Hrvatski disident i njegova (s)udbaška „dektiva"

Poznati hrvatski političar, bivši politički logoraš u Titovim kazamatima i bivši elokventni zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, dr. Anto Kovačević, najavio je knjigu memoarskoga karaktera u koautorstvu s udbašem koji ga je nekada pratio kao političkoga disidenta. O tome je 5. rujna 2010. razgovarao na prvome programu HTV s novinarkom koja ga je pozvala na razgovor o toj zanimljivoj temi, pri čemu nije prema sugovorniku uspijevala zatomiti netrpeljivost.

Primjer političke pragmatike. Obojica su oprostili, samo tko kome?

Ukoliko do objavljivanja ove knjige doista dođe biti će to u nas prvi slučaj takve vrste. Naime, bivši Udbaši, odnosno svi bivši pripadnici brojnih službi jugoslavenske obavještajne zajednice, kako vojne, tako i civilne, nakon pada komunizma i nestanka SFRJ prešli su u različite oblike ilegale. Dio ih se stavio na raspolaganje Republici Hrvatskoj i ušao u njezin obavještajni i sigurnosni aparat, čak sudjelovao u Domovinskome ratu, dio se stavio na raspolaganje, po profesionalnoj liniji, obavještajnim agencijama drugih država, nastavljajući život nezamijećenih građana u raznim strukama, a dio njih bio je u službi agresora tijekom Domovinskoga rata. Riječ ide o profesionalcima. Javnost o tome nagađa, premda bi bilo važno znati što više o tim okrutnim ljudima koji su bez imalo sućuti uništavali živote, karijere i egzistenciju tisućama nevinih ljudi i njihovih obitelji. Teško je pretpostaviti da su nakon raspada SFRJ promijenili ćud, postali normalni, sućutni, bogobojazni i mirni hrvatski građani. Bilo bi korisno saznati koliko ih se uhljebilo npr. u američkom, ruskom, njemačkom, britanskom, srpskom ili izraelskom obavještajnome aparatu, odnosno koje zadatke sada ondje obavljaju? Svi su oni, uglavnom, nastavili živjeti u Hrvatskoj, a zahvaljujući državnome vodstvu i udbaškoj profesionalnoj solidarnosti, nije im pala vlas s glave. Osim skupini Labrador. Na temelju snažnih indikacija neki novinari i ljudi iz javnoga života prosuđuju i pišu kako su se bivši Udbaši u Republici Hrvatskoj vrlo uspješno uključili u sve pore društvenoga, političkoga i gospodarskog života zemlje. Da su u sredstvima javnoga priopćavanja stekli prevlast već znadu i vrapci na grani. Kovačevićeva «sjena» pripada onom dijelu Udbaša u kojima je proradila nacionalna hrvatska svijest. No, što je karakteristično, i on se uhljebio u mass-mediju, kao vlasnik jednoga lokalnoga krugovala.

Na Internet portalu «Javno.ba (http://www.javno.ba) objavljen je članak «Novinari udbaši». Na ovome popisu nađoše se i «dektive» iz «Lijepe naše». I nikome ništa. Kaj nam pak moreju...! A opet, vrag bi ga znao: u tim današnjim obračunima moguća su i podmetanja. Stoga sve to treba uzeti cum grano salis, sve dok na svjetlo dana ne izađu povijesni dokumenti. Evo tih slavnih imena, uz ispriku ukoliko je nekome učinjena nepravda. Ako takav postoji trebao je već do sada javno reagirati i argumentirano odagnati od sebe svaku sumnju.

Inoslav Bešker – „Olivier", Centar Zagreb, vjerske zajednice

Ante Lentić -"Jakov" i "Živko", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika

Obrad Kosovac

Mirjana Rakić - "Lora", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika

Zvonko Varošanec - "Pan", centar Zagreb, unutarnja problematika

Ante Kesić - "Pajo", centar Zagreb, unutarnja problematika

Žarko Modrić - sportski trener i novinar, "Bole", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika.

Mario Profaca - "Sokrat", centar Zagreb, hrvatski nacionalizam i kontraobavještajna problematika

Zvonko Zmazek - "Orao", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika

Željko Brichta - "Javor", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika

Petar Brečić - "Ivo" , centar Zagreb, unutarnja problematika

Dražen Delać- "Mladen", centar Zagreb, unutarnja problematika

Drago Šubić - "Volonter", centar Zagreb, unutarnja problematika

Mladen Pleše - centar Zagreb

Tomislav Jakić - "Jantar", centar Zagreb, unutarnja i kontraobavještajna problematika

Dubravko Grakalić - "Lenon", centar Zagreb, unutarnja problematika

Vladimir Funić - "Sportaš", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika

Josip Marotti - "Ares", centar Zagreb, unutarnja problematika

Ljerka Njerš

Miroslav Većenaj - "Željko", centar Zagreb

Dalibor dr. Brozović - "Forum", centar Split, unutarnja problematika

Branko dr Bošnjak - "Vrtlar" i "Parker", centar Zagreb, unutarnja problematika

Josip Ivičević Bakulić - "Zona", centar Zagreb, unutarnja problematika

Goran Beus - "Odisej", centar Split i zagreb

Dr. Mladen Zvonarević - "Denis" i njegova supruga "Avican"

Borka dr. Božić - "Bobo", centar Sisak, unutarnja problematika

Branimir Podhratski - "Kant", centar Zagreb, unutarnja problematika

Josip Malić - "Pedagog", direktor Školske knjige, centar Zagreb

Dubravko Kuštrak -"Elektron", centar Zagreb, unutarnja problematika

Ante dr Franić - "Tin", "Dizdar", centar Split, unutarnja problematika

Ivan dr Cesar -"Branko", centar Zagreb, unutarnja i vanjska problematika

Ivan Vekić - "Srećko", centar Osijek unutarnja problematika, (bivši ministar UP)

Zlatko Kramarić - "Tom" centar Osijek, unutarnja problematika

Hidajet Bišćević - "Luks", centar Zagreb, kontraobavještajna problematika

Srđan Vrcan - "Časlav", centar Split, unutarnja problematika

Dragutin Lipert - unutarnja problematika

Ivica Maštruko - "Katolik", imao vaše pseudonima, centar Split, unutarnja problematika,

Đuro Miladin -" Vlaho", centar Zagreb, unutarnja problematika

Vladimir Ivković - "Nestor", centar Zagreb, unutarnja problematika (odvjetnik)

Nikola Vučetić - "Bodul", centar Zagreb, (odvjetnik)

Ivan Vukić - "Grgur", centar Rijeka, unutarnja problematika

Berislav Jandrić - "Faruk", centar Zagreb, unutarnja, problematika

Ivo Gugić - sjedište službe, ubijeni biskup iz Kotora

Šefko OmerbaŠić - centar Zagreb

Mustafa Cerić - "Vezir", centar Zagreb, unutarnja problematika

Petar Olujić - "Aco", svećenik SPC, centar Sisak

Luka Vincetić - "Vinko", svećenik RKC,centar Osijek

Vergilijo Bilić - "Zmorac", centar Split

Vladimir Švenda - "Adam", svećenik RKC, centar Bjelovar

Josip Rački - "Stolar", svećenik RKC,centar Osijek

Stjepan Karalić - "Štef', svećenik RKC, centar Osijek

Ivan Dotur - "Cezar", svećenik RKC, centar Split

Tomislav Tenšek - "Morlak", svećenik RKC, centar Zagreb

Mirko Bingula - "Miloš", centar Osijek, RKC,

Mile Perenčević - "Lađa", svećenik SPC, centar Karlovac

Dušan Kulundžić - "Rodo", svećenik SPC, centar Osijek

Marinko Zadro - "Ero", centar Zagreb, RKC,

Branko Belec - "Denis", centar Bjelovar, RKC

Josip Fruk - "Grenadir",centar Zagreb, RKC,

Mirko Kemiveš ~ "Mario", svećenik RKC, centar Varaždin

Teodor Katić - "Nikola", centar Osijek, SPC

Aleksa Kuđeljić - "Jovan", centar Osijek, SPC

Ivan Keđo - "Ciko", centar Split, unutarnja problematika

Krunoslav Šuto - "Luj", centar Zagreb, unutarnja problematika

Lovrenko Aljinović - "Jozo", centar Split, unutarnja problematika

Nedjeljko Mađarac - "Denis", centar Osijek, unutarnja problematika

Slavko Borojević - "Vuk", centar Osijek, unutarnja problematika

Branka Majstorović-Blažević - "Vuka", centar Osijek, unutarnja problematika

Špika - "Lord", centar Osijek, kontraobavještajna problematika (bivši dir. IPK)

Pavo Božićević - "Slavonac", centar Osijek, unutarnja problematika

Zef Daka - "Davor", centar Zagreb, unutarnja problematika

Veap Kurtiši - "Kiš", centar Zagreb, unutarnja problematika

Jovica Balać - "Zrmanja", centar Split, unutarnja problematika

Nikola Krišto - "Bokser", centar Zagreb

Zlatko Lagumdžija - "Mostarac", centar Osijek, KP dom

Đuro Balataj - "Vule", centar Zagreb, KP dom

Frano Marunica - "Dover", centar Zagreb, sve problematike

Vinko Gadža - "Graničar", centar Split, unutarnja problematika

Martin Matica - "Tin", centar Zagreb, unutarnja i kontraob. problematika

Mile Alilović - "Ero", centar Split, kontraob. problematika

Ivo Rudenjak - "Adria", centar Split, kontraob. problematika

Milo Đivanović - "Jagel", centar Rijeka, kontraob. problematika

Mihajlo Karadžić - "Filozof", centar Zagreb, preventivni rad (carinik)

Branko Mraović - "Viktorija", centar Zagreb, unutarnja problematika

Ivan Očak - "Knjaz", centar Zagreb, kontraob. problematika

Višnja Karlovčan - "Vasja", centar Zagreb, kontraob. problematika

Josip Krušec - "Dino", centar Zagreb, kontraob. problematika

Dr. Žarko Dolinar - centar Zagreb, emigracija (Švic.)

Ivan Cerovac - "Putnik", centar Zagreb, emigracija (prekid krajem 80-tih) (Nj)

Boris Lukšić - "Dejan", centar Split, emigracija (Nj)

Zvonko Butković "Crni", centar Osijek, emigracija (Nj)

Ivo Šimunović - "Oskar", II odjel, emigracija (Nj)

Antun Krpeljević - "Vladimir", centar Split, emigracija (F)

Mato Hajduk - "Kemo", centar Zagreb, emigracija (Nj)

Dinko Jukić - "Širme", centar Split, emigracija (F)

Ivan Jukić - "Đorđe", centar Split, emigracija, (F)

Ivan Erceg - "Andro", centar Split, emigracija (Nj)

Neven Baričević - "Marko", centar Split, emigracija, (F)

Dinko Galić - " Budo", centar Split, emigracija (Šved.)

Zdravko Majer - "Borac", centar Osijek, emigracija (Austral.)

Željko Majer - "Crveni", centar Osijek, emigracija (Nj)

Željko Duvnjak - "Žak", centar Osijek, emigracija (Švic.) -

Dragomir Brzović - "Šuica", centar Zagreb,emigracija

Ante Lubina - "Joško", centar Split, emigracija (USA)

Vladimir Cerovečki - "Bojan", centar Zagreb, emigracija

Rudolf Kranjec - "Primo", centar Zagreb, emigracija (Nj)

Vladimir Mikac - "Neno", centar Bjelovar, emigracija

Petar Dabelić - "Meki", centar Zagreb, emigracija

Ante Kovač - "Ivan", centar Split, emigracija (Austral.)

Zlatko Bojić - "Poksa", centar Osijek, emigracija (Nj)

Katica Krišto - "Anita", centar Osijek, emigracija

Branko Sklepić - "Jerko", centar Zagreb, emigracija

Ljerka Kruhek - "Zelinka", centar Zagreb, emigracija

Pero Marjanović - "Laufer", centar Osijek, emigracija

Dušanka Lijić - centar Osijek, emigracija (F)

Anđa Lazić - "Dinarka",centar Split, čet. emigracija

Ivo Jolić - centar Zagreb, emigracija (USA)

Jere Panđić - "Stric", centar Split, emigraacija (Nj)

Jure Žižić - "Miloš", centar Split, emigracija (F)

Krunoslav Prates - "Stiv", II odjel, emigracija, (Nj)

Jure Knezović - "Majk", centar Zagreb,emigracija (Nj)

Ivica Čemerić - centar Zagreb, emigracija (Nj), suradnja prekinuta zgog izdaje njemačkoj službi

Ivica Kolonić- "Kec", centar Bjelovar, emigracija (nj), suradnja prekinuta zbog izdaje njemačkoj službi

Mato Šarčević - centar Rijeka, emigracija, (Nj), suradnja prekinuta radi izdaje njemačkoj službi

Milan Buškain-Gagarin - "Knez", centar Split, emigracija (NJ), prekinuto radi izdaje njemačkoj službi

Ivo Čudina - "Crni", centar Zagreb, emigracija (Nj),

Miroslav Škrinjarić - "Pjesnik", centar Zagreb, emigracija (Nj)

Stjepan Mesek - "Dubravko", centar Zagreb, emigracija (Nj)

Ivan Buljan - "Iko", centar Split, emigracija

Mato Andrić - "Mali", centar Osijek, emigracija (Nj)

Marko Markovac - "Stribor", centar Osijek, emigracija (Šved)

Branko Zovko - "Spačva", centar Osijek, emigracija

Jozef Miler - "Hamilton", centar Osijek, emigracija (NJ)

Stanislav Milošić Geza -"Pisac" centar Osijek, emigracija (NJ) umro

Žaja (rođaci) - Gamischpartenkirchen (Nj), jedan na vezi službe u Hrvatskoj, jedan kao konobar radio u Kelnu i bio dobar s Ledićem - na vezi Srpskoj službi

Jurić - centar Zagreb, emigracija (Nj), raniji vlasnik bistroa "Kivi"

Jasmina Kalinić - "Doxa", centar Zagreb

Slobodan Delić - "Ujak", centar Osijek, čet. emigracija (USA)

Problem su oni bivši udbaši koji nisu prihvatili Republiku Hrvatsku kao svoju Domovinu, već djeluju u korist njezine štete. Nije problem građanski miran život tih ljudi, već je problem u njihovome razmještaju i protudržavnome djelovanju s neojugoslavenskih, neokomunističkih i protuhrvatskih polazišta. Ako ih netko pokušava raskrinkati, napadaju ga kao bijesni psi. Kao primjer neka posluži povjesničar-amater Bože Vukušić. Nakon što je u «Hrvatskome listu» dirnuo u ovo osinje gnijezdo nastupio je žestoki napad u «Jutarnjem listu», od 16. svibnja 2010. godine. Nisam fatalist, ali se bojime da toga mladog čovjeka ne čeka metak kojega hrvatska policija neće moći pronaći.

Šteta koju bivši udbaši čine ukazuje na njihovu dobru organiziranost, iskustvo i beskrupuloznost. Tu beskrupuloznost osjetili su na svojim leđima svi politički protivnici Titove Jugoslavije. Bili su diskriminirani na stotinu načina, ne samo oni već i njihove obitelji. Jedna od njihovih žrtava bio je i dr. Anto Kovačević. A slično njemu prošlo je oko 150. 000 ljudi što je ogroman broj obzirom na cjelokupnu populaciju Hrvatske.

Vijest o knjizi sjećanja koju će zajedno napisati žrtva i njegov (s)udbaš izazvala je pozornost javnosti. U partijskome biltenu koji se zove «Slobodna Dalmacija» objavljen je 5. rujna 2010. članak pod naslovom: «Bivši jugoslavenski špijun: Moji kolege udbaši i danas drmaju Hrvatskom» i podnaslovom: Željko Kekić pomirio se s progonjenom žrtvom Antom Kovačevićem.

Kako je riječ o važnoj obavijesti želio bih na nju upozoriti čitatelje Internet portala HKV-a, kako bi ju mogli pohraniti u banku podataka. Stoga navodim važnije ulomke iz navedenoga članka:

«Na obradi Ante Kovačevića radilo je stotinjak ljudi, od mnogih anonimnih doušnika koji su s njim sjedili za stolom, a među kojima je bilo i njegovih rođaka i prijatelja zaduženih za to da ga 'drukaju' operativcima Udbe, pa sve do operativaca koji su se bavili tajnom kontrolom njegove pošte, prisluškivanjem telefonskih poziva i mojeg odjela koji se bavio tajnim praćenjem", gotovo u jednom dahu prepričao nam je špijunsku metodologiju praćenja bivšeg saborskog zastupnika i političara Ante Kovačevića 80-ih godina prošlog stoljeća, bivši agent Udbe Željko Kekić.

Ovaj Dugorešanin, vlasnik Radio Mrežnice, prošlost je ostavio iza sebe, ali je prije dvije godine Kovačeviću odlučio priznati na koji ga je način pratio kao agent Udbe, da bi danas s nekada eksponiranim političarom Kovačevićem radio na pripremi knjige "Čovjek i njegova sjena". Kako je došlo do suradnje nekada eksponiranog političara koji je 80-ih godina desetak godina proveo u jugoslavenskim kazamatima samo zato što je "hrvatski mislio, osjećao i govorio" i bivšeg udbaša, prepričava nam Anto Kovačević. Gostujući prije dvije godine na Radio Mrežnici, Kovačeviću je prišao vlasnik radija i predstavio mu se kao nekadašnji pripadnik Udbe, koji ga je 30 godina pratio u stopu i zna sve o njemu.

(...)

− Prišao mi je i rekao: "Ja sam Željko Kekić, zvani Pauk, udbaš koji vas je godinama pratio." U razgovoru su se zadržali satima, a spontano se rodila i ideja da o svemu napišu knjigu za koju već sada Kovačević kaže da će biti bestseler. − Kad je započeo priču, bilo je to poput najuzbudljivijeg Hitchcockova filma. Nisam mogao vjerovati koliko je Udba bila angažirana na mojem slučaju od Bosne, preko Hrvatske i Slovenije do Beča, gdje sam studirao! − kaže Kovačević. Ističe kako knjigom želi oteti zaboravu sve žrtve komunizma, naročito više od 150 tisuća hrvatskih robijaša. Kao drugi motiv za pisanje knjige navodi svehrvatsku pomirbu.

(...)

− Apsurdno je da danas Njemačka provodi lustraciju i sudi za zločine nad Hrvatima, a da to Hrvatska ne čini. Mi to moramo radi istine − napominje Kovačević. I njegov "čovjek iz sjene" Željko Kekić smatra da je Hrvatska još davno trebala napraviti lustraciju. − Trebalo je još davno to učiniti, odijeliti dobro od zla. Danas u našem sustavu imate priličan broj bivših agenata, ali i hrpu špijuna koji su dobrovoljno radili kao suradnici Udbe i koji nisu nigdje evidentirani pod svojim pravim imenom, nego pod pseudonimom.

Danas oni obnašaju dužnosti od načelnika općina, gradskih vijećnika, pa sve do zastupnika u Saboru i direktora javnih tvrtki. Oni i danas "drmaju" sustavom jer su, u odnosu na "obične" političare koji dolaze iz naroda, u povlaštenijoj poziciji zbog informacija kojima barataju − napominje Kekić. Početkom 90-ih godina Kekić, kako i sam priznaje, doživljava potpuno otrježnjenje. U osnivanju hrvatskih stranaka, kretanju Hrvatske ka samostalnosti, uvidio je da "hrvatski korpus ide nekim svojim putem", da Jugoslavija propada i da ono što Udba štiti više ne vrijedi ništa, te da je samo pitanje dana kad će doći do novog poretka, nove države. Tada je počeo ilegalno raditi za hrvatsku stranu i, kao profesionalac, potpuno se stavio na raspolaganje. Bio je dragovoljac Domovinskoga rata, načelnik SIS-a u 137. brigadi, djelatnik SZUP-a te UNS-a. Završetkom rata, 1995. godine, povlači se iz sustava, iz kojega je otišao bez otpremnine i mirovine».

U navedenome članku dr. Kovačević iznosi ideju oprosta. Tu je ideju još 1990. obznanio politički logoraš, dr. Hrvoje Šošić riječima: «Svojim smo progoniteljima oprostili». Smatrao sam kako je riječ o naivnosti, pa čak i ponižavanju pravde, ali tada je bilo vrijeme politike pomirbe i stoga sam prihvatio njegov stav. Kao član Komisije za pomilovanja Predsjednika republike, posjetio sam 1990. logor Stara Gradiška i zatvor u Lepoglavi i uvjerio se vlastitim očima u kakvim su uvjetima živjeli politički osuđenici i kako se s njima postupalo. Za onakvu bestijalnost nema oprosta. To je bio zločin protiv čovječnosti, a svaki zločin zaslužuje pravni tretman. Ako tako nije, tada zločin ostaje nekažnjen. Praštanje je jedno, a zadovoljavanje pravde drugo. Vrijeme je nakon 2000. godine pokazalo da je ova plemenita kršćanska ideja hrvatskih državotvornih logoraša doista bila naivnost, već zbog činjenice što ju druga strana nije prihvatila. Oni, odnosno udbaši, jugoslavenski sudci, tužitelji, novinari i političari kojima su Šošić, Perica, Veselice, Kovačević, Budiša, Sulimanac i ostali uznici, oprostili, nakon što je predsjednik Tuđman umro, a HDZ izgubio izbore, na taj su oprost pljunuli. Njima nikakvoga oprosta nije trebalo, jer su još za vrijeme predsjednika Tuđmana zauzeli pozicije s kojih ponovno mogu zagorčavati život navedenim ljudima. Kako kažu u Rusiji: konvojer je ostao konvojer, a zek je ostao zek. Unatoč gorkome iskustvu, a ono je gorko jer je najbolje godine svoje mladosti robijao u kazamatu smrti u Staroj Gradiški,

Anto Kovačević i danas prašta. A riječ je doktoru filozofijskih znanosti koji je, premda stranac, doktorat stekao na Univerzitetu u Beču, a ne u Banjoj Luci, Prijedoru, Prištini ili Nišu, kao mnogi tadašnji i sadašnji budžovani i gavani. Nije mnogo postigao kao političar u neovisnoj Hrvatskoj. Na žalost, za politiku nije imao dara. Ušao je u Sabor i u njemu nastupao kao samostalan strijelac, hrvatski državotvorno, iskreno i literarno. Postigao je to da su ga ismijavali i lijevi i desni. Toliko su ga u vrijeme obnašanja mandata saborskoga zastupnika javno prozivali, pljuvali, omalovažavali i vrijeđali mu ljudsko dostojanstvo na najprljaviji način, da je to što i dalje inzistira na oprostu doista neki oblik utopije.

Dok je bivši udbaš Kekić je za lustraciju, dotle naš progonjeni Anto pjeva o oprostu! Još mu samo fali šargija. Navodim Kovačevićeve riječi:

− «Mi se danas možemo pomiriti samo preko istine. Želja mi je da oni koji su proganjali i zatvarali Hrvate, da oni koji Hrvatsku nisu htjeli, a takvih je i danas mnogo, iskreno priznaju i pomognu u razotkrivanju komunističkih zločina, da se ispovijede, priznaju i pokaju. Samo tako ćemo moći dalje» − kaže Kovačević.

Ma kako ne: jedva čekaju pred ispovjedaonicom!

Ante produžuje: «Apsurdno je da Hrvatska ni nakon 20 godina od osamostaljenja nema političke volje suočiti se s istinom i osuditi komunističke zločine, te kako je žalosno da oni koji Hrvatsku nikada nisu htjeli nose njezine gospodarske, ekonomske i političke okvire».

Kada izgovara pojam «Hrvatska» ne zna se na koga misli. Riječ je o hrvatskoj političkoj eliti. Ona je ta koja «nema političke volje suočiti se s istinom i osuditi komunističke zločine», a kako samo i on i ja pripadali jedno vrijeme toj eliti, snosimo dio odgovornosti.

− «Udbašu Kekiću, priča dr. Kovačević - ali i svim ostalima oprostio sam radi ideje hrvatske države. No, hrabar Kekićev čin na žalost je rijetkost. Hrvatska je pogriješila što nije provela lustraciju, zbog čega i danas bivši suradnici Udbe obnašaju visoke političke dužnosti».

Na Internet portalu HKV-a objavio je Željko Tomašević 1. srpnja 2010. instruktivan prilog pod naslovom: «Hrvatske se vlasti rugaju brojnim međunarodnim rezolucijama o komunističkim zločinima» i podnaslovom: «Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava počinjena od strane totalitarnih komunističkih režima». Ovaj tekst objašnjava razloge nenormalnoga odnosa prema egzekutorima bivšega policijskog ustroja u RH. Autor je naveo najvažnije međunarodne dokumente o ovoj materiji. To su:

„Opća deklaracija o pravima čovjeka UN-a" - usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948. godine:

Članak 2. „Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez ikakve razlike glede rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja";

Članak 5. „Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni";

Članak 6. „Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu";

Članak 7. „Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije":

Članak 10. „Svatko ima potpuno isto pravo na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda";

Članak 11. „Svatko optužen za kazneno djelo ima pravo da ga se smatra nevinim dok se njegova krivnja zakonski ne utvrdi u javnom postupku u kojemu su mu pružena sva jamstva za obranu";

Skupština Vijeća Europe „Potreba za međunarodnom osudom zločina

totalitarnih komunističkih režima", rezolucija 1481 (2006.):

Članak 5. „Nakon pada totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi, nije u svim slučajevima uslijedila međunarodna istraga njihovih zločina. Štoviše, međunarodna zajednica nije sudila počiniteljima tih zločina, kao što je učinila s užasnim zločinima nacional-socijalizma (nacizma)";

Članak 6. „Zbog toga je svijest javnosti o zločinima totalitarnih komunističkih režima jako slaba. Komunističke stranke su legalne i aktivne u nekim zemljama";

Članak 8. „Štoviše, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju suosjećanje, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji";

Članak 12. „Zbog toga, Parlamentarna skupština odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava počinjena od strane totalitarnih komunističkih režima te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina";

Članak 13. „Nadalje, ona poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude".

„Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu" prihvaćena 30. ožujka 2009., nadnevka 2. travnja 2009., u Europskom parlamentu:

Članak 1. Izražava poštovanje svim žrtvama totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi.

Članak 3. Naglašava važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja.

Članak 14. Poziva na jačanje postojećih relevantnih financijskih instrumenata s ciljem pružanja podrške za profesionalno povijesno istraživanje o pitanjima gore navedenim.

Članak 15. Poziva na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću.

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. - 1990. godine prihvaćena na sjednici Sabora RH 30. lipnja 2006.:

Članak 9. „Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnoj razini nekih država članica Vijeća Europe, kao i osude zločina totalitarnog komunizma koje sadrži Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima), obvezuje i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu".

Sve dok se ne zadovolji pravda, sve dok zločinci koji su zločine činili u ime komunističke ideologije, a ti se zločini protežu od 1945. do 1990., ne budu pravno i moralno kažnjeni, hrvatsko će društvo biti unutar sebe raslojeno, frustrirano i nezadovoljno, a Hrvatska će biti država privilegiranih komunista i udbaša, s jedne strane, i njihovih obespravljenih žrtava, s druge strane. Pokojni je kardinal Kuharić više puta upozoravao kako mir mora biti djelo pravde.

Đuro Vidmarović