Hrvatska estrada

Nemam nakanu naškoditi ugledu Arsena, Gabi, Tereze, Vice… ne daj Bože, ali Minja Subota je objavio fotografije i tu se ništa ne može. Svi smo mi sada u godinama dostojnim poštovanja. Što je bilo – bilo je! Možda mi je najviše teško u duši promatrati Gabi Novak kako zabavlja diktatora, a njegovi ljudi su joj ubili oca na pravdi Boga, a nju sa samohranom majkom bacili na ulicu. Citiram jedan intervju s njom:

– Ja sam Njemica, rođena u Berlinu, od majke Njemice. O mom djetinjstvu puno bi se moglo razgovarati s obzirom na to da su to bile neke nesretne godine, početak Drugog svjetskog rata... – započinje svoju priču.

Estrada i Tito 1 1

Kada se rat zahuktavao, njena majka i otac otišli su s trogodišnjom Gabi iz Berlina u Zagreb, a zatim je poslali djedu i baki na Hvar, da bi je što više odvojili od nadolazeće opasnosti. Otac joj je pred kraj rata, bez objašnjenja, pogubljen. Slijedile su godine koje je provela živeći u malom sobičku s majkom dok ona nikako u poslijeratnom Zagrebu nije mogla pronaći posao. A iako je početak njezina života obilježen tragedijom, vihorom rata, gubitkom oca i neimaštinom, o tome govori odmjereno, elegantno i pomno odabranim riječima te s nevjerojatnom aurom smirenosti.
– Mislim da te takvo odrastanje očeliči, ali i nauči da poštuješ i znaš dobro procijeniti svoje životne etape, prihvaćaš i dobro i zlo i sudbinu, drugačije razmišljaš o tome, ne zalijećeš se... – kaže Gabi koja je, kad je poodrasla, upisala Školu primijenjene umjetnosti“.

Evo obavijesti o knjizi Mije Subote i sjećanja triju pjevačica koja otkrivaju svu nakaradnost kulta ličnosti, ali i njihovo poltronstvo :

„Autor knjige 'Kako smo zabavljali Tita', Minja Subota, zabeležio je i sećanja o nastupima pred Titom interpretatorki narodnih pesama Anđelke Govedarović i Bebe Selimović. Evo šta mu je ispričala Anđelka:

– Kod Tita sam nastupila nekoliko puta i uvek sam mu pevala vojvođanske pesme. Voleo me je jer sam se uvek šalila. Tražio je da porazgovara sa mnom, našali se, ispriča neki vic. Raspitivao se o mom ocu, za koga je znao da je bio partizan, a takođe i o zbivanjima na estradi.

– Sećam se, jednom u Herceg Novom, zamolio me da sednem pored njega i ponudio me belim vinom. Kako me zvao Sremica, reče: 'Izvoli da popijemo zajedno, znam da ste vi Sremci vinopije.' Ja mu odgovorim da ja nisam iz 'vinskog' Srema, već iz 'svinjskog', i da nas iz tog donjeg Srema zovu u šali 'lasani'. Mnogo se smejao, pa sam morala da mu objasnim da to 'lasani' potiče od naziva rase svinja koje mi gajimo, a što se vina tiče, volimo ga i kažemo: 'Samo kad ga ima, ‘ladno pa mlogo!’ Mnogo se tome smejao, pa me uvek zvao i govorio: 'Gdje si, Sremice, dođi malo ovamo da se nasmijem'.

(…)

Beba Selimović (pripadnica bošnjačkog naroda, prim. Đ.V.), poznata interpretatorka bosanskog sevdaha, često je kao predstavnik Radio-Sarajeva imala prilike da nastupa pred Titom. O svom prvom susretu, kako je zabeležio Minja Subota, govorila je:

– Tada sam još bila devojče i taj poziv za mene je značio veliku čast i priznanje. Tito je došao u hotel Kristal na Ilidži, a gosti i zvanice su bili raspoređeni u nekoliko dvorana. Predsednik je išao iz jedne u drugu i rukovao se sa svima, a ja u želji da budem što bliže njemu, takođe. Prateći ga tako iz dvorane u dvoranu, on je u jednom trenutku rukujući se sa mnom rekao: 'Ovo nam je peti put!' Inače, Tito je prema nama umetnicima uvek bio ljubazan, za svakoga je nalazio vremena da porazgovara, da zapleše. Pažljivo je slušao pevače i sećam se da mi je jednom prilikom, kada sam otpevala divnu izvornu bosansku pesmu rekao: 'Lijepa pjesma, dijete, ali teška.'

Svoje utiske o nastupima pred Titom Minji Suboti je svojevremeno ispričala i poznata hrvatska pevačica Tereza Kesovija:

– Meni je Stari bio izrazito šarmantan i drag. Bio je blagonaklon, volio me i vodio računa o meni. Znao mi je skrenuti pažnju, s obzirom na to da putujem na gostovanja u inostranstvo da se pazim provokacija, da vodim računa s kim se družim. A znao me je zagrliti. Jednom prilikom me zagrlio, a ja sam imala jako dekoltovanu haljinu s leđa. Fotoreporter „Politike“ je to snimio, ali ta fotografija nije izašla na videlo. Bila je malo provokativna, ali čuj, volio je grlit! A bilo je i komičnih trenutaka. Na primer, u Miločeru. Došla sam na probu, pa su mi pregledali flautu. Otišla sam u hotel, pa opet na probu i opet moja flauta. Kada sam navečer došla na program, opet su je pregledali, pa sam im onda rekla da to nije puška, nego flauta. A i Stari je znao bit duhovit. U 'Dvercima' u Starom Gradu, pjevao je 'Nona', k’o lud. Bila je tu masa pjevača prve garniture, a kad sam ja došla pjevati, on je na mikrofon rekao kako mene najviše voli. Poslije sam mu morala reći da mi je učinio medvjeđu uslugu, jer se to mojim kolegama nije previše svidelo… A sjećam se i tužnih trenutaka. Na kraju večeri u Karađorđevu, kada se poslednji put javno pojavio pred Novu godinu, ustao je i htio da pođe. Prišli su da mu pomognu, ali ih je on odbio. Izišao je sam, uspravan kao svijeća, bez vidljivog znaka da ga boli. Poslije toga je nastupila 'raspaljotka'. Gosti i zvanice su prestali da vode računa šta se smije, a šta ne. Uvijek je tako bilo…

– Bili smo na Brionima i u posjeti je bio jordanski kralj. Kad se sve završilo, Tito je pošao da izađe, a ispred njega je išla pudlica Džimi. Digla je nogu i popiškila se na stub pored vrata. Onda je Tito rekao: 'Ovaj, kako da kažem, kako to smiješ? Vidiš da tu sad kralj prolazi, kako te nije sram?!' A Džimi, fućka se njemu. Digao je nogu i opalio po stubu! – sećala se Tereza.“

***

„(NIKAD OBJAVLJENE FOTKE) TITO JE BIO KRALJ ORGIJA I LUDOVANJA: Pio se viski i igrao valcer, a na UVCE mu pjevali Neda Ukraden, Arsen Dedić i Nada Topčagić

Otkrivamo vam gdje je doživotni predsjednik SFRJ slavio Novu godinu, kako se veselio, ko mu je pjevao i šta je za njega predstavljao ovaj praznik

Arhiv Muzeja istorije Jugoslavije

Doživotni predsjednik SFRJ, Josip Broz Tito, je volio Novu godinu i na proslavama je uglavnom bio opušten i ležeran, onakav kakvog ga građani nisu mogli vidjeti tijekom godine. Sa pojavom televizije praćenje maršalovih dočeka je postala prava atrakcija za sve Jugoslovene koji su strpljivo čekali da im se predsjednik obrati preko malih ekrana, čestita praznik i poželi sretnu i uspješnu narednu godinu.

Koliko pažljivo se vodilo računa o Titovim dočecima Nove godine, kao i o odjevnim kombinacijama Jovanke Broz, u razgovoru nam je otkrila kustosica Muzeja istorije Jugoslavije, Ana Panić.

Kako se Nova godina i nije baš nešto slavila prvih godina poslije rata, nije je čak ni Tito slavio, a onda je ona isforsirana kao socijalistički praznik i postala omiljena maršalova noć puna iznenađenja.

Prvih godina posle 1945. postoje podatci da Tito nije praznovao, čak je 1. siječnja išao u lov u Belje, lovište u Hrvatskoj. Onda 1948 – 49. godine počinje planska kampanja da se Nova godina ustoliči kao državni i svenarodni praznik, koji će pomiriti pripadnike različitih vjeroispovijesti tadašnje Velike Jugoslavije.

I antifašistički front žena sprovodi tu kampanju i 1950. godine se doček ustoličio kao praznik, pa tada kreću Titovi službeni dočeci Nove godine. Popularizaciji ovog praznika je, također, doprinijela i pojava televizije.

- Prvih godina dok nije postojala televizija, Tito je Novu godinu često provodio u inozemstvu ,na "putevima mira" - u Indoneziji, Indiji, Egiptu i to je bilo ispraćeno kratkim žurnalom u Filmskih novostima prije filmskog programa. Kako se pojavila televizija, tako je i doček Tita, manje-više i ostalih dužnosnika, postao glavni događaj u svakom domu. Kao nožem se dešava da šezdesetih godina, kada televizija postaje masovno dostupna, Tito slavi Nove godine u Jugoslaviji, pri čemu se, naravno, brižljivo birala republika u kojoj se proslava odigrava, jer je bilo važno da doček ne bude stalno na istom mjestu, već da se smjenjuju republike. Tako da je to bio i hotel "Esplanada" u Zagrebu, zatim hotel "Park" u Novom Sadu, Bela vila na Brionima - otkriva nam kustosica Ana Panić i dodaje da je nakon velikih svečanosti maršal obično obilazio radnike u tvornicama, što su mediji, također, pomno pratili, a Tito koristio priliku da ga kamera zabilježi među narodom.

Na TV programu tijekom novogodišnjih praznika prevladavali su folklorni elementi: narodna glzba, kolo... Bila je popularna i emisija "Obraz uz obraz", karnevalskog tipa, koju su obično vodili Milena Dravić i Gaga Nikolić, a oni su znali da imaju i neke strane goste, koji bi obično izveli neku svoju točku pa su dolazili neki strani gosti. Iz današnje perspektive ta emisija je bila vrlo pristojna, iako tada dosta kritizirana, može se reći da je bila edukativna, kao neka vrsta kolažnog programa - objašnjava Panićeva.

- Tito je bio u jednoj sali sa krem de la kremom tadašnjeg društva, a obični ljudi su bili u drugoj. Tada su nastupali Leo Martin, Sedmorica mladih, Nada Topčagić, a dijelile su se i šaljive čestitke prisutnima. Jednom prilikom je i sam Tito dobio pozivnicu za Novu godinu na kojoj je pisalo "Pozivamo te da sa svojom suprugom dođeš na proslavu Nove godine". Na toj pozivnici je bila istaknuta i cijena dočeka. S jedne strane Titovi dočeci su bili glamurozni, a sa druge okrenuti narodu, jer se i on trudio da građani vide da je "jedan od njih" - naglasila je Ana Panić i dodala da je za rođendan Tito uglavnom dobivao vrijedne poklone, koje sada baštini Muzej istorije Jugoslavije, a za Novu godinu je obično dobivao sitnice, potrošne stvari poput kranjskih kobasica, paketa vina, sir, a takve poklone je i on slao“.

Evo nekoliko ilustracija kojima Minja Subota dokumentira veliku ljubav hrvatskih estradnih zvijezda za voljenoga druga Tita. Ne ironiziram, jer vjerujem kako je riječ o iskrenoj ljubavi dotičnih osoba za Tita kao političara. Agitprop je odradio svoje. Ponavljam: riječ je o vremenskom kontekstu u kojem se sve to zbivalo, ali i godinama koje su prohujale. Za proučavatelje socijalne i političke patologije i mentaliteta diktatora ovo je poučan primjer.


Estrada i Tito 1 2Gabi Novak, Tito, Arsen Dedić, Tereza Kesovija i Milka Planinc

Estrada i Tito 1 5


Arsenov pogled sve govori. Brod je još u boci.

Estrada i Tito 1 6

Sreća kao more

Estrada i Tito 1 8

Tereza Kesovija i drugarica Jovanka

Estrada i Tito 1 10

Milka Planinc, istaknuta ljubiteljica šmajser-poezije, Tereza i Jovanka Broz

Estrada i Tito 1 13

Koja sreća: voljeni Tito drži našu divu za ručicu

Estrada i Tito 1 15

Tereza i Tito se ljube

Estrada i Tito 1 17

Tito, Tereza i Krunoslav Cigoj (!?)

Kako smo zabavljali Tita (4): Zašto majmun pije pivo?
28.06.2019. 15:57
Priredila: Nada S. Jakšić

 

Primjer treći

Mišo Kovač je osam puta odbio pjevati Titu: Nije mi to trebalo

Piše Boris Rašeta Utorak, 12.11.2019 u 9:00

Estrada i Tito 1 18

Foto: Muzej istorije Jugoslavije/Marko Čolić

Kako mene nije stvorio Tito, nego me stvorio narod, ja sam mu odbio pjevati i nisu mi mogli ništa, nisu me mogli zatvoriti, svojedobno je ispričao Mišo Kovač

Kupit ćemo vam skupe čizmice, osigurati masne honorare... Učinit ćemo sve da budemo prijatelji. Plivat ćete u bogatstvu, a mi ćemo objavljivati zajedničke fotke s ljetovanja. Moto je to kojim su se vodili poduzetnici koji su u vrijeme privatizacije zgrnuli bogatstvo. Po glazbene miljenike slali su privatne avione da im zapjevaju u dnevnom boravku. Po logici “vidjela žaba da se konj potkiva...” u utrku za zvjezdanim prijateljstvima i suradnjama ušli su i političari. Bahatiji nego ikad, ucjenjivali su, prijetili... Ako “A zvijezdu” nisu mogli dobiti, plaćali su joj da ne pjeva za druge. A oni su poslušno pjevali kako je politika dirigirala jer ih je zanimao keš. Istražili smo tajne dugogodišnje sprege politike i estrade te što se sve radilo ispod stola. A danas svi pjevaju drugu pjesmu. Pjevači se zaklinju da nisu pjevali poduzetnicima skinutima s trona, a političari kažu da su zvijezde nepotrebne i skupe.

Veljku Bulajiću je Josip Broz Tito omogućio snimanje spektakla "Bitka na Neretvi", jednog od najskupljih filmskih spektakla svih vremena. Za potrebe filma napravljen je novi most koji je, prilikom rušenja, loše snimljen - kamere su bile prekrivene gustom prašinom - pa je scena rušenja izvedena u Pragu, u studijima Barandova. Tenkovi i vojska bili su angažirani godinu dana. Danas bi to stajalo desetke milijuna dolara, možda i stotine. Bulajić je snimao i Titove memoare.

Čak bi znao ponoviti neke stvari ako bih ga zatražio. Tito je volio filmove, često bi snimatelje nešto pitao o fotografiranju i fotoaparatima. Pričao mi je da je, dok je bio u Moskvi, surađivao na scenariju s velikim ruskim redateljem Dzigom Vertovom, pionirom filma. Rekao mi je da je to bilo po direktivi Kominterne! To mu je bilo zabavno. Jovanka bi se kratko pozdravila s nama, u pola glasa napomenula da mu ne dajemo da pije previše viskija i udaljila se. Osim nas iz ekipe, u sobi bi ostao konobar zadužen za to da Titu natače njegov omiljeni Ballantine’s i doda mu pokoju ‘kubu’ - rekao je Bulajić Jutarnjem listu.

Estrada i Tito 1 20


Foto: Muzej istorije Jugoslavije/XXZ

Tito je obožavao pjevače. Većina "prvoligaša" pjevala je na njegovim zabavama. Nije ih, razumije se, zvao Tito osobno, nego njegov ured - koji bi suštinski najtočnije bilo nazvati dvorom. Jedan povjesničar Tita je nazvao "posljednjim Habsburgom" i to zvuči vrlo točno.

Arsen Dedić je prvi put pjevao Titu kad je bio u vojsci, a kako su on i Jovanka obožavali Arsena i Gabi, nastupao je pred njim više puta.

Arsen Titu pjevao u „pušioni“

- Imao sam divnih trenutaka. Čuj, ono što je bilo bitno: Tito je umjetnika volio, poštovao, imao je blagost osobe koja zna da voli i da uvažava. Sjećam se kad sam bio vojnik i kad me je - što bi Šibenčani rekli - poslalo da pjevam Titu na 'Galebu' dok je oktobra 1964. putovao u Kairo. Pjevao sam mu, ovako, kao što sad sjedim s tobom, na istom razmaku. Pjevao sam u maloj prostoriji koju su zvali 'pušiona', čak i 20-30 stvari navečer, i s Titom razgovarao o muzici. Pamtim da sam svojevremeno, kad sam Titu prvi put izvodio 'Pjevam da mi prođe vrijeme', s njim pričao. Htio je znati zašto je pjesma tako negatorska u odnosu na moć same pjesme. Tito je znao slušati, imao je fini tretman. Znao je uzet' cigaru i viski, znao ti reć': 'Dobra večer'. U Karađorđevu je umio zavarati svoje službene goste, kao da odlazi, ali se vraćao i s muzičarima ostajao do jutra! Kad sam putovao 'Galebom' do Kaira, Aleksandrije i kasnije do Famaguste, jednog me jutra zvao netko od brodskih funkcionera: 'Ajde, mali, potpiši ovdje, Predsjednik ti je poslao da imaš neke novce'. Zamisli, on se toga sjetio! I takve sitnice nije zaboravljao! Od mojih pjesama volio je 'Kuću pored mora' i 'Prijatelj moj'. Pamtim kad smo jednom bili u Karađorđevu, ja i Gabi. Jovanka, koja je kao žena, logično, pratila tu tračersku situaciju, pitala nas je: 'Što je sad s vama dvoje? Je l' to definitivno gotovo?' Govoreći, na kraju, o Titu, kažem: imao je dostojanstva, stila, blagosti, interesa, strpljenja i lijepe gospodske pažnje prema onom koga je kao umjetnika sebi doveo - reći će Arsen u intervjuu Petru Lukoviću.

I Duško Lokin je pjevao Titu.

- Naravno da sam i na to bio ponosan, ipak je to bio predsjednik države, a s druge strane, kad te pozovu kako ćete reći da nećete? Pjevao sam mu na dočeku Nove godine u Intercontinen-talu, mislim da je to bila 1975. godina, i još jednom u Kumrovcu, kad nas je tamo bilo više. Sjećam se da su bili Ivica Šerfezi i Josipa Lisac. Taj doček Nove godine bio je zanimljiv jer je Tito došao ljutit, svi su drhtali jer nisu znali zašto je neraspoložen, ali kasnije, kad je valjda popio, čak je i zaplesao s Jovankom. Oni su se tamo gostili jastozima i takvim specijalitetima, a mi muzičari smo jeli pohane šnicle. Gore nego da smo ostali kod kuće - ispričao je Lokin za 100 posto.

Estrada i Tito 1 22

Krunoslav Kićo Slabinac - koji je u socijalizmu snimao božićne pjesme i uvijek se znalo da je Hrvat malo više od socijalističkih standarda - više je puta pjevao Brozu.

U intervjuu za isti portal je rekao: "Ja sam njemu četiri puta pjevao. Kad bi dolazio u svoju vilu u Baranji, zvao nas je da mu dođemo svirati u dnevnom boravku. Nismo puno pričali, ali jednom me pitao što sam to pričao u štampi. A ja sam u jednom intervjuu rekao da mi je teško živjeti kao Hrvat pod hipotekom Jasenovca i teze da su Hrvati genocidni narod. Ja to nisam i smatram da se ne možemo svi stavljati pod istu kapu, to je apsurdno. Kao što ne možemo ni danas stavljati osam milijuna Srba pod istu kapu s onima koji su htjeli rat devedesetih. Tito me pitao što sam to pričao, ja sam mu odgovorio: 'Sigurno su vam ovi vaši već rekli', na što je on rekao: 'Pa bogamu, zato ih i imam!'. Došli su onda iz protokola i rekli da moramo početi svirati, a Tito je rekao: 'Pa vodite ga onda, ne držim ga ja'. U tom trenutku nisam više znao gdje me vode - na svirku ili Goli otok". Nije odveden na Goli otok, nego na pozornicu.

- Jovanka je voljela 'Zbog jedne divne crne žene' i cijela se rascvala kad sam to pjevao, valjda je mislila da pjevam o njoj pa je malo i zasuzila. U Titovu društvu uvijek je bilo ugodno, nismo puno pričali, ali stalno je imao neke provale i fore. Najveći problem bio mu je umiriti svoje pse koji su lajali i skakali kad bih ja počeo pjevati neke malo življe pjesme i kad bih se razbacao po dnevnom boravku. Kakav god da je bio, meni je bilo veliko priznanje da te jedna tako svjetska figura zove da mu pjevaš četiri puta - dodao je Kićo.

Estrada i Tito 1 24


U Jugoslaviji se dugo prepričavala izmišljotina kako je Tereza Kesovija sjedila Titu u krilu. Ona se danas na tu priču smije.

- Tito je jako volio moje pjesme, a jednom je tražio i da mu pjevam ariju iz ‘Nabucca’. Stane Dolanc je na to prpošno zaplesao sa suprugom pa mu je Tito rekao: ‘Pa kako te nije sram na tu muziku plesati, pa to se sluša’ - rekla je diva.

Estrada i Tito 1 26


Foto: Muzej istorije Jugoslavije/XXZ

Jova Radovanović iz Sedmorice mladih priča kako ih je Tito primio na večeri neposredno prije odlaska u ljubljansku bolnicu, u kojoj je i umro.

- Tito je bio veseo i komunikativan čovjek. Volio je muziku, svirao klavir, a jednom je pokušao izvući tonove i iz mojeg saksofona. Toliko nas je cijenio da nas je pozvao na večeru u svoju rezidenciju dan prije odlaska na operaciju noge u Ljubljanu. Za stolom su bili samo generali, njegova porodica i mi. Tad smo ga posljednji put vidjeli. Ubrzo poslije toga je umro. I danas mi odzvanja rečenica koju je uputio Sedmorici mladih: "Čujte, boga mu, dečki, sedam Srba, a tako dugo zajedno!". Nad tim bi mogli da se zamisle političari koji sad vode našu zemlju.

Jedini pjevač koji je - osam puta! - odbio pjevati Brozu bio je Mišo Kovač.

- Odbio sam pjevati Titu jer sam to i mogao i jer je on bio bog, a meni to nije trebalo. Najgore sluge i ulizice bili su mu Hrvati. On je 1974. godine uputio poruku komitetima protiv profesionalizma pa su Hrvati, jer je njima služenje u genima, odmah poslali radnike u radničkim odijelima na pozornicu da pjevaju, dok je u Beogradu Sava centar otvarao Miroslav Ilić. Kako mene nije stvorio Tito, nego me stvorio narod, ja sam mu odbio pjevati i nisu mi mogli ništa, nisu me mogli zatvoriti. Osim toga, nisam ja odbio baš njega osobno, nego maršalat koji je ugovarao tko će pjevati. A 1990. godine, kad je došao HDZ, oni koji ne da su pjevali Titu i ostalima, nego su spavali po domovima armije, krenuli su protiv mene. Kad je počeo rat ,snimio sam 'Grobovi vam nikad oprostiti neće'. Sin mi je još bio živ, nisam to sebi snimio, nego u sjećanje na one kojih više nema. Ali bez riječi mržnje. Onda su oni napisali pjesmu ‘Moja domovina’, u kojoj su se izredali svi, a meni su dali da pjevam ‘oči boje mora’, jedan jedini stih, najkraći. Rekao sam im, ja ću vam otpjevati ‘oči boje mora’ kad dođe Tuđmanov zbor, prije toga neću. I odem. Tako sam, eto, odbio i Tita i Tuđmana. Ali kasnije sam, kad je Edi poginuo, upoznao Tuđmana. On je sigurno neke stvari krivo rekao, pa ga zato nisu mogli svi voljeti, ali on je privatno bio dobar čovjek. Nekoliko smo puta zajedno plakali. Kad je šef KOS-a došao Titu i rekao mu da je Mišo Kovač već osmi put odbio pjevati za njega, Tito je rekao: 'Njegovo pravo'. Nije me se usudio zatvoriti zbog moje goleme popularnosti. A svoje male girice je zatvarao - rekao je Mišo u intervjuu za Večernji list.

Bizarno:

Najbizarnija od svih je fotografija Tita i folk pjevačice Severine. Ona se pohvalila time 2020. godine. Za medicinu.

Severina kao Jovanka Broz: Pjevačica objavila fotku sa Titom

2 svibnja, 2020 eksplozija Muzika

Severina Kojić čestitala je svojim pratiteljima Praznik rada uz staru fotografiju na kojoj pozira s bivšim predsjednikom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipom Brozom Titom.

Posebne čestitke uputila je onima koji proteklih nekoliko mjeseci daju sve od sebe kako bi svima olakšali život u jeku pandemije korona virusa.

“Dozvolite mi da vam čestitam(o) 1. maj, praznik radnog naroda! Dozvolite da ovo bude u čast svih radnica, posebno u ovim vremenima medicinskim sestrama, doktoricama, tetama čistačicama, trgovkinjama, apotekarkama, njegovateljicama, dominantno ženama, koje su he*oine na prvoj crti ove pandemije, kako bi se muški poslije hvalili”, napisala je Severina uz fotografiju na kojoj je uz Tita fotošopirala sebe.



Estrada i Tito 1 27

Estrada i Tito 1 29


Arsen Dedić, Vice Vukov i… - kao vojnici JNA

„Sudbina hrvatskog šansonjera Vice Vukova je slična samo dosta ekstremnija pošto se Vice i otvoreno politički angažirao. Nakon predstavljanja Jugoslavije na pjesmi Eurovizije 1963. i 1965. Vukov 1972. postaje aktivni član Hrvatskog proljeća i policija mu upada u stan i pretresa ga. On se ne vraća s turneje u Austriji sve do 1975, u međuvremenu završava međunarodne studije u Parizu i vraća se u Zagreb gdje saznaje da su mu sva izdanja povučena iz prodavaonica ploča i da, faktički, više ne postoji, ne samo kao zvijezda, već i kao pjevač. Tako ga je zatekla sudbina slična ratnim drugarima Envera Hodže i visokim funkcionerima Komunističke partije Albanije koji su nakon smaknuća nestajali sa zajedničkih fotografija sa Vođom. Vice Vukov je, naravno. ostao živ ali ne uspijeva naći posao slijedeće četiri godine zbog političkog angažmana, a zabranu nastupanja je imao sve do ’89. kada se opet aktivira u demokratskom procesu. Pristupio je Socijaldemokratskoj partiji Ivice Račana (bivšoj KP Hrvatske) čiji je bio saborski zastupnik do smrti od moždanog udara na stubama Hrvatskog Sabora 2008. godine.

Estrada i Tito 1 30 


Omiljene Titove muzičke zvezde

***

Pokojni Milan Jajčinović napisao je sjajan esej o nostalgiji za Jugoslavijom: „Jugonostal-gija na sceni. Estrada radi ono što se politika ne usudi. Kada su joj četnici u Konavl-ima srušili vilu, klela se plačući da više nikada neće u Beograd, a sada plače od sreće što je ponovno tamo!“

16. listopada, 2013.

Neka mi dopušteno navesti njegove temeljne stavove

„Hrvatska je nostalgija za Jugoslavijom desetak godina nakon hrvatske samostalnosti bila prikrivena. Poslije 'trećesiječanjske revolucije' ta nostalgija postaje ne samo legitimnom nego često i poželjnom. Žalovanje za Jugoslavijom nakon zagrebačkog Balkanskog summita postaje pomiješano s nadom da bi bivša država mogla biti ponovno moguća na prostoru smanjenom samo za Sloveniju. Kada se nakon nekoliko godina vidjelo da ipak neće biti moguća politička reintegracija pod imenom tzv. Zapadnog Balkana, sva se jugonostalgičarska energija usmjerava na 'kulturnu suradnju' i nepolitičku reintegraciju ostataka bivše države.

Estrada u tome dobiva značajnu ulogu. Počinju razmjene gostovanja nekadašnjih zajedničkih pjevačkih zvijezda u Zagrebu i Beogradu. Posljednji je takav lakoglazbeni i emocionalni događaj nedavno gostovanje Tereze Kesovije u Beogradu. Njezina je najava beogradskog koncerta obnovila i potvrdila staro i nekoć prikriveno tugovanje za bivšim zajedništvom.

Gesta Tereze Kesovije koja je nakon dolaska u Beograd otišla u Kuću cvijeća, na Titov grob, nije samo osobni čin pjevačice kojoj je (kao i mnogim drugima) bio simpatičan stari diktator nego i simbolična gesta i poruka drugima sličnog mentalnog i političkog koda. Pjevačica koja plače na Titovu grobu nije samo njezina osobna gesta nego ujedno žalovanje za proteklim vremenom. Tugaljivo sjećanje na vrijeme zajedništva u romantiziranom titoizmu već je 2001. pokazao 'panonski mornar' Đorđe Balašević, koji je u svojoj pjesničkoj zbirci 'Dodir svile' romantično pjevao o glavnim gradovima bivše države. Balašević je već tada slovio, posebno u Hrvatskoj, samo kao dobroćudni kantautor koji pjeva o dobrodušnim Lalama, o mrsnim i slasnim gurmanlucima i nesretnim ljubavima.

Kada je '2000 i neke' u Zagrebu pjevao pod motom 'Donosim vam sto dukata', već je bio etabliran kao ravničarska dobričina protivna balkanskom primitivizmu i njegovim 'čizmašima' koji su sa zluradošću sjedali u tenkove i vojne kampanjole i kretali u rat protiv Hrvatske. Tada su u Zagrebu kao protivnici Balaševićeve podvale o 'boljoj prošlosti' i krivotvorenju vlastita života u njoj prosvjedovali samo novinarka Dijana Rexhepi, glumac Željko Vukmirica i glazbeni kritičar Ilko Čulić. Prosvjednici su zamjerali Balaševiću ono što su mnogi u Hrvatskoj zaboravili, tj. da je u nekadašnjoj 'albanskoj kontrarevoluciji' na Kosovu uime Miloševićeve antibirokratske revolucije i histerije o 'genocidu nad Srbima' poručivao dijaboliziranim Albancima: 'Ne lomite mi bagreme, jer sve ću da vas polomim'! Zaboravilo se također kako je Balašević još prije toga pjevao 'Računajte na nas', pjesmu koja je postala općejugoslavenska omladinska himna. U njoj je slavio kult titoizma i Tita. Slavio ga je poput Tereze koja ga je slavila i živog, a eto, sada čujemo i kao mrtvog. Kada su joj četnici u Konavlima srušili vilu, klela se plačući da više nikada neće u Beograd, a sada u Beogradu plače od sreće što je ponovno tamo!

Hrvatska je jugonostalgija postala estradnom. (…) Znajući da ima i mnogo Hrvata kojima je mrska takva emocija o Jugoslaviji, ovdašnji su 'krojači duhovnih odijela' odavno za bivšu državu smislili neutralni eufemizam – 'naša regija' i 'ovi prostori'. Svim su nostalgičarima usta prepuna te izmišljotine. Roker iz Gajnica Mile Kekin i pjeva jugonostalgičarsku budnicu 'Na ovim prostorima', podsjećajući koliko i danas na njima zajedničkih 'lijepih stvari ima'. Estrada danas radi ono što se politika ne usudi. Hrvatska je prepuna narodnjaka, narodnjačkih klubova, turbo-folka i zvukova 'ćirilice'. Sve što je nekad u Hrvatskoj bilo svedeno na tzv. niži ukus, čega su se obrazovaniji i uljuđeniji klonili kao primitivnog i stranog, već je više od desetljeća dio 'novoga osjećanja'. Nekadašnja je kulturna sramota postala ne samo neutralnom nego čak i pomodnom. Jugonostalgija danas ima estradnu krinolinu.“

***

Jajčinović je ovaj tekst napisao 2013. godine. Danas, 2020. situacija se nije promijenila. Što više, još je lošija, suočeni smo (prije pandemije) s cunamijem srpskog turbo-folka. Cajke i pevaljke postale su sastavni dio naše stvarnosti. I ne samo to, zbiva se negativna inkulturacija: naše tzv. estradne zvijezde postaju smiješne kopije srpskih cajki – odijevanjem, scenskim nastupom, kič-folk-glazbom… Neke, kao S., idu čak i dalje pa snimaju porno-film. A onda orjunaški tisak takvu osobu naziva „S.-nacionale“, što će reći najbolje što Hrvatska ima. I umjetnici šute, kao da time nisu svedeni na razinu bagre. Jugonostalgija u estradi više nikoga ne smeta. Kolegica Krčmar nas je s pravom postidjela. Trebala nas je i popljuvati.

Đuro Vidmarović

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Sub, 5-12-2020, 13:19:37

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.