Dvije knjige Sonje Tomić – razlog za radost

Na žalost, mnoge dobre knjige prolaze ispod radara naše tzv. recentne ili, nazovimo je tako, mainstream književne kritike. O tome tko neće proći ispod radara odlučuju vlasnici novina i časopisa, zatim njihovi urednici. Sve ovisi o njihovu svjetonazoru i političkome opredjeljenju, a često je riječ o vulgarnim klanovskim grupacijama koje pod firmom književnih prikaza reklamiraju svoju robu. Ja sam nekada u komunističkom „Vjesniku“ mogao objaviti neki prikaz, a danas je to nezamislivo u demokratskom i hrvatskom „Jutarnjem“, „Večernjem“ i ostalim listovima. Ondašnji su partijaši često bili slobodoumniji od ovih „naših“ današnjih s drugim predznakom. Kako su ti naši glavni „mediji“ pretežito pod kontrolom i u vlasništvu stranaca, uključujući i one iz susjedne nam Republike Srbije, uređivačka politika prilagođena je toj činjenici. Iole pomnijom analizom lako je otkriti uređivačku „politiku“ dotičnih glasila. U tom kontekstu književna djela kršćanskog nadahnuća nemaju šansu dobiti ni književni prikaz, a kamoli stručnu raščlambu. Ne želim biti maliciozan, ali nakon 50-godišnjeg sudjelovanja u književnome i društvenome životu mogu ustvrditi kako dobre ocjene neusporedivo češće dobivaju djela protukršćanskog i protuhrvatskog sadržaja, skrivenog u raznim oblicima metajezika, žanrova i pseudoumjetničkih imaginacija. Sve te „imaginacije“, „diskursi“ i „umjetničke slobode“ svode se na negiranje temelja na kojima počiva svaka vrijedna književnost, a to su lijepo, dobro i sveto te poštivanje nacionalne jezične baštine i samobitnosti. U razvodnjavanju tih vrijednosti, na žalost, sudjeluje i Ministarstvo kulture, namjerno ili posredstvom svoje „stručne komisije“. To traje jednakom snagom bez obzira na to koja stranka bila na vlasti. Kanon se vratio na 1945. godinu. Evo sada pod vlašću HDZ-a (stranke kojoj sam i ja jedan od osnivača, ne zamjerite mi na ovoj samohvali) ugasile su se jedine tjedne književne novine „Hrvatsko slovo“, prestala je izlaziti književna revija „Marulić“, čuo sam kako je pred gašenjem „Nova Istra“… i da ne nabrajam dalje. Najavljeno je i gašenje izdavačke kuće „Citadela libri“ osnovane s nakanom objavljivanja dramskih djela kršćanskog nadahnuća, nacionalne i europske baštine, jer je Ministarstvo odbilo projekte. Ne znam ima li uopće smisla žaliti se, jer tko ovo čita, a ako i pročita, odmahnut će rukom i kazati: „Ovaj stari ide nam na jetra, vrijeme je da dobije novi infarkt i konačno začepi gubicu.“ Još će me ismijati i narugati mi se kao „staroj budali“. Ipak, rekoh i olakšah dušu svoju.

Umjesto tužbalice, napisat ću radosnu vijest, a ta je objavljivanje dviju sjajnih knjiga za djecu poznate književnice kršćanskog ishodišta Sonje Tomić. Znam kako njihovo izlaženje neće slovcem spomenuti ni jedno mainstream glasilo, ni jedna državna i privatna TV mreža, neće ih spomenuti ni knjiženo glasilo Društva hrvatskih književnika. O glasilu HDP-a da i ne govorim.

Riječ je o knjigama Četiri mačketira (KS, Zagreb, 2022.) i Pastir koji je pronašao Božić – priče za velike i male (Salesiana, Zagreb, 2021.).

Predlažem svim prijateljima koji vole vrijednu književnost za djecu, bez obzira na svjetonazor, neka nabave ove knjige.
Sonja Tomić hrvatska je književnica, prevoditeljica i ilustratorica. Piše priče za djecu, putopise i drugo.

Rođena je u Dubrovniku 29. svibnja 1947. Studirala je na nekoliko fakulteta. Apsolvirala je matematiku, diplomirala hrvatski jezik i književnost i njemački jezik i književnost te teologiju. U XVIII. gimnaziji predavala je njemački i na njemačkom jeziku matematiku. Na Katoličkome bogoslovom fakultetu predavala je njemački jezik.

Djeluje kao samostalna umjetnica. Prevodi djela, piše književna djela i ilustrira. Članicom je Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne od 1994. godine. Djela je objavila u raznim novinama i časopisima. Na HKR-u uređuje i vodi tri emisije za djecu. Od jeseni 2008. uređuje i vodi jednu emisiju na Radiju Mariji.

Osim pisanjem Sonja Tomić od najranijeg djetinjstva bavi se i slikanjem, koje je vježbala tri godine pod vodstvom akad. slikara Saše Forenbachera. Ilustrirala je poznatu dječju knjigu Heidi i izlagala na više grupnih i samostalnih izložbi. Objavila je knjige: Srce u nebu; Božje blago (školska lektira za III. razred osnovne škole od 1993.); U iščekivanju Spasitelja; Svjetiljčica (školska lektira od 1996.); Mar i Anata; Božićne priče; Uskrsnice (zajedno sa suprugom Stjepanom Tomićem); Uskrišeno srce (zajedno sa suprugom Stjepanom Tomićem). Knjiga Uskrišeno srce prevedena je na slovački jezik. Slovački prijevod zove se Vzkriesené srdce, a objavljen je u Trnavi. Napisala je hagiografije za djecu: Franjo mironosac i sestrica Neva; Antun-Nani, manji brat; Dnevnik rajske loptice i Lojzekov vrt. Objavila je ove slikovnice na hrvatskom: Božić pauka Mreška (prevedeno na švedski i slovački); Zlatni dječak; Lolek, sav Marijin; Molitva za deset kilometara; Ježeva molitva; Sreća; Priča o kardinalu Franji Kuhariću. Dvojezične su slikovnice (hrvatski i engleski ili njemački, francuski i talijanski): Slanogorko vrijeme; Ica lažljivica; Čarobna pera.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.