Od Karla Marxa do austrijske katoličke zaklade „Pro Oriente“ – postojanost nepravdi prema Hrvatskoj i Hrvatima (I. dio)

„Grlić Radman pisao njemačkoj televiziji zbog filma u kojem Tuđmana izjednačavaju s Miloševićem, a Tita gledaju kroz ružičaste naočale“ (30. 11. 2019.)

Podsjećanje na Petera Handkea

U prošlom članku opisao sam stanje političkih duhova u Austriji u vrijeme kada je Peter Handke napisao knjigu „Pravda za Srbiju“, čije su predstavljanje uveličali svojom nazočnošću najviši austrijski državni dužnosnici, uključujući i saveznog kancelara, davši djelu na taj način političku važnost, bez obzira što je sadržaj bio otvoreno na strani velikosrpskih agresora na Hrvatsku, a Austrija je u isto vrijeme, na službenoj razini podržavala suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Bila je to demonstracija licemjerja kojom je upućena i poruka predsjedniku Tuđmanu i Vladi Republike Hrvatske, što su oni shvatili, a nama, danas nakon prijeđene vremenske distance, sve to omogućava shvatiti vanjskopolitičke teškoće i prepreke koje je naše vrhovništvo moralo savladavati kako bi našu mladu državu učinilo doista nezavisnom. Uočavala se podzemna politika nekih europskih Vlada glede obnavljanja jugoslavenske zajednice u novom obliku i pod novim imenom.

Analizirajući iz današnje perspektive ove procese uviđamo veliku vanjskopolitičku prednost koju je Slobodan Milošević uživao u europskim ljevičarskim krugovima. A s njime Karadžić i Martić. Pravda i sloboda, potlačenost našeg naroda, agresija i okupacija, pola milijuna izbjeglica, logori razaranja i sveukupne patnje naroda, diplomate nisu posebno uzbuđivali. Predsjednik Tuđman i njegovi suradnici morali su ulagati velike napore kako bi došli do daha, a potom i do riječi na sastancima s ljudima takvog moralnog profila. A moralo ih se uvažavati, slušati, uvjeravati ih, titrati oko njih, paziti na svaku izgovorenu riječ i svaku gestu (sjetimo se pokvarene i opasne protuhrvatske igre oko salvete na kojoj je predsjednik, tobože najavio podjelu BiH, a koju je prof. dr. Miroslav Tuđman raskrinkao u posebnoj studiji kako ju ne bi upotrijebili protiv Hrvatske. Iz teksta koji slijedi vidjeti će se kako neki od tih moćnika nisu uopće znali razlikovati Slavoniju, Slavoniju i Slovačku. Stoga se u mnogim stavovima moralo popuštati, a ta popuštanja, tada nametnuta grubim političkim interesima nekih država u našem geopolitičkom okruženju, na žalost i danas destabiliziraju Hrvatsku i unose nemir u njezin unutarnji politički život. Ono što je mnogima nepoznato, jest ponašanje dijelova katoličke Crkve u Austriji, odnosno nekih njezinih utjecajnih prelata. Zbog toga smo 2019. ostali zatečeni neprijateljskim odnosnom Biskupije u Koruškoj glede svete Mise zadušnice na Bleiburškom polju, ali u širem kontekstu i istočnom politikom Vatikana glede kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, što je posebno pogodilo hrvatski vjernički puk.

Walter Maria Stojan i istina od odnosu Zapada prema Hrvatskoj

Ne želim da ovaj članak ima crno-bijeli sadržaj, jer povijest nije crno-bijela. Stoga podsjećam na riječi direktora Austrijskog kulturnog instituta u Zagrebu, dr. Walter Marija Stojana, kako bih pokazao da smo u Austriji imali i prijatelje. On je 1995., prije «Oluje», u intervjuu «Slobodnoj Dalmaciji» kazao sljedeće:

"... Znate i sami kakva je bila slika Hrvatske na Zapadu - ustaška zemlja, fašistička i tome slično... Kao što znate, povijest uvijek pišu pobjednici i poslije Drugog svjetskog rata pisali su je pobjednici, ona je dakle CRNO - BIJELA. No uvijek postoje nijanse. Ali, u slici o Hrvatskoj nije bilo nijansi, ona je bila samo fašistička, ustaška zemlja koju je trebalo stišavati tako da se stavi u Jugoslaviju. Vladalo je mišljenje da ako Hrvatska postane nezavisna, ona će opet biti fašistička i tome slično..."

dr. sc. Walter Maria Stojan

Iste godine dr. Stojan je u članku koji je objavio u zagrebačkom "Hrvatskom Obzoru" pod naslovom "Učiti od prošlosti", podcrtao prethodnu tvrdnju::

"Doduše, i mnogi Austrijanci su pozdravili 'Anschluss', podržali nacionalsocijalistički režim i na mnogim hijerarhijskim razinama bili njegovi nositelji. Austrijanci su sudjelovali u tlačenju i progonima u Trećem Reichu, djelomično zauzimajući istaknuta mjesta. Ta činjenica je neosporna i kao takva govori o moralnoj odgovornosti za djela austrijskih građana, koja se mora prihvatiti."

Karl Gustav Ströhm raskrinkava politiku Zapada prema Hrvatskoj

Druga istaknuta osoba iz njemačkog govornog područja koja je utjecala na pisanje ovog teksta, je dr. Karl Gustav Ströhm. Prenosim riječi ovoga pokojnoga istaknutog novinara koji nam je tada pomagao shvatiti neke za Hrvatsku nepovoljne političke procese u Austriji, konkretno u Štajerskoj:

Dr. Karl Gustav Ströhm

"U nevolji čovjek prepozna svog susjeda. Ako ova narodna mudrost odgovara istini, onda Hrvati na žalost s nekim svojim susjedima, primjerice u austrijskoj pokrajini Štajerskoj, nemaju puno sreće. Odavno, primjerice, 'Kleine Zeitung' (Mali list) iz Graza vodi kampanju protiv Hrvatske i ne propušta ni jednu priliku da napadne takozvani Tuđmanov "režim'. (...) Mržnja i odbojnost Kleine Zeitunga prema današnjoj Hrvatskoj na prvi pogled iznenađuje: ipak je to katolički dnevnik, vlasnik je 'Katolischer Pressverein', a to znači - Katolička crkva. Ali u Grazu se priča da je odavno jedna lijevo-katolička struja stekla utjecaj u Kleine Zeitungu. Ova struja ne želi Tuđmanovu Hrvatsku jer je previše samostalna i ne slijedi ljevičarsku generalnu liniju.Za ovu struju postoji točan izraz: Oni su 'marksisti srca Isu sova' (njem: "Herz-Iesu-Marxisten"). Kao i svi marksisti, oni ne vole Tuđmana koji je već odavno napustio, pobijao i opovrgao ovu ideologiju."

Bečki kardinal Franz König i agresija na Hrvatsku

Navedena činjenica ljevičarskog prodora u mass-medije koji su formalno pod kontrolom Crkve, u prvi tren djeluje zbunjujuće i teško ju je shvatiti. No, stariji se čitatelji sjećaju teologije "oslobođenja", pokušaja da se marksistička sociologija i učenje o socijalnoj jednakosti približe kršćanskoj teologiji, da kršćanstvo i marksizam nađu dodirne točke i zajednički jezik itd. Sjetimo se mariborskog biskupa dr. sc. Grmića, nekih naših župnika i redovnika koji još uvijek očijukaju s marksizmom. Kada sam se raspitao o stvarnoj situaciji u Austriji, potvrđeno je ono o čemu piše Dr. Ströhm. Štoviše, tamo se javlja prava kampanja, prava rovovska borba, protiv tzv. konzervativaca u Crkvi, s nakanom da se ukine celibat, pa čak da se u svećenički red dopusti ući i ženama, i tako dalje.

No, jedan primjer vrijedi zabilježiti: Dr. Marijan Brajinović, istaknuti hrvatski useljenik u Austriju i predjednik Austrijsko-hrvatskog društva u Beču, u veljači 1995. g. zamolio je cijenjenog bečkog kardinala, Franza Königa, da svojim predavanjem uveliča obilježavanje 35. obljetnice smrti sluge božjega Alojzija Stepinca. Kardinal je to odbio zbog "prezauzetosti", a poslije njega isti je razlog naveo i pomoćni biskup Kratzl. Ubrzo nakon ove demonstracije prelata, uslijedio je, možda slučajno, a možda i namjerno, ružni informbirovski napad na pokojnog Kardinala u "Hrvatskim novinama". Kažu da u svemu postoji "neka tajna veza."

Možda, opet slučajno, nakon navedenog odbijanja dolazi do zanimljive posjete istoga kardinala Königa: zagrebačka HINA prenijela je 16. svibnja 1996. g. vijest iz beogradskog "Nedeljnog telegrafa" o posjeti kardinala Königa Patrijarhu Srpske Pravoslavne Crkve, Pavlu. Vrijedi pročitati ovu vijest kako bi smo razumjeli „kontekst“ nekih događanja i nekih odluka:

Kardinal Franz König

"R. Stanković u članku 'Kardinal König priprema dolazak Pape u Beograd' piše kako Srpska pravoslavna crkva odavno nije imala značajnijeg gosta iz vrha Rimokatoličke crkve od Dr. Franca Königa, kardinala i bivšeg bečkog nadbiskupa. Kardinal König došao je u Beograd na poziv patrijarha Pavla. Tim povodom vladika bački Irinej kazao je kako je Franc König 'poznat kao prijatelj pravoslavne crkve, inicijator i dugogodišnji pokrovitelj zaklade 'Pro orijente' u Beču, čiji je cilj upoznavanje s vrijednostima pravoslavlja, te suradnja s pravoslavnim svijetom.'

Zašto je ovaj cijenjeni katolički kardinal došao u trodnevni posjet poglavaru SPC baš sada? Oni upućeniji očekivali su da se tijekom posjete Beogradu dr. König sastane i sa svjetovnim dužnosnicima, jer je politički interes Beograda glede dolaska pape Ivana Pavla Drugog u SFRJ - nesumnjiv.... U širem kontekstu, o ovoj posjeti kardinala Königa može se govoriti i kao o početku približavanja s Vatikanom. (...) Na misi koju je održao u crkvi Sv. Ante, u nazočnosti četvorice biskupa, i nadbiskup Perko slijedio je ekumenski poziv kardinala Königa glede uvažavanja pravoslavne crkve, te je pred prepunom crkvom vjernika, govorio o patnji i stradanju Srba u posljednjem ratu, te o nepravedno lošoj slici srpskog naroda u svijetu».

O ovoj posjeti izvijestile su i gradišćansko-hrvatske "Hrvatske novine" br. 19., od 10. svibnja 1996., što je samo po sebi neobično, jer se ne radi o događaju koji bi trebao participirati u životu gradišćanskih Hrvata. Kasnije će se vidjeti da je u tu vezu s politikom Republike Srbije uključen i gradišćanski biskup Iby. U članku "Kardinal Franz König otputovao srpsko-pravoslavnomu patrijarhu" urednik osobno izvješćuje:

"Srpsko-pravoslavni patrijarh Pavle I. pozvao je bečkoga nadbiškupa u mirovini kardinala Franza Königa. Od 6. do 10. maja je König boravio u Beogradu s ciljem, da se srpsko-pravoslavna Crikva opet približi ekumenskomu razgovoru u Europi. ... Bečki nadbiškup u mirovini i utemeljitelj zaklade 'Pro orienete' je nekoliko puti razgovarao s patrijarhom Pavlom kao i sa člani Svetoga Sinoda. (Uskoro će se otkriti zbog čega g. Tyran spominje ovu Zakladu, op. a.)

Uz Beograd je kardinal König pohodio dijeceze Srijem, osebujno i Sremski Karlovci, kada je nastao centar srpskoga pravoslavstva koncem 17. i početkom 18. stoljeća....Na tom području su nastali jako upečatljivi primjeri južnoeuropske barokne umjetnosti. Srpsko-pravoslavni biškup Dijeceze Šabac-Valjevo Lavrentije Trifunović je do 1991. ljeta bio nadležan za Austriju" - zaključuje oduševljeni P. Tyran svoj izvješće iz Srbije.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.