20. obljetnica smrti Stipana Blažetina
Završilo se 20 godina od smrt jednog od najvećih književnika poniklih u redovima hrvatske narodne manjine u Republici Mađarskoj, prof. Stipana Blažetina (u mađ. dokumentima Bla- zsetin István). Rođen je 24. listopada 1941 u selu Santovo (madžarski Herczegszántó,), nastanjenog Hvatima koji se subetnonimski izjašnjavaju i kao Šokci. Umro je u Pečuhu 24. ožujka 2001. godine. Prvi je od hrvatskih pjesnika u Mađarskoj počeo pisati hrvatskim književnim jezikom. Pisao je pjesme, romane, djeca za djecu, pedagoške stručne radove, sudjelovao u društvenome i političkom životu svoje manjine, bio cijenjeni predavač i dugogodišnji ravnatelj Hrvatske osnovne škole u Serdahelu (mađ. (Tóserdahely), velikome selu u Prekomurju nastanjeno hrvatskom populacijom. Zavolio je ovaj lijepi kraj i godinama je skupljao kulturnu baštinu pomurskih Hrvata (Hrvati kre Mure). Uz Josip Gujaša-Džuretina najznačajniji je hrvatski pjesnik iz Mađarske. Svojim književnim djelom obogatio je cjelokupnu hrvatsku nacionalnu književnost.
Svojim djelima je ušao u hrestomatiju Suvremeni tokovi u pjesništvu madžarskih Hrvata, Đure Vidmarovića, „Matica hrvatska“, Zagreb, 1991. i „Rasuto biserje, Stjepana Blažetina, Pečuh, 2000., te dvojezičnu (hrvatski i esperanto) antologiju Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj = Poemaro de kroatoj en Hungario, urednika Đure Vidmarovića, Marije Belošević i Mije Karagića.
Bio je član Društva hrvatskih književnika. Otac je istaknutog hrvatskog pjesnika i kroatologa iz Mađarske Stjepana Blažetina. Ni on ni njegov sin nisu smjeli dobiti hrvatsko ime kad su se rodili, jer je bilo dopušteno samo mađarsko, pa su obojica u dokumentima kršteni imenom "István".
• Bila jednom jedna ljubav (1978),
• Srce na dlanu, pjesme, 1981.
• Bodoljaši, dječji roman, 1986.
• Tralala, tralala, propjevala svirala, pjesme za djecu, 1990.
• Korenje, drame, 1998.
• Suncu u oči, 1999.
• Na istom kolosijeku, izabrane pjesme, 2011.
• Lirske narodne pjesme pomurskih Hrvata u Totszerdahelyju, Kajkavsko-čakavsko razmeđe, Kajkavski zbornik. Izlaganja na znanstvenim skupovima u Zlataru 1970-1974., Narodno sveučilište “Ivan Goran Kovačić”, Zlatar, 1974., str. 117.-123
Godine 2015. u Seradhelu je ustanovljen i otvoren Hrvatski kulturno-prosvjetni zavod „Stipan Blažetin“. Prije deset godina bio sam ovamo pozvan na svečano obilježavanje 10. obljetnice pjesnikove smrti. (Vidi: Đuro Vidmarović: Stipan Blažetin - Pjesnik i branitelj hrvatskoga jezika. Hrvatski pjesnik iz Mađarske koji je gradio mostove i branio materinji jezik, Hrvatsko kulturno vijeće, 11. listopada 2011.)
Tom sam prilikom svojim skromnim foto-aparatom s nekoliko snimaka ovjekovječio ovaj događaj (sve fotografije slobodno koristiti).
Sada bih želio, deset godina kasnije, podsjetiti na taj susret u Serdahelu i iskazati poštovanje preminulome kolegi. Tim više, jer sam imao čast osobno ga poznavati i pisati o njegovim knjiga još za života.
Pano s fotodokumentarnom građom o Stipanu Blažetinu
Pano s fotodokumentarnom građom o Stipanu Blažetinu
Izložba knjiga Stipana Blažetina
Izložba knjiga Stipana Blažetina
Pjesnikov pisaći stroj i sačuvani autografi
Spomen – ploča podsjeća na rad Stipana Blažetina u
Serdahelu
Đački likovni prikaz pjesnikove rodne kuće
Scenski prikaz pjesnikovog djetinjstva u Santovu
Grob Stipana Blažetina u Serdahelu
Predstavljanje zbirke izabranih pjesama Stipana Blažetina. Na fotograf. s lijeva na desno: Đuro Vidmarović, Ivan Slišurić, Stjepan Blažetin, Mijo Karagić, ravnateljica (?) i Ernest Barić
Unučica čita djedove stihove uz bratovu pratnju na gitari
Blažetinovi unuci (danas 10 godina stariji)
Branka Pavić Blažetin, snaha Stipana Blažetina, urednica „Hrvatskog glasnika“
Uverz. prof. Vinko Brešić, obiteljski prijatelj i Stjepan Blažetin, sin Stipana Blažetina
Đuro Vidmarović
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.