Zbornik Moslavine XVI, Muzej Moslavine Kutina, Kutina, 2018.

U nakladi Muzeja Moslavine iz Kutine objavljuje se svake godine multidisciplinarni almanah, pod naslovom Zbornik Moslavine. Pred nama je XVI. godište ove publikacije. Kao urednica potpisana je direktorica Muzeja Moslavine u Kutini Jasmina Uroda Kutlić.

Ovogodišnji Zbornik Moslavine XVI (od sada Zbornik) bogat je izvornim historiografskim prilozima, bilo studijama, znanstvenim člancima i izvješćima, te prilozima kulturološkog i književnog sadržaja. Zbog toga je potrebno upozoriti na ovaj godišnjak, jer je riječ o važnome projektu Muzeja Moslavine, urednice i svih suradnika na projektu.

Prvu studiju u Zborniku kojeg predstavljamo objavio je Antonijo Džaja iz Muzeja Moslavine u Kutini, pod naslovom: „O položaju srednjovjekovne Kutine na osnovi arheoloških lokaliteta“. Autor se vrlo odgovorno prihvatio zadatka koji dugo vremena intrigira kulturnu javnost Kutine, a poglavito sve koji se bave arheologijom Moslavine. Riječ je o razdoblju od oko 60 godina kolikom traju arheološka istraživanja. Naime, na području Kutine u povijesnim izvorima zabilježene su tri srednjovjekovne utvrde/kastruma,/burgovi. Međutim, zbog proteklih ratova, vremena i devastacija koje su se zbivale tijekom povijesti, do danas su ostale vidljive dvije dok je treća zaboravljena, odnosno ne zna se točan položaj njezinog smještaja zbog urbanizacije grada Kutine. Antonijo Džaja je pokušao riješiti ovaj problem, odnosno ukazati na njega. Znanstvenim člankom predstavio nam je pregled arheoloških istraživanja i podataka o navedenim lokalitetima s nakanom otkrivanja točnog položaja „izgubljene“ treće utvrde, u literaturi poznate pod nazivom Kaštel Kutina, a u domaćem govoru kao Aušovo, po nazivu bivšeg vlasnika zemljišta na kojem se ta srednjevjekovna utvrda nalazila.

Zbornik Moslavina

U blizini Kutine srednjovjekovna vrela bilježe slijedeće vojne fortifikacije: Plovdin, Turski Stol i Kaštel Kutina odnosno Aušovo. Autor nas podsjeća kako su sva tri lokaliteta smještena uz tok rijeke Kutinice i „sve ih možemo uvrstiti prema opisima u srednjovjekovne zemljano – drvene utvrde u literaturi interpretirane kao gradišta“. Lokalitetima Provdin i Turski Stol poznate su pozicije jer su vidljivi njihovi ostaci dok se Aušovu izgubio spomen zbog urbanizacije grada i regulacije toka Kutinice“.

Antonijo Džaja podrobnije upoznaje čitatelje s pozicijom Plovdina i Turskog Stola, navodeći pri tome svu korištenu literaturu, ali obogaćujući svoj tekst kvalitetnim rekonstrukcijama jednog i drugoj lokaliteta.

Za javnost je vrjdniji dio ovoga znanstvenog članka njegovo poglavlje koje se tiče Kaštela Kutina zvanog Aušovo. Autor i ovdje navodi popis literature kojom se služio, odnosno mišljenja arheologa koji su se do sada trudili ubicirati položaj ovoga kaštela. Dobro je učinio oslanjajući se na zaključke poznate arheologinje Ane Bobovec koja je zaključila „kako je točnu poziciju (Auševa, op. Đ. V.) teško locirati jer je došlo do urbanizacije središta grada i izmjene toka Kutinice što su prihvatili i neki drugi istraživači potom krivo locirajući mogući položaj utvrde“. Autor je i ovdje priložio svome članku potrebne povijesne karte i kartografske prikaze kako bi zorno pokazao gdje se, po njegovome mišljenju nalazi ovaj lokalitet. Pri tome je vrlo marljivo, na osnovu istražene literature učinio i pregledni kronološki prikaz imena Kutine, prema postojećim povijesnim izvorima. To smatram posebnom vrijednošću studije, poglavito s lokalnog historiografskog motrišta.

Džaja je, kako je vidljivo iz njegove radnje, proučio relevantna povijesna vrela, došavši do datacije (što je cilj svakog povjesničara, ali uz potreban i odgovoran oprez), - do „moguće interpretacije utvrda“. Kao poseban prilog autor je donio opis i fotografiju radova na području kutinskoga parka jer su se ti radovi događali na prostoru nekadašnjega Kaštela.

Na kraju svoga znanstvenoga članka autor donosi popis korištene literature te sažetak na engleskome jeziku.

Drugi znanstveni prilog u Zborniku koji predstavljamo napisala je dr. sc. Ivana Škiljan iz Muzeja Hrvatskog zagorja u Gornjoj Stubici. Ona je predstavila „Čazmanske kasno gotičke i renesansne pečnjake“. Ovakav vid istraživanja i predstavljanja predmeta svakidašnje namjene ima osobitu važnost za sagledavanje kulturološke, civilizacijske i etnografske dimenzije života hrvatskoga naroda na ovom dijelu Moslavine. Autoričin rad potkrepljen je s 62 ilustracije, a završava popisom korištene literature i sažetkom na engleskome jeziku.

Dr. sc. Danko Dujmović iz Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci objavio je historiografski rad pod naslovom „Posjedi iz 13. stoljeća na kutinskom području“. Autor si je postavio ambiciozan zadatak rekonstruirati razmještaj posjeda iz 13. stoljeća na području današnjeg grada Kutine, a na temelju pisanih izvora. Kako naglašava u uvodu: „Obrađeni su posjedi Zapošica i Tehno, Neudalkov predij, te južni dijelovi Olupovoga i Androvoga posjeda čije su međe opisane sredinom 13. stoljeća“. Autor naglašava kako opisuje i promjene koje su se zbile tijekom druge polovice 13. stoljeća usitnjavanjem i prodajom navedenih posjeda.

Studija dr. Dujmovića vrlo je zanimljiva za lokalnu povijest jer nas vraća u 13. stoljeće, dakle u doba Kraljevine Slavonije koja se nalazila unutar Zemalja Krune sv. Stjepana. Toponimi i hidronimi koje navodi odnosno citira iz dokumenata s vremenom su nestali, ali nam otkrivaju vrlo zanimljivu i nepoznatu situaciju s ovim posjedom. Autor se potrudio priložiti i zamišljenu kartu posjeda na području Kutine sredinom 13. stoljeća, zatim popis korištene literature i sažetak na engleskom jeziku.

Već afirmirana znanstvenica dr. sc. Silvija Pisk sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i autorica vrijedne knjige „Pustinjaci podno Garić planine, pavlinski samostan Blažene Djevice Marije na Gariću (Moslavačka gora) i njegova uloga u regionalnoj povijesti“, (Zagreb 2017.) objavila je studiju „Migracije stanovništva Kraljevine Slavonije prema Gradišću: Moslavina i vlastelinstva obitelji Erdödy“. Riječ je o vrlo potrebitom istraživanju jer je u široj javnosti manje poznato kako se među gradišćanskim Hrvatima nalazila i struja doseljena iz Moslavine. Autorica s pravom upozorava kako su iseljavanja iz Moslavine bila masovna, a zbila su se zbog turske opasnosti, nažalost u vrijeme kada je ovaj hrvatski kraj doživio gospodarski duhovni procvat. Tako nas upozorava autorica da je „samo na području Gračenice bilo je prije Osmanlija 13 župa, na garićkom području bilo je 15 župa, a na moslavačkom 9 župa. Na prostoru su djelovala i dva samostana, franjevački te pavlinski“. Autorica nastavlja: „Obično se sredina 15. stoljeća smatra vremenom najvećeg procvata područja današnje Moslavine. Naime, tada je zabilježena najgušća naseljenost, odlična prometna povezanost, brojni burgovi i trgovišta. Nakon 1550., tj. 1552. Moslavina se obično smatra 'pustom ničijom zemljom'“.

Silvija Pisk s pravom zaključuje kako su seobe hrvatskog pučanstva s ovog područja bile sistematski organizirane. Budući sam istraživao iseljavanje iz velikog posjeda Kraljeva Velika ovaj zaključak mogu potvrditi i složiti se s autoricom kada tvrdi da ovakva preseljenja vrše plemići, prije svega plemićke porodice Nadasdy, Batthyány i Erdödy, „koje su imale imanja u ugroženoj Kraljevini Slavoniji i u zapadnoj Ugarskoj“.

Autorica s pravom zaključuje kako je ovo preseljavanje vršeno „najvjerojatnije uz potporu vladara“. Osobno bih otklonio nesigurnost, jer u ovom slučaju nije potrebna budući povijesna vrela svjedoče kako je vladar inicirao izgradnju prijelaza sa skelama na Muri da bi omogućio prijelaz hrvatskim izbjeglicama u Ugarsku. Uz to treba kazati kako je hrvatski Sabor još 1533. zabranio iseljavanje, o tome izvijestio u staleže Njemačkog Svetog Rimskog Carstva, a od habsburškog suverena tražio da se iseljeni Hrvati što prije vrate u Domovinu jer je Hrvatskoj prijetila depopulacija.

Kao što je Toma Nadasdy svoje kmetove s posjda Kraljeva Velika i Međurić iselio mimo odluke hrvatskog Sabora, a taj krimen je još veći zbog toga što je obnašao dužnost Bana, kako bi spasio radnu snagu za svoja opustošena imanja u zapadnoj Ugarskoj. Isto je učinio i moslavački vlastelin Petar II. Erdödy preseljavanjem svojih kmetova iz vlastelinstava Moslavina i Kutina na vlastita vlastelinstva u zapadnoj Ugarskoj oko rijeke Pinke, a ponajviše u Rotenturm i Eberau.

Dr. Pisk upoznaje nas s promjenama demografske slike i uzrocima migracija. Vrlo je dramatičan njezin opis upada akindžija na moslavački teritorij kako bi spaljivali sela, ljude odvodili u ropstvo ili ih masovno ubijali. Bila je to ubilačka i pljačkaška turska paravojna sila sastavljena o pučanstva vlaške etničke pripadnosti koja je čistila teren za ratne pohode regularnih osmanlijskih trupa. Iseljavanju i slabljenju hrvatske obrane pomogle su i unutarnje parbe između plemića. To je velika tragedija Hrvatske nakon Cetingradskog sabora 1527., kada se hrvatski plemići u tadašnjoj Slavoniji, nakon izbora austrijskog nadvojvode Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga suverena, razjedinili i svrstali jedni u red pristaša kralja Ivana Zapolje a drugi u red pristaša nadvojvode Ferdinanda. Tako su npr. pristaše Zapolje bili Šimun i Petar Erdödy i Toma Nadasdy, dok su s njima ratovali pristaše Ferdinanda, Petar Keglević, Franjo Tahy, Franjo Batthyany i Ludovik Pekry. Umjesto suprotstavljanja turskoj invaziji ovi su plemići činili nagore što su u tom trenutku mogli: pustošili su jedni drugima imanja i na taj način otvarali put otomanskoj okupaciji.

U poglavlju „Migracije stanovništva“ autorica s pravom tvrdi kako „već početkom 16. stoljeća počinju i sistematska organizirana preseljenja u Ugarsku“. S moslavačkog vlastelinstva preseljenje je zabilježeno 1541., a sasvim sigurno da su svi iselili uslijed osvajanja Moslavine 1545. godine. Od tada je ovaj do tada cvatući dio Hrvatske postao zemlja bez pučanstva, „ničija zemlja“.

Dr. Pisk donosi bibliografiju korištenih radova, literaturu kojom se služila te sažetak na engleskome jeziku.

Rad „Grkokatolička župa Dišnik“ dr. sc. Filipa Škiljana iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu vrijedan je prilog poznavanju vjerskih prilika u ovom selu, a poglavito povijest grkokatolika i ukrajinskih doseljenika. Autor je donio vrijedan pregled matičnih knjiga vjenčanih Župe Dišnik 1904. – 1943., zatim prijepis matične knjige umrlih Grkokatoličke župe Dišnik 1898. - 1943., te prijepis matične knjige rođenih grkokatoličke župe Dišnik. Autor je obradio i najnoviju povijest ove Župe, odnosno njezino gašenje nakon Drugog svjetskog rata. Škiljan se služio građom iz Hrvatskog državnog arhiva i Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu. I njegov rad završava sažetkom na engleskom jeziku.

Poznati novinar i istraživač lokalne povijest, Ivan Gračaković iz Kutine, objavio je pregledni znanstveni članak „Prošlost i mjesno nazivlje Donjeg Polonja“. Za lokalnu povijest ovaj rad ima veliko značenje, jer su toponimi i hidronimi lingvistička arheologija i otkrivaju nam mnoge detalje iz naše povijesti. Autor se služio obimnom literaturom, te izvorima i iskazima kazivača u pojedinim selima.

Dolazak željeznice u Kutinu bio je važan događaj za ovo mjesto ali i za cijelu Moslavinu. Jasmina Uroda Kutlić iz Muzeja Moslavine u Kutini podsjetila je u svome stručnome članku na „120. godina od dolaska željeznice u Moslavinu“.

Željeznička pruga prošla je kroz Kutinu 1897. godine i bila je to velika vijest za ondašnju javnost. Autorica donosi izvatke iz ondašnjeg tiska. Pri pisanju svoga rada služila se i domaćim izvorima, školskim spomenicama i lokalnim kronikama. I ona je svome radu priložila popis literature i izvora.

Jedan od najpoznatiji proučavatelja povijesti moslavačkog kraja svakako je dr. sc. Franko Mirošević. On se potrudio proučiti „Političko opredjeljenje glasača kotara Novska (1925. – 1928.)“. Kako navodi u podrubniku ovaj rad je nastavak autorovih istraživanja „vezanih za političke prilike u Kotaru Novska, a nastavlja se na objavljeni članak 'Političko opredjeljivanje birača Kotara Novske od 1920. – 1923. godine', koji je objavljen u XV. broju Zbornika Moslavine“. Rad dr. Miroševića je izvorno historiografsko djelo i značajan prilog povijest zapadne Slavonije.

Proučavateljica povijest Židova u Hrvatskoj, dr. sc. Ljiljana Dobrovšak iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, priložila je stručni članak „Židovske obitelji u Kutini na početku uspostave NDH – prijava imovine“. Kako ističe u uvodu autorica u radu piše „o kutinskim židovskim obiteljima koje su od 26. do 30. lipnja 1941. dostavile na Poglavarstvo trgoviša Kutina za Ministarstvo državne riznice Uredu za podržavljeni imetak, popis svoje imovine. Imovinu je prijavilo 30 židovskih obitelji iz Kutine od koji su petorica bili vlasnici i poduzeća. Većina obitelji iz popisa stradalo je u Holokaustu“. Autorica je u svome prilogu obradila i povijest kutinske židovske zajednice, te uspostavu NDH u kutinskom kraju. Prilog dr. Dobrovšak vrijedan je povijesti Židova u Moslavini, a time i povijest gospodarstva i multietničnosti. Autorica se služila izvorima i literaturom te njezin prilog ima karakter izvornog znanstvenog članka.
Poznati domaći novinar publicist i književnik, Dragutin Pasarić, podsjetio je na „znatni jubilej Petrokemije d.d. Kutina“. U ovom radu obrađena je i povijest imena ove tvrtke kao i povijest njezine gradnje. Vrlo je korisno što je sve to zabilježeno jer je Petrokemija postala ne samo okosnica gospodarskog života u Moslavini, već je odredila i civilizacijski identitet ovoga grada, pa i cijeloga područja kojim gravitiraju zaposlenici u njoj.

Ines Mravunac iz Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu predstavljena je u Zborniku na kojega upozoravamo vrlo zanimljivim prilogom: „Arhitektura u Kutini; 1955. – 1985. Arhitektonska ostvarenja arhitekta Radovana Tajdera i projektnog biroa Osnova u Kutini“.

Autorica u uvodu koristi zanimljivu sintagmu: „arhitektura kutinske moderne u drugoj polovici 20. st.“. Ona tvrdi kako je ova moderna djelo škole eminentnog hrvatskog arhitekta Radovana Tajdera, u suradnji s arhitektom Mladenom Anđelom. Među najznačajnija ostvarenja ovih arhitekata ona navodi osnovnu i srednju školu, zgradu Suda, zgradu pošte, dom zdravlja, autobusni kolodvor, bazen, brojne stambene zgrade i nekoliko stambenih naselja. Svoj članak potkrepljuje stručnim crtežima te obimnom foto – dokumentarnom građom.

Ugledna moslavačka etno-folkloristica i etnografkinja, Slavica Moslavac iz Muzeja Moslavine u Kutini obradila je vrlo korisnu, čak prijeko potrebnu temu: „Pučka tradicija lončarske vještine“. Nekada se, kako ističe autorica, na seoskom kućnom ognjištu hrana kuhala u loncima od pečene i neglazirane gline, a kruh, kolači i meso pekli su se pod 'pekom' ili krušnim pećima. „Keramika je zapravo produkt ognjišta, toga tisućljećima posvećenoga mjesta u kući, što je oduvijek bilo mnogo više od pukoga ograđenog prostora na kojemu je tinjala vatra i pripremala se hrana“.

Autorica Moslavac svoj rad je potkrijepila s mnogo vrijedne foto – dokumentarne građe tako da ovaj prilog možemo prihvatiti s posebnim odobravanjem.

Iz područja etnografije Ivana Cerinski iz Zaprešića objavila je prilog: „(H)albica oglavlje udanih žena Gornje PriznanjePotrebno je odati priznanje Muzeju Moslavine u Kutini kao i glavnoj urednici Zbornika Moslavine XVI na objavljivanju ovoga vrijednoga almanaha koji svojim sadržajem doprinosi revitalizaciji i upoznavanju povijesti, kulturne baštine a time i kulturnog identiteta Moslavine. Urednica je inzistirala da svaki prilog ima potreban oblik i rekvizitarij predviđen za pisanje radova sa znanstvenim nakanama.Posavine – širenje, razvoj i uporaba“. Autorica je prikazala do sada, kako s pravom ističe, nepoznatu žensku kapicu s velikom mašnom pod imenom halbica, na području ivanićgradskog kraja. Vrlo zanimljiv, pregledan i dokumentiran rad koji će pomoći sagledavanju bogatstva moslavačkog kulturnog identiteta.

Vida Pust Škrgulja iz Muzeja u Ivanić Gradu opisala obznanila je članak: „S prijateljima baštine na putu do Muzeja Ivanić Grada“. Opis je to 15 – godišnjeg napora kako bi se ustrojila ova institucija.

Poznata pjesnikinja Božica Brkan, napisala je članak značajan za njegovanje jezične baštine moslavačkih govora: „Čuvanje zavičajnog jezika u dječjem dramskom izričaju“. Autorica je osobno tome dala svoji prilog tako da on može poslužiti i ostalim autorima koji imaju sličnu želju.

Želimir Šiško dotaknuo se vrlo značajne teme koja glasi „Pohrana i zaštita zvučne i slikovne dokumentarne građe ovisno o vrstama medija“. S obzirom na razvoj tehnologije i medijskih sredstava vrlo je važno sačuvati povijesna vrela koja se na njima nalaze.

Dalibor Sumpor iz Zagreba napisao je koristan, čak prijeko potreban članak „Šumska staništa i zajednice od međunarodnog i nacionalnog značaja u Sisačko – moslavačkoj županiji“. Ovaj članak bi trebalo pokazati svima koji ne paze na čuvanje naših šuma i bogatog ekosistema koji živi u njima.

Pisac ovih redaka objavio je osvrt na navedeno znanstveno djelo dr. Silvije Pisk: „Pustinjaci podno Garić planine“.

Božica Brkan javila se i drugim kraćim prilogom, simpatičnog pjesničko-lingvističkog sadržaja, pod naslovom: „Bilješka o suzniku“. Članak je potaknut autoričinom dilemom piše li se latinska posudica za skupljanje suza lakrimonij ili lakrimanij.

Poznati kutinski umjetnik Mladen Mitar, prikazao je izložbu skulptura „Poetika volumena“, Marijana Glavnika, te „Hrvatsko – poljsku razmjenu likovnih izložbi“.

Na kraju Zbornika objavljen je prilog Slavice Moslavac o vrlo atraktivnoj etnografskoj izložbi „Zaviri ispod (donje rublje i higijena)“, dok je Dragutin Pasarić podsjetio je na 300. obljetnicu prekrasne drvene kapele u Donjoj Gračenici koja je još 1964. proglašena spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu Konzervatorskog zavoda u Zagrebu.

Zaključak: potrebno je odati priznanje Muzeju Moslavine u Kutini kao i glavnoj urednici Zbornika Moslavine XVI na objavljivanju ovoga vrijednoga almanaha koji svojim sadržajem doprinosi revitalizaciji i upoznavanju povijesti, kulturne baštine a time i kulturnog identiteta Moslavine. Urednica je inzistirala da svaki prilog ima potreban oblik i rekvizitarij predviđen za pisanje radova sa znanstvenim nakanama.

Đuro Vidmarović

Ned, 18-08-2019, 18:26:30

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.