Hrvatsko pismo iz Mađarske

Hvala Bogu, nakon što se više od 40 godina bavim poviješću i kulturnom baštinom Hrvata u Mađarskoj, stekao sam ondje i brojna poznanstva, pa i prijateljstva. Od političara s radošću se sjećam razgovora s pokojnim premijerom Jožefom Antalom i Ministrom vanjskih poslova Gezom Jeszenskim. Obojica su bili veliki prijatelji hrvatskoga naroda i pridonijeli su međunarodnoj afirmaciji RH i njezinom priznanju kao suverene Države. Gospodin Jeszensky je bio prijatelj s našim tadašnjim Ministrom vanjskim poslova, gospodinom Zdravkom Mršićem.

József Antall Jr.

Géza Jeszenszky

Ovoga puta želim obznaniti jedno pisamce koje sam dobio od osobe koja uživa veliki ugled među Hrvatima u Mađarskoj. Činim to zbog brojnih napisa u našem medijskom prostoru koji na pogrešan, pa i tendenciozan način, opisuju sadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana, vrijeđajući njegovo domoljublje i plebiscitarnu podršku koju mu je dalo mađarsko biračko tijelo. Pismo koje prilažem svjedoči i o raspoloženju hrvatske narodne manjine prema Premijeru. A riječ je o državniku i političaru kojega Hrvati mogu samo sanjati. Kako mi se ne bi nešto predbacilo, kazati ću da ne podržavam povijesne karte koje prikazuju tzv. Veliku Mađarsku, ukoliko ispod njih ne stoji napisano: „Zemlje Krune sv. Stjepana“, ili „Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo“. Gospodin Orban nikada nije iskazivao negiranje hrvatskoga naroda i vrijeđanje naše povijesti. On je naš prijatelj i susjed kakvoga treba samo poželjeti. Za razliku od srbijanskog Predsjednika i tamošnje političke i etničke elite. Međutim, istina je kako je Ugarska u Trianonu izgubila veliki dio svoga izvornog povijesnog teritorija. Npr. Erdelj je izvorna zemlja Mađara i još je u uporabi za njih stari naziv Sekelji, kao subetnonim. Ali Rumunjska i Mađarska su na civiliziran način riješile ovo za Mađare bolno povijesno opterećenje.

Premijeri Orban i Plenković

Uostalom, ako čitamo memoare njihovih vođa koji su vodili pregovore na Konferenciji Mira u Parizu, možemo sagledati svu tragediju koja nastaje kada nesposobnjakovići, diletanti, apatridi i bedaci odlučuju o sudbini cijele nacije. Za razliku od talijanskih vođa koji su poraz pretvorili u pobjedu vještom diplomatskom igrom. Prema tome, apeliram na Premijera Orbana neka bude upućen u povijesnu kartografiju, kako bi se izbjegli nesporazumi. U ime povijesne istine i dobrosusjedskih odnosa. Iz povijesti moramo učiti i poznavati ju, kako ne bismo ponovili njezine pogreške. Nesmotreno izložena povijesna karta može se tumačiti i kao politička poruka.

Dragi Đuro bači,

Hvala vam na pitanju, žitak ide, sad se oslobadjamo iz zaprtosti, što nam ništ novoga nij, pokidob smo dost lit bili i onako zatvoreni. Epidemija je mimo, ufam se, hvala Bogu i našem Orbanu.

Kako ste Vi za zemljotresom, pa onda ovim predsjednikom komu ništ nije sveto. Nije Vam lako, vjerujem. Čak je i nam ovde u Ugarskoj teško podnositi njegovu Orbanofobiju i njegova vrijedjanja Hrvatov, a da o Pupovcu ni ne trošim riči i od ostali. Sada, kako izgleda, dogadjanja jako neće biti, pa ću se ja lipo usmiriti na trianonski diktat i što je to doneslo našim Hrvatom ovde u Ugarskoj. Željim Vam dobro zdravlje i strpljenje za te političke vihore koji se nam pripravljaju, tako u Hrvatskoj kot i u EU.

Lip pozdrav

"Divičica"

Eto, tko ima oči neka čita, tko ima uši neka čuje.

Đuro Vidmarović