Hrvatski iseljenički zbornik 2018.

U srijedu 7. veljače 2018. godine svečano je predstavljen javnosti „Hrvatski iseljenički zbornik 2018.“, almanah što ga svake godine izdaje Hrvatska matica iseljenika. Riječ je o vrlo vrijednom izdanju čiji se tekstovi u sažetcima objavljuju na nekoliko jezika kako bi bili dostupni pripadnicima naše dijaspore kojima hrvatski više nije materinski jezik. Glavna urednica ovog Zbornika je Vesna Kukavica. Ona u svome predgovoru obavještava čitateljstvo o sadržaju djela i naglašava kako je ove godine veliku pažnju posvetila informatičkom dobu.

Zbornik je koncipirala u osam tematskih cjelina: Znaci vremena, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Duhovnost, Baština, Znanost te Nove knjige. U ovim poglavljima nalaze se tekstovi 31 autora iz 20 – tak zemalja, kako piše urednica, „od Sjevernog do Južnog pola“. Ove godine urednica je omogućila plejadi mladih istraživača suvremene mobilnosti, „s raznih sveučilišta i kulturnih središta od Zagreba i Osijeka preko Pečuha i Beča do Stuttgarta i prekooceanskog Bostona da izlože svoja razmišljanja o aktualnim temama. Hvale vrijedan napor.

Prvi prilog u Zborniku koji predstavljamo napisao je profesor Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti. Njegov rad nosi naslov „Srebrni jubilej hrvatske diplomacije“. Autora je motivirala činjenica što će 2020. Rijeka postati europska prijestolnica kulture, dok će Republika Hrvatska preuzeti predsjedanje Europskom Unijom. Profesor Skoko je pokušao što sažetije dati presjek hrvatske diplomacije u posljednjih četvrt stoljeća. Kao sudionik ovih zbivanja s većinom iznesenih stavova mogu se složiti, premda bih imao i neke vlastite opservacije.

Hrvatski zbornik

Ne bih se složio s uvaženim profesorom kada zaključuje: „Unatoč kontinuiranome razvoju i učinkovitosti naše diplomacije u pojedinim segmentima, naša gospodarska i javna diplomacija još su u povojima, kao da ništa nismo naučili od Dubrovčana“. Naravno, diplomatsku aktivnost određuju i povijesni konteksti. Djelomično je profesor u pravu kada gorko zaključuje: „Doduše, za razliku od našeg doba, u sustavu (misli na Dubrovačku Republiku) nisu imali islužene političare i stranačke simpatizere koji nemaju pojma o diplomatskih umijećima, anacionalne tipove koji nemaju osjećaja za vlastitu državu i birokrate koji vole prespavati mandat u nekom egzotičnome odredištu“. Što se tiče prvog desetljeća hrvatske diplomacije, s punom odgovornošću mogu tvrditi kako je ova ocjena vrlo stroga, pa čak i proizvoljna.

Drugi prilog napisale su Irina Starčević Stančić i Cvijeta Kraus pod naslovom: „Hrvatska enciklopedija – od tiskanoga do mrežnoga izdanja“. U svome članku iznijele su za povijest hrvatske enciklopedije niz vrijednih i korisnih obavijesti, uključujući i značajnu literaturu o ovoj temi.

Pavao Jerolimov i Lada Kanajet Šimić objavile su instruktivan članak o četvrt stoljeća male škole hrvatskoga jezika i kulture. U njemu s pravom ističu kako „važnost očuvanja (nacionalnog) identiteta prepoznala je Hrvatska matica iseljenika te od samoga svoga osnutka 1951. usmjerila svoju pozornost i djelovanje na programe namijenjene učenju i poučavanju hrvatskoga jezika prilagođavajući ih jezičnom predznanju, dobi, vještinama i sposobnostima polaznika, ali i suvremenim izazovima koji odgovaraju novim zahtjevima mladoga hrvatskog naraštaja“.

U postojećim hrvatsko – srpskim odnosima dobro je postupila urednica tiskajući članak Vladana Čuture: „Perspektiva nastave na hrvatskome jeziku u Srbiji“. Kao čovjek koji o toj problematici nešto znade smijem izjaviti kako ove perspektive nisu blistave.

Vrlo je značajan esej koji je napisao profesor Stjepan Blažetin iz Pečuha pod naslovom: „Poetike hrvatskih pisaca iz Mađarske“. Riječ je o eseju koji je pisan ozbiljno i akribično te bi po mome sudu zaslužio biti otisnut kao separat.

U poglavlju „Mostovi“ Dejana Dejanović i Marijeta Rajković Iveta objavile su istraživalački rad: „Iseljavanje Hrvata iz bosanske i slavonske Posavine i Njemačku nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju“. I ovaj rad zaslužuje biti otisnuti kao separat.

Walter F. Lalich predstavio se vrlo suvremenim pristupom u članku „Odlasci i povratci u transnacionalnome digitalnome društvenom prostoru“. Tema je vrlo intrigantna i aktualna. Tibor Komar pozabavio se vrlo zanimljivim fenomenom, a to je „identitet, nogomet i hrvatski reprezentativci iz dijaspore“. Ovaj rad je važan kako bi se bolje shvatila uloga špota u čuvanju nacionalne samobitnosti.

Hrvatska matica iseljenika

Čile je za nas Hrvate pravi fenomen zbog velikog broja književnika, akademika i istaknutih kulturnih djelatnika koji su porijeklom s otoka Brača. Krunoslav Malenica posvetio je pažnju poznatoj književnici Pepiti Turini, predstavljajući njezin literarni opus. On ističe: „Posebno mjesto među čileanskim književnicima zauzima Pepita Turina... Ovaj rad je svojevrsni pregled, ali i posveta njezinu bogatome opusu djelovanja i stvaralaštva“.

Jedan od najpoznatiji Hrvata u dijaspori je svakako američki sveučilišni profesor Mirjan Damaška. O njemu je objavio članak Mirjan Damaška. Profesor Damaška je rođen 8.10.1931. u Brežicama, ali je odrastao u Zagrebu, doktorirao na Pravnom fakultetu u Ljubljani, bio profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu da bi 1972. napustio domovinu i preselio se u SAD“.

Među u domovini manje poznate istaknute osobe hrvatskoga porijekla spada i slikarica iz Kanade, Nada Sesar Raffy. S njom je u ovom Zborniku objavljen razgovor.

Među kanadskim Hrvatima vrlo je značajan kao narodnosni aktivist Zvonimir Perak. O njemu je članak napisao Stan Granic.

Veoma je značajno istraživanje povjesničarke Rajke Bučan usmjereno na arhivsku građu Zagrebačkog iseljeničkog komesarijata koji je djelovalo 1923. – 1939. ne samo za Hrvatsku već i za cijelo područje Kraljevine Jugoslavije. Autorica ističe kako je gradivo Iseljeničkog komesarijata ostalo i nakon rata u Zagrebu, gdje danas čini poseban fond u Hrvatskome državnome arhivu.

Autorica je priložila u svome članku korištenu literaturu, objavljene izvore, te arhivske fondove i zbirke“.

Najpoznatiji hrvatski povjesničar za područje prekomorske dijaspore poglavito one u sjevernoj Americi svakako je Ivan Čizmić. U ovom zborniku on je objavio članak posvećen Većeslavu Holjevcu, povodom njegovog 100. rođendana.

Vrlo je inovativan prilog Borisa Vulića: „Integracijski potencijal misija Y naraštaja“.

Jedan od najuglednijih Hrvata u dijaspori je akademik Vinko Grubišić. U ovom godištu Zbornika objavljen je njegov esej „Pogledi na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika u Sjevernoj i Južnoj Americi“.

Na fotografiji: Lana Kanajet Šimnić (voditeljica), prof. dr. Božo Skoko, Mijo Marić (ravnatelj HMI), doc. Dr. sc. Marijeta Rajković Iveta i Vesna Kukavica (urednica)

U rubrici znanost objavljeni su prilozi o istaknutim hrvatskim znanstvenicima koji žive u dijaspori. To su: Dražen Prelec, jedan od najuspješnijih znanstvenika u svijetu na području društvenih znanosti: psihologije, ekonomije i neuroznanosti; Željka Fuchs, živi u SAD a istražuje uzroke nastanka razornih oluja. Vesna Kukavica je ovom popisu dodala članak „Mreža znanstvenika naših korijena“.

U rubrici nove knjige Helena Sablić Tomić je uspješno prikazala romane o povijesti, strasti i slobodi, jednog od najvećih hrvatskih živućih književnika, Hrvoja Hitreca. Boris Beck predstavio je književnika i znanstvenika Vladimira Gossa pod naslovom „Magični svijet američkoga lobista za Hrvatsku“.

Posljednji prilog u ovom Zborniku odnosi se na knjigu Alojzija Jembriha „Tragom identiteta južnomoravskih Hrvata“.
Gledano u cijelosti Hrvatski iseljenički zbornik 2018. donio je obilje korisnog, pa i dragocjenog štiva.

Na kraju, kao sitna, ali važna primjedba: nazočio sam predstavljanju zbornika u velikoj dvorani HMI. Nije mogla proći nezapaženo činjenica da su voditeljica, ravnatelj i urednica spomenuli u pozdravnim obraćanjima mnoge institucije i pojedince u kontekstu novoga Zbornika, ali niti jednim slovom nisu spomenuli Društvo hrvatskih književnika, premda je njegov predsjednik sjedio njima sučelice, a k tome je i član Upravnog odbora MIH. Ali vrlo pažljivo su se pozdravljali razni državni činovnici, daleko ispod protokolarnog ranga predsjednika DHK. Ako se ovdje javno zabacuje DHK, odnosno čini se nevažnim spomenuti ga, kako li će tek postupati drugdje? Osjećao sam se poniženo, ne kao osoba, već kao književnik, k tome i jedan od najstarijih suradnika Matice i Zbornika.

Đuro Vidmarović

Sub, 8-08-2020, 10:43:11

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.