Zdravko Tomac: Narodna predsjednica, Varaždinske Toplice, 2019.

Najnovija knjiga istaknutoga hrvatskog politologa, političara i publicista, prof. dr. Zdravka Tomca, posvećena je hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, pod naslovom Narodna predsjednica. U 31. poglavlju pod naslovom: „Otvoreno pismo hrvatskim intelektualcima“, autor donosi dramatičan tekst: „Zbog pisanja istine o Kolindi Grabar Kitarović u ovom pismu doživio sam strašne uvrede odnosno pravu sotonizaciju. Jer ljudi ti sve oproste osim istine.

(…) Nastupio je vrijeme u kojemu je laž ne samo dozvoljena nego se i preporučuje, odnosno laž postaje sredstvo manipuliranja i nadmetanja hrvatskom narodu politike koja je protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Kod nas, u medijima, u političkim strankama, a i u javnosti, skoro nitko ne poštuje temeljno pravilo da je istina u cjelini. Svjedoci smo kako jedni govore isključivo o uspjesima a drugi isključivo o neuspjesima.

(…) Nužno je da se izborimo za istinu, a istina je cjelina. Pokazat ću tu nakaradnost hrvatske javne scene na primjeru odnosa prema predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović. O njoj se u zadnje vrijeme, i s lijeva i s desna, isključivo piše vrlo negativno, uvredljivo, podcjenjivački. Takvo pisanje je velika laž jer negira i ne uzima u obzir ono što je predsjednica napravila i ono dobro što radi. Zaboravlja se da je ona u međunarodnoj javnosti i medijima jedna od najpopularnijih svjetskih političara, da je vrlo uvažavana i cijenjena, zaboravlja se njezin doprinos strategiji tri mora. Njen doprinos detitoizaciji, a osobito ogroman doprinos utvrđivanja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda, se zaboravlja. Naša predsjednica najzaslužnija je što danas u cijelom svijetu znaju da su kockice simbol identiteta hrvatskog naroda, tko su Hrvati i zašto se bore.

(…) Zaboravlja se i prešućuje da je ona jedna od najuspješniji političara u svijetu i jedna od najpopularnijih po pisanju svjetskih medija. Zaboravlja se i negira činjenica da je ona narodna predsjednica, da je stalno s narodom, da ju narod voli i poštuje. Svakako da je predsjednica napravila i poneku pogrešku, ali nedopustivo je da se na bazi pogreške, koju je sama priznala i nastoji popraviti, potpuno negira njezin rad“.

Knjiga „Narodna predsjednica“ sastoji se od 32 poglavlja. Uvodni tekst nosi naslov „Samo emocionalni Hrvati trebaju upravljati Hrvatskom“. U njemu autor između ostaloga ističe: „Emocionalno hrvatstvo je bitno i u miru i ono se izražava na stotine načina kao ljubav prema svojoj domovini u predanom i požrtvovnom radu u razvoju Hrvatske i u usrećivanju hrvatskog naroda. Emocionalni Hrvat uživa u svakom uspjehu svoje hrvatske države i svoga hrvatskog naroda. (…) U svom govoru hrvatskim intelektualcima kardinal Alojzije Stepinac je rekao: 'Vaša ljubav prema hrvatskom narodu ne može biti predmet trgovine nego je moralna dužnost'. (…) Evo još jedan citat Alojzija Stepinca: „Ako bi dakle rekao da katolik smije ljubiti svoj narod onda bih premalo rekao jer je ljubav prema samome sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena nego je i zapovjeđena. A narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Kako god, dakle, ljubite više svoju braću i sestre nego li druge ljude, tako i svoj narod više nego li drugi a da pri tom nijednog naroda ne mrzite i ne prezirete. Tko razuman može to zamjeriti? Zar će tko zamjeriti djetetu ako ljubi svoju majku nego li tuđu?'

(…)

Stepinac je tvrdio, pozivajući se na cijelu hrvatsku povijest, da je vjera katolička prvo i najveće dobro hrvatskog naroda. (…) Bez emocija, bez ljubavi, bez svojevrsne opijenosti i zanesenosti, bez poštivanja tradicije svojega naroda i prihvaćanja kolektivne svijesti kao nečega važnog i lijepog hrvatski identitet svodi se na puku formu bez značaja za život pojedinaca“.

Prvo poglavlje Tomac je naslovio tvrdnjom, „Djelo Franje Tuđmana je tako veliko da ne treba stvarati mit o Franji Tuđmanu“. U njemu završne riječi glase: „I Kolinda Grabar – Kitarović upravo zato što je vjerodostojna sljedbenica Franje Tuđmana doživljava jednake gadljive uvrede i napade“.

U drugom poglavlju autor u naslovu naglašava povijesnu dimenziju predsjednikovanja Kolinde Grabar-Kitarović: „Pobjedom Kolinde Grabar – Kitarović počelo novo povijesno razdoblje“. Ovo je poglavlje vrlo značajno za razumijevanje predsjedničinog prvog mandata, a ima posebnu težinu jer je riječ o istaknutom politologu i znalcu hrvatske političke scene i njegove prosudbe su kvalitetne. Autor je naveo tri osnovna poteza koji imaju povijesni karakter, a koje je učinila Predsjednica. Poglavito se to odnosi na njezino obnavljanje Tuđmanove suverenističke politike.

U trećem poglavlju dr. Tomac daje kratak dojam o Predsjednici. Riječ je o svečanoj prisezi koju je položila 15. veljače 2015. Autor smatra kako će ovaj datum biti upisan zlatnim slovima u hrvatskoj povijesti. „Toga dana bili smo svjedoci prožimanja onoga najljepšeg i najboljeg iz hrvatske prošlosti sa sadašnjošću i budućnošću hrvatskoga naroda“.

U četvrtom poglavlju Tomac, analizirajući predsjedničin mandat zaključuje u naslovu: „Kolinda Grabar – Kitarović iskrena je i vjerodostojna nasljednica Tuđmanove politike“. U ovom eseju autor ističe važnu činjenicu: „Predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović prvi je predsjednik Hrvatske koji nikada nije bio član Saveza komunista niti je imao bilo kakve veze sa UDBOM i tajnim službama. Ona je moralno čista i nije ni materijalno ni moralno kompromitirana. … Znala je razlikovati istinski antifašizam od komunističke diktature i zlouporabe antifašizma za masovne zločine koji su počinjeni“.

Slijedi analiza puta predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović do svjetskog uspjeha. Autor naglašava: „Njena velika popularnost u svijetu kada je zasluženo postala svjetska mega zvijezda i najpopularnija političarka na svijetu toliko je neke pogodila da su njene uspjehe koje cijeli svijet priznaje proglasili sramoćenjem Hrvatske“.

U šestom, naglašeno političkom poglavlju, dr. Tomac podcrtava: „Hrvatska je moderna demokratska država, a nije ni udbaška ni ustaška. To se zahvaljuje politici predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović. Pozicionirala je Hrvatsku kao srednjeeuropsku, a ne balkansku državu, kao mediteransku, a ne balkansku. Zbog toga je dobila protiv sebe moćne snage posebno medijske koje nisu odustale da se u budućnosti na razne načine bez obzira što je Hrvatska članica Europske unije kad se EU proširi, vrati u neko regionalno udruživanje na Balkanu“. Kolinda Grabar – Kitarović, ističe Tomac, zato toliko inzistira na revalorizaciji Tuđmanove suverenističke politike.

Vrlo je indikativno poglavlje „Napadi na hrvatsku predsjednicu zbog pozdrava 'Za dom spremni' u Domovinskom ratu“.
Autor kao poseban trijumf naše predsjednice ističe njezinu afirmaciju ideje o tri mora kod predsjednika SAD - a D. Trumpa. Autor nije izbjegao niti teškoće koje je Predsjednica imala s Aleksandrom Vučićem. O tome piše: „Za razliku od kritičara toga posjeta koji tvrde da je to bio veliki poraz Kolinde Grabar – Kitarović, a velika pobjeda Vučića činjenice govore suprotno. Aleksandar Vučić je u Hrvatskoj doživio totalni poraz i potpunu diskriminaciju. Morao je pozdraviti Hrvatsku vojsku, morao je slušati hrvatsku himnu, morao se suočiti sa ponavljanjem i slušanjem svojih četničkih govora iz prošlog rata koje je držao u Glini“.

U sljedećem poglavlju Tomac odgovara na pitanje „Tko je ustvari Aleksandar Vučić“, a u slijedećem, 11. poglavlju, postavlja realnu i upozoravajuću tezu: „Velikosrpska agresija na Vukovar se obnavlja“. U ovom poglavlju treba pročitati odlomak: „Ćirilica je sredstvo obilježavanja Vukovara kao navodno srpskog grada“.

U 12. poglavlju dr. Tomac daje, po mišljenju pisca ovih redaka najbolju ocjenu trenutka u kojem živimo: „Sveobuhvatna moralna kriza – uzrok svih problema“. Isto tako velika je istina koju naglašava u 14. poglavlju: „U Hrvatskoj još djeluje moćna peta kolona, koja nas gura u novo zajedništvo sa Srbijom“.

Budući da još uvijek traje polemika o tobožnjem ustanku u Srbu 1941., dr. Tomac kao jedan od bivših lidera SDP-a piše važan članak: „Što se stvarno događalo u ljeto 1941. godine“. Preporučam svima pročitati ovaj tekst. Jednako tako poticajan je članak koji čini 19. poglavlje „Lustracija domoljuba se nastavlja“. Povezano s ovim tekstom možemo smatrati i poglavlje 21.: „Suočavanje s istinom: To što nam rade Slovenija, BiH i Srbija već godinama nema nikakve veze s prijateljstvom“.

Moralno urušavanje hrvatskog društva je evidentno. Dr. Tomac o tome piše poglavlje „Takozvana nova ljudska prava – velika opasnost i velika podvala“.

Pisac ovih redaka je mišljenja kako je dr. Tomac obranio naslov svoje knjige o Kolindi Grabar – Kitarović kao narodnoj predsjednici. Slažemo se s njegovom tvrdnjom: „Nema nikakve dvojbe da je Kolinda Grabar – Kitarović dosljedan sljedbenik politike prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. (…) Ona je revalorizirala i rehabilitirala Tuđmanovu politiku pomirbe“. Stoga s pravom zaključuje: „Kolinda Grabar – Kitarović po onome što je učinila apsolutno zaslužuje novi mandat i nema na vidiku nikoga tko bi više od nje zaslužio to mjesto“.

Profesor Tomac je napisao korisnu knjigu, preglednu, bez predugih elaboracija, iskrenu i pouzdanu. To nije hagiografija i promidžba, već jasan uvid u politiku Predsjednice, sagledavajući sve što je tijekom njezinoga prvog mandata bilo ispravo, ali i o ono što su bili promašaji.

Na žalost, zdravstveno stanje prof. dr. Zdravka Tomca je upozoravajuće.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.