Kroatofobija u „kulturi“ i politički projekt SECI

Nije daleko od istine kako je moguće s navedenim akcijama njemačkih prelata povezati sljedeće, naime otvorenu kroatofobsku manifestaciju u jednoj njemačkoj crkvi. O tome nas izvještava Milan Sigetić u "Vjesniku" od 26. studenog 1996. g.:

"Skupina hrvatskih kulturnih i humanitarnih djelatnika - piše M. Sigetić - kako nam je izjavio Anton Željko Kovačić, koji obnaša dužnost rizničara Hrvatskog svjetskog kongresa, s voditeljem Hrvatske katoličke misije u Aachenu o. Franjom Trogrlićem, doživjela je skandaloznu umjetničku večer u kojoj su Hrvati prikazani kao genocidan narod, a Srbi kao žrtve!

Predstava je, da tragedija bude još veća, prikazana u crkvi sv. Petra u Aachenu, gdje se svake nedjelje na misi okupljaju Hrvati iz Aachena i susjednih mjesta...

U programu, kakvi su već viđeni iz srpskih radionica, skupina međunarodnih umjetnika koju čine Duna Dietzsche, Osvaldo Puente i Ona Tav iz Buenos Airesa, Tatjana Ilić iz Beograda, Selman Trtovac (rođ. u Zadru) i Volfgang Vincke iz Monchengladbacha prikazala je događanja na temu smrti. Gospodin Wolfgang Vincke s dijapozitivima, glazbom i figurama prikazao je genocid nad Srbima u Jasenovcu. To je materijal koji se desetljećima rabio, a izrađen je u beogradskim 'umjetničkim' radionicama. Srbi su kao genocidne prikazali kardinala Alojzija Stepinca (to znači da se "Hrvatske novine", preko svoga uvaženoga suradnika Branka Karlovića Marinova, uklapaju u ovaj europski trend, op. a),Crkvu u Hrvata i Hrvate kao ustaški narod. U prigodnim lecima je opisano stradanje Srba u Jasenovcu i ponovo se spominju stotine tisuća ubijenih Srba i prisiljenih na prijelaz na katoličku vjeru.(...)

Umjetnik Vincke nije u svojoj smušenosti našao riječi i objašnjenja o svrsi takve umjetničke večeri. Rekao je samo da se pozvao na izvore Vladimira Dedijera... Ni župnik Jansen nije bio bolje sreće. Hrvati su, naime, upozorili na krivotvorenje istine.(...)".

Selman Trtovac rođen u Zadru

Uloga podknacelara Buseka u inicijativi SECI

Osim za dudeke, stvar je jasna, a «umjetnici» igraju svoju igru.

Nakon što smo saznali za veliku akciju zaklade "Pro orijente", glede pisanja hrvatske povijesti, te da u ovoj Zakladi sudjeluju i članovi Narodne stranke Austrije, nije na odmet, kako bi sagledali sve rukavce ove delte, ponovo citirati Dr. Ströhma. U "Večernjem listu" od 8. lipnja 1996. g., on je napisao riječi, koje će dobiti na značenju tek pojavom akcije SECI:

Erhard Busek

"Ovih sam dana dobio program priredaba bečkog 'Instituta za Podunavlje i srednju Europu.' U programu je za 6. do 8. lipnja najavljena međunarodna konferencija s temom 'Beligrad - obrazovanje, znanost, kultura i mediji u Beogradu danas.' S napomenom: 'Jezici konferencije - srpski i njemački.' Zanimljivo je i to što je predsjednik 'Instituta za Podunavlje' - bivši predsjednik Pučke stranke (OVP) i podkancelar Erhard Busek.

Neka nitko ne ustvrdi da se iza takve konferencije ne krije masivna politička namjera. 'Bijeli grad' Beograd treba ovime na neki način učiniti prihvatljivim. Više se ne govori o Srebrenici i Sarajevu. Možda bi neki Hrvat trebao u Beču jednom predložiti da se slična konferencija održi s temom 'Zagreb'. Doduše, bojim se da bi imao malo uspjeha" - zaključuje poznati njemački novinar.

Dr. Ströhm nije tada znao da će dr. Busek postati glavni koordinator američke inicijative "SECI" koja bi za Hrvate značila SECI - SUVERENITET. Ovu su inicijativu oduševljeno prihvatili srbijanski političari. Kako se dr. Busek našao u ulozi koja je različita od one koju je imao ranije? On je bio za priznavanje Hrvatske i Slovenije, odnosno za raspad SFRJ, a sada se našao duboko u nečemu što vodi stvar unazad. Busek sam daje odgovor na ovo pitanje u intervjuu kojeg je dao zagrebačkom žutom glasilu "Globus - globalni tjednik", br. 65., od 12. veljače 1997. g.:

"Ja kao katolik - kaže dr. E. Busek - koji se osobito zanima za povijest potpuno razumijem vašega Predsjednika kad tvrdi kako je Hrvatska bila predziđe kršćanstva i kako kao takva ima svoje mjesto u Europi.... Međutim, kao političaru, taj mi je argument posve smiješan. Politika podrazumijeva realno sagledavanje stvari, a ne pozivanje na prošlost. To su tempi passati.

(...)

Imenovanje glavnim koordinatorom SECI-ja doživljavam kao logičan nastavak svoje političke i znanstvene karijere."

Nakon "realnog sagledavanja stvari" dr. Busek je poslao RH otvorenu prijetnju zamotanu u diplomatski verbalni staniol, sada u novoj, očito ne lošoj ulozi:

"Bojim se da bi odbijanje hrvatskoga državnoga vrha da se priključi ovoj inicijativi moglo državu odvesti u samoizolaciju."

Navedeni intervju objavljen je u 12. veljače 1997. Četiri dana ranije, tj. 8. veljače t. g., objavljen je s dr. Busekom intervju u "Obzoru". Dok je u "Globusovom" intervjuu izjavio: "Ja kao katolik.... kao političar...", dotle u "Obzorovom" intervjuu tvrdi upravo obratno: "Ja nisam diplomat..." Dakako, između govora političara postoje razlike, ali suština ostaje ista.

Zanimljive su riječi kojima veleposlanik Dr. Bogner, pokušava ispraviti gorak okus prijetnje koju sadrži intervju dr. Buseka. To se desilo u razgovoru koji je vodio s novinarom "Nedjeljne Dalmacije", a koji je tiskan 7. veljače 1997. g.

Na pitanje: "Dosta prašine nedavno se diglo oko inicijative za suradnju na jugoistoku Europe (SECI) čiji je koordinator nekadašnji austrijski vicekancelar Erhard Busek, a u kojoj mnogi vide opasnost 'guranja Hrvatske na istok"...",dr. Bogner je odgovorio:

"U svome intervjuu g. Busek jasno kaže: Stara Jugoslavija ni na koji način neće biti restaurirana. Možda je u drugim njegovim izjavama bilo malo neopreznosti. Tako u tekstu na kojemu hrvatski mediji temelje svoju vijest piše i da 'utvaru ponovnog oživljavanja Jugoslavije kojom se Hrvate straši, Busek vidi isključivo u svjetlu predstojećih izbora u Hrvatskoj', te da 'na taj način vladajuća struktura u Hrvatskoj kreće u lov na glasove...."

Inteligentno sročenom rečenicom, veleposlanik je dao do znanja kako se slaže s dr. Busekom. Vrlo je zanimljivo, na koji način nastoji odagnati strah od moguće obnove Jugoslavije.

"Osobno mislim da na Zapadu - iako vjerojatno postoje stratezi koji i danas daju prednost jugoslavenskoj ideji - nitko ozbiljno ne misli da bi se trebala restaurirati Jugoslavija, posebno ne kao komunistička ili bilo kakva druga diktatura."( A što se krije iza onoga što bi bilo suprotno pojmu "posebno ne"?)

No, u drugom dijelu intervjua, veleposlanik kaže sljedeće:

"U nekim zapadnoeuropskim krugovima vjerojatno još uvijek postoje fantasti koji o staroj Jugoslaviji razmišljaju kao i čimbeniku ravnoteže spram njemačkoga ili austrijskoga utjecaja na tome području. A to svakako ne bi željela niti jedna europska vlada."

Ljudi iz Clintonove administracije žele silom Hrvatsku vratiti u „region“

Richard Holbrook;
Peter Woodard Galbraith;
John E. Scanlon;
Warren Zimmermann;
Milan Panić;
Richard Schiffer;
Madeleine Korbel Albright

A sada čujmo što je napisao Richard Holbrooke, otac Daytonskog čeda, u časopisu "Foreign Affairs":

Bosna i njezina susjeda Srbija neće moći gospodarski opstati ne budu li revitalizirale davno uspostavljene, integrirane komercijalne i infrastrukturne sustave koji su postojali prije rata. Gospodarstvo Bosne i Srbije ne može biti razdruženo po etničkim granicama. (Zahvaljujući svojoj obali i položaju, Hrvatska ima više opcija, ali također TREBA BITI SASTAVNI DIO REGIONALNE GOSPODARSKE STRUKTURE)."

Navedena izjava dana je u vrijeme antihrvatskog pisanja New Yor Timesa, Rezolucije o Srbima u Hrvatskoj, te Klein-Galbratithovog masiranja Hrvatske, o čemu je bilo riječi na prethodnim stranicama.

Ove riječi pripadale su čovjeku koji je govorio ono što je Clintonova administracija mislila, treba staviti u korelaciju s riječima koje je izgovorio dr. Erhard Busek i napisao "New York Times" o Hrvatskoj, odnosno treba ih staviti u kontekst otvorenog priželjkivanja da HDZ izgubi na izborima 13. travnja 1997. godine.

Dakako, Jugoslavija ne može ostati po strani. U beogradskom tjedniku "Vreme" od 26. travnja 1997. g., objavljen je intervju s jednim od američkih dužnosnika u SECI-u, Johnom Skenlonom.

"Džon Skenlon - piše novinar 'Vremena' - pretposljednji ambasador SAD u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u proljeće 1989. godine na položaju ga je naslijedio Voren Zimerman), i danas je aktivan sudionik u jugoslovenskoj drami. U savjetodavnom je odboru Projekta za etničke odnose (američka organizacija koja je nedavno u Njujorku organizirala srpsko-albanske razgovore), predsjednik je američko-jugoslovenskog Poslovnog savjeta i VIŠI KONSULTANT MILANA PANIĆA u ICN Galenika. Odskora je angažovan u SECI (Southeast European Cooperative Initiative), najnovijoj američkoj inicijativi za unapređenje poslovne suradnje 12 država jugoistočne Evrope. (...)

U razgovoru za Vreme, Džon Skenlon objasnio je genezu sopstvenog, kao i entuzijazma Milana Panića za SECI. Entuzijazam datira iz vremena kada je Panić, kao savezni premijer, postao pobornik regionalne ekonomske saradnje koja bi susjedne narode podstakla da zajedno žive u miru. Kada je predsjednik Klinton povjerio ideju o SECI svom čovjeku iz Savjeta za nacionalnu bezbjednost RIČARDU ŠIFTERU, potonji se sa Panićem brzo našao na istoj talasnoj dužini i ponudio mu je ulogu u Busines Advisory Council, nekoj vrsti poslovnog savjeta SECI. Prva sjednica tog tijela održana je nedavno u Solunu, a Milan Panić, prema riječima Džona Skenlona, smjera da u narednih šest mjeseci do godinu dana organizuje konferenciju na kojoj bi se proširili i sastav i djelokrug tog savjeta. Šifter je Paniću rekao da je čitao sam njegove članke na ovu temu, da zna kako razmišlja i da oni govore o 'istoj stvari.' Uostalom, Panićeva investicija u Galeniku vjerojatno je najveća američka investicija u jednu bivšu jugoslovensku republiku. Ona se penje na nekih 260 miliona dolara....Vlade mogu da utvrde politiku, ali pravi poticaj mora da dođe od biznismena. Ja se nadam da će Jugoslavija uskoro moći da uzme učešće. Koliko ja znam, suspenzija prava Jugoslavije da učestvuje kao posmatrač, nakon novembarskih događaja, istekla je i sada će ona moći da zauzme mjesto u SECI.

'Vreme': Zar nije rečeno da će Jugoslavija moći da učestvuje kao posmatrač tek kada primijeni preporuke iz Gonzalesovog izvještaja?

SKENLON: Koliko ja znam, nije tako tvrda restrikcija. Ponekad su zvanične izjave tek zvanične izjave. Ja lično pretpostavljam da će se Jugoslavija već na narednoj sjednici pojaviti kao posmatrač. Naravno, ukoliko se u međuvremenu nešto loše ne desi.

Vašington insistira na tome da je kriterij za odabir ovih 12 država koje bi učestvovale u SECI prije svega geografski.

Jasno je, dabome, da je važan aspekt cijelog ovog posla da se kroz ekonomski razvoj zemalja promoviše politička stabilnost regiona. Ako postoji ekonomski prosperitet, veći su izgledi da će biti i političke stabilnosti.

Je li Amerika morala da zavrne ruku nekoj državi da bi je privoljela da učestvuje u SECI?

Koliko ja znam, u mjeri u kojoj je bilo zavrtanja ruku, to se uglavnom odnosilo na Hrvatsku i Sloveniju.

Jako se ističe da ovo nije program masovne državne pomoći, nije Maršalov plan, već plan samopomoći za ovih 12 država, kao da se time sugeriše da je samopomoć bolja od nečeg kao što je Maršalov plan. A zašto ne novi Maršalov plan za jugoistočnu Evropu?

Ja mislim da je Zapadna Evropa beskrajno bogatija nego što su SAD bile na kraju Drugog svjetskog rata. Ako smo mi tada bili spremni da platimo punu cijenu Maršalovog plana da bismo promovisali stabilnost u Evropi, meni se čini da su ta ista vrata otvorena i za Evropsku uniju. Ako Evropljani vjeruju da je ovo situacija za Maršalov plan, neka izvole. Ali, u Americi nema dovoljno entuzijazma za vrstu napora kakav smo podnijeli poslije 1945. (...) Ono što nam stvarno treba jesu ozbiljan program privatizacije i uklanjanje trgovinskih barijera, ili što bi Panić rekao, uklanjanje ekonomskih barijera. Kad su državni poslovi u pitanju, da se državama jugoistočne Evrope omogući da krenu u neku vrstu trgovinske asocijacije i da se podstaknu programi kao što su komunikacija, proširenje carinskih prelaza i standardizacija procedure na carinskim prelazima. OVDJE BI MOGLO DA POSTOJI SLOBODNO KRETANJE LJUDI I ROBE, KAO U EVROPSKOJ UNIJI, gdje roba prelazi granice kao da ostaje u istoj državi .A za to vam nije potreban Maršalov plan.(...)

Na koji će način Amerika koristiti svoj uticaj u međunarodnim institucijama u korist SECI projekta?

Ne znam šta će učiniti američka vlada, ali projekt koji je dobio podršku SECI zapravo je dobio podršku SAD i EU. A ako imate tu vrstu podrške za neki projekt, onda će taj projekt dobiti zeleno svjetlo. Novi momenat u svemu ovome je da je Ričard Šifter iz Savjeta za nacionalnu bezbjednost prešao u Stejt department, gdje je postao specijalni savjetnik Medlin Olbrajt za SECI. To znači da će on biti u prilici da se služi svim resursima Stejt departmenta, koji je mnogo oparativnije tijelo od koordinacionog, poput Savjeta za nacionalnu bezbjednost. To svjedoči i o dugoročnoj opredijeljenosti administracije za ovu inicijativu, kao i o ličnoj podršci Medlin Olbrajt za SECI" - kazao je Amerikanac.

Uloga Gorana Bregovića

Riječi vrlo jasne i precizne, za razliku od verbalne ekvilibristike onih koji Hrvate nastoje uvjeriti da se radi o nečemu trećem.

U istom broju "Vreme" donosi razgovor s glazbenikom iz BiH koji se tijekom rata opredijelio za Miloševića, Goranom Bregovićem. On iznosi svoj plan koji je potpuno u duhu Panićevog plana SECI (SUVERENITET).

VREME: Najavljuješ Balkanski simfonijski orkestar. Šta te u tom pravcu zanosi? Objasni ideju o balkanskom koncertu u Solunu...

".... Zamišljeno je da sarađujem sa umjetnicima sa cijelog Balkana. Od Turske do Mađarske.

A na zapadu? Tamo nitko ne voli da pripada Balkanu?

Do Ljubljane....Pozvati ću sve ono što smo inače zvali Balkanom da sudjeluje sa mnom u tom radu...

Budući da je Panić sa svojim američkim suradnicima već bio u Solunu, ovaj projekt ima prepoznatljivu pozadinu. Uostalom, u slijedećem dijelu intervjua Bregović iskazuje svoje uvjerenje u obnovu Jugoslavije. Ne vjerujem da ljudi na duži rok - priča srpski rok glazbenik - ovaj teren mogu shvatiti kao tuđi, Srbi ovo vamo a Hrvati ono tamo. To je nešto napravljeno i konstruisano za upotrebu na jedno vreme, kao što se ono upotrebljavalo nekada, tako se ovo upotrebljava sada.(...) Vjerujem da poslije dvehiljadite neću ići nigde u inostranstvo, hoću živjeti po teritorijama bivše Jugoslavije, nigde drugde. Hoću ići na naše more, na naše planine"- izdeklamirao je Bregović. Što se tiče mora mislim da je iskren. Sjajan politički nastup u duhu SECI programa.

Kada bi kojim slučajem Predsjednik Tuđman iskazao ushićenje s planom SECI - (SUVERENITET), a potom oduševljenje formiranjem unije država "sjeverno od Grčke i južno od Slovenije", svjetski bi "demokratski" tisak preplavili članci koji bi ga dizali u nebesa. No, Hrvatske tada više nikada bilo ne bi kao samostalne države. Hvala Gospodu, Tuđmana se teško može zamisliti u ulozi Lukašenka. To znači da hrvatskome narodu predstoje još teški trenuci iskušenja, dvojbi, vrijeđanja, izazivanja socijalnih napetosti, medijske šikane i pritisaka koji mogu uključivati i direktno miješanje u unutarnje poslove, pa i fizičko uklanjanje Predsjednika. Niti jednu mogućnost ne smijemo zanemariti.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.