Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 
 

 
MesićPoznati krivokletnik i rigidni komunistički propagandist Stjepan Mesić sve teže objašnjava zločine svojih ljubimaca, počinjene nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. Zadnje dvije njegove izjave, naime da te zločine ne treba preuveličavati i (druga) da se sada odjednom toliko govori i piše o tim zločinima, žrtvama i zločincima samo zato jer se približavaju lokalni izbori – baca S. Mesića na samo dno, među potpuno izgubljene ljude kojima se ruši temelj njihovih pravih ili lažnih uvjerenja, te u očaju padaju sve dublje, jer i ispod dna ima dovoljno prostora. Naime, komunističke zločine doista ne treba preuveličavati jer su oni i ovakvi kakvi jesu veliki i užasni, radi li se o dvjesto tisuća ubijenih hrvatskih civila i vojnika, ili o šezdeset tisuća. Druga izjava nije samo bezočno korištenje medija koji prenose baš sve što taj zaostali predstavnik komunističke klateži ima za reći, nego je i loše prikriveni sarkazam. Tko bi to htio i mogao koristiti za lokalne izbore, koja stranka i koja osoba? Koja je to stranka na vlasti, ali u oporbi, u svim ovim godinama od hrvatske samostalnosti iskreno, predano i sustavno tražila da se istraže grobišta u Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje? Nije ni HDZ od kojega bi to naivni očekivali, nije naravno ni SDP od kojega se ništa i ne očekuje, nije ni HSS čije su pretke ubijali poslije II. rata čak i ako su bili u «partizanima» ili baš zbog toga, nije ni HSP od kojega se možda mogao čuti neki glas, a nije, a o HNS-u da ne govorimo jer je Mesić njegov glasnogovornik. Ni IDS nije potezao stravičnu priču o ubojstvima Hrvata koji nisu bili poćudni i Talijana koji su morali nestati.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
referendumHrvatski sabor obavio je posljednju zadaću u svezi ulaska Hrvatske u NATO. Bilo je nešto polemike oko činjenice da se o tako važnoj odluci glasuje običnom, a ne dvotrećinskom većinom, a samo je jedan zastupnik spomenuo da je za tako krupnu stvar trebalo raspisati referendum. Bio je u pravu. Naravno da je trebalo raspisati referendum, ali «elita» bježi od referenduma kao vrag od tamjana. Osobno nikada nisam bio energično protiv ulaska Hrvatske u NATO, ali sam u svakoj prilici govorio o potrebi referenduma kad god se radi o krupnim nacionalnim pitanjima. Zanimljivo je da se u početku i SDP zalagao za referendum o ulasku u NATO, čak se i jedna njegova visoka predstavnica (zvuči pomalo BIH-ovski) u radijskoj emisiji svojedobno složila sa mnom da se radi izravno o demokraciji (ili ne) i da treba pitati narod . No, zatim su vrli esdepeovci polako ali sigurno odustajali od ideje o referendumu. I tako to ide. HDZ se pošteno i otvoreno od samoga početka rukama i nogama branio od referenduma, te tako uspješno ignorirao volju hrvatskoga naroda. Taj narod je dovoljno mudar da ne će odbaciti NATO ponudu, ali mu političari ne vjeruju. Kao i obratno.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
SutivanKada se nedavno pronijela vijest da bračka općina Sutivan daje pet tisuća kuna mladencima a znatno više svote za prvo, drugo i treće dijete, te dvadeset tisuća kuna za četvrto – pozornost javnosti se nakratko svrnula na čarobni maleni grad, koji često nezasluženo ostaje u sjeni mondenskoga Bola i mnogoljudnijeg Supetra. Povijest Sutivana (odnosno Stivana kako se odvajkada zvao) paradigma je sudbine mnogih dalmatinskih gradova, postupnog naseljavanja i rasta koji traju stoljećima, te nagloga iseljavanja, stagnacije ili nazadovanja – posebno na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće, ali i kroz cijelo prošlo stoljeće. Mnogi su Stivanjani napustili rodnu luku i nastavili život u Južnoj Americi, osobito u Čileu , gdje je od 30 000 Hrvata najviše Bračana. Demografsku sliku Stivana u prošlosti može se pratiti po starim zapisima. U vrijeme kada su ondje imali posjede plemići Ivanovići (l6. st.) bilo je oko 300 stanovnika, a svršetkom stoljeća, kada Juraj Lenković nudi papi Stivan kao luku za papinsko brodovlje, čini se da je broj nešto manji, ali slikovito naselje i tada živi prilično burno, ako je zaključiti iz vizitacija biskupa Cedulina.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
sunceDa kucnem u drvo: čini mi se da dobro vidim – Hrvatska se vraća Hrvatskoj. Osam godina je trajao teror diletantske i duboko protuhrvatske politike «struktura» iz raznih opcija, osam godina vlada nasilje jednoumnih medija, osam godina su na snazi popisi nepodobnih, osam godina se progone hrvatski zapovjednici u Domovinskom ratu, osam godina se sve što je hrvatsko proglašava nacionalističkim, osam godina se bezočno pljuje po našim vrijednostima. Sada postoje znakovi da se bližimo svršetku toga razdoblja, koje će za buduću povjesničare biti teško shvatljivo i možda će utjehu naći u tome što je kratko trajalo – ali za nas suvremenike bilo je i predugo i preteško. U nekoliko dana i tjedana na granici fašnika i korizme ogoljena je sva bijeda hrvatske politike na početku 21. stoljeća. Umjesto da snaži od ratnih strahota tek donekle oporavljeno tijelo hrvatske države, ta je politika slabila sve njezine udove, umjesto da tvrdo čuva ono što ima, razdavala je srž hrvatske imovine, umjesto da strancima pristojno pokaže gdje im je mjesto, otvorila je širom vrata i onima koji su u novijoj povijesti pokušali ući s oružjem i bili odbijeni, umjesto da se vodi hrvatskim interesima, ona je pred njih postavila sve druge, umjesto da čuva insignije i vitalan duh mlade nacionalne države, ona se – po gluposti ili izdaji – bacila u potragu za nadnacionalim integracijama toliko se pritom grbeći da su Hrvatsku počeli smatrati zemljom političkih idiota, kojima se sve može zapovjediti, od kojih se sve može dobiti i koji ništa ne traže zauzvrat jer ionako ne znaju što čine.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Ban JelačićOd kada znam za sebe, znam i za «Pregled povijesti hrvatskoga naroda» Ferde Šišića. Naime, knjiga tiskana l9l6. bila je u obiteljskoj knjižnici, a i sada je, skoro stotinu godina poslije, u mojem posjedu – za razliku od mnogih koje su nestale na zagonetne načine. Objavila ju je bila Matica hrvatska odnosno kako se tada pisalo Matica Hrvatska, s hrvatskim grbom na koricama. Iz «Pregleda..» od najstarijih dana do godine l873. učio sam o hrvatskoj povijesti, premda me je suhoparnost Šišićeva ponešto odbijala, kao što me zanimljivo Klaićevo pripovijedanje privlačilo. No, nije riječ o meni nego o pojavi Šišićeve povijesti na kioscima godine 2009. «Marjan tisak d.o.o.» prodaje na kiosicima «Tiska» «Povijest Hrvata» iliti pregled povijesti hrvatskoga naroda 600. do l9l8. autora Ferde Šišića, odnosno pretisak izdanja iz l962. što ga je tada bio priredio Jaroslav Šidak. Potonji je vrlo slobodno pristupio Šišiću, te u starostavni «Pregled» ubacio i neke Šišićeve ocjene drugdje objavljene, a i – po vlastitim riječima – dopunio Šišića samostalnim dijelovima. Lijepo. Budući da dugo pamtim, ostala mi je u sjećanju i Šišićeva atribucija bana Jelačića. U verziji koja se upravo prodaje na kioscima (valjda i u onoj l962.) čitam : «Ban Jelačić je bio iskren i odan jugoslavenski patriot.» Te rečenice nema u izdanju 19l6. ali pomnijim čitanjem fussnota saznaje se da je takva ocjena svijetloga bana istrgnuta iz Šišićeve knjige « Jugoslavenska misao «i unesena u tekst «Povijesti Hrvata».(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Lijepa NašaNakupilo se toga dosta u zadnje vrijeme, iznutra i izvana. Glede vanjskih poslova, odnosno potrebe da se sazove nacionalna konferencija o međunarodnom položaju Republike Hrvatske – HKV je objavilo priopćenje za javnost. Na toj bi konferenciji uz obnašatelje državne vlasti i predstavnike oporbe, sudjelovali i nezavisni intelektualci bez kojih oni prvi ne mogu naći put jer su zabasali u neprohodnu pustopoljinu svojim priglupim bezalternativnim pravcem koji završava u slijepoj ulici. Slovenci puštaju probne balone preko manjih parlamentarnih ili posve neparlamentarnih stranaka, koje su glasnogovornici parlamenta, odnosno slovenske državne vlasti. Ova potonja je pak glasnogovornik onih poznatih velikih sila, koje huckaju Sloveniju da ne bi bile u prvom planu. Cilj je poigravanje s Hrvatskom sve dok ne uđe do koljena u zapadnobalkansko blato. Smisao poigravanja je nepristajanje na hrvatsku samostalnost. Da bi lakše ostvarila minimalističke (po njoj) zahtjeve za Savudrijskom valom i još ponešto teritorija na kopnu, Slovenija ide s maksimalističkim zahtjevima – ne još službena, ali znamo proceduru. Stranka Zmage J. upravo otvoreno izgovara ono na što su me poznanici Slovenci i prije upozoravali – da je krajnji cilj Istra, ali ne samo Istra nego i kvarnerski otoci, minus Krk. Sjetih se kolonijalnog apetita polovicom osamdesetih, kada sam na putu iz Osora prema Malom Lošinju, vidio vikendaško naselje s putokazima na slovenskom jeziku. Kako bismo posve znanstveno utvrdili o čemu se radi, Hrvatsko kulturno vijeće namjerava uskoro prirediti okrugli stol ili tribinu pod naslovom « Osovina London : Ljubljana – Beograd».(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Šeks i GlavašNisam odmah reagirao na Šeksovo svjedočenje u montiranom «slučaju Glavaš», odnosno na potvoru HHO-a o lažljivom svjedoku. Vladimir Šeks ima putra na glavi u slučaju histeričnog akcijskoj plana za uhićenje generala Gotovine, ali nema u «slučaju Glavaš» gdje je svjedočio po istini, ničime ne opterećujući Glavaša već i zato što u doba navodnih incidenata nije imao ingerencije u Osijeku. Ono što je zasmetalo HHO i vjerojatno (posebno) osječkoga novinara iz hho-redova jest spominjanje pete kolone u Osijeku za vrijeme rata. Na spomen pete kolone doslovce podivljaju svi oni koji su petoj koloni na ovaj ili onaj način pripadali u sve vrijeme agresije na Hrvatsku – tvarno ili duhovno. A budući da u ovo današnje vrijeme imaju na raspolaganju sve poluge za krivotvorenje povijesti, eto i prilike da još jednom kažu kako nikakve pete kolone nije bilo, jer ako je bilo i ako netko nadobudan po tome stane čačkati, moglo bi se doći do zanimljivih imena. Za sada samo nekoliko osobnih iskustava. Bio sam nekoliko puta u Osijeku u jeseni l99l. i osjetio još toplo zgarište utrobe osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, pogođenog srpskim granatama. Uz tu zgradu, ali posebno i preko puta nje, bilo je s vojnoga stajališta interesantnijih zdanja, ali su srpske granate udarile baš u nju, vrlo precizno. Netko im je iz samoga Osijeka morao dati točne koordinate. Drugo: tko je pucao s krovova i s prozora, komu se pripadali ti snajperisti u Osijeku , ali i u svim drugim gradovima, uključujući Zadar i Zagreb? Pa zašto ne bi ti isti svoje zločine, onda i sada, pripisali drugima jer i to je dio petokolonaških zadaća?(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
ćirilicaNeku večer sam za čitatelje međumrežnih stranica Hrvatskoga kulturnog vijeća analizirao Dnevnik HTV na obljetnicu međunarodnoga priznanja hrvatske države. Rekoh na svršetku teksta da sam jednim uhom čuo najavu (u istom poraznom Dnevniku) emisije u kojoj će se govoriti o ćirilici. Sutradan su mi otkrili da se radilo o «Pola ure kulture» koja je, dakle, emitirana 15. siječnja, na dan spomenute obljetnice, te mi je dostavljena i snimka. Dakle, «Pola ure kulture» i urednica Branka Kamenski nisu za rečeni dan mogli izabrati drugu temu, što držim običnom provokacijom, ali ne namjeravam samo tako prijeći preko tog besramnog izazivanja, to više što se radi o već godinu dana starom i stalnom rovarenju Pupovca i njegova kruga s ciljem da se srpska ćirilica uvede u hrvatske škole, makar i neobvezatno. To društvo ima poluge (u Ministarstvu kulture), ima utjecaja (u koaliciji su sa HDZ-om), ima simpatizere na javnoj televiziji koji će pripomoći da tema postane aktualnom. «Pola ure kulture» dobar je medij za takvu promidžbu, jer ta glupava emisija i postoji da bi relativizirala sve kulturne vrjednosti, a usput se bavi imponderabilijama, posve nezanimljivim hrvatskoj publici (pretplatnicima).(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
HTV DnevnikDatuma međunarodnoga priznanja moderne hrvatske države prisjetio se i Dnevnik Hrvatske televizije navečer 15. siječnja 2009. Što su djevojke i mladići rođeni 1992. mogli saznati iz emitirane reportaže? Da je Hrvatska u to vrijeme bila u ratu, što je točno. S kim je to vodila rat, ostalo bi iz spikerskoga teksta nepoznato, no na sreću je jedan umirovljeni general spomenuo vekosrpsku agresiju, te je situacija donekle razjašnjena. Drugi zaslužnik, koji je u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio u partizanima, a u Domovinskom ratu se doista iskazao kao liječnik i organizator, rekao je mladim gledateljima da su se oni u svjetskom ratu borili protiv Nijemaca, a u Domovinskom ratu za svoju državu. Elegantno je prešutio tko je bio na drugoj strani u Domovinskom ratu. Osim nekoliko kadrova slavlja «na terenu», ostali dio teksta o hrvatskoj državi išao je preko snimaka praznoga Vladina stola i prazne sabornice. Zašto? Da se djevojkama i mladićima rođenima početkom devedesetih ne pokažu članovi tadašnje Vlade, zastupnici u Hrvatskom saboru u to vrijeme ili nedajbože predsjednik države, dr. Franjo Tuđman, te vojno vodstvo Republike Hrvatske. Ovako su momci i djevojke dobili dojam da je Hrvatska u trenutku priznanja bila posve obezglavljena, ili da su svi tadanji državni i vojni čelnici zločinci koje ne treba spominjati u jubilarnim zgodama, što je na crti Haaškoga suda.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
jezikU časopisu «Jezik» objavljen je nedavno napis jezikoslovca Marija Grčevića pod naslovom «Poteškoće u priznavanju hrvatskoga jezika u inozemstvu», te članak Stjepana Babića «Još o hrvatskom jeziku u Europskoj Uniji». Budući da je broj pretplatnika i čitatelja «Jezika» žalibože manji nego što taj odlično uređivan i značajan časopis zaslužuje, prenosim širokom krugu zainteresiranih bitne dijelove spomenutih članaka. Mario Grčević, jedan od najboljih suvremenih hrvatskih lingvista mlađega naraštaja, podsjeća u uvodu na autrougarski, a zatim jugoslavenski unitarizam, odnosno na sudbinu hrvatskoga jezika u višenacionalnim državama ili državnim zajednicama kojih je Hrvatska bila član. Upozorava zatim da će Hrvatska ulaskom u EU opet ući u sličnu višenacionalnu državnu zajednicu i kaže: « U Hrvatskoj smatraju da se zato ne treba brinuti, jer je poznato da EU poštuje višejezičnost i da je jezično tolerantna. Međutim, neki u inozemstvu smatraju da bi upravnim tijelima u EU bilo najpraktičnije da se srednjojužnoslavenski prostor u književnome jeziku izjednači, onako kako se pokušavao izjednačiti u Austro-Ugarskoj Monarhiji, zatim u objema Jugoslavijama, a trenutačno na haškome Međunarodnome sudu za bivšu Jugoslaviju. Proteklih se godina haški jezični pristup i nomnacija «BHS» jezika (bosansko-srpsko-hrvatski) širi i na sve više lektorata zapadnih europskih sveučilišta. Stoga se ondje hrvatski jezik, i kada je isključivi predmet nastave, često zove upravo onako kako se zove na Haškom sudu, unatoč tomu što je u znanstvenoj literaturi strana slavistika već odavno prihvatila da su hrvatski i srpski dva posebna književna jezika.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
JagodnjakPrimio sam ovih dana pismo gospodina Johana Urtajla iz Jagodnjaka. Objavljujem ga u cijelosti : «Poštovani gospodine Hitrec, obavještavam Vas da već desetak dana imamo problema s djecom koja pohađaju nastavu na srpskom jeziku. Kad idu u školu i kad se vraćaju, djeca nam stalno dovikuju «Ovo je Srbija» . Obavijestio sam o tome ravnatelja škole, te gospodina Marjana iz Ministarstva znanosti i školstva. Provokacije su se i dalje nastavile, pa to više nisam mogao trpjeti, te sam jedno dijete odveo ravnatelju i rekao da mi je više dosta svega i da to riješi, jer ako ne mogu to riješiti ( u školi, op.) da ću ja to riješiti kao što sam riješio slučaj OŠ Jagodnjak. Međutim, sutradan dolazi policija, kažu na poziv djece, da ih ja navodno maltretiram. Smračilo mi se pred očima.Onda su mi rekli da su djeca podgovarana od roditelja, što tvrdim da je glupost, jer poznajem roditelje te djece i garantiram da ih oni ne nagovaraju, već je to kuhinja onog Ležaje koji sada i tu jadnu djecu koristi za svoje bolesne četničke frustracije. Obavijestio sam Ministarstvo da slučaj OŠ Jagodnjak neće završiti dok Ležaja ne dobije otkaz. Ja i moja obitelj ne želimo biti taoci politike HDZ-a i SDSS-a zbog koje Ležaja postaje besmrtan. O ovome smo obavijestiti branitelje Vukovara, majke branitelja Vukovara, Udrugu logoraša srpskih logora u Osijeku, a još ćemo obavijestiti i Hrvate iz dijaspore i branitelje širom Hrvatske. Srdačan pozdrav.«(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Nova tvDirljiv slučaj klasičnoga manipuliranja javnošću zabilježen je 13. prosinca na televizijama koje emitiraju programe za hrvatsko gledateljstvo, dakle na (donekle) hrvatskom jeziku. Ujutro toga dana pojavila se na teletekstu javne televizije vijest pod naslovom «Prosvjed u Zagrebu». Tekst koji je slijedio najavio je prosvjed «antifašista», a tek pri kraju gledatelj (čitatelj) je mogao saznati da se radi o prosvjedu na prosvjed pod nazivom «Krug za Trg» kojim se želi promijeniti ime Trga maršala Tita u Zagrebu u Kazališni trg. Ostale televizije preuzele su sličan koncept. Popodne, poslije održanoga prosvjeda «Krug za Trg», televizije su se natjecale u državnoj maturi, s tim da su toga dana polagale matematiku. Jedna je televizija izbrojila 2000 ljudi, druga 1000 ljudi, a «zagrebačka» Z1 samo 500. Navečer su televizije imale i izvješća o događaju. RTL na žalost nisam vidio, te sam motrenje započeo sa Z1, koja je prostor ustupila uglavnom zanemarivoj šačici ispred MUO-a, puštajući u eter bezočnu izjavu vođe te klateži, koji je Bleiburg i Križne puteve usporedio s Olujom, kao uravnoteženim zločinima. Zatim je posao preuzela Nova TV u veselom tonu relativiziranja, pa je svela događaj na tragikomično nadmetanje s temom «čiji je djed bio na kojoj strani u II. svjetskom ratu. Javna televizija, koja prirodom termina ima zadnju riječ, najavila je prilog podslovima «Crveni i crni», dala je ponešto prostora jednom i drugom prosvjedu, «objektivno» i profesionalno.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
KajinPazinski slučaj je zoran primjer kako se sjedinjeni državni mediji rugaju hrvatskoj javnosti. Dakle, poslije farse u Puli i zabrane Thompsonova koncerta u Areni, dogovoren je koncert u Pazinu, koji je za razliku od jugotalijanske Pule tradicionalno hrvatsko središte Istre. Damir Kajin (IDS) daje izjavu da koncert ne bi trebalo održati ni u Pazinu. Malo dana potom stanoviti kriminalac podmeće eksploziv u boćarski dom, gdje bi se trebao održati koncert. Već pripremljene novine istoga trena otkrivaju javnosti da je dotični terorist stari hadezeovac i kriminalac. Tako najavljuju na naslovnim stranicama, a tek u tekstu na jednoj od sljedećih stranica otkrivaju da je odavno izbačen iz HDZ-a. No, bio je među osnivačima, te stranke u Istri, dodaju odmah. Saznajemo i da je taj terorist obožavatelj Thompsona. Zatim saznajemo da je to učinio zato što će koncert možda biti odgođen. Na kraju, gradonačelnik Pazina veli da se koncert sada ne može održati, a iz Thomsonova kruga kažu da će se održati makar i ispred dvorane. Posve na kraju opet se javlja Damir Kajin i likuje što je počinitelj stari hadezeovac i lopov. Javnost je, naravno, zbunjena i pita se tko je tu lud i tko joj se ruga. Zašto bi obožavatelj Thompsona podmetnuo eksploziv ondje gdje će nastupiti njegov idol? Zašto bi obožavatelj realizirao na svoj način poruku Damira Kajina? Zašto bi navijač Dinama, recimo, dignuo u zrak maksimirski stadion, znajući da će njegov klub tu igrati za nekoliko dana? Naravno da je istina nešto posve drugo, da je politička uprava Istre pronašla način kako spriječiti koncert u Pazinu.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
vjeronaukUpravo smo usred nove agresije na vjeronauk. Iz prepoznatljivih krugova, potpomognutim ostatcima udbaškoga kruga s Filozofskog fakulteta, osobito sa čuvene katedre za pedagogiju, nudi se zamjena za vjeronauk u obliku predmeta koji bi se zvao religijska kultura. Prvo: agresija nema nikakve šanse, pa je svaka uzbuna posve nepotrebna. Drugo: nastava vjeronauka ionako je već koncipirana kao široko naučavanje ne samo o kršćanskoj (ili čak samo o katoličkoj) nego i o svim drugim religijama, te dakle već ima sadržaj nuđene «religijske kulture». Da je tako, ilustrirat ću kratkim prikazom udžbenika za vjeronauk u nakladi «Kršćanske sadašnjosti» (za sedme razrede osnovnih škola). Udžbenik ima lijep naslov «Zajedno u ljubavi», a otvaraju ga stihovi R. Tagore. Budući da su učenici kojima je udžbenik namijenjen djevojčice i dječaci na početku puberteta, govori im se o idolima, idealima i ovisnostima. Sljedeća poglavlja posvećena su analizi Dekaloga, a uz tu temu tiskani su izvadci iz «Opće deklaracije o ljudskim pravima». Nadalje, čak trideset i pet stranica posvećeno je judaizmu, pa đak koji želi, može do u tančine upoznati židovstvo, saznati što je Talmud a što Tora, što znače riječi «Šema Jisrael», što je Bat micva, što Jom Kipur, što je Hanuka i što su Purim i Pesah, te što je košer hrana, itd.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
facebookTako bi se nekako mogao prevesti Facebook, pomalo na držićevski način. Kada netko nije faca u stvarnom životu, ili je još premlad pa u zbilji tek radi na tome da postane faca, onda kreira samoga sebe i postaje virtualna faca, te se umrežava sa sebi sličnima. U načelu simpatično. No, prestaje biti simpatično kada neka stranka uvidi da je i Facebook dobra podloga za politička podmetanja i druge psine, pa pod firmom ležerne zafrkancije promovira svoju opciju, a usput se s puno mržnje obrušava na suprotnu. Ili na onu za koju misli da joj je neprijateljska. Tu dolazi do različitih zabuna i žalosne neobaviještenosti. Prije nego što kažem svoju o tim zabunama, želim razjasniti što se dogodilo. Na Facebooku se pojavila fotomontaža I.Sanadera, te izazvala neočekivanu snažnu reakciju, koja je blamirala i premijera i vrh policije. Nakon bijesnih prosvjeda, blamirani su ustuknuli. Sanader je poslao poruku, koju je Hebrang pročitao u Saboru, a ona je glasila « nitko ne će hapsiti facebookovce», i dodao da je to «naredio» šefu policije. Izjava očito panična, ponešto podsjeća na onu «Nitko neće da bije ovaj narod», a izbor riječi govori o stanju duha.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
svakodnevicaKriza je pokazala da učenici jednostavno ne mogu rabiti stare udžbenike. Eto u udžbeniku za zemljopis, sedmi osnovne, piše da na Islandu teku med i mlijeko, gospodarstvu sjajno ide, banke su pune i snažne. Udžbenik je pisan vjerojatno 2006., a da je pisan i tiskan 2008. opet bi poglavlje o Islandu vrijedilo samo do rujna .Bilježim to bez imalo zluradosti, štoviše. Island je prvi priznao Hrvatsku, i to se ne zaboravlja. Ako Hrvatska ikako može pomoći Islandu, bio bih vrlo sretan. Englezi su mu «pomogli» tako da su zamrznuli islandsku imovinu,na temelju antiterorističkoga zakona, što je prvorazredna svinjarija, i to im Island nikada ne će zaboraviti. Vidio sam tu vijest na nekim televizijama, potražio u hrvatskim dnevnim tiskovinama, ali u njima – ništa. Možda bude. Hrvatsko-islandski kontakti sada bi trebali biti snažniji nego ikad, ako ni zbog čega onda zato da im ispričamo sve što znamo o pakosti službene engleske politike, ne samo od 1945. nego i znatno prije. Pridjev «pakostan» za englesku politiku rabi već general Neustadter, koji je šezdesetih godina 19. stoljeća napisao knjigu o svome prijatelju, banu Jelačiću.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Dr. Petar SelemU pismu koje sam prije nekoliko dana uputio članovima Hrvatskoga kulturnog vijeća, spomenut je bio i Hrvatski sabor, odnosno njegov Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, kao jedna od institucija kojoj se Hrvatsko kulturno vijeće obraćalo u svezi s ignorantskim odnosom prema našoj udruzi . U međuvremenu se ipak oglasio predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, prof. dr. Petar Selem. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti. "Cijenjeni g. Hitrec, u povodu Vaše predstavke od 3. listopada o.g. mogu Vas za sada izvijestiti da sam se za potrebne informacije i razjašnjenja obratio ministru kulture mr. sc. Boži Biškupiću, pogotovo iz razloga što iz predstavke nisam mogao zaključiti na koje ste se natječaje i kod kojega državnog tijela prijavljivali s programima Hrvatskoga kulturnog vijeća. Nakon što primim odgovor i eventualno pribavim druga potrebna razjašnjenja, odgovorit ću Vam. U predstavki također predlažete da Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, iz razloga što ih iznosite u predstavci, jednu točku dnevnog reda posveti Hrvatskom kulturnom vijeću. Kao predsjednik ovog saborskog tijela, na temelju odredbi Poslovnika Hrvatskog sabora i dosadašnjeg iskustva, ocjenjujem i moram vas izvijestiti da ne nalazim nekih mogućnosti za to....." (H.Hitrec)
Add a comment        
Pon, 20-01-2020, 08:10:37

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.