Juraj Lončarević

Juraj Lončarević poznati je hrvatski književnik, publicist i kulturni djelatnik, podrijetlom srijemski Hrvat. Rođen je 3. ožujka 1930. u Srijemskoj Mitrovici, a umro u Zagrebu, 23. listopada, 1997. godine. Epidemija nas je spriječila pobilježiti 90. godinu rođenja ovog zaslužnog hrvatskog muža, književnika i stradalnika. A bio je red to učiniti u njegovome rodnome mjestu. Neka ovo bude skroman prilog nastojanju da ga ne bismo zaboravili.

Lončarević je studij slavistike završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1956. Radio je kao profesor u Đakovu, Subotici i Zagrebu. Objavljivao je kritike, eseje, feljtone i rasprave te publicistička djela (Šokački i bunjevački književni portreti, 1969; Unatoč svemu ostati vedar, 1984; Hrvati u Srijemu, 1990; Hrvatske vojne postrojbe u Srijemu tijekom Drugog svjetskog rata, 1996)., itd.

U rodnom gradu je završio osnovnu školu, a u istom gradu je pohađao realnu gimnaziju. 1970-tih je, kao dio progona hrvatskih proljećara, bio na montiranom političkom procesu u Subotici osuđen na dvogodišnju zatvorsku kaznu, kao i drugi ugledni Hrvati iz Bačke i Srijema kao što su Ante Sekulić, Matija Poljaković, Jakov Kopilović, Bela Gabrić. Robijao je od 1972. do 1973., a do 1975. nije mogao naći posao. Posao je uspio naći u zagrebačkom Zavodu za kulturu, a dobio ga je ponajviše zahvaljujući tadašnjoj direktorici prof. Lili Antonijević, koja je, prema Lončarevićevom svjedočenju, "imala hrabrosti uposliti ga unatoč kampanji koju su vlasti tada već proti njoj počele". U Zavodu je radio kao profesor do 1990., kada se prijevremeno umirovio. Tematski se najviše bavio Hrvatima sa istoka Hrvatske i susjednih panonskih područja izvan Hrvatske (Srijem i Mađarska).1980-ih je istraživao Hrvate u okolici Körmenda (sela Hrastin i Hrvatska Nadalja).Idejni je začetnik utemeljenja Društva pisaca "August Šenoa" u Zagrebu (današnja istoimena Udruga umjetnika), kasnije utemeljenog 23. siječnja 1989. Uređivao je Zrin, časopis za povijesna, kulturna i gospodarska pitanja Hrvatskog Pounja. Velik broj svojih radova je objavio u franjevačkoj reviji Veritas, hrvatskoj književnoj reviji Marulić i Glasu Koncila, ali i u Crkvi u Svijetu, Subotičkoj Danici, Kolu, gradišćanskim Hrvatskim novinama, Blagovijesti, Večernjem listu, Đakovačkom vjesniku i Obnovljenom životu.

Juraj Lončarević bio je dinamičan i radoznao čovjek. Njegov interes protezao se na mnoga područja ne samo literarnog, nego i društvenog života. Zbog toga je bio uključen u mnoge projekte, od kojih su se neki odvijali istovremeno. Ne štedeći se rasipao je energiju, odričući se primarnog opredjeljenja za književni rad u korist kontakata sa stvarnim nacionalnoj dobrobiti usmjerenim životom. Takav stav dovodio ga je u stalnu blizinu sukoba s režimom, odnosno u stalnu izloženost raznim neugodnostima, pa i mogućnostima hapšenja i procesuirana što se na kraju i desilo. Svestrano obrazovan intelektualac, znalac nekoliko svjetskih jezika, Lončarević je počeo svoju književnu djelatnost analizom radova Fjodora Mihajlovič Dostojevskog i Franza Kafke, dakle najvećih imena suvremene europske književnosti skrećući pozornost kolega na poznavanje svjetske književnosti, ali i na svoje znanstveno – istraživalačke afinitete i mogućnosti. Njegovu nakanu bavljenja znanstveno – istraživalačkim radom na području književne komparatistike potvrđuje i upis na postdiplomski studiji na Odsjeku za književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1961. godine. Nažalost, takav životni put bio je zaustavljen. Tome su pridonijele tadašnje političke prilike u kojima je Juraj Lončarević živio, njegova obiteljska povijest osobito nacionalno, vjersko i demokratsko opredjeljenje, ali i turbulencije u privatnom životu, opet povezane s političkim i svjetonazorskim čimbenicima. Naime, Lončarević je bio hrvatski nacionalist Radićevskog tipa, ali i kršćanski demokrat s velikom socijalnom osjetljivošću, široka narodska duša koja je voljela svakog čovjeka dobre volje, napose svoj rodni grad Srijemsku Mitrovicu, svoj zavičaj Srijem, ali iznad svega svoj hrvatski narod.

Prof. Juraj Lončarević pripadao je vrlo uglednoj i cijenjenoj srijemskoj hrvatskoj obitelji. Njegov je otac bio u Kraljevini Jugoslaviji parlamentarni zastupnik za kotar Đakovo na listi HSS – a, a kratko vrijeme 1941. godine i gradonačelnik rodnoga grada, ali prije svega bio je poštovan kao odvjetnik i kao čovjek. Na žalost doživio je političke neugodnosti najprije od velikosrba, zatim od ustaša, a 1944. i od partizana, time što su ovi posljednji bili kako svjedoči sam Lončarević, najbrutalniji. Uhapsili su uglednog odvjetnika, osudili ga po kratkom postupku na smrt i po tadašnjem običaju prinudili da si sam iskopa grob. Tada, kao po Božjem planu, dolazi nepoznati partizan i u zadnji tren spašava ga od strijeljanja.

Premda dječak – srednjoškolac Juraj je 1946. od strane komunističkih pobjednika u čijim su se uniformama našli velikosrpski šovinisti, nemilosrdno kažnjen bez obzira što je rat proživio kao dijete, dakle bez ikakve političke krivice. Nakon 5. razreda je bio isključen iz svih škola u Jugoslaviji za sva vremena, jer je navodno pripadao tajnoj mladeškoj proturežimskoj organizaciji. Ipak, potajno je 6. razred završio u Zagrebu, a nakon što je bio amnestiran, preostale razrede je završio u Zagrebu neskriveno, normalnim putem. Studirao je hrvatski jezik i književnost s ruskim jezikom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlio se u đakovačkoj gimnaziji 1954., a potom je 1955./56. radio u Subotici u hrvatskim odjelima Ekonomske škole, a ta školska godina je bila posljednja u kojoj se takav program održavao. Nakon toga se vraća u Zagreb gdje godinu dana radi kao knjižničar u JAZU, a nakon povratka iz vojske je radio u Omladinskom muškom prihvatilištu te kasnije u posebnim pedagoškim ustanovama, a od 1969. do 1972. je radio u Centru za dopisno obrazovanje. Od 1969. je članom Društva hrvatskih književnika.

Obitelj Lončarević s dvanaestero djece bila je izgnana iz Srijemske Mitrovice a cjelokupna imovina bila im je oduzeta. Kao prognanici utočište su našli u Zagrebu. Uz pomoć Kaptola polagano su stvorili novi dom. Bitno je naglasiti kako je svih dvanaestero malih Lončarevića završilo fakultete, a jedna od Jurjevih sestara bila je časna sestra i osobna tajnica kardinala Kuharića. Juraj i njegova braća završavali su privatno gimnazije dok nije režim popustio. No stigmatizacija je ostala cijeli život. Većina Jurjeve braće kruh je potražila u inozemstvu, a on je to odbio, premda je kao hrvatski proljećar bio osuđen na dvije godine zatvora, a poslije zatvora na više godina zabrane javnog djelovanja. Radije je odabrao život u Hrvatskoj pod stalnom policijskom paskom, nego egzistencijalno sređen život u izgnanstvu.

Djela:

• Srijem u hrvatskoj književnosti, 1967.
• Našem jubilarcu Jakovu Kopiloviću, 1968.
• Kultura Hrvata u Mitrovici - Šokački i bunjevački književni portreti , 1969.
• Dr. Josip Andrić: 1894-1967, 1969.
• Knjiga za koju bi bilo bolje da je nema : Alba Kuntić, "Počeci borbe za preporod bačkih Bunjevaca", 1970.
• Dnevnik odgojitelja, 1971.
• Kulturne ustanove i kulturna tradicija Hrvata u Mađarskoj, 1971.
• Hrvatski književnik iz "Bajskog trokuta" – Ante Karagić, 1980.
• Kutjevo : mala monografija Župe Kutjevo i okolice, 1981.
• Unatoč svemu ostati vedar, 1984.
• Marija Bistrica : hodočasnički i župni vodič, 1987.
• Pravi Merz nadohvat ruke (zajedno sa Vitom Ciprišem), 1988.
• Hrvati u Srijemu, 1990.
• Slučaj Tome Jančikovića (1899-1951.), 1992.
• Hrvati u Mađarskoj i Trianonski ugovor, 1993.
• Majka Božja Kamenita, 1993.
• Slučaj publicista, urednika listova, književnika i znanstvenika Tiasa Mortigjije (1912.-1947.), 1993.
• Baranja : vjekovna hrvatska pokrajina , 1994.
• Srijemska kalvarija Hrvata (zajedno sa Zlatom Gvozdić-Filjak), 1995.
• Hrvatske vojne postrojbe u Srijemu tijekom drugog svjetskog rata , 1996.
• Moja Mitrovica : prilog hrvatstvu Srijema, 1997.
• Leksikon srijemskih pisaca (zajedno sa Branom Crlenjakom, Dubravkom Horvatićem i Matom Borovićem)
• Jedan je od koautora (zajedno s mons. Vladimirom Stankovićem), monumentalnog djela: Katolička crkva i Hrvati izvan Domovine, „Kršćanska sadašnjost“, Zagreb, 1980.
Bio je urednikom izdanja:
• Bistrička spomenica u slici i riječi , 1995.
• Ivan Đudajek: život i slikarsko djelo , 1995.
• Hrvatska Kostajnica i Zrin: stradanja hrvatskoga naroda u Pounju i razaranje njegove kulturno povijesne baštine, 1992.

Literatura:

Đuro Vidmarović: Juraj Lončarević. Bio-bibliografija, Obitelj Lončarević, Zagreb, 2005.

Đuro Vidmarović