Lirika Velikog petka

U ponedjeljak, 29. lipnja 2020. godine u velikoj dvorani Matice hrvatske održan je glazbeni i književni dio umjetničke trijenalne manifestacije „Pasionska baština“. Svečanost je morala biti odgođena zbog epidemije.

Pjesnički dio ima naziv „Lirika Velikog petka“.

Udrugu istoga imena - Pasionska baština - vodi gotovo tri desetljeća gospodin Josip Čikeš. Ovaj entuzijast i mudar čovjek dao je veliki doprinos predstavljanju i razvoju hrvatske likovne, glazbene i književne umjetnosti.

U pomalo tužnom raspoloženju zbog obnavljanja epidemije uzrokovane koronavirusom, sjedeći „na parove razbrojs“ s maskama na licima, ipak smo predstavili ovogodišnje laureate. Kao predsjednik DHK-a bio sam odgovoran za predstavljanje pjesnika. Sa zadovoljstvom moram istaknuti kako mi izbor nije bio lagan, što znači da je veći broj pjesnika prihvatio temu Pasije kao izvor lirskog nadahnuća. Tema je krajnje ozbiljna i vrlo zahtjevna, jer je potrebna pjesnička snaga i teološko obrazovanje kako bi se napisali stihovi o posljednjim satima u životu Isusa Krista. Izabrao sam kao reprezentante sljedeće kolegice i kolege, nastojeći uravnotežiti generacijsku razdaljinu: Ljiljanu Matković-Vlašić, pjesnikinju i slikaricu koja desetljećima djeluje vrlo samozatajno na pjesničkoj sceni te kao aktivna sudionica međunarodnoga ugleda u postkoncilskom pokretu reafirmacije žene u Crkvi; Antona Tamaruta, sveučilišnoga profesora na KBF-u i nasljednika slavnoga Ivana Goluba, pjesnika koji sjedinjuje teološku uzvišenost teme sa senzibilitetom svoga bodulskoga kraja, jezika i temperamenta; Dragicu Vranjić-Golub, poetesu s doktoratom znanosti koja uspješno na visoku estetsku razinu uzdiže stihove u kojima sjedinjuje teologiju, filozofiju i estetiku i Tomislava Šovagovića, književnika i novinara, ovjenčana vrijednim nagradama za prozu, koji se ovoga puta predstavio vrlo uspješnom poemom o Križnom putu. Tu najtežu dionicu Pasije svladao je na najbolji način, stvorivši stihove kranjčevićevske uzvišenosti i teološke smislenosti Kristove patnje.

Stihove je iznimno dojmljivo čitao Joško Ševo, profesor na Akademiji za kazalište, film i televiziju.

Zdesna nalijevo: Anton Tamarut, Joško Ševo, Ljiljana Matković-Vlašić, Tomislav Šovagović, Josip Čikeš i Đuro Vidmarović

Za glazbena ostvarenja na temu Muke, dodijeljene su tri nagrade. Treću je dobio Živko Ključe za djelo „Pokoj vični" posvećeno Drinskim mučenicama (zbor, orgulje, tromboni). Drugu nagradu dobio je Zoran Novačić za djelo „Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu (za gudački orkestar), dok je prvom nagradom nagrađen Branko Okmaca za djelo „Stabat mater“ (za soliste, mješoviti zbor i orkestar).

 Glazbeni laureat Branko Okmaca

Na žalost, novčani dio nagrade je izostao jer su pokrovitelji, Skupština grada Zagreba i Turistička zajednica Zagreba, povukli dogovorena novčana sredstva.

Nazočnima se toplim pismom obratio kardinal Vinko Puljić.

Pasionska baština vrijedna je manifestacija, vrlo važna za razvoj umjetnosti kod nas. Stoga molim Ministarstvo kulture da na ovu činjenicu u budućnosti obrati pozornost.

TOMISLAV ŠOVAGOVIĆ
Osma postaja
Isus tješi jeruzalemske žene (Gloria)

Preživjet ćemo, u inat gugutanju zloslutnih dana,
Unatoč nakupninama nahuškanih malih bića,
Rođenih iz smišljeno programiranoga sjemena zla.
Preživjet ćemo, kroz bitku s nepredvidljivim koeficijentima;
Neustrašive noći vječno budnih mrvica nadanja
Postat će naši zadrti saveznici u presudnim trenucima.
Preživjet ćemo, i praćeni sjajem nevinih proljeća ostati na nogama,
Kada nam mirisi oleandra i lovora ponovo dotaknu svježe mlijeko
Usahnut će hladetina tjeskobe pred jurećim osmijesima.
Preživjet ćemo, grleći rosne kapljice maslinovog ulja
Razasute poput maslačaka nizvodno prema maestralima,
Tim divnim vjetrovima, simbolima potpune pobjede molitve.
I ljubavi.
Preživjet ćemo, Vjero!

Đuro Vidmarović