Nikola Debelić - In memoriam

S tugom sam danas, 29. lipnja 2020. godine, primio vijest o smrti uvaženoga kolege, veleposlanika Nikole Debelića, člana Hrvatskoga diplomatskog kluba. U životu je postigao veliki uspjeh kao glazbenik, ali kao veleposlanik. Do sada niti jedan hrvatski ambasador nije u zemlji primateljici doživio takvo priznanje kakvo je doživio kolega Nikola. Tijekom veleposlaničkog mandata u Rumunjskoj proglašen je Počasnim građaninom grada Cluj-Napoca, te hrvatskih Općina Karaševo i Lupak, te prvi počasni doktor Muzičke Akademije u Bukureštu, zatim počasni doktor Muzičke Akademije u Cluj-Napoci. Za svoje zasluge u razvijanju gospodarskih veza primio od Ministra vanjskih poslova Rumunjske 'Kristalni Globus'.

Nikola Debelić je rođen u Zagrebu 23. studenoga 1934. gdje je, eto i završio svoj ovozemaljski vijek, 28. lipnja 2020. Pripada staroj slavonskoj hrvatskoj korjenici Debelića. Bio je hrvatski dirigent, glazbenik, sveučilišni profesor i veleposlanik.. Sin je veterinarskog stručnjaka, mikrobiologa iz Prkovaca Đime Debelića i pijanistice Vlaste rođene Lorković . Godinu ranije rodio mu se brat Mladen, poslije poznati hrvatsko-njemački liječnik pulmolog i alergolog. Kad se Nikola rodio, otac Šima je još bio docent, a poslije je postao redovni profesor na Veterinarskome fakultetu u Zagrebu, autor mnogih znanstvenih članaka. Poslije je otac bio voditelj Odsjeka za veterinarstvo pri vladi Banovine Hrvatske, a u Vladi NDH radio je kao stručnjak za gospodarstvo. Pred dolazak Titovih partizana u Zagreb 8. svibnja 1945., nije pobjegao kao ostali članovi ustaške Vlade, nego je ostao u gradu raditi svoj svakodnevni posao, vjerujući da ga neće ubiti jer se nije bavio politikom, nego ekonomijom. Prevario se kao mnogi. Nove jugokomunističke vlasti uhitile su ga već 17. svibnja 1945. u Zagrebu i ubile na Savskoj cesti u Zagrebu, krajem svibnja 1945. Majka Vlasta, bila je kći Ivana Lorkovića i sestra Mladena Lorkovića.

Nikola Debelić oženio se Katarinom rođ. Smoje, profesoricom kemije. Otac je dvojice sinova, Berislava Šimuna i Ivana Stanislava.

Nakon srednje škole opredijelio se za glazbu. Dirigiranje je studirao u Beogradu, jer to u Zagrebu zbog obiteljskog statusa nije mogao, a zatim u Sarajevu, Salzburgu, New Yorku (kao Fulbrightov stipendist) i Londonu (British Council), gdje je stekao magisterij znanosti. Kasnije je stekao dvostruki počasni doktorat. Dobitnik II. nagrade na Međunarodnom dirigentskom natjecanju u Besanconu (Fr.) 1961. godine.

Radio je kao dirigent Opere u Sarajevu (1958 - 1971), ravnatelj i dirigent Simfonijskog orkestra Dubrovnik (1971.-1979.), dirigent Opere HNK u Zagrebu (1979.-1987.), profesor i dekan Pedagoškog fakulteta u Puli, osnivač i umjetnički ravnatelj Istarskog glazbenog ljeta i Istarskog simfonijskog orkestra (1986 - 1992).

Kao gost dirigirao u većini europskih zemalja i u SAD-u. Sa Simfonijskim orkestrom Dubrovnik ostvario opsežne turneje: 1974.Švicarska, Njemačka, Belgija, Nizozemska. Godine 1975. i 1978., u suradnji s Agencijom Columbia Artists Man. iz New Yorka organizirao dvo- i tromjesečnu turneju po SAD i Kanadi (preko 120 koncerata, solisti Vladimir Krpan, Ivo Pogorelić, Valter Dešpalj..) što su vjerojatno najopsežnije turneje jednog hrvatskog, tada i jugoslavenskog orkestra u SAD.

Dobitnik plakete Hrvatskog društva glazbenih umjetnika 1998. godine, povodom 40. godišnjice rada.

Hotel „Palace“ u Zagrebu, 2015. ddr. Nikola Debelić (u sredini) sa suradnicima: s lijeva na desno: Ante Beljo (bivši saborski zastupnik u Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika), Zvonimir Hodak (publicist i poznati odvjetnik), prof. dr. Zvonimir Šeparović (bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu i bivši Ministar vanjskih poslova), Đuro Vidmarović (bivši saborski zastupnik i veleposlanik), Nevenka Nekić (poznata književnica), kančilir Udruge Poljičana „Sveti Jure“ u Zagrebu, brigadir Zdravko Vladanović i prof. dr. Josip Pečarić, akademik HAZU.

Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj i njezinoga međunarodnog priznanja, Debelić na prijedlog predsjednika Tuđmana biva imenovan izvanrednim i opunomoćenim veleposlanikom u Rumunjskoj (1992 – 1996) gdje diplomatski zadatak obavlja briljantno, sjajno se služeći glazbenim iskustvom i francuskim jezikom koji je govorio kao i hrvatski. Inače bio je poliglot. Nakon Rumunjske imenovan je Generalnim konzulom RH u Zapadnoj Australiji (1997.-2000), gdje živi velika i rodoljubno raspoložena hrvatska zajednica.

Dolaskom na vlast socijalističko-liberalne koalicije, na prijedlog novoga komunistički revolucionarno raspoloženog ministra vanjskih poslova Tonina Picule i uz suglasnost osvetnički nastrojenog predsjednika Mesića, uništen je cijeli diplomatski korpus mukotrpno stvaran proteklog desetljeća. Žrtva ovoga zlog revanšizma postao je i ddr. Debelić. Račanu, Piculi, Mesiću, Tončiću i Budiši ništa nije značio njegov briljantan diplomatski rad.

Naklon umirovljenja posvetio društvenome radu. Bio je predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog diplomatskog kluba od osnutka 2001. do 2010., zatim redoviti član Viteškog reda Sv. Lazara Jeruzalemskog, Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Hrvatske Paneuropske unije, Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudištu i dr.

Pokojni predsjednik, dr. Franjo Tuđman dodijelio je kolegi Debeliću Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red hrvatskog trolista i Spomenicu domovinske zahvalnosti.

Umro je ojađen zbog procesa koji su prijetili derogiranju hrvatskoga suvereniteta, vraćanju komunističkih revanšističkih metoda obračuna s neistomišljenicima, revivalu titoizma, vrijeđanju nacionalnog dostojanstva i samobitnosti, zloporabi povijesne znanosti…

Hrvatski narod izgubio je smrću glazbenika Nikole Debelića veliku i zaslužnu osobu, a hrvatska država diplomata čiji uspjeh do sada nije prevladan.

Neka mu je laka hrvatska gruda koju je neizmjerno ljubio.

Đuro Vidmarović