Djelo važno za povijest Hrvata u Boki Kotorskoj

(Predstavljanje „Spomenice 600. obljetnice crkve Manje Gospe u Donjoj Lastvi (1410 – 2010)", Župa Male Gospe u Gornjoj Lastvi i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Lastva-Zagreb, 2011.)

U Narodnoj biblioteci Centra za kulturu grada Tivta predstavljena je 3. studenoga 2011. „Spomenice 600. obljetnice crkve Male Gospe u Donjoj Lastvi (1410 – 2010", u izdanju Župe u Lastvi i zagrebačkoga Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Predstavljači su bili autori, dr. sc. Vinicije B. Lupis, voditelj Područnog centra Dubrovnik Instituta Ivo Pilar iz Zagreba i urednik Spomenice, književnik Đuro Vidmarović iz Zagreba, te domaći sin, novinar Siniša Luković iz Tivta. Izostala je prof. dr. Sanja Vulić koja je na zamolbu don Dejana Turze boravila u Lastvi i ondje vršila dijalektološka istraživanja. Uvodno slovo dao je mons. Ilija Janjić, biskup kotorski. U nadahnutom izlaganju biskup je odao priznaje župniku Župe Donja Lastva, don Dejanu Turzi, čijim je zalaganjem ostvaren poduhvat iznimno zahtjevan i značajan za ovu Župu, ali i za sve Hrvate u Boki kotorskoj. Mladi je župnik inicirao svečano obilježavanje 600. obljetnice izgradnje župne crkve u Gornjoj Lastvi, posvećene Maloj Gospi.

Kraljevina Crna Gora 1913.

Pogled na Donju Lastvu

Ta je inicijativa uključivala obnovu župnoga doma – kanonike, radove na sanaciji same crkve, niz prigodnih manifestacija, znanstveni interdisciplinarni simpozij i svečanost na kojoj je sudjelovao apostolski nuncij akreditiran za BiH i Crnu Goru. Župnik je uspio okupiti i motivirati skupinu župljana, dobiti podršku biskupa Janjića, a potom odraditi stotinu drugih poslova tijekom cijele 2010. godine. Skrećemo pozornost na znanstveni simpozij radovi kojega su objavljeni pod naslovom „Spomenica 600. obljetnice crkve Manje Gospe u Donjoj Lastvi (1410 – 2010)". Riječ je, zapravo o iznimno važnome djelo kako za povijest Hrvata u Boki, tako i za nacionalnu povijest. Predstavljači su u kraćim predavanjima saželi sadržaj svojih priloga ali su se osvrnuli i na tijek nastajanja Spomenice, kao i na njezino značenje u okviru povijesti bokeljskih Hrvata, Crne Gore i Hrvatske.

Brdo sv. Vid iznad Lastve, s istoimenom crkvicom

Slavljenica, crkva BD Marije u Gornjoj Lastvi

Naročiti dojam ostavilo je izlaganje dr. sc. Vinicija Lupisa koji je u Gornjoj Lastvi, odnosno u tamošnjoj crkvi B. D. Marije, proučivši njezin inventar, riznicu i arhivsku građu, došao do spoznaja i ocjena koje nadilaze okvire jedne male župske zajednice. Između ostaloga, on je sjajnom komparativnom analizom oltarne pale dokazao da je njezin autor Gaspar Dizijani, značajni mletački slikar XVIII. stoljeća. Važno otkriće dr. Lupisa u ovoj crkvi jest slika Nika Nardellia: „Sveti Vlaho", koja se nalazi u njezinome prezbiteriju. Nardelli je bio kraljevski namjesnik u Dalmaciji, jedini na takvom položaju kao civil, inače odličan slikar amater, a naročito zaslužan za hrvatsku kulturu i likovnu umjetnost s kraja XVIII. i početka XIX. stoljeća kao pokrovitelj i sponzor Celestina Medovića i Vlaha Bukovca. Među otkrića dr. Lupisa spada i datiranje ophodnog raspela u XVI. stoljeće, kao i pronalazak bizantskih kovanica iz XII. stoljeća i zavjetne medalje iskovane u spomen na čuveni podvig braće Ivanović.

Pogled na župnu crkvu sv. Roka u Donjoj Lastvi, s prostorom nekadašnje Hrvatske čitaonice u prednjem planu

Iz studije dr. Lupisa vidljivo je kako su žitelji ovoga maloga sela, na brdu iznad Tivta, inače, ratari, težaci i pomorci, baštinili sve dosege civilizacije i kulture mediteranskoga uljudbenoga kruga. Na žalost, krajem 19. i poč. 20. stProfesor Vidmarović je prvi u Hrvatskoj uočio toponimiju, oronimiju i hidronimiju poluotoka Vrmca koje su upućivale na pretkršćansku sakralnu situaciju hrvatskih doseljenika u prvim stoljećima života u ovome prostoru. Sveučilišna profesorica, dr. sc. Sanja Vulić, poznata hrvatska dijalektologija, objavila je rezultate svojih terenskih socio – lingvističkih istraživanja među govornicima Donje Lastve. Uspjela je detektirati, u rudimentima, najstarije slojeve očuvanog hrvatskog subdijalekta ovoga kraja.

Hrvatski književnici zajedno su s kolegama iz Boke kotorske održali književnu večer u crkvi BD Marije u Donjoj Lastvi, u čast njezine 600. obljetnice.Na slici su s desna na lijevo: Miroslav Sindik (Tivat) Tomislav Marijan Bilosnić (Zadar), Andrija Petković (Tivat), Tripo Grgurević (Kotor), Drago Čondrić (Split), Arsen Mužić (Split), Desa Matijević (Kotor), Đuro Vidmarović (Zagreb) i Zoran Bošković (Split)

Novinar Siniša Luković objavio je kronologiju događanja vezanih uz svečano obilježavanje 600. obljetnice kojoj je bila posvećena cijela 2010 u Lastvi. Njegov je prilog vrlo važan za suvremenu povijest ove župe. Kako je istakao u predavanju, on je i osobno doživio značajne promjene u svom odnosu prema Crkvi, doživjevši ju kao živu i stvaralačku zajednicu.

Ilija Janović (Bogdašići), zamjenik predsjednika Skupštine grada Tivta (dogradonačelnik) izabran kao Hrvat iz redova stranke Hrvatska građanska inicijativa (HGI)

Kao prilog promociji priređena je i izložba fotografija posvećenih gornjolastovskoj crkvi i prošlogodišnjoj proslavi, autora Antona Markovića. Nakladnik ovog izdanja je «Naklada Bošković» iz Splita, a sunakladnici su Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – područni centar Dubrovnik i župni ured Sveti Roko iz Donje Lastve.

Recenzenti naše Spomenice su dr. sc. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta Ivo Pilar, prof. dr. Branko Matulić, povjesničar umjetnosti iz Splita i dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, viša znanstvena suradnica Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazalište i glazbu HAZU, Odsjek za povijest hrvatske književnosti.

„Spomenica 600. obljetnice crkve Manje Gospe u Donjoj Lastvi (1410 – 2010)" izvanredno je grafički, tehnički i likovno opremljeno djelo.

Don Dejan Turza blagoslivlja otvaranje knjiženice "Ljudevit Gaj" u Donjoj Lastvi, 30. 3. 2011.

Gornja je Lastva napuštena. Ljudi su pored mora podigli novo naselje, nazvavši ga Donja Lastva. U njemu su sagradili i novu župnu crkvu, posvećenu svetome Roku. Osobitost ovoga preseljavanje je u tome, što su kuće, nastambe, zajedno sa školom, župnim stanom, mlinom i crkvom ostale neporušene. Danas je to mrtvo selo, zaraslo u bujnu vegetaciju, spomenik ambijentalne arhitekture, koju tek treba proučiti. Na žalost, opće nazadovanje broja Hrvata u Boki kotorskoj pogodilo je i ovo naselje. Ljudi su prilično apatični, ispunjeni autocenzurom kada je riječ o isticanju vlastitoga etnonima, poučeni teškim iskustvima iz prošlih i bližih vremena, udaljeni od crkve kao praktični vjernici i pitanje je vremena kada će se asimilirati u Crnogorce. U tom kontekstu treba istaći zalaganje mladoga župnika Dejana Turze, rođenog u Osijeku, koji se ovdje, stjecajem okolnosti našao kao svećenik. Treba posjetiti ovdašnje hrvatske župe i vidjeti s kojim se sve problemima suočavaju njihovi župnici. Hrvati Boke kotorske gube bitku s asimilacijom, ali ostaju kao baštinici blistave i bogate kulture, prožete kršćanskim moralnim vrijednostima i estetskim nazorima. Nigdje u Hrvatskoj to nije tako vidljivo kao ovdje u Boki kotorskoj.

Veoma nas ohrabrio zadovoljavajući odaziv publike, koja je ispunila dvoranu knjižnice Centra za kulturu Tivat. Pretpostavljali smo kako će doći tek nekoliko ljudi. To nas upućuje na zaključak da ovdašnji Hrvati još pokazuju zanimanje za vlastitu povijest, samo im treba podastrijeti dobro štivo, napisano istinito i stručno, ali obazrivo zbog podozrivosti prema njima od strane nekih političkih struja i grupacija koja se teško oslobađaju antihrvatskih stereotipa.

Đuro Vidmarović