Srpski sportaš i hrvatski ulizice

 Novak Đoković i hrvatski moguli

Pobjeda srpskog tenisača Novaka Đokovića na turniru u Wimbledonu 2011. izazvala je u Srbiji ogromno oduševljenje i do nebeskih visina uzdigla nacionalni ponos. Potpuno opravdano i potpuno razumljivo. Međutim, kada hrvatski mediji čine to isto, odnosno kada se odnose prema uspjehu srpskoga sportaša kao da je hrvatski, tada stvar poprima obrise srbofilskog kompleksa, tako naglašenog kod mnogih hrvatskih novinara i političara. Nitko razuman nema ništa protiv navedenog tenisača. I mi mu čestitamo na uspjehu, ali bez ulizivačkog naboja. Stoga smijemo sebi i hrvatskoj javnosti postaviti pitanje: zašto hrvatski mediji na isti način ne slave uspjehe makedonskih, bugarskih, mađarskih, slovenskih, talijanskih ili ukrajinskih, kao što slave uspjehe srbijanskih sportaša?

U različitosti njihovoga emocionalnog pristupa leži korijen naše sramote. Ispada da su ostali nevažni. Zbog čega bi nam bio važniji uspjeh srpskog sportaša od, recimo mađarskog? Ta Mađarska nam je pomagala u Domovinskome ratu, a Srbija je bila okrutni agresor. Dakako, navedeni sportaš nije ništa kriv, ali u ovome slučaju njegov je uspjeh poslužio kao kulisa za one u Hrvatskoj koji imaju na umu druge ciljeve. Konačno, ni taj uspješni Novak Đoković nije izvan političkoga konteksta. On je itekako politički djelatan i svoj sportski uspjeh koristi kao prilog svjetskoj promidžbi Republike Srbije. Nemamo ništa protiv, sve dok time ne ugrožava naš narod. No, još uvijek srpska politička elita čini baš to.

Đokovićev uspjehI mi mu čestitamo na uspjehu, ali moramo postaviti pitanje: zašto hrvatski mediji na isti način ne slave uspjehe mađarskih, slovenskih, talijanskih ili bugarskih sportaša?Novak Đoković je rođen 22. svibnja 1987. godine. Najstariji je sin Srđana i Dijane. Otac mu je Crnogorac, a majka Hrvatica iz Vinkovaca. Braća Đorđe i Marko, također se profesionalno bave tenisom. Bez nakane bilo što predbacivati, jer svatko ima pravo birati stranu koju želi, zanimljivo je uočiti kako se sin Crnogorca i Hrvatice pretvorio u nacionalno vrlo svjesnog Srbina.

Na svim svojim nastupima Đoković naglašava vlastito srpstvo i svoje srpsko pravoslavlje. U Srbiji to priznaju i zbog toga on nije ondje samo sportski, već je i politički nacionalni junak. Za to postoje brojni dokazi. Navodimo neke od njih.

Primjer prvi: "Novak Đoković – najbolje iz Srbije"

"Slavlje za Srbiju, ponosnu na jednog ovakvog sportaša.

U obraćanju publici tijekom dodjele pehara u Melbourneu, Novak je naglasio kako ovaj turnir doživljava na poseban način. Nije zaboravio ni žrtve poplava u Australiji, a pobjedu je posvetio svojoj zemlji.

Novak Đoković je po tko znade koji puta učinio ponosnima sve nas u Srbiji. Iako je za osvajanje prvoga Gren slema u 2011. svakako on sam najzaslužniji, nije se zaboravio zahvaliti svima u Domovini koji su ga podržavali. Njima je posvetio trofej u Melbourneu.

«Ovo je pojedinačni sport, ali ljudi koji vas podržavaju pomažu da pružite najviše što možete. Za mene je ovo uvijek posebno takmičenje. Ima mnogo različitih nacija na tribinama. Uvijek je lijepo biti ovdje. Želja mi je da se ne zaborave žrtve poplava u Australiji. Svi im trebamo pomoći. Naravno, pozdrav svima u Beogradu i moj zemlji. Teško je razdoblje iza nas u Srbiji i ovaj trofej je za Srbiju!» - poručio je Novak Đoković

Nedjelja, 30. siječnja, 2011. Autor teksta: sportske.net

Primjer drugi: "Novak Đoković osvojio Australian Open"

«Poznato je kako je jedan od australijskih simbola, kao i južne hemisfere, tzv. «Južni križ» s pet zvjezdica. Večeras je taj Križ dobio i šestu zvjezdicu koja lebdi nad nama. To je Novak Đorđević, srpska zvijezda koja sjaji na australijskom nebu».

Nacionalni junakIako je izostajala podrška državnoga vrha kada nije bio među prvih 100, Novak se ne odriče svoje zemlje i svoga naroda. Naprotiv, s punim razumijevanjem paklenih muka kroz koje Srbija prolazi 20 godina, on na svakome koraku sije ljubav za svoju zemlju i svoj narod.Ovo je izjavio prečasni vladika Irinej, neposredno nakon završetka završnoga meča teniskog turnira «Australian open» na kojem je Novak Đoković pobijedio Andi Maria iz Škotske i osvojio svoj drugi Grend slem trofej u karijeri.

Među brojnim srpskim navijačima u nedjelju navečer u Melbourneu bio je i prečasni vladika Irinej. Vidno uzbuđen i ozaren pobjedom najboljeg srpskog tenisača vladika je Irinej kazao kako je došao podržati Novaka i u šali dodao da se nikada nije toliko molio kao večeras.

«Presretan sam zbog ove pobjede i zbog Novaka. Pravi je diplomat i pravio veleposlanik srpstva. Drago mi je što je spomenuo i stradale u poplavama u Queenslandu, a posebno me obradovao onom divnom izjavom o Srbiji i Srbima».

Vladika Irinej ne samo što je arhijerej pravoslavnih Srba na Petom kontinentu, nego se često naziva i čelnikom srpske zajednice u Australiji, zbog čega je njegova nazočnost obradovala srpske navijače i Srbe širom svijeta." (4. veljače 2011.)

Primjer treći: "Novak Đoković priložio 100.000 dolara manastiru Gračanica"

"Poznati srpski tenisač Novak Đoković osigurao je ovih dana donaciju od 100.000 američkih dolara za manastir Gračanicu. Ova novčana pomoć manastiru Gračanica i Eparhiji Raško-prizrenskoj namijenjena je za otkup zemljišne čestice Padalište u neposrednoj blizini manastirskoga imanja. Manastir je bio prisiljen otkupiti navedenu parcelu po vrlo visokoj cijeni, jer bi u protivnome to zemljište zauvijek bilo otuđeno od manastira i Crkve, što bi dugoročno gledano imalo vrlo loše posljedice za srpsku zajednicu u Gračanici.
Novčana donacija za manastir Gračanicu uplaćena je preko Humanitarnoga fonda NOVAK koji djeluje uz snažnu podršku Genadija Timčenka, uglednog poslovnog čovjeka i dobrotvora iz Rusije.

Pored svojih sportskih uspjeha kada hrabro i dostojanstveno predstavlja svoj narod, Novak Đoković se ističe i dobrotvornom djelatnošću, svesrdnim i iskrenim pomaganjem stradalom narodu na Kosovu i Metohiji. Pored njegove redovite pomoći manastirima Hilandar i sv. Arhanđeli kod Prizrena, treba spomenuti njegovu pomoć i stipendiranje djece, posebno one s Kosova i Metohije, preko fondacije «Naša Srbija», zatim donaciju za kupnju ambulantnoga vozila za bolnicu u Kosovskoj Mitrovici, pomoć djeci s posebnim potrebama u Banjoj Luci, kao i pomoć žrtvama nedavnoga potresa u Kraljevu i poplavama u Loznici." (22. ožujka 2011.)

Primjer četvrti: "Patrijarh uručio orden Đokoviću"

"Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Irinej uručio je danas orden Svetog Save Prvog stepena, najviše odličje SPC, najboljem srpskom tenisaču Novaku Đokoviću "za njegovu djelatnu ljubav prema Majci Crkvi", naročito pokazanu svesrdnim i istrajnim pomaganjem srpskoga naroda i svetinja SPC, posebno na Kosovu i Metohiji.

Kao vrhunski sportaš, svojim pobjedama povratio je ugled našeg naroda i kulture, njegovo ime ohrabrilo je mnoge da mogu s ponosom kazati kako pripadaju srpskom narodu, jer ih predstavlja izuzetno veliki sportaš koji je zadivio svijet, rekao je patrijarh Irinej na svečanosti u Patrijaršiji.

On je podsjetio na brojne primjere Đokovićevog pomaganja, prije svega "stradalom narodu" na Kosovu i Metohiji i svetinjama, kao što su velika novčana pomoć manastiru Gračanici, pomoć obnovi manastira Svetih Arhanđela kod Prizrena, Hilandaru, i druga humana djela.

Ističući da mu odlikovanje donosi "neizrecivu radost", Đoković je rekao da je za njega, kao vjernika i poštovatelja SPC, tradicije i vjere, to najznačajnije priznanje u njegovome životu. Đoković je rekao da ga ime Svetog Save, koje nosi orden, obvezuje da ostane na Kristovom putu, "kome se svakodnevno molimo i koji ujedinjuje naš narod".

Đokoviću Sv.SavaPoglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Irinej uručio je orden Svetog Save Prvog stepena Đokoviću za njegovo pomaganje srpskog naroda i svetinja SPCKao sportisti i kao verniku, teško mi je da pronađem odgovarajuće reči kojima bih opisao osećanje zahvalnosti za ukazano mi poverenje Svetog arhijerejskog sinoda. Mogu da poručim da se samo mukotrpnim radom i verom u sebe, svoje bližnje i Boga može zaslužiti ovakvo poverenje", rekao je Đoković, koji je odličje SPC primio u nazočnosti svoje obitelji.

SPC je saopćila da je odličje Đokoviću dodijeljeno na prijedlog episkopa raško-prizrenskog Teodosija, "za njegovu delatnu ljubav prema Majci Crkvi, naročito pokazanu svesrdnim i istrajnim pomaganjem srpskog naroda i svetinja naše Svete Crkve, posebno na Kosovu i Metohiji".

"Ovaj mladi Srbin, najistaknutiji sportista i ambasador Srbije u Svetu, uspeo je da svojom snagom, šarmom i iskrenošću na pravi način posvedoči svetu jevanđeljsku poruku mira i ljubavi među ljudima i solidarnosti sa postradalima, ne samo u srpskim zemljama, nego i širom sveta", navodi se na sajtu SPC.

Svečanosti su prisustvovali članovi obitelji Đoković, članovi Sinoda i više drugih vladika, među kojima i raško-prizrenski Teodosije, kao i savjetnik predsjednika Srbije Mlađan Đorđević."

Dana 28. travnja 2011. Izvor: FoNet, Tanjug

Primjer peti

Dne 3. srpnja 2011. Đoković je u Beogradu dočekan kao nacionalni junak. Tom je prilikom izjavio: "Hvala vam na divnom dočeku. Ovo samo može Srbija, jer mi imamo dušu. Opet ćemo osvojiti sve i ekipno i pojedinačno".

Ono što nama u Hrvatskoj može biti indikativno, jest činjenica da je Đoković upravo Radi Šerbedžiji darovao, kao znak pažnje i poštovanja, reket kojim je igrao u finalu Wimbledona. Nije ga poklonio, recimo, Peri Kvrgiću, ili dr. Pupovcu. Kako piše ushićeni Jutarnji list od 5. srpnja 2011., sporni srpski glumac je nakon dobivenog poklona slavodobitno izjavio:

«Odsad igram tenis samo Đokovićevim reketom s Wimbledona. Nole mi ga je darovao nakon finala». Slijedi tekst (...)

«Đokovićev trijumf u Wimbledonu Šerbedžija je pratio iz lože središnjeg terena, gdje je zdušno navijao za svog ljubimca.

- Bila je to borba dvojice gladijatora, dvojice šampiona. Naš Nole se pokazao čudesnim i sasvim je zasluženo pomeo Nadala - kaže Šerbedžija koji je jučer na teniskim terenima na Pećinama u Rijeci isprobavao reket koji mu je poklonio Novak Đoković. Reket kojim je osvojio Wimbledon.

- Upoznali smo se u Indian Wellsu i on je zaista vrhunski momak. Poznajem cijelu njegovu obitelj koja je isto tako zaslužna za njegov uspjeh. Nole je jedna nježna duša, iznimno pametan i mudar - kaže Rade».

Prema jednome srbijanskome glasilu Šebedžija je Đokovićev poklon popratio slijedećim riječima:

«- Oduševljen sam Novakom ne samo kao sportistom, već i kao čovekom. Kompletna je ličnost, izuzetan čovek i ponosim se što je iz našeg naroda - kaže Rade Šerbedžija, koji srpskog tenisera prati i bodri poslednjih nekoliko godina.

- Bio mi je gost u mojoj kući u Los Anđelesu pre neku godinu i za njega sam okretao jagnje na ražnju u dvorištu. Nekoliko puta smo ukrstili rekete, ali i igrali ping-pong sa teniskim lopticama, što je Novak izmislio - otkriva Šerbedžija

Primjer šesti

Beograd, 4.7.2011.:

Da, istina je. Novak Đoković je osvojio je Wimbledon i postao prvi reket svijeta. Istina je i to da svaki narod, pa tako i Srbi, slavi svoje pobjednike, jer s njima i oni postaju ponosniji i značajniji pred drugim narodima («da, bre, Ameri, Novak je naše gore list...»), ali ima neka tajna veza koja je mnogo dublja između, u ovome trenutku, najuspješnijeg Srbina na svijetu i njegovog naroda.

Đambo-plakat na kojem je Đoković sebe stavio u funkciji jasne i prepoznatljive političke ideje. Fotografijom ovog plakata obogaćen je ovaj članak:

Simpatična reklama za jednu telefonsku mobilnu mrežu, u kojoj Novak Đoković obilazi ljude po sajmovima, školama i nogometnim terenima, u kojoj je glavni trik nenadani susret Noleta sa srpskim pukom, i njegov iskren, pristojan i skroman odnos s njim, otkriva tu tajnu vezu..."

(...)
Iako su za njegov svoj uspjeh naviše zaslužni sam Novak i njegova obitelj, iako je izostajala podrška državnoga vrha kada nije bio među prvih 100, Novak se ne odriče svoje zemlje i svoga naroda. Naprotiv, s punim razumijevanjem paklenih muka kroz koje Srbija prolazi 20 godina, on na svakome koraku sije ljubav za svoju zemlju i svoj narod.

U istim novinama, na istoj stranici, ispod teksta o Novaku Đokoviću, nalazi se sramotni reklamni tekst o protuhrvatskoj tiskovini koja je preplavila Srbiju. Na žalost unutar ovoga četničkog pamfleta nalazi se i ime Novaka Đokovića. Donosimo u cijelosti ovu gadost. Kako ju posjedujemo u izvorniku, biti će prilika o njoj progovoriti u posebnome članku.

Primjer sedmi: Vrijeđanje hrvatskoga suvereniteta

Đoković i njegova obitelj na svojoj jahti kanili su 12. lipnja 2011. posjetiti Dubrovnik. Pri tome su se ponašali, u najmanju ruku čudno, a možda čak i ponižavajuće za hrvatsku stranu. Naime, svaka pomorska država ima i pomorske granice, carine, zakone, lučke kapetanije... Đokovići su se pravili kao da to u RH ne postoji, ili su vjerovali da zbog slave tenisača Novaka carinske formalnosti za njihov brod ne vrijede, odnosno kako bi ih trebali u Dubrovnku dočekati s glazbom, počasnom stražom i vojnim plotunom, sretni što ih je počastio svojim dolaskom.

Umjesto da se prijave Lučkoj kapetaniji u Cavtatu, oni su krenuli ravno u Dubrovnik, jer im je navodno tako kazala neka činovnica. Kada im to nije dozvoljeno, štoviše, kada su zamoljeni da čekaju na red i objasne razloge ovakvog nepoštivanja hrvatske pomorske granice, te da plate 130 dolara, nastala je strka, vika, obavještavanje novinara i novinskih agenciji i naravno pljuvanje. Eto, Hrvatska, tobože ne dopušta obitelji Novaka Đokovića ulazak preko svojih granica. I to čini njima, Đokovićima, zamislite koje li drskosti. Kakvi zakoni, kave granice, kakvi bakrači, pa oni su prvaci sveta, iz Srbije, bre! Kada pogledate na Internetu što je sve o ovome napisano i koliko je tinte potrošeno kako bi se Hrvatska pribila na stup srama, samo zbog toga što je od Đokovića tražila poštivanje svojega teritorijalnoga integriteta, nameće se pitanje, nije li to sve učinjeno namjerno? Inače, bi li se Đokovići na isti način ponašali prilikom uplovljavanja u neku u luka na Cipru, Malti, Italiji, Grčkoj, Turskoj, Izraelu, naročito u Izraelu?

Navodimo jednu od novinskih interpretacija ulaska u hrvatske teritorijalne vode, po mjeri (da li jedino?) bahate obitelji Đoković:

Đokovići otišli iz Dubrovnika uvrijeđeni tretmanom policije

"DUBROVNIK - Članovi obitelji tenisača Novaka Đokovića, otac Srđan, majka Dijana te braća Marko i Đorđe, uplovili su jahtom "Dijana" jučer u Dubrovnik gdje im je naplaćena kazna od 1000 kuna za nezakonito uplovljavanje.

Tvrde da su prije polaska iz Tivta dobili dozvolu od kapetanije da uđu u grad.

- Žao mi je zbog svega što se dogodilo jer je ispalo da sam prevario kolegu. Ostajem pri stavu da jahta "Dijana" nijednog trenutka nije prekršila zakon. Očito neka službenica na carini ne zna za odredbu od dopuštenih 12 milja - rekao je kapetan Cvjetković koji je dopustio uplovljavanje. Đokovići su napustili grad uvrijeđeni tretmanom policije.

- Vrlo smo razočarani! Bez obzira na to što su cijelo vrijeme znali o kome je riječ, bez razloga su nas držali tri i pol sata na graničnom prijelazu, iako nismo prekršili nijedan zakon. Pustili su nas tek kada smo platili kaznu, ali tada više nismo imali volje za odlazak u Dubrovnik i vratili smo se za Tivat - izjavio je za Tanjug Srđan Đoković, otac srpskog tenisača i dodao:

"Tri i po sata nismo mogli da mrdnemo, čak ni kučetu koje je bilo sa nama nisu dozvolili da ode do toaleta", objasnio je Srđan Đoković.

Novak ĐokovićNjegovo rodoljublje može poslužiti kao uzor i našim sportašima. Kao veliki sportaš uvijek je dobro došao u Hrvatsku, uz uvjet da se ne ponaša kao predstavnik SPC i srpske političke elite, već kao uzor-sportaš, i po mogućnosti – prijatelj naroda kojemu po majci pripada.Kako je zapravo došlo do neugodne situacije? Srpski Blic piše da je do problema na granici došlo nakon što je kapetan broda "Dijana" Ivan Žegura prije isplovljavanja iz marine "Porto Montenegro" u Tivtu kontaktirao lučku kapetaniju u Dubrovniku i dobio uvjerenje da je ulazak u taj grad moguć ako "ne ide ispod otoka i ne ulazi u teritorijalne vode Hrvatske više od 12 milja, koliko je prema zakonu dozvoljeno".

- Upravo tako smo i uradili, međutim, na graničnom prijelazu u Dubrovniku rekli su nam da policija ne dozvoljava ulazak jer smo povrijedili teritorijalne vode Hrvatske. Rekli su nam da smo se prvo trebali javiti u Cavtat i da zato moramo platiti kaznu od 1000 kuna. Nije problem u kazni, nego u tome što su policajci bili vrlo bezobrazni - pojasnio je Žegura.

On kaže da su ga šetali od banke do banke da razmijeni novac, a kako je bila nedjelja u pomoć je priskočio upravo hrvatski kapetan koji mu je odobrio dolazak i on mu je razmijenio novac». (12. lipnja 2011., autor/izvor: SEEbiz / Večernji list)

Zamislite, hrvatska policija je čak zabranila pišanje Đokovićevom psu! Što je previše, previše je, pa makar došlo od čovjeka odlikovanom ordenom Svetoga Save, Prvog stepena!

***

Eto, to je Novak Đoković. Njegovo rodoljublje može poslužiti kao uzor i našim sportašima. Kao veliki sportaš uvijek je dobro došao u Hrvatsku, uz uvjet da se ne ponaša kao predstavnik SPC i srpske političke elite, već kao uzor-sportaš, i po mogućnosti – prijatelj naroda kojemu po majci pripada. Jer u tom slučaju dolazi do ispreplitanja sporta, vjere i politike, što sportu ne koristi. No, smatramo kako je Patrijarh SPC odlično nagradio sportaševu odanost. Koga bi smetalo da se na njega ugleda i hijerarhija Crkve u Hrvata. Istine radi treba kazati, a to je iz priloženih tekstova vidljivo, kako Đokovićevo rodoljublje nadilazi sportske terene i pretvara se u konkretan pravoslavno-nacionalni pansrpski angažman pomaganja «ugroženom i napaćenom narodu srpskom», a posebno onome na «Kosovu i Metohiji».

Uključivanje i Rade Šerbedžije, čovjeka koji je tijekom Domovinskoga rata bio u Srbiji i ondje obnašao visoku dužnost i zloglasnoj stranci Jugoslovenska levica, koji su vodili prof. dr. Mirjana Marković Milošević i redatelj Jovan Ristić, Novakova ljubav dobiva na političkome značenju. Pored «Kosova i Metohije» Đokovićeva je pozornost time usmjerena i prema Hrvatskoj. Ponašanje prilikom ulaska u dubrovačku luku prilog je tome. U politici ništa nije slučajno. Tako nije slučajno slavljenje hrvatskih medijskih mogula ovoga pravoslavnog i sportskoga idola izvan okvira sportske radosti. Prema ulizivačkim laudama tih mogula, a iza njih stoje političari, njegov bi angažman u našoj zemlji mogao dobiti dosta pristaša. Dalje, ne priprema li SPC Novaka Đokovića za novoga političkog lidera nakon što napusti sportske teren (slikanje sa seljacima, druženje s pukom, đambo-plakati s nacionalnim porukama, spot sa sloganom «Očistimo Srbiju», isticanje nacionalne dimenzije svojih sportskih uspjeha, ljubav s vrhom SPC, ljubav s vrhom državnoga vodstva, etc.)? Prema mudrim, odmjerenim i diplomatski izbalansiranim izjavama koje daje u inozemstvu, on za to ima potencijala. To se mora priznati. Kao takav on je ponos svoje nacije. Međutim, ima li to veze sa sportom? Ima kod naroda koji poštuju i gaje svoju samobitnost. Ima li to veze sa srpskom nacionalnom i vjerskom politikom? Naravno, ima. E, tu nas povijest upozorava da budemo njezini što bolji učenici.

Đuro Vidmarović