Posjet Dubravka Jelačića Bužimskog Mađarskoj, u čijoj je pratnji bio i predsjednik DHK Đuro Vidmarović, ima simbolično značenje

Poznati hrvatski književnik, Dubravko Jelačić Bužimski posjetio je 14. svibnja 2018. Budimpeštu i ondje održao predavanje za učenike tamošnje Hrvatske gimnazije. Gimnazija, osnovna škola, dječji vrtić nalaze se u istome velikom i moderno građenome zdanju, pod zajedničkim nazivom HOŠIG (Hrvatska osnovna škola i gimnazija). Na čelu ove važne manjinske ustanove je mlađa profesorica, rodom iz bunjevačkog mjesta Gara, Anna Gojtan. Vrlo ljubazna i apartna dama bila je naš domaćin.

Obzirom da je riječ o prezimenu Jelačić koje u Mađarskoj zvuči drugačije nego u Hrvatskoj, Dubravkovo je gostovanje izazvalo kod učenika i profesora vidnu pažnju. Kako je Dubravko vrlo komunikativan, suvremen i šarmantan čovjek, Europejac i poliglot, sve su barijere vrlo brzo otklonjene i učenici su s pozornošću slušali njegovo čitanje, a potom je uslijedio zanimljiv razgovor.

Buzimski1

HOŠIG u Budimpešti (snimio Đ. V.)

Cijeli kompleks u kojem djeluju i žive učenici suvremeno je i funkcionalno zdanje. U njemu đačkom domu stanuje 24 učenika čiji su domovi izvan Budimpešte.

U sklopu kompleksa je velika i moderna sportska dvorana koja nosi ime Dražen Petrović. Moram priznati kako je odabir imena vrlo dobar i time smo bili oduševljeni. Naziv s Draženovim imenom istaknut je velikim slovima na ulazu u dvoranu a pored nje nalazi se pano s fotografijama koje prikazuju velikoga sportaša. Otvaranju dvorane nazočili su njegova majka i brat.

Buzimski2

Dubravko Jelačić Bužimski u razgovoru s učenicima hrvatske Gimnazije (snimio Đ.V.)

Suočili smo se dva imena, jedno je svjetski poznatoga špotaša Dražena Petrovića po kome je nazvana športska dvorana HOŠIG-a, a drugo je ime general Karlo Knezić, Hrvat koji je sudjelovao i poginuo kao mađarski patriot u revoluciji L. Kosutha 1848/1849. godine.

Naime, ispred zgrade HOŠIG-a podignuto je poprsje generalu Kneziću. Ovo naglašavam zbog toga što je riječ o povijesnoj ličnosti odnosno o generalu mađarske vojske koja se borila protiv Habsburške dinastije, odnosno protiv vojske kojom je zapovijedao hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski. Kako nisam imao potrebno znanje o ovome časniku, potražio sam ih u literaturi i prilažem ovome članku, zbog nama zanimljive povijesne činjenice, ali i zbog činjenice kako postavljanje biste generala – mađarskog heroja, „aradskog mučenika“, podrijetlom Hrvata, ispred hrvatske gimnazije ipak šalje političku poruku učenicima: neka vam ovaj Hrvat bude uzor.

Svake godine mađarski ministar unutrašnjih poslova dolazi u HOŠIG kako bi na svečan način obilježili sjećanje na generala i stavili državni vijenac na bistu. Ovo može poslužiti i našim ministrima. Kada je na ovakav način obilježen dana bana Jelačića, ili bista Eugena Kvaternika, da o ostalim nacionalnim herojima i mučenicima ne govorim.

Knezic

„Aradski mučenik“, general Karlo Knezić (Knežić): 1808.-1894. (Wikipedija)

Mađarski autori ističu kako je kod njih ime generala Knezića slavno, jer je branio Revoluciju koju je vodio Kosuth 1848/1849. s nakanom osamostaljenja Ugarske od Habsburške carevine, unutar granica koje su obuhvaćale i Trojednicu, Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju bez državno-pravnog statusa. Dakle, nije se kanilo poštivati hrvatsko državno pravo. U hrvatskoj historiografiji Knezić nije poznat. Zanimalo me, je li bio pripadnik neke od autohtonih hrvatskih manjinskih etničkih zajednica u Mađarskoj? Na moje iznenađenje – nije. Rođen je 1808. u Velikom Grđevcu. Otac mu je bio Hrvat, austrijski časnik Vojne krajine, a majka mu je bila sestra osmanlijskog vojskovođe Omer-paše Latasa(1806.-1871.),. U mađarskoj historiografiji pišu kako se zvala Borbála Benkő i kako je bila „povezana s čuvenim Mihaly Latasom, časnikom koji je pobjegao iz austrijske vojske u Tursku gdje je postao zapovjednik Omer Paša, što je krivo, jer paša nije prezime, već čin /paša (turski: paşa) je počasna titula dodjeljivana visokim vojnim i civilnim dostojanstvenicima u političkom sustavu Otomanskog carstva, koja se stavljala iza vlastita imena “/ dok drugi izvori navode kako je Knezićeva žena bila pašina kći. Latas je po narodnosti bio hrvatskoga Srbina. Ne pišu kako je Borbála Benkő postala od Turkinje Mađarica, odnosno kako je došlo do njezinoga braka s Knezićem? Dozvolite s nekoliko rečenica podsjetiti na Knezićevog ujaka pašu Latasa.:

pasa

Omer-paša Latas (1806.–1871.) (Wikipedija)

Omer-paša Latas je rođen 24. rujna 1806. kao Mihailo – Mićo Latas, u Janjoj Gori, općina Plaški, a umro je u rujnu 1871. godine u Carigradu. Kao časničko dijete učio je kadetsku školu u Gospiću i stupio u vojsku kao kadet-narednik. Tek završivši kadetsku školu, zbog porodičnih problema (otac mu je bio kazneno umirovljen u vojsci zbog krađe, što je predstavljalo praktičan kraj njegove vojne karijere), prebjegao je 1827. u Bosnu, i dospio u Glamoć, odakle je uskoro prešao u Banju Luku, mučeći se da zaradi za preživljavanje. U Banja Luci je, po preporuci svog tadašnjeg gazde muslimana, prešao na islam i uzeo ime Omer. Poslije dvije godine otišao je u Vidin. Tu ga je zapovjednik tvrđave uzeo za učitelja crtanja svojoj djeci i zadovoljan njegovim radom, preporučio ga u Carigradu. S tom preporukom postao je najprije nastavnik tehničkog crtanja u carigradskoj vojnoj školi, a kasnije učitelj carevića Abdul Medžida. Bio je u tome uspješan toliko da je ubrzo (1838.) postao pukovnik u sultanovoj vojsci.

Dobiva naslov paša, kad je AbdulMedžid stupio na vlast. Bio je odličan vojnik. Krvoločno je ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. mušira. Godine 1848/1849. s Rusima je okupirao Dunavske kneževine. Ostavio je vidan trag u povijesti Bosne jer je slomio ustanak bosanskih begova na čelu sa vezirom Ali-pašom Rizvanbegovićem 1850. godine. Oko tisuću najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Carigrad. Pobune bosanskih prvaka toliko protiv osmanlijske vlasti i sporo provođenje reformi, toliko su naljutili Sultana da je da je u Bosanski ejalet poslao iskusnog gušitelja pobuna, ali i znalca jezika bosanskih aga, Omer-pašu Latasa. Po dolasku u Sarajevo 1850. godine, okupio je bosanske prvake, pročitao im ferman i zatražio da reforme provedu u praksu. Bosanski ejalet suipak zahvatili nemiri. Izbile su bune u Bosanskoj krajini, Posavini, Hercegovini i srednjoj Bosni. Sve su bile vojno ugušene, a slijedila su ubistva i progoni bosanskih prvaka. Latasova naredba o oduzimanju oružja civilnom stanovništvu izazvala je bunu u Hercegovini 1851. godine.

Godine 1853. osvojio bi Crnu Goru, da to nisu spriječile Austrija i Rusija. U Krimskome ratu 1853. bio je zapovjednik turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). U Krimskom ratu je s engleskim i francuskim saveznicima učestvovao u opsadi Sevastopolja, te u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mezopotamiji. Godine 1861., kada je bio na pomolu rat sa Crnom Gorom, ponovo je poslat intervenirati, no do rata nije došlo zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kreti 1867. godine i pošto nije do kraja, zbog loše turske flote i nedostatka sredstava, mogao sprovesti blokadu otoka, sam se povukao 1868. godine.

vidmarovic buzimski

Dubravko Jelačić Bužimski, Anna Gojtan /ravnateljica HOŠIG-a) i Đuro Vidmarović (snimila tajnica Škole)

Toliko o zloglasnome Omer paši Latasu, jednom od najpoznatijih poturica s naših prostora.

Evo što o generalu Kneziću piše Đuro Franković:

„General bojnik Karlo Knezić (1808.–1849.)

Godina 1848. donijela je slobodu hrvatskim kmetovima u Mađarskoj koji su uglavnom stali na stranu mađarske revolucije. U redovima mađarske vojske, visokih časnika našli su se i Hrvati. Karlo Knezić bio je jedan od trinaest mađarskih generala koji su pogubljeni 6. listopada 1849. u Aradu. Njegovo poprsje postavljeno je pred zgradom Hrvatske osnovne škole i gimnazije u Budimpešti.

Karlo Knezić, general bojnik mađarske 48-aške revolucije bio je po podrijetlu Hrvat. Nakon sloma mađarske revolucije pogubljen je 6. listopada 1949. godine u Aradu sa još dvanaest generala s kojima se borio za mađarsku nezavisnost od Bečkog dvora.

U monografiji na mađarskom jeziku o generalu Karlu Kneziću se navodi: U načinu življenja, razmišljanju i djelima tako je postao Mađar da je u svojim osjećanjima, uspomenama u malim i velikim gestovima ostao zauvijek Hrvat.

Rođen je u Hrvatskoj u Velikom Grđevcu, gdje mu je otac Filip bio glavni stražmeštar, tj. bojnik u graničarskoj Varaždinsko–đurđevačkoj pukovniji. Mađarski jezik je mali Karlo naučio od svoje majke. Prema obiteljskoj tradiciji školuje se u vojnim ustanovama. U vojnu školu u Bjelovaru stupa u svojoj sedmoj godini života. U Gracu 1824. završava vojnu kadetsku školu. U pukovniji u kojoj mu je i otac služio nastavlja vojnu karijeru, najprije je bio kadet, jest niži časnik. Imao je svega 18 godina kada u činu poručnika prelazi u 34. pješadijsku pukovniju III. bataljona u Kassi i u Jegri (Eger). Poslije je III. bataljon upućen u Hrvatsku gdje je stacionirao do 1830-te godine.

Bataljon je vraćen u Galiciju te je djelovao u službi oružanih snaga za unutrašnju sigurnost, s naredbom da sudjeluje u gušenju ustanika poljske revolucije.

O Knezićevim godinama do 1848. godine malo znamo, u Egeru 1844. sklapa brak. Od 1841. postaje satnik i zapovjednik satnije.

Godine 1846. ponovo je vraćen u Galiciju, gdje je ponovo zadužen za gušenje poljskih ustanika. Ovi događaji bili su sudbonosni na njegov svjetonazor. Ovako se ih prisjeća: Moje samopoštovanje za sve žrtve gotovo rođeno je u bijedi Galicije, gdje je bezmoralna politika Metternicha, kao i djelovanje bezumnog i nemilosrdnog plemstva te uslijed toga uvidjevši nemilosrdnost podivljalog poljskog naroda, probudila se moja savjest, a u mojoj duši probudila se čežnja za jednom boljem vremenu.

U drugoj polovici srpnja 1848. godine, za vrijeme mađarske revolucije, 34. pukovnija prelazi na jug zemlje, gdje vodi borbe protiv srpskih ustanika. Knezić između siječnja i ožujka 1849. godine služi kao brigadni zapovjednik. U borbama kod Szolnoka ističe se te bude odlikovan odličjem III. klase. 13. ožujka 1849. godine dodijeljen mu je časnički čin pukovnika te je imenovan na čelo vojnog korpusa. Sudjeluje u pobjedonosnim borbama kod Tápióbicske, Váca, Nagysallóa i u oslobađanju tvrđe u Komáromu. Kossuth ga 1. svibnja imenuje generalom. Karlo Knezić je za 7 mjeseci mađarske revolucije, od satnika postao general. Za vrijeme zauzeća Budima nalazio se u mučnoj situaciji, naime on je na jednom djelu tvrđe trebao voditi svoje vojnike protiv austrijske vojske u kojoj je služio njegov brat. No nije postao bratoubicom jer je vođenje juriša prepustio drugomu. Glavni vođa mađarske vojske Artúr Görgey je Knezića smijenio zbog vojnih neuspjeha kod Királyréva i Zsigárda. Nakon polaganja oružja pred ruskom intervencijskom vojskom 13. kolovoza bit će osuđen na smrt. Smrtna kazna trinaest aradskih mučenika izvršena je 6. listopada 1949. godine.

Karlo Knezić, kao još i oko stotinjak drugih hrvatskih časnika mađarske revolucije, borio su se za progres – za slobodu i nezavisnost Mađarske i mađarskog naroda“ – zaključuje Đuro Franković

bizimski

Dubravko Jelačić Bužimski ispred HOŠIG-a (snimio Đ. V.)

spomenik

Bista generala Karla Knezića ispred HOŠIG-a u Budimpešti (arhiv HOŠIG-a)

image014

Dubravko Jelačić Bužimski ispred biste generala Karla Knezića (snimio Đ. V.)

Poznati povjesničar Dinko Šokčević na zamolbu da mi dade osnovnu obavijest o generalu, odgovara:

„Karlo Knezić je bio general mađarske revolucionarne vojske 1848.-1849. godine i jedan je od tzv. 'aradskih mučenika', 6. listopada 1849. je bio pogubljen u gradu Aradu zajedno s ostalim generalima Kossuthove vojske u okviru austrijske odmazde nakon što su uz pomoć Rusa ugušili mađarski pokret. Inače njegova sudbina simbolizira svu tragičnu podijeljenost ove regije 1848. godine, jer je njegov rođeni brat služio u austrijskoj postrojbi koja je branila u svibnju 1849. Budim protiv Mađara. Karlo je tada od generala Gőrgeia i zatražio da ne mora sudjelovati u opsadi da slučajno ne ubije svoga brata. Mađarski zapovjednik je imao razumijevanje za njegovu molbu i dodijelio mu drugi zadatak. Mislim da još za vrijeme ravnateljstva Marije Polgar je podignut spomenik prije dvadeset godina. Ja sam tada rekao da zapravo nije baš najsretnije rješenje postaviti mu tamo spomenik, ali nisu me poslušali.
Srdačan pozdrav:“

Kao znak novih odnosa zamolio sam Dubravka Jelačića Bužimskog za fotografiranje pored biste ovoga mađarskog nacionalnog velikana, Hrvata po narodnosnoj pripadnosti, bez obzira što ova biste šalje posebnu emocionalnu, identifikacijsku i političku poruku. Godine 1848. ratovala su zapravo dva Hrvata, general Knezić i general Jelačić. Ali i braća Knezić su se našla na suprotnim stranama. Sada je pored biste mađarskog generala stajao član obitelji Jelačić kao hrvatski književnik, domoljub, mirotvorac i veliki prijatelj mađarskoga naroda. Povijest je učiteljica života, samo treba biti pažljiv i slušati što nam govori. Upravo zbog toga posjet Dubravka Jelačića Bužimskog, u čijoj je pratnji bio i predsjednik DHK Đuro Vidmarović, ima simbolično značenje.

image016

Dvorana HOŠIG-a „Dražen Petrović“ (snimio Đ. V.)

Zahvaljujemo ravnateljici HOŠIG-a, Ani Gojtan na gostoprimstvu, ali i profesorima ove škole, kao i učenicima koji su s pažnjom slušali riječi Dubravka Jelačića Bužimskoga. Kao hrvatskim intelektualcima od kojih će ovisiti budućnost cijele nacionalne manjine, ovaj će književni susret biti od koristi. Dogovorili smo se o novim gostovanjima. Mađarska je naš dobar susjed, država koja je sredila svoje političke i gospodarske prilike, s monolitnom Vladom i jasnom državotvornom i domoljubnom orijentacijom.

Đuro Vidmarović

Ned, 17-11-2019, 05:52:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.