Jedan dan u hrvatskom tisku: Uglavnom nemoral i politikantstvo

Danas je 27. srpnja 2011. godine. U vrijeme Titove Jugoslavije ovaj se datum slavio kao Dan ustanka u SRH. Premda je to vrijeme daleko iza nas, u nekim glavama kao da je stalo. Naročito u glavama vlasnika naših mas-medija. Pogledajmo o čemu pišu vodeće zagrebačke dnevne novine upravo na današnji dan.

Kosovo

Večernji list od 27. srpnja 2011. donosi veliki članak posvećen Republici Kosovo čija je Vlada odlučila postaviti kontrolu nad svojim graničnim prijelazima. Tome su se pripadnici srpske manjine suprotstavili, napavši oružjem policiju i blokirajući ceste balvanima. Ubijen je jedan policajac, a pucano je na hrvatske helikoptere iz sastava NATO snaga. «Dragovoljci» iz Srbije ubrzo su nahrupili i zapalili granični prijelaz. Hrvatski novinar «zaboravlja» naglasiti kako je Republika Kosovo suverena i međunarodno priznata država i da kao takva ima ne samo pravo, već i dužnost kontrolirati svoje granice. To što Republika Srbija ne priznaje njezin suverenitet i njezine državne granice, ne mijenja na stvari. Prisjećamo se kako bivša Savezna Republika Njemačka dugo godina nije priznavala suverenitet istočne Njemačke, odnosno DDR-a. To međutim nije sprječavalo vladu DDR-a u kontroli njezinih državnih granica. Tako je i u ovom slučaju. Osim toga s Republikom Kosovo Republika Hrvatska ima pune diplomatske odnose što nas obvezuje na objektivan pristup ovom unutarnjem problemu prijateljske nam države.

Jutarnji list i Vjesnik bili su mnogo suzdržaniji u opisivanju zbivanja u Republici Kosovo.

Manipuliranje povijesnim istinama

Večernji list u današnjem broju podsjeća na smrt posljednjeg iranskog monarha Reze Pahlavija kojega je 1979. svrgnuo ajatolah Homeini. Novinar rubrike «Otvoreno» piše kako je veliki ajatolah Ruholah Homeini šaha svrgnuo u «narodnoj revoluciji». Izraz «narodna revolucija» je tipično marksistički i nema veze sa stvarnošću. Svaka revolucija je nasilje i ne može se pripisati cijelome narodu. U konkretnom slučaju riječ je o nedemokratskom (bez parlamentarnih izbora) državnom prevratu koje je izvršilo vodstvo islamske konfesije u Iranu i takav prevrat ima isključivo muslimanski vjerski karakter. Nakon uspjeha prevratnici su uspostavili u Iranu teokratska državnu vlast. Zemljom upravlja vrhovni vjerski svećenik, veliki ajatolah, a ispod njega su Predsjednik i Vlada. Dakle, jednom jedinom sintagmom novinar čini veliku grešku i krivo ih obavještava, pa čak manipulira sa svojim čitateljima.

Žene-uzori bez pokrića

1. Smrt pjevačice zbog pretjeranog drogiranja i pijančevanja

Smrt engleske pjevačice Amy Winehouse također puni stupce naših novina i termine naših televizijskih postaja. Da je umro predsjednik Kraljevske akademije u Londonu ne bi se toliko pisalo kao što se piše o smrti ove mlade Britanke. A ta žena nije bila znanstvenica, nije bila književnica, nije otkrila neki važan lijek, nije ničim zadužila ljudski rod, bila je pjevačica lakih nota, bez uvrede. Svaki posao treba cijeniti, ali neprežaljena Amy ipak nije bila niti Monserrat Caballe, niti Maria Callas. O mrtvima sve najbolje, ali istine radi treba kazati, što je najtužnije, Amy je bila alkoholičarka, odnosno pijanica i drogerašica. Na žalost, pretjerano opijanje došlo ju je glave. Kao alkoholičarka, mit respekt, ne može biti uzor mladim naraštajima. A još manje kao drogerašica. Droga je zabranjena i u Engleskoj i kod nas, i postavlja se pitanja kako je mogla dolaziti do droge a da ju policija nije spriječila? Prisjetimo se kako su naši medicinski organi gospođu Pukanić zbog uzimanja droge po kratkome postupku strpali u ludnicu i javno pred TV kamerama izlagali poruzi. Koliko su naši novinari licemjerni vidimo ako usporedimo njihov odnos prema pokojnoj Amy s odnosom prema domaćem pjevaču lakih nota Mladenu Grdoviću. I Amy i Mladen su pjevači lakih nota, i oboje su pijanci. S time što je Grdović samo mokri brat, a ne i drogeraš. Ipak ga stalno pribijaju na stup srama. Ono što kod jedne osobe opravdavaju, drugoj zamjeraju.

Naši novinari stidljivo ističu kako je pokojna pjevačica Židovka. Ona je ponosno isticala svoju pripadnost židovskome narodu. Na njezinim grudima uvijek je visio Megan David (Davidova zvijezda) kao znak njezine etničke pripadnosti. Njezina obitelj je željela da ima židovsku sahranu. I ta činjenica je ono što je vrijedno u svemu ovome. Po tome ova nesretna žena zaslužuje naše poštovanje premda je živjela u stranom etničkome moru kao pripadnica vjerske i etničke manjine ona je ponosno čuvala svoju samobitnost. Treba žaliti smrt vrijedne umjetnice lakih nota, ali se pri tome ne smije zaboraviti kako je živjela i zbog čega je umrla. I upozoriti mlade ljude na pogubnost drogiranja i pijančevanja. U isto vrijeme stotine tisuća djece umire u Somaliji od gladi. Njihove smrti naše novinare daleko manje uzbuđuju od smrti bilo koje osobe iz tzv. šou-biznisa.

2. Majka i žena koja pred TV-kamerama ima spolne odnose s nepoznatim čovjekom

Kada je već riječ o ženama koje se u našim mas-medijima obimnošću napisa via facti nameću kao uzori široj javnosti, tu se mora spomenuti osoba čije je eksponiranje tipičan politički projekt u najvulgarnijem smislu te riječi. Radi se o mladoj majci i udanoj ženi iz Šibenika što je sudjelovala u nehumanoj i protunaravnoj emisiji koja se zove «Big Brother» (Veliki Brat). Ta emisija sastoji se u tome da se skupina mlađih ljudi, očito pomno biranih po psihičkom, vjerskom, etničkom i spolnom kriteriju, zatvori u jednu kuću, i u toj kući drži nekoliko mjeseci, pri čemu ih kamera kao majmune u zoološkom vrtu neprestano snima i danju i noću. Ta mlada Hrvatica iz Šibenika, udana žena i majka malodobnog djeteta, javno je pred kamerama imala spolne odnose s nepoznatim čovjekom, Srbinom iz Srbije. Već sama činjenica da je riječ o majci koja osim toga ima i roditelje, rodbinu i prijatelje, a koja se odlučila na takav vulgaran čin, čovjeka stavlja u dilemu: Jeli je riječ o osobi koja ima dijagnozu borderline ili je riječ o političko-financijskom aranžmanu? Normalna osoba nikada se ne bi odlučila na takav ružan čin koji će za cijeli život obilježiti ne samo nju, već njezino dijete, pa i obitelj. Ovdje su zakazali majčinski instinkti. Umjesto da se zgroze, osude vlasnike TV-postaje koja je priredila ovu horor-emisiju, te zatraže humanitarnu zaštitu majke s kojom se, očito, manipulira, novinari su se pretvorili u lešinare.

Mjesecima su pisali o tobožnjoj ljubavnoj vezi Hrvatice i Srbina, stavljajući težište na etnicitet, a ne na Nemoral je nemoralKao da bi čin majke iz Šibenika bio manje nemoralan da je imala pred TV-kamerama spolne odnose s Hrvatom ili nekim Bušmanomponašanje ovih osoba. Etnički moment bio je novinarima važniji od moralnoga, jer im je omogućavao zloporabu hrvatsko-srpskih odnosa. Na štetu Hrvata, dakako. U tome su istovjetno nastupali hrvatski i srbijanski novinari. Vrhunac je bio kada su lažno optužili građane herojskoga Knina za šovinizam prema navedenoj ženi, odnosno optužili su ih da tobože osuđuje ovu čudnu ženu ne zato što je činila nemoralno djelo, već zato što ga je činila sa Srbinom. Time se cijeli projekt otkrio u cjelini, kao politička manipulacija. Kao da bi čin majke iz Šibenika bio manje nemoralan da je imala pred TV-kamerama spolne odnose s Hrvatom ili nekim Bušmanom! Grijeh je grijeh, nemoral je nemoral, ma o kome se god radilo! Na kraju je ova majka dobila preko sto tisuća eura nagrade, a njezin se muž odrekao i nje i djeteta i povukao bez velike buke, otac joj oprostio, a ona postala anti-zvijezda koja i dalje maltretira našu javnost. Eto poruke: za veliki novac možeš kupiti i najveću ljudsku intimu, čak i to da se majka malodobnog djeteta javno j… s nekakvim ludim strancem pred TV gledateljstvom. Ovo je tužna priča u kojoj su halapljivost i nemoralnost stavljeni u funkciju protuhrvatske političke promidžbe. Eto, Hrvatica i Srbin mogu se javno seksati. Kao da su spolni odnosi javna stvar? Konačno, kada se vode na sparivanje psi, goveda ili konji, to se čini izvan dosega očiju djece, mladeži i šire javnosti. Ljudi bi trebali biti iznad životinja. Što će biti s tom ženom dalje, kada potroši sramotno zarađeni novac, što će biti s njezinim djetetom, odnosno kako će se to dijete osjećati kada mu za nekoliko godina «prijatelji» pokažu snimak majke koja pred televizijskim kamerama ima spolni odnos s nepoznatim čovjekom? O tome nitko ne vodi računa. Hoće li ju vlastito dijete nazvati bestidnicom?

3. Prostitucija i politička elita

Nakon tužne, ružne i tragične priče s navedenom Šibenčankom, pukla je afera javne prostitucije u RH. Gle čuda, ponovo je glavni akter ove storije Srbin. Maser za visoku gospodu. U Domu sportova RH! Novinari su se sada obrušili na djevojke koje su se prostituirale, zaboravljajući kako su neke od njih mjesecima ranije iskorištavali kao «manekenke», «pjevačice», odnosno osobe zvane celebrity. Punili su novine njihovim slikama, izjavama i ludim postupcima. One koji su plaćali te žene, sada te iste novine optužuju kao kriminalce, zanemarujući činjenicu da te iste novine i dalje kao ranije, svaki dan veličaju nemoral, seks, pornografiju i sve vrste ljudske nastranosti. Na žalost, pokazalo se po tko zna koji puta da naša tzv. elita, poglavito politička i poslovna, nema morala niti što bi pod nokat stalo. Stoga ne čuda što ga ta ista elita nema niti u političkome radu. Vrline javne, poroci tajni. U kontekstu ove afere, slučaj prostitucije iz emisije «Veliki brat» potpuno je logičan. Kakva politička krema, takvi i novinari. Isti kal.

4. Žena koja je zaklala muža – slavna ličnost

U isti tužni i ružni nemoralni kontekst možemo ubrojiti mladu ženu iz Zadra koja je ubila muža, odnosno zaklala ga jer nije prihvaćao njezinu želju za večernjim izlascima i provodima. Hrvatski su masmediji od nje načinili zvijezdu, slaveći na taj način strašan zločin, iza kojega je ostalo maloljetno dijete. O toj zločinki snimljen je čak i film. Na kraju kada je vlastiti sin te žene odbio komunikaciju s majkom, nje je nestalo iz javnosti. Danas ti isti novinari, koji su, odnosno njihovi vlasnici, živjeli mjesecima na račun ove nesreće i tragedije, uopće tu osobu ne spominju.

5. Splitska porno-pjevačica nameće se javnosti kao hrvatska nacionalna diva, a ne smeće

Možda najradikalniji oblik ovog nemorala je afirmacija pjevačice, koja je svoje spolne orgije s tajkunom iz jedne susjedne zemlje, inače ocem četvero malodobne djece, filmski ovjekovječila za tzv. internu upotrebu odnosno, kako je rekla, «za stare dane». Umjesto da javnost bude distancirana od ovakvog sramotnog čina (jer nije ostao privatna stvar aktera) masmediji su njegovu moralnu dimenziju relativizirali i ono što je u civiliziranim društvima moralno neprihvatljivo pretvorili su u vrlinu. Borci za ravnopravnost spolova slavili su dotičnu razbucanu pjevačicu, dok u isto vrijeme nitko od tih boraca i heroina feminističkog pokreta nije se jednom jedinom riječju upitao kako se osjeća ponižena žena nemoralnog biznismena, odnosno njegova osramoćena malodobna djeca? Da li su oni možda povrijeđeni i nesretni? Za farizeje bila je bitna zarada, ali, po svemu sudeći i prilika za ruiniranje javnoga morala ovoga zbunjenog naroda. Našem se narodu žele nametnuti nakazne moralne vrijednosti, odnosno želi ga se uvjeriti kako cvijeće više nije cvijeće, jer je ono što su držali smećem zapravo je cvijeće. Tko tako ne misli nazadan je, vjerski zatucan i hrvatski nacionalist. No, hvala Bogu, dok je cvijeća i smeća normalni će ljudi znati odvojiti jedne od drugih.

Zaključak

A) Što očekivati ako se žena koja zakolje muža zbog toga što ne prihvaća njezino tulumarenje – proglašava heroinom, B) ako se pjevačica koja snima porno film s čovjekom koji je oženjen i ima četvero djece i taj se prikazuje u javnosti, - proglašava heroinom, C) ako se mlada majka koja pred milijunskim auditorijem ima spolne odnose s nepoznatim muškarcem – proglašava heroinom, D) ako pjevačica koja je umrla od drogiranja i pijančevanja - postaje heroina - što očekivati u našemu društvu? Kako će se razvijati naš moralni integritet?

Genetski inženjering

Večernji list od 27.7. 2011. donosi na posljednjoj, što znači vrlo čitanoj stranici, zastrašujuću obavijest: «Britanski znanstvenici u tajnosti stvorili 150 hibrida ljudi i životinja». Navodimo dio ove obavijesti: «Britanski znanstvenici u tajnosti su stvorili 155 hibrida ljudi i životinja-miješanih embrija koji sadrže i ljudski i životinjski genski materijal. Embrionalne matične stanice trebale bi omogućiti liječenje širokog spektra bolesti… Kontroverzni rad omogućio je zakon koji je legalizirao oplodnju životinjskog jajašca ljudskom spermom. Dozvola za istraživanje izdana je trima laboratorijima no prekinuli su rad jer im nedostaje novca. Vjeruju da će istraživanje nastaviti, a navode da je sve pod kontrolom te da im zakon nalaže da u roku od 14 dana unište embrije».

Koliko je ovo zastrašujuće ne treba niti govoriti. Još je više zastrašujuća činjenica što će se, uvjereni smo, istraživanja ove vrste nastaviti, jer će se za ovakve laboratorijske sotonističke pokuse sigurno pronaći sredstava. Zastrašujuće je i to što naša novina niti riječju nije naglasila amoralnost ovakve zloporabe znanosti.

Dan četničlog ili antifašističkog pokolja

Datum 27. 7. važan je za srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj. Naime, ta manjina i dalje obilježava u Srbu dan ustanka koji se nekada slavio u komunizmu kao dan antifašističkog ustanka u Hrvatskoj. Iako je ovaj «ustanak» historiografski proučen i dokazan kao ustanak skupine Srba četničke političke orijentacije, a ne komunista-partizana, današnje vodstvo Srba u Hrvatskoj i dalje insistira na velikosrpskom komunističkom stereotipu. I dalje se na politički lukav način podgrijava povijesna laž kako su Srbi bili antifašisti, a Hrvati fašisti. Ako je tako, onda je normalno što su Srbi podigli antifašistički ustanak. Kako bi bilo moguće i zamisliti Hrvate koji bi bili antifašisti! Tome zlu podlegla je i Vlada RH, te je lani za obnovu spomenika «ustanku» u Srbu isplatila velika sredstva. Dr. Milorad Pupovac, kako piše današnji Večernji list, zbog «prosvjeda» traži zaštitu skupa u Srbu. Od koga traži zaštitu? Od Hrvata koji tobože žele ugroziti obilježavanje antifašističkog ustanka. Težište je na pridjevu «antifašistički». Kako piše u članku «Na službenom obilježavanju dana ustanka, očekuju se predstavnici vlade, sabora, ureda predsjednika a najavljeno je da će su i ime antifašističkih boraca skupu obratiti i bivši predsjednik Stjepan Mesić.

Dr. Milorad Pupovac je politički lukav čovjek i njemu je dobro poznato što se u Srbu dešavalo u to vrijeme. Zbog toga njegovo insistiranje na daljnjem obilježavanju ovoga događaja mora izazivati kod svjesnih Hrvata dvojbe, jer se radi o činu koji njihov narod nepravedno prikazuje u negativnom svjetlu. Bilo bi vrlo razborito kada bi dr. Pupovac javno i otvoreno rekao kako se želi proslaviti srpski ustanak protiv NDH, jer se početak antifašističkog pokreta zbio na drugome mjestu, a ne u Srbu. Recimo, Labinjani imaju neusporedivo više prava na ovakvu proslavu od Srba. Ali to ne bi imalo vanjsko-politički efekt! U Europi drugačije zvuči sintagma «četnički ustanak» od sintagme «antifašistički ustanak». Ovako je, lukavo, četnički ustanak zamijenjen, odnosno pretvoren u antifašistički ustanak. To znači da se i dalje Hrvate tretira kao fašiste, a Srbe u Hrvatskoj kao antifašiste. Slijedi političkom logikom ovakav zaključak: balvan revolucija je također dio antifašističkog pokreta Srba, a to znači da je Oluja fašistička, odnosno ustaška. I evo nas pred vratima velikosrpske interpretacije hrvatske povijesti. Pobornici ove laži ne mogu poljuljati Hrvate u njihovom povijesnom kontinuitetu ali i dalje unose nepotrebne tenzije u odnose između manjine i većinskog naroda. A dr. Pupovac i njegovi suradnici kao legalni predstavnici manjine, obvezatni su činiti ono što je u skladu s hrvatskim domoljubljem, dakle, ne štetiti Domovini, a koristiti svojoj manjini. Toj manjini ne može koristiti zaoštravanje odnosa i stalno političko provociranje Hrvata, odnosno igranje na labavoj žici, u skladu sa parolom: «Ništa, bre, još nije rešeno». Hvala Bogu, sve je riješeno. Treba učiti iz povijesti, a ona kaže da je projekt tzv. Srpske Republike Krajine i Velike Srbije poražen na bojnom polju. Hrvatska vojska je izvojevala pobjedu čistu kao suza. Kotač povijesti Lov  u mutnomTreba učiti iz povijesti, a ona kaže da je projekt tzv. Srpske Republike Krajine i Velike Srbije poražen na bojnom polju. Hrvatska vojska je izvojevala pobjedu čistu kao suza. Kotač povijesti ne se može vratiti unazad, pa makar dr. Pupovac plesao čardaš na trepavicamane se može vratiti unazad, pa makar dr. Pupovac plesao čardaš na trepavicama! Zajedno sa Stipom Mesićem i Muamarom el Gadafijem. Mogu igrati Žikino kolo u Srbu koliko ih volja, ali Srb je u Hrvatskoj. Hrvatska je suverena država i nikakve političke ujdurme to neće promijeniti. Srbija je zbog imperijalne politike svojih vođa izgubila četiri rata i zbog toga danas ne zna gdje joj se nalaze državne granice. Srbima u Hrvatskoj jedina je Domovina Republika Hrvatska.

Treba kazati kako nitko odgovoran u RH ne treba imati ništa protiv srpske nacionalne manjine kao kolektiviteta. Ovo se mora kazati, kako se riječi napisane u ovome tekstu ne bi izvlačile iz konteksta i slagale u nove poželjne cjeline. Većina Srba koji su ostali živjeti u RH lojalni su građani i nisu danas išli u Srb plesati Žikino kolo i slušati uzbuđene govore Pupovca i Mesića. Nedostajao je Dušan Dragosavac. Imam među Srbima prijatelja, a imao sam i političkih suradnika. Moji moslavački Srbi nisu sudjelovali u velikosrpskoj agresiji. Nisu ni kalnički, niti goranski Srbi. Tko je o njima ikada pisao? Nezanimljivi normalni ljudi, dakako.

Srbi u Hrvatskoj imaju i druge, slavne a ne provokativne datume kojima bi mogli obilježiti svoj dan, takve datume čijem bi se obilježavanju s radošću pridružili i pripadnici većinskog naroda. Bio bi uspjeh da sa Srbima njihov dan slave i Hrvati. I obratno. Sve dok se ne odluče za ovakvo rješenje, trebati će im policijski kordoni, a to je ipak poraz hrvatske politike. Sadašnji srpski lideri u RH nadaju se kako će policijskom prisilom slomiti Istinu, ali i utjecati na Vladu. Budući je to politika, moraju računati na politički otpor.

Poraz je u zlim nakanama i za sve jednak. Pobjeda je u suživotu, pobjeda će biti kada Srbi u Hrvatskoj shvate da su politički Hrvati, kao što Srbi (i Hrvati, dakako) koji žive u Francuskoj shvatili i prihvatili činjenicu da su politički Francuzi. Dr. Milorad Pupovac je u pravu kada piše o čuvanju imena, ali griješi kada svojim političkim idejama srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj sučeljava većinskom narodu i time pretvara u remetilački faktor. Stjepanu Mesiću to nije jasno. On se vratio u mladost i zanosno pjeva «U tunelu usred mraka sija zvezda petokraka». Njemu se više ništa ne može dokazati. Ušao je u najsretnije razdoblje života. Može govoriti što poželi. Ipak, tako je živio i «brat Muamar», pa vidi kako je ispalo!

Eto, ovo je bio uvid tek u jedan hrvatski dan, 27. srpnja 2011. godine. Ovakvih uvida moglo bi se činiti svaki dan. I svaki bi nalikovao ovome. Abend-blato, Morgen-blato, Vjesnik, Linich-gnyus, Od Dalmacije slobodna, tabloidi… - ista kaljuža. Komarci, malarija… ljudi se tresu. Isušiti kaljuže treba. Isušiti.

Đuro Vidmarović