Prikaz zbirke pjesama „Semper magis – uvijek više“

Nakon smrti velike književnice Anke Petričević (Lovreć, 2. siječnja 1930. – Split, 23. srpnja 2023.), poznate pod redovničkim imenom Sestra Marija od Presvetoga Srca (hrvatska katolička redovnica klarisa), činilo se kao da nemamo više redovnica koje se bave književnim radom. Stoga sam bio ugodno iznenađen dobivši u ruke zbirku stihova „Semper magis – uvijek više“ časne sestre Slavice Buljan. Stoga s malim zakašnjenjem želim prikazati ovu zbirku hrvatskoj književnoj javnosti.

S. M. Slavica Buljan, FDC: Semper magis – uvijek više, vlastita naklada, Sveta Nedelja, 2021.

Č. s. Slavica Buljan (članica Družbe Kćeri Božje ljubavi) rođena je 14. travnja 1953. u Kuljenovcima kod Dervente. Osnovnu školu je završila u rodnom selu i u Travniku, srednju medicinsku u Sarajevu, a diplomirala je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.
O odlasku u redovnice Slavica svjedoči:

„Kada sam se zaputila u samostan nisam više gledala za plugom koji je ostao iza mene kod kuće. Vrlo brzo sam se priviknula na život u samostanu. Neke su kandidatice plakale, ali ja ne. Odmah sam se ukorijenila u samostanski život i nastavila živjeti s tim djevojkama. Što je prefekta rekla da učinim, to sam i činila i bilo je vrlo lijepo“. Na putu ka ostvarenju u redovništvu s. Slavicu je pratila roditeljska molitva. „Jednom mi je tata pričao kako se molio za mene dok sam dolazila kući, a bilo je jako nevrijeme. Bilo mi je jako drago čuti da me je njegova molitva pratila dok sam po kiši putovala“.

Nakon tri godine boravka u Zagrebu s. Slavica je otišla u Sarajevo kao novakinja.

„Po završetku medicinske škole dobrovoljno sam se javila za odlazak na Kosovo. Željela sam raditi u misijama, a tamošnje planinsko područje bile su prave misije. Nije bilo struje, vode, telefona, autobusa, a jedino prijevozno sredstvo bio je konj. Išla sam obavljati medicinske patronažne poslove – davati injekcije, zavijati rane… I danas se ljudi čude da sam morala vaditi zube, jer čovjek u planini nije znao što je zubar. Od mene su tražili da im izvadim zub da ih više ne boli“.

Kako piše u njezinom životopisu, Slavica Buljan je kao časna sestra djelovala u Sarajevu, na Kosovu, u Bitolju i u Zagrebu. Na Kosovu je radila je kao patronažna sestra, a u Bitolju u mjesnoj bolnici. Nakon prelaska u Zagreb šest je godina obnašala dužnost provincijalne tajnice. Na toj dužnosti zatekao ju je i Domovinski rat.

„Za vrijeme zadnjega rata u BiH ulazila sam u Sarajevo nekoliko puta vojnim avionima. Bilo me je svagdje. Najljepši mi je bio put u Svetu zemlju gdje sam boravila 14 dana.“

Uz sve dužnosti provincijalne tajnice s. Slavica je uspjela završiti fakultet. Diplomirala je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

„Vodila me je velika želja za znanjem. Učila sam po noći da bih po danu uspjela izvršavati svoje obveze, jer sam rekla da ni jednoj sestri kada me nazove zbog neke potrebe ne smijem reći da sam u gužvi. U tome sam i uspijevala. Moram primijetiti da tajnica u svojoj službi djeluje sama. Uprava napravi posao, a na tajnici je da proslijedi npr. odluke. U to doba je tehnika bila vrlo slaba. Dobila sam računalo 1988. ali mi ga nije imao tko instalirati. Tek je kasnije to dobilo puni zamah do ostvarenja današnjeg digitalnog doba“.

Slavica Buljan je vrlo aktivna intelektualka što se vidi po brojnim radovima koje je objavljivala i objavljuje u katoličkim i svjetovnim novinama i časopisima. Kao autorica izdala je preko dvadeset knjiga od kojih su neke vrlo značajne i obimom impozantne. Istakao bi kao primjer „Zavjet krvlju potpisan“, knjigu od Drinskim mučenicama koja je objavljena u tri izdanja, zatim knjige o Danici Široli koja je na putu dobivanja statusa blaženice.

Dugogodišnja je djelatnica na pripremi za otvaranje kauze Drinskih mučenica i promicanju glasa svetosti Drinskih mučenica. Zadnjih godina radi na pripremi za otvaranje kauze jedne laikinje, Danice Širole. O njoj je napisala knjigu „Miomiris Božje ljubavi – Danica Širola“ 2017. godine na 392 stranice, a 2021. objavila je knjigu „Autobiografija, dnevnik, korespodencija i pjesme Danice Širola“, u izdanju Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu na 880 stranica.

Č.s. Slavica Buljan i Đuro Vidmarović u emisiji „Susret u Riječi“ na „Laudato TV“.

Zbirka koju predstavljamo pjesničko je djelo u kojem se autorica predstavlja široj javnosti kao književnica. Njezina prva pjesnička zbirka objavljena je pod naslovom Psalmi srca, a ova koju predstavljamo je njezino drugo pjesničko djelo.

Slavica Buljan je svoju zbirku podijelila u šest tematskih cjelina: Svjetlost iz tabernakula; Dom, Domovina, Sloboda; Deset zapovijedi; Semper magis; U čast Gospi i Završne pjesme.

Skrenuo bih pozornost na autoričin drugi tematski ciklus. U prvom redu Slavica Buljan iskazuje veliku ljubav prema rodnom zavičaju. Kako bi što vjernije iskazala tu ljubav u nekim se pjesmama služi i tradicionalnom poetikom. Npr. u pjesmi „Ah, Derventska Banovino“ nalazimo sljedeće stihove:

Hajd ustani, Katarino,
Kraljice od drevne Bosne!
Gdje su djeca Tvoga srca?
Getsemanska bol nas boli!

(…)
Hajd ustani, Katarino,
Kraljice od drevne Bosne!
Pate djeca Tvoga srca
Boli svoje s Kristom nose.

U pjesmi „Moj djed mučenik“, Slavica Buljan iskazuje nacionalnu tragediju zbog velikog broja pobijenih Hrvata u Bosanskoj Posavini.

Moj djed je mučenik.
Moj djed je mro za me,
Za Te, za nas
Kao mučenik,
Za rodnu grudu,
Ko zna gdje
U Bleiburgu, Celju
Il' Jazovki?

Moj djed je umro
Kao mučenik
Za našu njivu,
Obitelj i kuću
Za vjeru katoličku
Dvadesetog stoljeća
Umro je od njega
Partizanskog Heroda.
…

Vrlo je potresna autoričina pjesma „Moj hrvatski narode, zašto“.

Posebne stihove časna je posvetila hrvatskom branitelju u istoimenoj pjesmi. U njoj su sljedeći stihovi:

Sine zemlje Hrvatske
I Bosne
I Hercegovine
Počasno stoj!
Hrabro stoj!

Pjesma završava trostihom: „Hrvatski branitelju, / Brate! / Hvala Ti!“
Među završnim pjesmama u ovoj zbirci ističe se pjesma pod naslovom „Dotičem zvijezde“ nastala 2003. godine.

Tipkam po cvjetnim sagovima
Planina i dolina
Plešem
Ko po tipkama klavira.
Prstima dotičem zvijezde,
Moru gledam u zjenicu,
Umivam se
U milosnim zracima Sunca.
Bog me gleda iz ljiljanovih latica.
I nadiše ljiljanovim mirisom!

Ovaj prikaz služi i kao isprika Slavici Buljan zbog toga što nije uvrštena u „Leksikon hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine“ (Udruga Hrvata Bosanske Posavine „Cekin“) Zagreb, 2024. godine koji je sastavio pisac ovih redaka uz pomoć Peje Šimića i Peje Gašparevića. Časna sestra Slavica Buljan svakako pripada ovoj hrvatskoj pjesničkoj grani, premda svojim historiografskim i biografskim knjigama pripada i cijeloj hrvatskoj kršćanskoj ali i narodnosnoj kulturi.

Đuro Vidmarović