In memoriam: Zdravko Tomac

Iako smo znali za dugotrajnu bolest prof. dr. Zdravka Tomca, sa zaprepaštenjem i tugom primili smo vijest o njegovoj smrti. Preminuo je 4. siječnja 2020. u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Dubrava. Smrt ga je zadesila prije 83. rođendana. Rođen je 24. svibnja 1937. godine u Garčinu pokraj Slavonskoga Broda. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Na ovom je fakultetu bio dugogodišnji redoviti profesor.

Iz doba komunizma pamtimo ga kao intelektualca vezanog uz komunističku partiju. Njegov partijski angažman imao je zanimljive oscilacije. Nakon hrvatskog proljeća karijera mu je bila zaustavljena, a onda ga je vezao uz rad na svojim memoarima tadašnji komunistički prvak Jakov Blažević. Tomac je pripadao onom krilu KPH koji nije izgubio nacionalnu samobitnost. Iz povijesnih dokumenata je vidljivo kako se u tom smislu aktivirao nakon pada berlinskog zida te procesa demokratskih promjena u Hrvatskoj. Sastajao se više puta sa dr. Franjom Tuđmanom i razgovarao o budućnosti Hrvatske izvan Titove Jugoslavije.

Nakon raspada SKJ, formirana je u Hrvatskoj politička stranka pod nazivom SKH – Stranka demokratskih promjena koja je kasnije odbacila prvi dio naziva. U toj stranci profesor Tomac zauzimao je visoke položaje. Bio je izabran u Sabor Republike Hrvatske, a u povijest je ušao kao potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva formirane 1992. godine, kada je pokazao visoku razinu domoljubne aktivnosti. Bio je predsjednik Gradske skupštine grada Zagreba i predsjednik Županijske skupštine grada Zagreba, te kandidat za predsjednika Republike 1997. godine. Premda politički protivnik predsjedniku Tuđmanu imao je veliko poštovanje prema njegovome državotvornome pokretu i njegovoj viziji samostalne i demokratske Republike Hrvatske.

Od tada možemo pratiti i njegovu postepenu ali pomalo čudesnu preobrazbu od komunističkog dužnosnika do povratka rimokatoličke crkve i praktične vjere. Smrt oca imala je presudno značenje u njegovom povratku pradjedovskoj vjeri. Stoga u jesen 2003. napušta SDP i pristupa novom političkom pokretu nazvanom Forum hrvatske sloge. U studenom iste godine kandidirao se na izborima za Sabor na nezavisnoj listi. Nakon što nije dobio podršku biračkoga tijela profesor Tomac se povlači iz politike pokazujući snažan osjećaj za realnost. Međutim, to napuštanje imalo je za njega pozitivno značenje jer se mogao posvetiti publicistici i političkoj teoriji, te na taj način aktivno sudjelovati u formiranju političkog javnog mijenja. Pokazao je veliku radinost i široko znanje, što je rezultiralo objavljivanjem jedne knjige godišnje. U tim knjigama došlo je do izražaja njegovo veliko političko iskustvo i oslonac na povijesnu memoriju kojoj je bio baštinik. U jednoj knjizi na čudesno iskren način opisao je i svoj povratak vjeri i crkvi. Mnogi u našem javnom prostoru nisu mu vjerovali, smatrajući ga konvertitom. Međutim, njegov povratak vjeri bio je iskren i bez ikakvih političkih kalkulacija. Zahvaljujući svojim knjigama u kojima je raskrinkavao sve protudržavne i filojugoslavenske političke struje i razmišljanja, postao je jedan od glavnih intelektualaca u posljednjem desetljeću. Veliki je njegov doprinos raščišćavanju nedoumica glede tranzicijskih procesa u postsocijalističkim društvima.

Nakon što je na inicijativu prof. dr. Zvonimira Šeparovića utemeljeno Hrvatsko nacionalno etičko sudište 2016. godine dr. Tomac se priključio ovoj skupini intelektualaca koja je na temelju vlastitoga digniteta i povijesnih zasluga donosila moralne presude nizu pojedinaca u hrvatskom političkom životu koji su se ogriješili o svetinju domoljublja i rodoljublja. Zbog toga je stekao brojne neprijatelje.

Nije prilika za detaljniju rasčlambu svih političkih i publicističkih aktivnosti profesora Tomca, ali već sada može se ustvrditi kako je njegova glavna zasluga ipak u sferi političke publicistike, javne artikulacije nezadovoljstva mnogim pojavama u hrvatskome društvu i memoarsko – biografskog pisanja u kojem je dao niz knjiga uspješnica. I nakon njegove smrti trebati će se pomnije proučiti sve što je pisao o našim velikim boljkama kao što su npr. servilnost, korupcija, medijske manipulacije, opterećenost titoizmom itd. O svemu tome objavio je više od 20 knjiga od kojih su dvije prevedene na engleski i njemački jezik.

Pisac ovih redaka imao je priliku upoznati profesora Tomca još u vrijeme Vlade nacionalnog jedinstva. Kasnije smo surađivali više godina u Hrvatskom kulturnom vijeću i Hrvatskom nacionalnom i etičkom sudištu. Nosim ga u sjećanju kao mudrog i smirenog čovjeka, kao dobronamjernog polemičara koji je uvijek bez podizanja glasa i krupnih riječi i bombastičnih fraza znao kazati ono što je ispravno i korisno za Hrvatsku. Stoga je smrt profesora Tomca veliki gubitak za naš narod. Njemu kao velikanu suvremene hrvatske povijesti pripada časno mjesto u hrvatskom perivoju od slave.

Đuro Vidmarović