Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 
 

 

jugosferaNisam stalni čitatelj «Globusa», zadnjih godina ni povremeni. No kako nisam ni stalni čitatelj britanskog «Economista» nego vrlo povremeni, privukao me je «Globusov» prikaz pisanja razglašene londonske tiskovine o jugosferi. Zanimljiva je oprema u «Globusu»: naslov napisa tvrdi da se Jugoslavija rađa iz pepela Jugoslavije. «Economist» naprotiv ne zaziva treću Jugoslaviju, ne zato što mu to ne bi bilo u primislima, i što mu nije draga pomisao, nego delikatno i obzirno analizira fenomen «jugosfere». Štoviše, gotovo panično se ograđuje od bilo kakve pomisli o nasilnoj rekonstrukciji tvorevine «za koju još nije vrijeme». Isto je tako svojevrsna krivotvorina najava na naslovnoj stranici «Globusa» da «u trenutku kad Hrvatskoj stižu signali da ne treba računati na EU, britanski Economist lansira ideju o obnovi zajedničkog ekonomskog i političkog prostora. Naime, ta je ideja lansirana prije više od deset godina iz iste britanske kuhinje, toj je ideji tada još živi predsjednik Tuđman energično pokazao vrata i u tomu njegovu činu je odgovor na pitanje o tadašnjoj «izolaciji» Hrvatske.(H.Hitrec)

Add a comment        
 

 

bookDnevni list koji izlazi u Hrvatskoj prenosi pisanje «London Review of Book» o knjizi Dubravke Ugrešić «Baba Jaga je snijela jaje». Autorica recenzije je Marina Warner, profesorica kreativne književnosti na Sveučilištu Essex. Posve je razvidno iz kojega kruga dolazi kritičarka, koja laskavo piše o spomenutoj knjizi. Vjerojatno je i u pravu jer D. Ugrešić s tehničko-literarne strane nikada nije imala problema s pisanjem, ali ima velikih poteškoća s vlastitim (nacionalnim ) identitetom. Da je Marina Warner ostala samo na razini literarnoga diskursa, ne bih ni reagirao, ali se po poznatoj britanskoj protuhrvatskoj formuli upustila u krivotvorenje povijesti. Vrla profesorica kreativne književnosti (ne poznajem ni jednoga čovjeka koji je postao piscem u tim besmislenim tvornicama mediokriteta) kaže tako da je D. Ugrešić «bila prisiljena napustiti svoj posao na Sveučilištu u Zagrebu», što je krupna laž. Da Warnerica laže dokazuje i sama nastavkom gornje rečenice koji glasi «nakon što su se na zidovima njezinih kolega pojavili križevi i nacionalne zastave.» Dakle, nitko D. Ugrešić nije dao otkaz, nitko ju nije otjerao, nitko ju ni na što nije prisiljavao, nego je otišla jer nije mogla gledati hrvatski grb i hrvatski zsatavu, pa ni križ. No laž je i to da su se križevi pojavljivali na zidovima njezinih kolega, barem ne u broju koji bi nježnu D. Ugrešić zastrašio, jer je većina tih kolega bila (i ostala) iz drugoga svijeta. A što se u javnoj instituciji pojavio Ustavom propisan i štićen hrvatski grb, posve je prirodna stvar, osim za one koji ne mogu smisliti hrvatsku državu.(H.Hitrec)

Add a comment        
 

 

MesićDa se ideja «Zapadnoga Balkana» žustro gura preko kulture, odavno je poznata činjenica. Tako je Festival hrvatskoga filma u Puli postao samo filijala Sarajevskog filmskog festivala, koji je određen kao regionalno zborište. Producenti i redatelji iz Hrvatske, koji su pravilno shvatili igru, već u zamisli pokušavaju prilagoditi svoje uratke mogućem uspjehu – ne toliko u Puli koliko u Sarajevu. Oni projekti koji ne odgovaraju zapadnobalkanskim zahtjevima, koji nisu (kada je riječ o ratnom filmu) na tragu ravnoteže krivnje, neimenovanja agresora ili nisu dovoljno protuhrvatski, ne dobivaju ni prolaz u Sarajevo. Mislim da treba učiniti sljedeće: javnim iskazom hrvatskih filmskih djelatnika tražiti da se promijeni opisano stanje, ohrabriti hrvatske filmaše da misle svojom a ne regionalnom glavom i da rade filmove za hrvatsku publiku, poštujući objektivnost povijesne podloge i nacionalne osjećaje većine Hrvata.(H.Hitrec)

Add a comment        
 

 

MesićTvrdnja iz naslova moje je osobno mišljenje, a zašto mislim da je dobro, odmah ću obrazložiti. Pridružujem se tako triju Šeks, Bebić, Sanader. Ta trojka, koja je u međuvremenu spala na dvojku, prije stanovitoga je vremena predlagala Mesiću da ostane predsjednik države još neko vrijeme, valjda dok ne svrši recesija. Bez obzira što se radilo o sarkazmu u kojemu prepoznajem Šeksov smisao za humor, novine su se bile raspisale u ozbiljnom tonu, premda je stvar neizvodljiva i zahtijevala bi promjenu Ustava.(H.Hitrec)

Add a comment        
 

 
SanaderZa neke dobra vijest, za neke loša – Sanader odlazi iz politike, o čemu je obavijestio javnost na konferenciji za tisak u srijedu 1. srpnja. Nabrojao je sve dužnosti s kojih odlazi, i sve dužnosti na koje ne će otići, od europskih do hrvatskih. Među potonjima naveo je i funkciju predsjednika države za koju se, kaže, ne će kandidirati na izborima u prosincu. Potpisniku ovih redaka čini se da je riječ o mogućem opsjenarskom triku. Naime, u subotu 4. srpnja održava se masovni sabor HDZ-a u zagrebačkoj Areni, gdje bi stvari mogle poprimiti drukčiji tijek: Sanader će (prema unaprijed napisanom scenariju) nakon mnogih vapaja i nagovaranja popustiti želji stranačkoga naroda i ipak se kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske. Njegov odgovor na jedno od novinarskih pitanja, naime je li njegov odlazak iz politike definitivan, bio je negativan, što znači da je povratak moguć, pa i u skorije vrijeme.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Dalibor BrozovićU utorak popodne, 23.lipnja 2009. pokopano je na zagrebačkom Mirogoju tijelo akademika Dalibora Brozovića, koji je ovaj svijet napustio nekoliko dana ranije. Nazočni su bili njegovi kolege jezikoslovci, ali i podosta brojni političari. Niz govora započeo je akademik Petar Šimunović, podsjećajući tko je bio Brozović (rođen 1927.) i što je učinio za hrvatsku lingvistiku u teorijskim proučavanjima jezične standardnosti, u pronicanju baltičko- slavenskih jezičnih veza, u dijalektologiji i povijesti hrvatskoga jezika. Govornici iz Zadra opisali su dugo i razbuđujuće djelovanje Dalibora Brozovića u tom gradu, esperantisti su posvjedočili Brozovićevo nagnuće prema esperantu, naglašena je uloga akademika Brozovića u vođenju Hrvatsko-bugarskoga društva, a Vladimir Šeks je iznenađujuće pribranim riječima govorio o Brozovićevoj ulozi u stvaranju hrvatske države.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
kršćanstvoLjudi koji sebe nazivaju šišmišima, slušaju noću Treći program Hrvatskoga radija. Dragocjen je to program, koji televizijskim zabavama i krimenima usuprot – njeguje zaboravljenu intelektualnu zabavu, uzvišeniju igru duha, dostojnost i dostojanstvo uma, otkrića drugih svjetova ili iznenađujućih tumačenja ovoga svijeta u kojemu nam je živjeti. Od 1991. godine uređivao je novinar i urednik Ratimir Vince mozaičnu emisiju «Refleski i refleksije» i unutar nje rubriku «Riječ života» u kojoj su katolički teolozi tumačili nedjeljna Evanđelja, te je tako s vremenom nastala cijela antologija blistavih eseja u kojima su slušatelji upoznavali i do tada u nas uglavnom nepoznata djela kršćanskih filozofa 20. stoljeća. Dio tekstova objavljenih na Trećem programu HR-a od 1997. do 2002. tiskan je sada u knjizi «Kršćanska misao XX. stoljeća», kao i izbor iz djela pedesetak najvažnijih kršćanskih mislioca u prošlom stoljeću. Knjigu je uredio Ratimir Vince, a pogovor napisao Zdravko Gavran.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Krug za trgOvogodišnje izdanje Kruga za trg u organizaciji istoimene građanske inicijative, održano je u Zagrebu, 6. lipnja. Na trgu zbog naziva kojega Hrvatska i Zagreb umiru od stida, okupilo se prema novinskim i radiotelevizijskim izvješćima oko tisuću i pol ljudi, što su bile i moje procjene na licu mjesta, s tendencijom prema dvije tisuće. U svakom slučaju ne samo premalo, nego i poražavajuće malo. Naslonjen na zgradu HNK mogao sam stabilno razmišljati i donositi zaključke koji su u prvotnoj varijanti sadržavali opscene riječi na račun onih što bi trebali biti u Krugu za trg ali nisu došli. Možda su bili na Tomislavovu trgu, gdje je priređeno atraktivno natjecanje u vratolomnim skokovima motobiciklima, uz pratnju deset tisuća Zagrepčana. Možda su bili na Jelačićevom trgu, gdje su već svirali, pjevali i galamili navijači nogometne reprezentacije. Možda su bili na izletu jer je dan bio prekrasan, sunčan i miran. Možda nisu bili obaviješteni, premda su barem čitatelji «Večernjega lista» mogli saznati kada se održava skup na trgu koji još nosi ime zločinca Tita. Možda nisu obaviješteni o događajima u prvim mjesecima nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. Možda ne znaju čitati, ili ako znaju – preskaču napise i feljtone o zločinima nad Hrvatima (i ne samo Hrvatima) počinjenim 1945., ali i u svim desetljećima komunističke diktature.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
MesićDa je netko nekom nesrećom pao u komu prije tridesetak godina, pa se probudio u nedjelju 26. travnja 2009. mislio bi da je duboko spavao samo nekoliko dana. Jer na prvom programu Hrvatskoga radija mogao je čuti govor Stipe Mesića u Jasenovcu, koji se ni po čemu nije razlikovao od sličnih govora u olovnim komunističkim vremenima, u doba hrvatske neslobode. Dan poslije dnevne novine su, kao i u ona vremena, donijela iscrpna izvješća, «Večernji list» čak je tiskao govor u cijelosti, ne nalazeći u njemu ništa čudno – tek je upozorio na osobe na koje je drug Mesić mislio, a nije ih imenovao. «Jutarnji list» je donio naglaske iz govora, a tek je sljedeći dan komentator Butković oprezno opazio da se radilo o lošem i politički nepristojnom govoru, no kolumnu je brzo skrenuo na Sanadera i njegovo plašenje birača komunizmom. Treba dakle reći, barem na internetskim stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća (koje se doista pretvaraju u novi dnevni list) da se radilo o govoru koji dolazi iz dubine totalitarnoga svjetonazora jedne bjesomučne spodobe koja je do sada neobjašnjenim inženjeringom svojedobno instalirana na položaj predsjednika Republike Hrvatske – na nesreću naše domovine i na sramotu onih politički nezrelih birača koji su podlegli pogromaškoj atmosferi početkom 21. stoljeća. (H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
jezikIgrom slučaja našao sam se u Splitu kada je u «Jutarnjem listu» objavljena kolumna Jurice Pavičića pod epskim naslovom «Gospodo jezikoslovci, hrvatski jezik je regionalna sila». Kupio sam novine, vidio sam naslov koji je naoko pozitivan, pa čak i trijumfalan, ali tekst nisam odmah pročitao, a i zašto bih uopće? Imao sam posla u Splitu i na Braču, uživao sam usput kao i uvijek u dalmatinskoj čakavštini koju ja, rođeni kajkavac, volim i poštujem . No, zvonio je mobitel i pitaju me ljudi što kažem na taj napis. Velim: «Nisam pročitao, a kad vidim što je i je li doista tako dramatično i grozno, odmah ću reagirati.» Zgodilo se tako da sam članak pročitao tek tri dana poslije, ali ni tada nisam uočio ništa posebno, osim neukosti i tendencioznosti autora, što je bilo predvidljivo. Ipak reagiram, neka se nađe. Reagiram poradi onih koji su otprilike isto tako neuki kao i autor napisa, a neuki ljudi su lakovjerni. Napis «Gospodo jezikoslovci…» ima nekoliko slojeva i u svakome od njih autor otkriva svoja stajališta o hrvatskom jeziku, standardnom hrvatskom jeziku (tzv. književnom), o hrvatskim narječjima i govorima, te o tuđicama u hrvatskome jeziku, na kraju i o hrvatskoj državi . Za standardni hrvatski jezik tvrdi da je mrtav, i da će mu on ( J.P.) plesati na grobu. No, prije razgovora o autorovim jezičnim vizijama, utvrdit ćemo gradivo – koliko god to bilo dosadno. (H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
MesićPoznati krivokletnik i rigidni komunistički propagandist Stjepan Mesić sve teže objašnjava zločine svojih ljubimaca, počinjene nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. Zadnje dvije njegove izjave, naime da te zločine ne treba preuveličavati i (druga) da se sada odjednom toliko govori i piše o tim zločinima, žrtvama i zločincima samo zato jer se približavaju lokalni izbori – baca S. Mesića na samo dno, među potpuno izgubljene ljude kojima se ruši temelj njihovih pravih ili lažnih uvjerenja, te u očaju padaju sve dublje, jer i ispod dna ima dovoljno prostora. Naime, komunističke zločine doista ne treba preuveličavati jer su oni i ovakvi kakvi jesu veliki i užasni, radi li se o dvjesto tisuća ubijenih hrvatskih civila i vojnika, ili o šezdeset tisuća. Druga izjava nije samo bezočno korištenje medija koji prenose baš sve što taj zaostali predstavnik komunističke klateži ima za reći, nego je i loše prikriveni sarkazam. Tko bi to htio i mogao koristiti za lokalne izbore, koja stranka i koja osoba? Koja je to stranka na vlasti, ali u oporbi, u svim ovim godinama od hrvatske samostalnosti iskreno, predano i sustavno tražila da se istraže grobišta u Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje? Nije ni HDZ od kojega bi to naivni očekivali, nije naravno ni SDP od kojega se ništa i ne očekuje, nije ni HSS čije su pretke ubijali poslije II. rata čak i ako su bili u «partizanima» ili baš zbog toga, nije ni HSP od kojega se možda mogao čuti neki glas, a nije, a o HNS-u da ne govorimo jer je Mesić njegov glasnogovornik. Ni IDS nije potezao stravičnu priču o ubojstvima Hrvata koji nisu bili poćudni i Talijana koji su morali nestati.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
referendumHrvatski sabor obavio je posljednju zadaću u svezi ulaska Hrvatske u NATO. Bilo je nešto polemike oko činjenice da se o tako važnoj odluci glasuje običnom, a ne dvotrećinskom većinom, a samo je jedan zastupnik spomenuo da je za tako krupnu stvar trebalo raspisati referendum. Bio je u pravu. Naravno da je trebalo raspisati referendum, ali «elita» bježi od referenduma kao vrag od tamjana. Osobno nikada nisam bio energično protiv ulaska Hrvatske u NATO, ali sam u svakoj prilici govorio o potrebi referenduma kad god se radi o krupnim nacionalnim pitanjima. Zanimljivo je da se u početku i SDP zalagao za referendum o ulasku u NATO, čak se i jedna njegova visoka predstavnica (zvuči pomalo BIH-ovski) u radijskoj emisiji svojedobno složila sa mnom da se radi izravno o demokraciji (ili ne) i da treba pitati narod . No, zatim su vrli esdepeovci polako ali sigurno odustajali od ideje o referendumu. I tako to ide. HDZ se pošteno i otvoreno od samoga početka rukama i nogama branio od referenduma, te tako uspješno ignorirao volju hrvatskoga naroda. Taj narod je dovoljno mudar da ne će odbaciti NATO ponudu, ali mu političari ne vjeruju. Kao i obratno.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
SutivanKada se nedavno pronijela vijest da bračka općina Sutivan daje pet tisuća kuna mladencima a znatno više svote za prvo, drugo i treće dijete, te dvadeset tisuća kuna za četvrto – pozornost javnosti se nakratko svrnula na čarobni maleni grad, koji često nezasluženo ostaje u sjeni mondenskoga Bola i mnogoljudnijeg Supetra. Povijest Sutivana (odnosno Stivana kako se odvajkada zvao) paradigma je sudbine mnogih dalmatinskih gradova, postupnog naseljavanja i rasta koji traju stoljećima, te nagloga iseljavanja, stagnacije ili nazadovanja – posebno na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće, ali i kroz cijelo prošlo stoljeće. Mnogi su Stivanjani napustili rodnu luku i nastavili život u Južnoj Americi, osobito u Čileu , gdje je od 30 000 Hrvata najviše Bračana. Demografsku sliku Stivana u prošlosti može se pratiti po starim zapisima. U vrijeme kada su ondje imali posjede plemići Ivanovići (l6. st.) bilo je oko 300 stanovnika, a svršetkom stoljeća, kada Juraj Lenković nudi papi Stivan kao luku za papinsko brodovlje, čini se da je broj nešto manji, ali slikovito naselje i tada živi prilično burno, ako je zaključiti iz vizitacija biskupa Cedulina.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
sunceDa kucnem u drvo: čini mi se da dobro vidim – Hrvatska se vraća Hrvatskoj. Osam godina je trajao teror diletantske i duboko protuhrvatske politike «struktura» iz raznih opcija, osam godina vlada nasilje jednoumnih medija, osam godina su na snazi popisi nepodobnih, osam godina se progone hrvatski zapovjednici u Domovinskom ratu, osam godina se sve što je hrvatsko proglašava nacionalističkim, osam godina se bezočno pljuje po našim vrijednostima. Sada postoje znakovi da se bližimo svršetku toga razdoblja, koje će za buduću povjesničare biti teško shvatljivo i možda će utjehu naći u tome što je kratko trajalo – ali za nas suvremenike bilo je i predugo i preteško. U nekoliko dana i tjedana na granici fašnika i korizme ogoljena je sva bijeda hrvatske politike na početku 21. stoljeća. Umjesto da snaži od ratnih strahota tek donekle oporavljeno tijelo hrvatske države, ta je politika slabila sve njezine udove, umjesto da tvrdo čuva ono što ima, razdavala je srž hrvatske imovine, umjesto da strancima pristojno pokaže gdje im je mjesto, otvorila je širom vrata i onima koji su u novijoj povijesti pokušali ući s oružjem i bili odbijeni, umjesto da se vodi hrvatskim interesima, ona je pred njih postavila sve druge, umjesto da čuva insignije i vitalan duh mlade nacionalne države, ona se – po gluposti ili izdaji – bacila u potragu za nadnacionalim integracijama toliko se pritom grbeći da su Hrvatsku počeli smatrati zemljom političkih idiota, kojima se sve može zapovjediti, od kojih se sve može dobiti i koji ništa ne traže zauzvrat jer ionako ne znaju što čine.(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Ban JelačićOd kada znam za sebe, znam i za «Pregled povijesti hrvatskoga naroda» Ferde Šišića. Naime, knjiga tiskana l9l6. bila je u obiteljskoj knjižnici, a i sada je, skoro stotinu godina poslije, u mojem posjedu – za razliku od mnogih koje su nestale na zagonetne načine. Objavila ju je bila Matica hrvatska odnosno kako se tada pisalo Matica Hrvatska, s hrvatskim grbom na koricama. Iz «Pregleda..» od najstarijih dana do godine l873. učio sam o hrvatskoj povijesti, premda me je suhoparnost Šišićeva ponešto odbijala, kao što me zanimljivo Klaićevo pripovijedanje privlačilo. No, nije riječ o meni nego o pojavi Šišićeve povijesti na kioscima godine 2009. «Marjan tisak d.o.o.» prodaje na kiosicima «Tiska» «Povijest Hrvata» iliti pregled povijesti hrvatskoga naroda 600. do l9l8. autora Ferde Šišića, odnosno pretisak izdanja iz l962. što ga je tada bio priredio Jaroslav Šidak. Potonji je vrlo slobodno pristupio Šišiću, te u starostavni «Pregled» ubacio i neke Šišićeve ocjene drugdje objavljene, a i – po vlastitim riječima – dopunio Šišića samostalnim dijelovima. Lijepo. Budući da dugo pamtim, ostala mi je u sjećanju i Šišićeva atribucija bana Jelačića. U verziji koja se upravo prodaje na kioscima (valjda i u onoj l962.) čitam : «Ban Jelačić je bio iskren i odan jugoslavenski patriot.» Te rečenice nema u izdanju 19l6. ali pomnijim čitanjem fussnota saznaje se da je takva ocjena svijetloga bana istrgnuta iz Šišićeve knjige « Jugoslavenska misao «i unesena u tekst «Povijesti Hrvata».(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Lijepa NašaNakupilo se toga dosta u zadnje vrijeme, iznutra i izvana. Glede vanjskih poslova, odnosno potrebe da se sazove nacionalna konferencija o međunarodnom položaju Republike Hrvatske – HKV je objavilo priopćenje za javnost. Na toj bi konferenciji uz obnašatelje državne vlasti i predstavnike oporbe, sudjelovali i nezavisni intelektualci bez kojih oni prvi ne mogu naći put jer su zabasali u neprohodnu pustopoljinu svojim priglupim bezalternativnim pravcem koji završava u slijepoj ulici. Slovenci puštaju probne balone preko manjih parlamentarnih ili posve neparlamentarnih stranaka, koje su glasnogovornici parlamenta, odnosno slovenske državne vlasti. Ova potonja je pak glasnogovornik onih poznatih velikih sila, koje huckaju Sloveniju da ne bi bile u prvom planu. Cilj je poigravanje s Hrvatskom sve dok ne uđe do koljena u zapadnobalkansko blato. Smisao poigravanja je nepristajanje na hrvatsku samostalnost. Da bi lakše ostvarila minimalističke (po njoj) zahtjeve za Savudrijskom valom i još ponešto teritorija na kopnu, Slovenija ide s maksimalističkim zahtjevima – ne još službena, ali znamo proceduru. Stranka Zmage J. upravo otvoreno izgovara ono na što su me poznanici Slovenci i prije upozoravali – da je krajnji cilj Istra, ali ne samo Istra nego i kvarnerski otoci, minus Krk. Sjetih se kolonijalnog apetita polovicom osamdesetih, kada sam na putu iz Osora prema Malom Lošinju, vidio vikendaško naselje s putokazima na slovenskom jeziku. Kako bismo posve znanstveno utvrdili o čemu se radi, Hrvatsko kulturno vijeće namjerava uskoro prirediti okrugli stol ili tribinu pod naslovom « Osovina London : Ljubljana – Beograd».(H.Hitrec)
Add a comment        
 

 
Šeks i GlavašNisam odmah reagirao na Šeksovo svjedočenje u montiranom «slučaju Glavaš», odnosno na potvoru HHO-a o lažljivom svjedoku. Vladimir Šeks ima putra na glavi u slučaju histeričnog akcijskoj plana za uhićenje generala Gotovine, ali nema u «slučaju Glavaš» gdje je svjedočio po istini, ničime ne opterećujući Glavaša već i zato što u doba navodnih incidenata nije imao ingerencije u Osijeku. Ono što je zasmetalo HHO i vjerojatno (posebno) osječkoga novinara iz hho-redova jest spominjanje pete kolone u Osijeku za vrijeme rata. Na spomen pete kolone doslovce podivljaju svi oni koji su petoj koloni na ovaj ili onaj način pripadali u sve vrijeme agresije na Hrvatsku – tvarno ili duhovno. A budući da u ovo današnje vrijeme imaju na raspolaganju sve poluge za krivotvorenje povijesti, eto i prilike da još jednom kažu kako nikakve pete kolone nije bilo, jer ako je bilo i ako netko nadobudan po tome stane čačkati, moglo bi se doći do zanimljivih imena. Za sada samo nekoliko osobnih iskustava. Bio sam nekoliko puta u Osijeku u jeseni l99l. i osjetio još toplo zgarište utrobe osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, pogođenog srpskim granatama. Uz tu zgradu, ali posebno i preko puta nje, bilo je s vojnoga stajališta interesantnijih zdanja, ali su srpske granate udarile baš u nju, vrlo precizno. Netko im je iz samoga Osijeka morao dati točne koordinate. Drugo: tko je pucao s krovova i s prozora, komu se pripadali ti snajperisti u Osijeku , ali i u svim drugim gradovima, uključujući Zadar i Zagreb? Pa zašto ne bi ti isti svoje zločine, onda i sada, pripisali drugima jer i to je dio petokolonaških zadaća?(H.Hitrec)
Add a comment        
Pet, 6-12-2019, 21:56:51

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.