dosluhu politike i medija, o predvidljivim pitanjima i isto tako predvidljivim odgovorima, budući da i pitač i pitani dolaze iz istoga dogmatskog kruga. Podsjeća me to na novinarstvo iz doba komunizma, kada bi dobro potkovani đak kumrovečke škole intervjuirao istaknutog " rukovodioca" . Te razgovore nitko živ nije čitao, jer su svi unaprijed znali što će se reći, što se može reći i što će se prešutjeti. Znao se i redoslijed: neupitna vodeća uloga Saveza komunista i djelovanje dotičnoga sugovornika, Jugoslavija kao idealna zemlja bratstva i jedinstva, ponešto ležerna prijetnja onima koji sve to pokušavaju narušiti, JNA kao faktor mira i stabilnosti, slavljenje Tita (odnosno kolektivnog Tita poslije Tita), te na kraju vanjskopolitičko pitanje koje se u pravilu svodi na pokret nesvrstanih. Danas su pitanja slična: pokret nesvrstanih u pitanjima novinara zamjenjuje se Europskom unijom, umjesto JNA sada je dulja kratica NATO, a pitač i pitani sjajnih su lica od radosti što hrlimo prema ograničenom suverenitetu.
Add a comment        
 

 
ćirilicaNedavno je jedan od vođa srpske manjine u Hrvatskoj, dr. Milorad Pupovac, predložio da ćirilica opet uđe u hrvatske škole, navodno kao izborni predmet . Bez obzira što se radi o probnom balonu, sa ciljem iritiranja hrvatske javnosti, nije naodmet ponoviti: ćirilica koju nudi Pupovac tuđa je hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi i njezino uvođenje u hrvatske škole potpuno je deplasirano. Naime, radi se o ćirilici istočnoga tipa, koja je bila simbol velikosrpskoga imperijalizma, kako u prvoj, tako i u drugoj Jugoslaviji. Bila je također simbol oružane srpske agresije na Hrvatsku. Tim pismom pisane su poruke ''Ovo je Srbija». Sama po sebi, ćirilica je pismo kao i svako drugo, ni bolje ni lošije, nastalo od grčkih slova i novokomponiranih znakova. Vjerojatno je rođena u Bugarskoj pa se otamo proširila više na istok nego na zapad. Svjetovni oblik ćirilice uveo je Petar Veliki u Rusiji. U Srbiji je ćirilicu reformirao Vuk Karadžić, preuzeli su ju i Makedonci. Glede zapadnoga tipa ćirilice, treba ponoviti gradivo: to pismo Hrvati uopće ne rabe već stoljećima. Zadnji tragovi gube mu se prije doba prosvjetiteljstva. Činjenica je isto tako da su u srednjem vijeku hrvatski tekstovi zapisivani i zapadnim tipom ćirilice (bosančice), ali na vrlo ograničenom prostoru, južno i jugoistočno od Splita, kamo je bosančica stigla iz Zahumlja. Dakle, zapadni tip ćirilice jest jedno od povijesnih pisama Hrvata, ali ni u srednjem vijeku ni poslije nije bio prava konkurencija latinici i glagoljici, kao ni potom kada se sporadično pojavljivao u doba tiska.
Add a comment        
 

 
JagodnjakPrve informacije o zbivanjima u osnovnoj školi u Jagodnjaku stigle su do javnosti početkom prosinca prošle godine. Jagodnjak je naselje smješteno negdje na pola puta između Osijeka i Belog Manastira i u njemu pretežito žive pripadnici srpske manjine, ali i pripadnici drugih manjina (Nijemci, Madžari, Romi, itd) , te stanovit broj pripadnika većinskoga naroda u Republici Hrvatskoj, dakle Hrvata. U tom baranjskom Jagodnjaku postoji škola, OŠ Jagodnjak, pretežito za pretežitu srpsku djecu, sa srpskom nastavom, srpskim nastavnicima, srpskim jezikom i srpskim pismom, sve u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Tu idilu, s kipom Vuka Karadžića u školi, narušavaju samo činjenica da su se Hrvati nakon mirne reintegracije počeli mirno vraćati i u idilični Jagodnjak, te su i hrvatska djeca trebala poći u školu. Za njih je velikodušno otvoren odjel od 1. do 4. razreda, koji postoji od 1997. No, kada hrvatska djeca dostignu dob od deset godina, čini se da po statutu škole više ne mogu pohađati OŠ Jagodnjak, nego ići trbuhom za kruhom, do prvoga mjesta gdje mali Hrvat napokon može slušati nastavu na hrvatskom jeziku i pisati latinicom. Po svemu sudeći, našlo se roditelja, koji bi htjeli da im djeca i u petom i svim ostalim razredima imaju hrvatski odjel.
Add a comment        
 

 
zemljopisNakon što sam opširno pisao o nastavi povijesti u hrvatskim školama, nešto bih kraće rekao o nastavi zemljopisa. Možda čak i vrlo kratko, jer nemam o čemu pisati. Naime, u hrvatskim školama, nema nastave zemljopisa. Navodno se bivši zemljopis sada zove geografija, kako mi kažu đaci. Onda ja malo bolje pogledam te njihove udžbenike, i vidim da se predmet doista zove geografija, pa dignem slušalicu i dignem galamu, nazovem neke istaknute jezikoslovce, a oni vele da su pokušali i da nisu uspjeli, jer su geografi bili jači od zemljopisaca. Dobro, kažem ja đacima, radi se vjerojatno o nekom idiotu, kojemu su drugi idioti podvalili stranjsku riječ, a imamo hrvatsku, koja znači na dlaku isto, samo što nije strana nego domaća. U Rječniku Leksikografskog i Š. knjige (Rječnik hrvatskoga jezika) lijepo piše 'zemljopis', a u objašnjenju - 'geografija', u Klaiću (Rječnik stranih riječi) postoji samo riječ geografija (koja se prevodi kao zemljopis), a ne postoji riječ 'zemljopis', iz čega zaključujem da je riječ "geografija" strana riječ. Elem, ministarstvo koje je iz svoga naslova izbacilo kroatizam 'naobrazba', pošlo je korak dalje u dekroatizaciji hrvatskoga školstva, pri čemu je na prvoj crti stradao zemljopis. Pitam ja đake: "Recite mi, đaci, kako vi zovete taj predmet?" A oni mi vele: »Mi ga, striček, zovemo zemljopis.»(hh)
Add a comment        
 

 
Kralj TomislavO smeću koje se naziva nastavom suvremene povijesti jugoistočne Europe, a komprimirano je u nekoliko knjiga, pisat ću opširnije drugom prilikom. Za sada samo podsjetnik: spomenute knjige tiskane su u nakladi Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi, sa sjedištem u Solunu. Urednik hrvatskog izdanja je zapadnobalkanski povjesničar Krešimir Erdelja, a uz unutrašnju naslovnicu koči se znak HHO-a. O knjigama koje se nude hrvatskim školama kao «dodatni nastavni materijal», bit će riječi na tribini koju priprema Hrvatsko kulturno vijeće. Za sada ću se ograničiti samo na spomen pokrovitelja toga projekta: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), njemačko Ministarstvo vanjskih poslova i Pakt za stabilnost u jugoistočnoj Europi. Moja prava tema su danas udžbenici povijesti odobreni za uporabu u hrvatskim osnovnim školama, odobreni i tiskani u Zagrebu, a ne Solunu, pisani na način blizak hahaoovskim krivotvorinama, ponešto suptilnije i opreznije. Kako imam đake disleksičare (bili su to i Leonardo da Vinci, Einstein i neki drugi loši đaci), ponekad moram pročitati lekcije iz, recimo, povijesnog udžbenika za 6. razred osnovne škole. Ne ću spominjati ni autore ni urednika, ali svakodnevno spominjem cijelu familiju onima koji su recenzirali i pripustili udžbenik u škole.
Add a comment        
 

 
Hrvoje HitrecNedavno je HHO (tzv. Hrvatski helsinški odbor) imao neku obljetnicu ili skupštinu, nije važno, kojoj su nazočili poznati gosti, poput Sanadera primjerice, a slovo je držao novi prvak HHO-a Ivo Banac. Premda je upravo tih dana afera Jagodnjak bila u punom jeku, HHO se nije ni jednom riječi osvrnuo na bezočnu diskriminaciju hrvatskih đaka u tom baranjskom mjestu. Umjesto toga, Banac je rekao da će se HHO od sada više baviti ekološkim temama. Nije cilj ovoga napisa HHO, koji je ionako izdanak šire organizacije koja se upravo utapa u kriminalu, a hrvatska grana koja je kriminal dotakla svojedobnim izborom Ivina, ionako grca u oskudici. Naime, premda mazohistička hrvatska država i dalje financira tu udrugu, neprežaljeni Sorosov izvor bio je kudikamo izdašniji i omogućio HHO-u da izraste u čudovište sa više od trideset zaposlenih ljudi, od kojih su mnogi vjerojatno bili zaposleni na suradnji s Beogradom i Savom Štrbcem, koji u svojstvu ljubimca Haaškoga suda priprema lažne svjedoke protiv hrvatskih zapovjednika u Domovinskom ratu i snuje o oživljavanju srpske paradržave u Hrvatskoj. Cilj ovoga napisa nisu ni gosti HHO-a na spomenutoj svečanosti, jer se Sanader nalazio u nezavidnoj situaciji čekača na mandat, pa mu vjerojatno ne bi bilo drago da je netko povukao slučaj Jagodnjak, jer računa na koaliciju sa Srbima (što je eufemizam za manjine). Pa su i on i njegovo Ministarstvo prosvjete lijepo prešutjeli diskriminaciju Hrvata u Hrvatskoj, i to ne kakvih god odraslih Hrvata, nego hrvatske djece. Ni dječju pravobraniteljicu nismo čuli.
Add a comment        
 

 
Smiljko SokolKao što su površni pratitelji političkih zbivanja zapazili, u slučajevima ZERP-a i NATO-a pojavljuju se u medijima spin-doktori, dakle plaćenici kojima je zadaća smanjiti štetu nastalu prijepornim potezima vlasti. Tako se o ZERP-u odjednom pojavljuje niz napisa koji moraju pripremiti javnost na krupne kompromise koji će anulirati učinak proglašenja ZERP-a. Usporedo marljivo pišu i doktori kojima je zadatak probuditi ljubav Hrvata prema NATO–u . Uz neke slabokrvne osobe, koje se već dulje bave tim poslom, pojavljuje se sada i profesor ustavnoga prava, dr. Smiljko Sokol. Kao gost suradnik u «Večernjem» (ll. prosinca) piše rubriku pod naslovom «Referendum o NATO-u već održan», s tezom da su zadnji izbori za Hrvatski sabor zapravo značili (i) referendum, čiji je rezultat u korist NATO-a.
Add a comment        
Sri, 20-11-2019, 19:55:00

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.