Slika Proroka Muhameda kao unikatno djelo

Prikazivanje Proroka Muhameda, kao i ljudskih likova nije dopušteno u islamskoj umjetnosti. Rijetka su odstupanja od ovoga zahtjeva. Na Wikpediji sam pronašao nekoliko srednjovjekovnih slika koje to čine. Njihova je kulturno-povijesna vrijednost ogromna. Želio bih podsjetiti našu javnost, jer mnogi to ne znaju, kako u splitskome franjevačkome samostanu sv. Ante nalazimo likovni prikaz Proroka Muhameda, naslikan u kontekstu velikih teologa i svetaca koji su poštovali B. D. Mariju, Majku Isusa Krista. Na ovu činjenicu upozorio me izdavač Zoran Bošković. Ovoga sam ljeta boravio u Splitu i iskoristio vrijeme za posjet ovome samostanu, kako bih snimio emisiju za TV Laudato s dr. sc. fra Bernardinom Škuncom i tom prilikom pogledao i ako je moguće fotografirao sliku Proroka Muhameda.

Za one koji možda ne znaju Muhamed, punim imenom: Ebual-Kasim Muhammed Ibn Abdullah Ibn Abdul-Muttalib Ibn Hašim (Meka, 12. travnja 570.-Medina, 8. lipnja 632.) utemeljitelj je treće abrahamske vjere-Islama.

Muhamed je po Islamu zadnji Božji poslanik (arap. Resulullah) i muslimani ga pišu kao Muhamed a. s. (čitaj: alejhis-selam, arap. "mir Božji bio s njim“. Islam inače, za sebe tvrdi da je prva i prava vjera ljudskog roda od samog stvaranja, dakle, od Adama (Adema) i Eve (Have). Opravdanje za takvo mišljenje nalaze u samom nazivu svoje vjere: "Islam" znači "Predanost Bogu", a "musliman" je izvedenica iz "Islam" te znači "Predan Bogu". S tog motrišta, vjerovjesnici i poslanici Jednog Boga bile su i neke starozavjetne osobe: od Adama (Adema), preko Noe (Nuha), Abrahama (Ibrahima), Mojsija (Musaa) pa do samog Isusa Krista (Isse).

Za razumijevanje slike Proroka Muhameda u Splitu treba napomenuti kako je B. D. Marija jedina žena imenom spomenuta u Kur'anu, u kojem postoji cijela sura nazvana po njoj. Poslanik Muhamed ju je spomenuo kao jednu od četiri najbolje žene koje će prve ući u raj. Islam, međutim, poriče božanstvenost Marije i Isusa, kao i tvrdnju da je Isus sin Božji. Marija je simbol čednosti i potpune odanosti Alahu. Sreću i radost je nalazila u potpunoj poslušnosti jedinom Alahu. U islamu je grijeh ako pri spomenu imena Majke Marije ili Isusa ne kažeš "mir njima". Prema vjerovanju, Marija je s dvanaest godina, još prije fizičke zrelosti, dosegnula mentalnu zrelost i punu čistoću duše. Tada joj dolazi anđeo Gabrijel u obliku čovjeka, s vijestima od Alaha koji, prema Kur'anu, kaže: "O Merjema, Alah te raduje sinom koji je riječju od Njega stvoren, čije će ime biti Mesih, Isa, sin Mejremin. Ugledan i na ovom i na drugom svijetu i jedan od Alahu bliskih! On će govoriti ljudima i u kolijevci i kada odraste, i jedan je od dobrih." (Ali Imran, 45-46

Do samostana Sv. Ante na Poljudu prilično sam se napješačio. A sunce je žarilo svom snagom već u prijepodnevne sate. Ugledao sam romantično samostansko zdanje s lijepim crkvenim zvonikom i zidom koji opasuje cijeli prostor. Izdaleka podsjeća na utvrdu. U pozadini se naziru planinski visovi. Ulazim u atrij pun grobnih ploča, grbova starih obitelji i onog sakralnog mira kojim odišu franjevački prostori. Ovdje je zapriječen ulaz globalizacijskoj jurnjavi i zbrci. Ulazim u lijepu samostansku knjižnicu.

Fra Bernardin Škunca primio me srdačno, zajedno sa snimateljskom ekipom u tihom, ali izuzetno lijepom povijesnom zdanju svoga samostana. Premda narušenog zdravlja spremno je odgovarao na moja pitanja i ja mu se i ovom prilikom zahvaljujem.

Muhamed1

Dr. sc. fra Bernardin Škunca i autor u samostanskoj blagovaonici

Fra Bernardin Škunca, svećenik franjevac i teolog liturgičar, rođen je 12. studenoga 1937. u Novalji, na Pagu. Teologiju je diplomirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani, magistrirao je pastoralnu liturgiju na Katoličkom institutu u Parizu, a doktorirao je na KBF-u u Zagrebu.Autor je mnoštva radova objavljenih u različitim zbornicima, preveo je, priredio i uredio više knjiga, a sam je autor romana "Mirotvorac u Bolonji", za koji je dobio Nagradu za književnost i umjetnost "August Šenoa" Matice hrvatske 2008. Kao redovnik franjevac vršio je različite službe u odgoju i formaciji mladih svećeničkih kandidata. Na teološkim učilištima u Hrvatskoj predavao je predmete iz liturgike i sakralne umjetnosti. Četrnaest godina je bio pročelnik Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral Hrvatske biskupske konferencije, sa sjedištem u Zadru, i glavni urednik liturgijsko-pastoralnog časopisa "Živo vrelo". Bio je član nacionalnih i biskupijskih tijela za liturgiju i umjetnost u krugu Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

Muhamed2

Samostan sv. Ante u Splitu (Poljud)

Samostan je počeo svoj povijesni tijek kao crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, sagrađena kao jednostavna, jednobrodna crkva dvoranskoga tipa u drugoj polovici XV. stoljeća. Na pročelju su crkve vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica. a uz nju sv. Ante Padovanski i sv. Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora. Crkvena je lađa natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod. Gotičkom stilu pripada i kamena rezbarena Uskrsna svijeća u zidu uz trijumfalni luk svetišta, te umivaonik u sakristiji. Na opremi crkve zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić koji radi kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijeia na rubovima.

U XVI. stoljeću crkvi su dograđene dvije bočne kapele na južnoj strani. Prvu kapelu do ulaza dala je podići sredinom XVI. stoljeća splitska plemićka obitelj Benedetti. U njoj se nekoć nalazila njihova grobnica s obiteljskim grbom, te slika Francesca da Santa Croce (Venecija, 1516.-1584.) Bogorodica s Djetetoni, sv. Petrom, sv. Klaroni, sv. Ivanom Krstiteljem i anđelima, koja na okviru takoder ima njihov grb. Druga kapela, kojoj je kameni okvir ulaza također ukrašen plitkorezanim renesansnim motivima, bila je posvećena sv. Križu. U njoj je izvorno stajalo veliko drveno, kasnogotičko raspelo.

Na glavnom oltaru nalazi se veliki poliptih kojega je 1549. godine naslikao Girolamo da Santa Croce (Santa Croce kraj Bergama, izmedu 1480./ 1485.-Venecija, 1556.), eklektik i kompilator u venecijanskim renesansnim slikarskim zbivanjima. U njegovim se brojnim djelima, koja primarno radi za provinciju, prožimaju utjecaji slikara iz obitelji BeIIini, Cime da Conegliana i Palme Starijega. Poliptih na Poljudu spada među njegove najveće izrađevine na hrvatskoj obali. Deset tabli poredano je u dva niza razdijeljenih drvenim, pozlaćenim i rezbarenim okvirima renesansnog stila. U gornjem su redu prikazani sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Jelena, Bogorodica s Djetetom, sv. Klara i sv. Marija Magdalena. U donjem su nizu na središnjem polju sv. Frane Asiški, sv. Ante i sv. Bernardin. Desno su prikazi sv. Dujma i sv. Ivana Krstitelja, a slijeva sv. Ljudevit i sv. Jeronim. U vrhu poliptiha u trokutnom polju prikazana je Golubica Duha Svetoga. Na središnjem polju, uz lik sv. Frane slikar se potpisao: HIFRONYMUS DE SANTA CRVCE MDXLIIII. Ikonografski program za Santa Croceov poliptih franjevci su pomno razradili: uz titulare crkve i Reda (Uznesenje Bl. Dj. Marije, sv. Franc Asiški), tu su i sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i sv. Dujam, zaštitnik Splita. Splitski je patron prikazan kao biskup zaogrnut teškim plaštom, s modelom grada u rukama. To je najraniji vjerodostojni prikaz grada nastao zastalno prema grafici ili crtežu. Naslikana je ne samo Dioklecijanova palača sa zvonikom katedrale, već i zapadni, srednjovjekovni dio grada s MIetačkom kulom.

U XVII. stoljeću crkva je bila temeljito preuređena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvedbe isticao glavni oltar iz 1678. godine. Spadao je u tzv. tabernakul oltar s bočnim vratima za svećenički kor, dok je Santa Croceov poliptih bio postavljen u vrh istočnog zida svetišta. U obnovi crkve 1977./ 1979. svi su oltari razvrgnuti.

Renesansnih je oblika i velika oltarna pala s prikazom Bogorodice zaštitnice sa sv. Sebastijanom, sv. Ljudevitom i Bogom Ocem. Bog Otac drži u rukama snop strijela i u kivnji ih baca na zemnike. Bogorodica širi plašt i zaštićuje skupinu pokleklih muškaraca I žena. Bogorodičin širom razgrnuti plašt predstavlja zapravo prepreku protiv strijela koje donose kugu. U tom je smislu objašnjiva prisutnost sv. Ljudevita i sv. Sebastijana. U Gospinu liku sjedinjuju se dvije ikonografske sheme: Bogorodica zašitnica (Gospe od Milosti; Mater Misericordiae) i Platytera, jer joj je na prsima medaljon s likom Krista-Emanuela.

Na žalost, i u ovoj službenoj obavijesti nema Proroka Muhameda. Očito se ne želi povrijediti islamske vjernike, što je razumljivo. To nije niti moja nakana. Kako bih se „obranio“ od mogućih prigovora, potražio sam srednjovjekovne slike koje prikazuju Proroka Muhameda, a čiji su autori muslimani.

Muhamed3

Muhamedu se pokorava pobijeđeno židovsko pleme na minijaturi iz 14. st. Foto: Wikipedia Commons/Mladi filozof

Muhamed4

Putovanje proroka Muhameda, afganistanska ilustracija iz 1425. godine. Foto: Wikipedia Commons/Netscott

Muhamed5

Srednjevjekovna perzijska ilustracija Muhameda koji predvodi Abrahama, Mojsija i Isusa u molitvi. Foto: Wikipedia Commons/Jaredzimmerman

Muhamed6

Muhamed leti na nebo na rajskoj životinji Buraku. Perzija, 1514. godina. Foto: Wikipedia Commons/Matt 57

Muhamed7

Mladi Muhamed upoznaje monaha Bahiru. Perzija, oko 1315. godine. Foto: Wikipedia Commons/Elias Alucard

Slici u splitskome samostanu sv. Ante, na kojoj je naslikan i idealni lik Proroka Muhameda nije otkriven autor. Mislim, kako bi to trebalo istražiti, jer ovo djelo ima posebnu kulturno-povijesnu vrijednost. Gospa je prikazana najprije kao majka koja doji svoga Sina, a u gornjem dijelu kao Teotokos, Bogorodica u nebo uznesena. Prorok je prikazan u donjem desnom dijelu kompozicije s citatom iz Kurana u kome spominje B.D. Mariju.

(Bogorodica (gr. Θεοτόκος Theotokos; strsl. Богородица) je jedan od naslova koji se raznim kršćanskim crkvama pridaje Majci Isusovoj.Premda se koristio i ranije, ovaj je naziv službeno prihvaćen kao važeći za čitavu Crkvu na Efeškom saboru 431. godine, u jeku rasprava oko Kristove naravi i sukoba s nestorijanstvom. Naslov »Bogorodica« izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Krist samo jedna osoba s dvjema neodvojivim naravima. Osobitu ulogu u teološkom definiranju ovog pojma imao je Sv. Ćiril Aleksandrijski. Mariju nazivaju Bogorodicom pripadnici Katoličke i Pravoslavne Crkve.Prva crkva koja je na Zapadu bila posvećena Mariji Bogorodici bila je RImska crkva sv. Marije Velike (tal. Santa Maria Maggiore).

Moji su snimci amaterski. Učinio sam ih uz puno poštovanje prema Proroku Muhamedu. Preporučam nekome od stručnih fotografa koji raspolažu odgovarajućom tehnikom da snime ovo umjetničko djelo i učine ga dostupnim široj javnosti.

Muhamed8

Fotografija slike u cjelini

Muhamed9

Detalj slike: Marija doji dijete Isusa. Muhamed u desnome uglu.

Muhamed10

Detalj: Muhamed a.s. s tekstom iz Kurana

Muhamed11

Detalj: tekst iz Kurana koji u ruci drži Prorok Muhamed

Đuro Vidmarović

Ned, 9-08-2020, 01:43:43

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.