Osvrt na zbirku pjesama „Mutne svjetiljke“

Tomislav Maretić: Mutne svjetiljke, Studio moderna d.o.o., Zagreb, 2021.

Tomislav Maretić je rođen u Zagrebu 1951. Završio je Klasičnu gimnaziju, a potom i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizirao je infektologiju. Kao liječnik infektolog proveo je većinu radnog vijeka u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, a potom radi u „Županijskoj bolnici Čakovec“.

Tomislav Maretić pripada maloj skupini liječnika koji se bave i književnim radom. On piše već više desetljeća poeziju, uglavnom formu haiku pjesama. U tom žanru je postigao književni ugled ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu. Druga vrsta pjesničkog izričaja kojeg njeguje T. Maretić naziva se renga, a riječ je o formi lančanog pjesništva. Od 2018. piše ko-kreativni „nexus haiku“ u suradnji s Michaelom Dudleyjem i Dejanom Pavlinovićem. Maretić je upravo kao haiku pjesnik vrlo uspješan na međunarodnim natječajima i njegove su pjesme predstavljene u više svjetskih antologija, almanaha i zbornika. Pored haikua piše i pjesme slobodnoga stiha. Član je Društva hrvatskih književnika.

Knjiga „Mutne svjetiljke“ podijeljena je u šest tematskih cjelina, pod zanimljivim naslovima: „Šumna haljina“; „Ljubav je među riječima“; „Vježbanje otmjenosti“; „Vjetar onostrani“; „Čaša vode“ i „Mutni zapisi“. U ovoj knjizi autor je sabrao svoje pjesme pisanim slobodnim stihom i pretežitog refleksivnog i transcendentalnog sadržaja. Htio bih na početku izdvojiti Maretićevu pjesmu „Zdravo Marijo“, pisanoj na moderan način o temi koja je svima vjernicima dobro poznata. Prva kitica - dvostih je neobičan i glasi:

Odbaci kaput svjetovnosti
da budeš duhovan i lak!

U sljedećoj kitici lirski subjekt se konfrontira sa svijetom oko sebe:

Ne boj se razuma
koji ti treba u svijetu,
ni prizemnog humora.
Ne dopiru dalje od podnožja.

Zanimljiv je nastavak u ovoj pjesmi. Pitanje što činiti, postavlja sam sebi lirski subjekt. I odgovara:

Dalje ideš sam, s jasnom nadom.

Tek nakon ove spoznaje upućenost na božansku supstanciju riječi nameće se kao odgovor:

Riječi dolaze iznad zemaljskog.
Meni sve hrli kad se oslobodi
mutne koprene ovoga svijeta.

U ovoj kitici prepoznatljiva je teološka poruka, ali i kantovsko pitanje: što je stvarnost po sebi, a što je stvarnost za mene? Odgovor je potpuno precizan u duhu kršćanske transcendencije:

Stara molitva, iz djetinjstva, pogledaj,
otvara vedrinu Nebesa!

Ponovno se lirski subjekt oslanja na Kristovo učenje o potrebi ponovnog rođenja da bi se spoznalo i shvatilo Kraljevstvo nebesko.

Kao primjer kršćanskog nadahnuća ističem i vrlo dojmljivu pjesmu „Rano lutanje gradom“. Naslov upućuje na besanicu, ili možda na neprospavanu noć ili neku vrstu životne nelagode. A možda je riječ o liječniku koji se vraća kući nakon noćne smjene. Stoga lirski subjekt na gotovo razgovoran način prilazi vjerskoj tematici: Pogledavam sendviče u prodavaonici / i ne mogu se odlučiti, uostalom prerano je / za zajutrak.

Slijedi udarna misao pjesme kojom lirski subjekt smiruje napetost jutarnje praznine u gradu:

Malo dalje kapelica. Ulazim. / Misa u tijeku. / Znak križa udaljuje me odjednom / iz tvarnog svijeta snažno u dubinu / usredotočenosti.

Nakon ove nježne spoznaje o ljepoti i mistici koju krije Sveta Misa, lirski se subjekt posvećuje upravo njoj:

Jednostavna homilija,
potom pretvorba.
Jest, „blago onima na gozbi Jaganjčevoj!“
Uvijek pomislim: „Blago njima!“
No i oni su dio zajedničke Crkve,
neka me raduje i neka se veselim
s njima i zajedno s drugima!

Završna kitica je nježna molitva:

Neka zadaci pred nama budu
ispunjeni Milošću
koja nas je
dotakla!

U pjesmi „Kasna dokolica“ pjesnik se neposredno dotiče najveće misterije Svete Mise – transupstancijacije – pretvorbe. To je rijedak slučaj u našoj suvremenoj poeziji. Doista pretvorba se najbolje može objasniti samo pjesničkim jezikom.

Razmatrajući
transupstancijaciju
nogom dotaknem bocu vina
skrivenu ispod stola.

Ovim stihovima pjesnik nastavlja ranije izrečenu dualnost vanjskog i unutarnjeg svijeta. U sljedećim stihovima on postavlja pitanje:

Transupstancijacija ili
konsupstancijacija?

Svjestan misterije i siromaštva jezika kojim bi se ona opisala, lirski subjekt zaključuje:

Meni se samo prolila čaša Postupa,
dok sam zaglibio k'o neznalica
u skolastičkom promišljanju
(…)

Prvi ciklus pod nazivom „Mutne svjetiljke“ sadrži pregršt pjesama pisan u nadrealističkom stilu. U postmodernističkom žanru dopušteno je miješati realno i nerealno, prošlost i sadašnjost. Pjesnik Maretić ponire u ljudsku psihu i u njoj pronalazi zanimljive odrednice npr. u pjesmi „Duga“ prva kitica glasi:

Svaki čovjek nosi
jezero poezije u sebi,
unutarnje more.

U pjesmama „Drevni naputak“ i „Pred šikarom“ pjesnik se suočava s eshatološkim temama.

Rodiš se, a već poljane smrti
poput krugova oko tebe…
(Drevni naputak)

Krenuti neutabanim stazama
stazicama netlačenim,
nekako bi rekao drevni pjesnik.
(Pred šikarom)

U ciklusu „Ljubav je među riječima“ naš je pjesnik pomalo sarkastičan. U početnoj pjesmi „Ljubavne pjesme“ u prvoj kitici piše:

Zašto mi ljubavne pjesme idu na jetra?
Antologije ljubavne poezije, ima li
išta nepodnošljivije!
Trubaduri nemaju pametnijeg posla,
no barem se zna što im je cilj.
Ali te gospe!

U pjesmi „Ljubav je među riječima“ pjesnik u istom tonu pjeva:

„O Tom, zaboga, zašto kad ti odeš
od stola, stolci za stolom
izgledaju kao da su se iznapijali!“
(…)

Obožavam taj njezin glas,
kako bih uostalom preživio
bez nje!

Jednako tako zanimljiv je i ciklus pjesama „Vježbanje otmjenosti“. Već je u naslovu sadržana ironija. U ovom ciklusu Maretić koristi i vokabular nestandardnog književnog jezika, tuđice pa i riječi iz internetskog žargona. Evo primjera:

Pođem kupiti novi kretoglas
u City Center One, do kojeg mi je tek neznatno stalo.
(…)
Gle, nekima je i onostranost zamišljena kao
NADNARAVNI MEGASTORE!

A život vječni:
neprekidna kupovina,
sveti eshatološko – soterološki Shopping,
u aromi Fashion & Beauty!
(iz pjesme „Onetastični osmijeh“)

Zbirka „Mutne svjetiljke“ je vrlo kvalitetno pjesničko djelo, raznoliko po literarnom diskursu, a izazovno po tematskim izborima. Autor je pokazao široki tematski dijapazon uz dobro poznavanje unutrašnje rime stihova. Vješto se koristi vezanim stihom, ali uz učestalo opkoračenje stihova. U cjelini gledano, riječ je o zbirci koja predstavlja doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.