Pobjednički marš homosekdualaca i lezbijki u Zagrebu pobjeda je onih snaga u političkom životu RH koje se ne brinu o biološkom opstanku hrvatskog naroda

Subotu, 18. lipnja 2011. homoseksualci, pederasti, lezbijke i cijela njihova seksualno-politička bulumenta mogu slaviti kao dan svoje velike pobjede. Tu im je pobjedu osigurala strana politička sila uz asistenciju Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva financija, Vlade RH i Predsjednika RH. Resorni ministri, premijerka i Predsjednik ipak nisu imali hrabrosti stati na čelo antihrvatske povorke. To će im biti upisano kao negativan bod kod EU-vlade. No, vodeće političke strukture bile su na ovoj paradi političkoga zla i moralnoga stida ipak zastupljene. Njihovi su predstavnici paradirali zajedno s provokatorima i javno iskazivali ushićenje. Time su dali do znanje kako nije riječ o zalaganju za ljudska prava medicinske manjine, već je riječ o korištenju te manjine za točno označene političke ciljeve. Ne čudi što su u Splitu u ime ove medicinske manjine nastupali politički provokatori iz raznih sredina, te su komunističkim parolama, staljinskim i partizanskim pjesmama javno iskazali svoj politički i ideološki program.

Š. Lučin bori se za one protiv kojih se borio za komunizma

U tumačenju ove parade kao komunističke i orjunaške provokacije najiskreniji je bio jedan od vođa SDP-a, Šime Lučin. Taj je prekaljeni komunist i marksist homoseksualce, pederaste i lezbijke javno, pred tv-kamerama proglasio normalnim dijelom populacije, a većinu hrvatskoga naroda nenormalnima, dakle, ljudima koji imaju psihičke probleme. Mi koji duže pamtimo, dobro znademo kako se komunistička manjina odnosila prema katoličkoj većini hrvatskoga društva. Lučin stoga nije trebao ni kazati kako njegova misao kreće put represije, zatvora i logora. Medicinska manjina, očito, služi kao paravan za uništavanje demokratskih stečevina u našem narodu, postignutih na parlamentarnim izborima 1990. godine. Lučina bi trebalo upitati, kako to da za vrijeme Tita pederasti nisu održavali ovakve skupove, odnosno zašto on nije tada kao mladi komunista djelovao u korist ove manjine? Zašto ono protiv čega je bio do 1990. afirmira nakon 1990.?

Sami homoseksualci, pederasti i lezbijske dali su otvoreno i bez uvijanja do znanja kako su oni nakon današnje političke manifestacije pobjednici. Nad kim? Naravno, kako Lučin reče, nad većinom (hrvatskoga naroda) «koja ima problema sama sa sobom», dok su pederasti bili precizniji, nad Crkvom. Tu smo! S jedne strane nalazi se medicinska manjina kao paravan za ideološku borbu, a s druge antihrvatske i antikatoličke političke snage. To su mnogi građani shvatili i tome se javno suprotstavili. Tu je uzrok sukoba, a ne u seksualnoj orijentaciji. Dakako, pogriješili su građani koji su se dali iznervirati i isprovocirati, ne shvaćajući kako pred sobom imaju opasnog političkog neprijatelja koji računa s njihovim gnjevom. Takvu je kolonu trebalo s prezirom ignorirati, po židovskome običaju pljunuti i okrenuti se, pa neka galame, pare se, plaze jedni po drugima i drže mitinge Vesni Pusić, Šimi Lučinu i partijsko-orjunaškoj kompaniji.

Govor mržnje koji ne smeta V. Pusić

Jedan od vodećih pederastičkih likova dao si je slobodu i javno vrijeđao saborsku zastupnicu Marijanu Petir zbog toga što nije na njihovoj strani. Svoj govor ispunjen mržnjom izrekao je pred saborskom zastupnicom Vesnom Pusić kojoj su lezbijke, homoseksualci i pederasti dodijelili nekakvo odličje. Mučno je bilo slušati kako muškarac, ili već što je, iz medicinske manjine, vrijeđa uglednu članicu HSS-a, ali još tužnije gledati kako jedna saborska zastupnica i k tome (valjda) žena, liderica HNS-a, dopušta da u njezinoj nazočnosti ova spodoba vrijeđa njezinu kolegicu i k tome ženu. Gdje je tu ženska solidarnost o kojoj današnji orjunaši vole govoriti? Zar se tako ponaša sveučilišna profesorica i hrvatska političarka?

Policija uhićivala i one koji su se „činili sumnjivima“

Slijedeće činjenice vezane uz politički miting medicinske manjine užasavajuće su i svaki se slobodoljubivi čovjek mora zapitati: kuda to vodi? Naime, predstavnik MUP-a, Borovec, javno je, bez straha, a kamoli stida, kazao kako su policajci hapsili ljude koji su im se činili sumnjivima da ne vole homoseksualce. U Splitu su čak i prije parade hapsili ljude po istom kriteriju. Na desetine njih! Tako je bilo prije 1990. Kada se održavao nekakav partijski skup, ili je dolazio Tito, ljude su hapsili po istom obrascu, zato što su mislili da bi oni mogli biti opasnost. Zar hrvatski narod plaća svoju policiju za ovakav postupak? Zar se ljude smije hapsiti na osnovu njihovoga izgleda, pogleda, odnosno smije li neki tamo policajac uhapsiti nekoga građanina samo zato što se njemu čini da taj čovjek razmišlja na način koji se policajcu, odnosno njegovim šefovima ne sviđa! Zašto nisu zabranili građanima izlazak na ulice kojima se kreću provokatori? Pri tome su angažirali ogroman broj teško naoružanih policajaca. Ružna, tužna i skupa scena. Tko će platiti njihov rad? Naravno, ne pederasti, već ti isti građani koje treba rušiti na tlo, gaziti, batinati, hapsiti, privoditi, zatvarati, ponižavati i proglašavati nenormalnima! Više desetaka tisuća građana Splita javno se naziva zločincima i kriminalcima samo zato što su odbili pljeskati homoseksualnoj šačici provokatora. Strašno, pa čak su i zviždali i dobacivali!? Ne opravdavam one koji su bacali kamenje. Da ne bude zabune. Dakle, zaziva se logor u koji treba takve ljude strpati, ako su doista kriminalci. Novine koje tako pišu javno provode antihrvatsku politiku. Dakle, tu nije riječ o ljudskim pravima! Tu se čini političko nasilje, a ljudska prava služe kao paravan. Ljudska prava medicinske manjine nisu ugrožena, jer su zakonski zaštićeni iznad onoga što je racionalno.

Kao član Konstituante 1990.-1992. ja sam jedan od ljudi koji su stvarali ovu Državu i zbog toga imam pravo upozoriti Vladu i Predsjednika da su obvezatni poštivati zakone ove zemlje i skrbiti se o ukupnim nacionalnim interesima. Ovakve političke skupove koji se kriju iza tobožnjih ljudskih prava, a pravi im je cilj teško provociranje građana, nije trebalo dopustiti, ili ako je to već tražila EU, tada ih se moglo uputiti u neku veću dvoranu. Zbog čega nisu mogli održati svoj zbor u dvorani «Arena»? Tamo stane desetak tisuća ljudi. U krajnjem slučaju, Predsjednik RH mogao im je na raspolaganje staviti oduzeto imanje pokojne barunice Vere Nikolić Podrinske na kojem je Titu podignuta vila. To je vrlo lijep i velik prostor, ugodan i zaštićen vojskom. Tko će odgovoriti? Predsjednik i Vlada ne smiju koristiti policijske snage u političkome životu. To je vrlo opasno.

Pederasti su i do sada živjeli normalno i nisu im trebali policijski kordoni. Oni imaju na raspolaganju stotinu drugih mogućnosti da na uljudan, pristojan i tolerantan način iskažu svoju ljudskost, plemenitost, svoje dobre želje, rodoljublje, itd., ako sve to posjeduju. Naš narod znade poštivati različitosti, stoga pederasti, ako im je stalo do mira u kući, do dobrobiti RH, moraju poštivati dom u kome žive, njegove tradicije, običaje, kulturu i vjeru. Govor o privatnim seksualnim stvarima smatra se kod većine Hrvata nečim nepristojnim. Svoj hendikep ne treba stavljati na razglas. Treba zbog opće dobrobiti i budućnosti ovoga naroda koji izumire, zapamtimo - izumire, javno kazati kako pederasti ne mogu postati vladajuća kasta u ovoj zemlji, jer nisu za produžetak ljudske vrste! Lezbijke, pederasti i homoseksualci imaju pravo na svoj privatni život, na izbor između dobra i zla, između morala i nemorala, ali nemaju pravo silom nametati svoju seksualnu izokrenutost normalnim ljudima. Ne može se izjednačiti naravno seksualno opredjeljenje s nenaravnim. Ne mogu pederasti zbog svoga hendikepa zabraniti uporabu riječi otac i majka, muž i žena, naravni brak… Ne mogu sa svojim promičbenim materijalom ulaziti u škole i vrbovati djecu, ne mogu svoje ideološke aksiome širiti putem javnih medija. Ako to žele, onda ulaze u sferu politike, a ako je tako, tada moraju biti spremni na političko sučeljavanje. Njih se kao političko-medicinsku skupinu ne može policijskim kordonima i policijskom represijom podržavati i poticati da maltretiraju većinu pučanstva. To je nakazno lice demokracije! Lezbijke, pederasti i homoseksualci nemaju pravo vrijeđati Crkvu i vjernike, te političare i javne radnike koji se bore za bračne odnose, za normalnu obitelj, za zaštitu života, za opstanak ljudske vrste.

Ne bi li svaka manjina trebala štovati način života većine?

Pederasti su via facti protiv opstanka ljudske vrste. Takav njihov stav ne može biti normalan. On je protunaravan! A ako nije normalan zbog čega mora biti javan, slavljen na ulicama kao nešto lijepo, poželjno i dobro? Zašto pederasti ne organiziraju davanje krvi, davanje organa za transplantaciju, skupljanje novaca za sirotinju, pomaganje ljudima u nevolji, skrb o starima i nemoćnima, uređivanje grada, čišćenje okoliša, zbog čega ne prednjače u činjenju dobrih djela kako bi stekli uvažavanje okoline? Kako će steći poštovanje ako se javno natežu, ako muškarci odijevaju žensku odjeću, pa čak skidaju gaće, ističu nepristojno seksualnu orijentaciju, forsiraju porno-scene, etc. Pa valjda i oni razumiju riječi kao što su pristojnost, nepristojnost, vulgarnost i odurnost. Zar se homoseksualna orijentacija ne može iskazati na častan i human način? Konačno, kako im nije nelagodno nešto što je intimno, pokazivati ljudima kojih se to ne tiče? Dobro se sjećam pokojnoga kolege književnika Saše Vereša. Bio je fin čovjek i gospodin. Nikoga nije opterećivao svojim hendikepom. I nitko ga nije uznemirivao. Konačno: promatrajući ovaj ružan scenarij, moramo zaključiti kako je medicinska manjina zloporabljena u političke svrhe. Država ih doista treba zaštiti ukoliko bi bili ugroženi. Nisam za mržnju i nasilje, ali niti za provociranje. No, ljudska prava ove manjine nisu ugrožena. Što više ta se je manjina dala upregnuti u političke taljige i postati tanad za prljavu političku pucnjavu. Pretvorili su se stoga u remetilački faktor.

Njihova „pobjeda“ početak je uvođenja ideološkog jednoumlja

Prava lezbijki i homoseksualaca imaju privatan karakter. Onaj tko im savjetuje da javno nastupaju kako bi vrijeđali vjeru, moral, tradicije, kulturu, obitelji i pristojnost ovoga naroda, ne čini im dobro. Toliko policije na ulicama Zagreba i Splita, toliko uhapšenih ljudi samo zbog toga što se nekome čini da ne vole ovu manjinu, znak su da politička elita koristi policijske snage u političkim sučeljavanjima. Oni iz EU koji su našu Vladu nagnali na ovakav nenormalan postupak, doista mi se ne sviđaju. Najmanje mi se sviđa veleposlanica zemlje čiji su vojnici (i zbog pederastije) sukrivci za genocid u Srebrenici, a koja nas poučava. Ma gle ti diplomatkinje! Gdje joj je pristojnost? Gdje diplomatski bon-ton? Nema ga. Ona je pravi odraz tamošnjih političara. Zar su to moral i uljudba koji bi nam trebali služiti kao uzor? U glavnome gradu Nizozemske zbog ovakve nenaravne politike danas skoro da i nema domicilnoga pučanstva. Pobjeda pederasta u Zagrebu početak je ukidanja demokratskih sloboda i uvođenja ideološkoga jednoumlja. Ta je pobjeda prilog svečanom obilježavanju 20. obljetnice stvaranja suverene RH. Ako su poraženi svi ostali, dakle ogromna većina ovoga naroda, tko će onda slaviti ovu obljetnicu? I za koga organizirati proslavu? Za poražene Hrvate nema ju smisla organizirati, jer poraženima ostaje rimska uzrečica: vae victis – jao pobijeđenima! Pobjeda onih koji ne žele produžetak ljudske vrste, može biti jedino pobjeda Tame nad Svjetlom. Ako je tako, tada pobjednicima treba kazati kako je njihova pobjeda privremena, jer nemojmo zaboraviti da je s nama «Stijena koju ni vrata paklenska neće razoriti». I Kumranske svitke treba pročitati.

Đuro Vidmarović