Prije 120 godina umro čovjek koji je najzaslužniji za razvoj modernog Tivta – austrougarski admiral, barun Maximilian Daublebsky von Sterneck zu Ehrenstein

Ehrenstein

Admiral barun Maximilian Daublebsky Von Sterneck zu Ehrenstein (1829.-1897.)

Dne 5. prosinca, navršilo se 120 godina od smrti čovjeka koji je među najzaslužnijima za razvoj grada Tivta kao suvremene urbane cjeline. Naime, nekadašnji zapovjednik Carske i kraljevske Ratne mornarice (K. u.K. Kriegsmarine) Austro-Ugarske, admiral barun Maximilian Daublebsky von Sterneck zu Ehrenstein (14. veljače 1829., Klagenfurt, hrv. Celovac - 5. prosinca 1897., Beč), čovjek koji je, pored ostaloga, utemeljio pomorski Arsenal u Tivtu, umro je 5.prosinca 1897. godine u Beču. Do danas se o tom odlikovanjima i slavom ovjenčanom heroju pomorskih ratova Austro-Ugarske s Danskom i Italijom iz sredine 19.stolježa, astronomu i fizičaru, u tivatskoj i uopće crnogorskoj javnosti (ali i slovenskoj, op. Đ. V.) izuzetno malo zna, iako je admiral Sterneck ostavio neizbrisiv trag u razvoju Tivta i Boke kotorske kao dijela tadašnje moćne Austro-Ugarske imperije.
Prema podatcima publicista i jednog od najboljih poznavatelja pomorske prošlosti Austro-Ugarske, Zvonimira Frajfogla iz Austrije, von Sterneck je rođen 14. veljače 1829. godine u Celovcu u plemićkoj obitelji podrijetlom iz Češke. U 14-toj godini života postao je pitomac Mornaričkog Kolegija (Akademije) u Veneciji. Po završetku školovanja u činu mornaričkog narednika 1849. godine sudjelovao je u pomorskoj blokadi Venecije gdje se veći dio mornarice pobunio protiv austrijske vlasti. Godine 1851. unaprijeđen je u čin prvog poručnika kada je i po prvi put dobio zapovjedništvo nad vlastitim brodom. Brzo napreduje u službi, tako da je već 1859. unaprijeđen u čin kapetana korvete, a godinu kasnije i u čin kapetana fregate.

Pod vodstvom proslavljenog austrijskog mornaričkog časnika, kasnijeg admirala i zapovjednika mornarice Wilhelm vonTegetthoffa (23. prosinca 1827. – 7. travnja 1871.), von Sterneck 9. svibnja 1864. sudjeluje u bici kod Helgolanda u Sjevernom moru. Ova bitka u kojoj je austrijska eskadra kao saveznik Prusije u prusko-danskom ratu, savladala eskadru ratnih brodova Danske, značajna je u pomorskoj povijesti kao posljednji sukob drvenih ratnih brodova. VonSterneckje 28. svibnja iste godine postao zapovjednik fregate «Schwarzenberg», Tegetthoffovog zastavnog broda u danskoj luci Kukshavenu.

Međutim, njegovi zvjezdani trenutci tek dolaze – 20.srpnja 1866. kod Visa se odigrava čuvena pomorska bitka između flota Austrije i Italije u kojoj se po prvi put u pomorskoj povijesti, sukobljavaju oklopljeni ratni brodovi. Superiorna i modernija talijanska flota pod zapovjedništvom admirala grofa Carla Pelliondi Persano (1806. – 1883.), biva teško poražena od austrijske eskadre kojom je izuzetno vješto i hrabro zapovijedao kontraadmiral Tegetthoff. Austrijskim i Tegetthoffovim admiralskim brodom u bici kod Visa, oklopnjačom “Erzherzog Ferdinand Max”, zapovijedao je tada kapetan bojnog broda barun Maximilian Daublebsky von Sternec kzu Ehrenstein.

Ključni trenutak bitke desio se kada je vo nSternecku žaru borbe, oklopljeni pramac svog broda usmjerio na talijansku oklopnjaču i zapovijedni brod “Re d Italia” i u maniri bitaka koje su vodili antički i srednjevjekovni pomorci, ploveći punom brzinom, udario talijanski brod. Oštri podvodni dio pramca austrijske oklopnjače zario se u trup “Re d Italia” i napravio veliku rupu, pa je talijanski brod potonuo za samo par minuta uz velike ljudske žrtve. Ubrzo su Austrijanci potopili i talijansku oklopnjaču “Palestro”, pa su se Persanovi brodovi u neredu povukli sa bojišta, a Tegetthoff odnio pobjedu koja je uništila snove Talijana o zauzimanju istočne obale Jadrana. Zbog osobnog herojstva u bici kod Visa, von Sterneck biva odlikovan ordenom viteškog križa Reda Marije Terezije, jednim od najvećih austrijskih priznanja.

Nakon ratnih godina, uslijedile su mirnodopske u kojima se vonSterneckmogao posvetiti i drugim, poglavito znanstvenim i istraživalačkim djelatnostima. Tako u činu komodora sudjeluje kao navigator 1872. u ekspediciji na Sjevernom ledenom moru, na brodu «Isbjörn», što je bila priprema za poznatu austro-ugarsku arktičku ekspediciju predvođenu Julijem Payerom i Karlom Weyprechtom. Tijekom tog poduhvata od 1872. do 1874. obavljena su mnoga znanstvena istraživanja u Sjevernom ledenom moru, a espedicija je sjeverno od obala Rusije, otkrila i novi veliki otok koji su nazvali Zemljom Franje Josipa po tadašnjem austro-ugarskom caru.

Barun Maximilian Daublebsky von Sterneck zu Ehrenstein je 1876. postavljen je za zapovjednika pomorskog Arsenala u Puli, glavnoj bazi austro-ugarske Ratne mornarice. Sedam godina kasnije, 1883. unaprijeđen je u čin viceadmirala i postao je zapovjednik Ratne mornarice i načelnik Mornaričke sekcije Ministarstva rata Austro-Ugarske. Sa te pozicije 1884. zapovijeda manevrima eskadre kojima je nazočio i car Franjo Josip I., a dvije godine kasnije prilikom velikih austro-ugarskih manevara na Jadranu, u Boku Kotorsku uplovljava flota pod von Sterneckovim zapovjedništvom.

Iskusnom pomorskom časniku i stručnjaku odmah za oko zapada prirodna pogodnost Boke za izgradnju ratne luke i uporišta na južnom Jadranu, te strategijska važnost tadašnjeg malog ribarskog i poljoprivrednog naselja Tivat kao lokacije za izgradnju novog pomorskog Arsenala. Sterneck je odmah o tome izradio stručni elaborat koji je uputio na razmatranje Vladi u Beču koja se s njim suglasila i 1888. godine počeli su pripremni radovi na niveliranju terena za izgradnju Arsenala u Tivtu. Iste godine vonSterneck je unaprijeđen u čin admirala, 1890. vodi austro-ugarski flotni odred na manevre na Baltiku, a 1891. slijede svečanosti polaganja temeljnog kamena za Mornaričku crkvu u Puli. Admiral vonSterneck lično se založio za izgradnju ovog reprezentativnog objekta posvećenog Gospi od Mora. Za izgradnju crkve Vlada u Beču izdvojila je 60 tisuća kruna, a car Franjo Josip lično još 5 tisuća kruna. S tim u svezi poznata je i anegdota tijekom careve posjete Puli - car Franjo Josip zadržao se kod obilaska gradilišta crkve pored stupova-nosača i navodno po njima kuckao štapom kako bi vidio jesu li od zlata, jer je gradnja crkve bila veoma skupa.

Pula crkva

Crkva Gospe od Mora u Puli

Admiral von Sterneck 1895. zapovijeda flotnim odredom poslanim na svečanost otvaranja Kanala cara Vilhelma (Kilski kanal) u Njemačkoj. Ženi se 1896. (u 68. godini života!), a umire 1897. u Beču. Srce mu je sahranjeno u porodičnom dvorcu Krastocu kod Klagenfurta, a tijelo i danas počiva u kripti Mornaričke crkve u Puli. Tijekom njegovog zapovijedanja, ratna mornarica Austro-Ugarske je znatno modernizirana i unaprijeđena, pa je iz jedne čisto obalske, izrasla u snažnu pomorsku silu za otvoreno more. Tijekom njegovog mandata, paralelnog sa izuzetno brzim razvojem brodograđevne tehnologije u svijetu, u austro-ugarsku flotu uvrštene su prve barbetne oklopnjače “Kron prinz Erzherzog Rudolf” i “Kron prin zessin Erzherzogin Stephanie”, velike torpedne krstarice “Kaiser Franz Joseph I” i “Kaiserin Elisabeth”, lake torpedne krstarice “Panther”, “Leopard” i “Tiger”, oklopni krstaš “Kaiserinund Konigin Maria Theresia”, te preteče modernih razarača “Meteor”, “Komet”, “Blitz”, “Planet”, “Satellit”, “Trabant” i “Magnet”. Najveće dostignuće u tom razdoblju je konstruiranje i uvođenje u sastav austro-ugarske mornarice njena prva tri moderna bojna broda – obalskih oklopnjaka “Monarch”, “Wien” i “Budapest”.

Admiral von Sterneck je bio značajan za Pulu, ali i za Boku, gdje je utemeljio Arsenal u Tivtu oko kojeg se kasnije razvio ovaj grad u obliku kakav je danas prepoznatljiv. Osim čisto vojnih objekata, brinuo se i za zdravlje duhovno i tjelesno, svojih podređenih pa je tako, pored ostaloga, bio i ktitor u izgradnji crkve posvećene Bokeljskim mučenicima u Krašićima kod Tivta. Publicist i proučavatelj bokeljske prošlosti, Vasko Kostić, piše da su Krašići bili prvobitno planirana lokacija za izgradnju Arsenala, te je crkva Bokeljskih mučenika ovdje izgrađena kao izraz potrebe da taj brodograđevni kompleks ima svog patrona – odnosno sveca zaštitnika, a crkva se ujedno koristi za vjerske obrede radnika. Nakon što je 1889. tadašnja Općina Tivat jednoglasno mornarici poklonila zemljište za izgradbu Arsenala u Tivtu između rtova Seljanovo i Pakovo, odustalo se od izgradnje brodogradilišta u Krašićima, ali je tamo ostala nova crkva čija je izgradnja bila u već poodmakloj fazi.

Odlukom admirala von Sternecka, crkva posvećena maloj braći-ranokršćanskim bokeljskim mučenicima Petru, Andriji i Lovrijencu konačno je posvećena 1897. godine. Karakterizira ju vrlo lijep mramorni reljef iznad portala širine 140 i visine 85 centimetara s prikazom pomorske bitke kod Visa. Uz to, uklesan je i tekst na latinskom jeziku čiji prijevod glasi: “Ovaj hram, posvećen svetim mučenicima Petru, Andriji i Lovru, brigom i nastojanjem preuzvišenog slobodnog baruna Maximiliana Daublebsky von Sterneck zu Ehrensteina, pobjednika nad komandnim brodom “Re d Italija”, vrhovnog zapovjednika preslavne austro-ugarske pomorske flote, godine Gospodnje 1897., nad temeljima je uzdignut”.

Morn

Botanički vrt u Tivtu

Jedno od von Sterneckovih dostignuća -veliki Mornarički, a kasnije Gradski park u Tivtu i danas se svrstava među najveće atrakcije i vrijednosti Tivta. Želeći uljepšati okolinu tek podignutog Arsenala, admiral vonSterneck 1892. naređuje da se u njegovoj blizini na površini većoj od 4 hektara podigne park u koji su zasađivani primjerci biljaka koje su zapovjednici austro-ugarskih ratnih brodova, po Sterneckovoj naredbi, donosili sa svojih putovanja širom svijeta. Tako je u Tivtu nastao jedan od najvećih i najbogatijih botaničkih vrtova na i stočnoj obali Jadrana u kojem i danas uspijevaju brojne rijetke i vrijedne biljne vrste, poput čileanske jele (araucariaaraucana), jedinstvenih primjeraka tog stabla u Europi.

Naime, u von Sterneckovo vrijeme, austro-ugarska mornarica organizirala je nekoliko većih flotnih krstarenja, niz školskih krstarenja i istraživačkih misija po dalekim morima i oceanima na kojima su ostvarena i mnoga značajna znanstvena otkrića i rezultati. Pri organizaciji tih putovanja koja je Sterneck svesrdno podržavao, uspostavljana je bliska suradnja između mornarice i Akademije nauka u Beču koja je prikupljala rezultate tih istraživanja. Pored hidrografskih istraživanja, cilj putovanja bilo je i sakupljanje predmeta od etnografskog i prirodnjačkog interesa, a koji su najčešće potom postajali eksponati u bečkim muzejima. Najvažnija dostignuća tih ekspedicija objavljivana su u godišnjacima austro-ugarske Akademije nauka. Tako je na primjer, na istraživačkom putovanju transportnog broda “Pola” na istočnom Sredozemlju 28. kolovoza 1891. izmjerena dotad najveća dubina mora u Mediteranu: 4.404 metra. Ta pozicija, 40 milja južno od rta Matapan u Egejskom moru, i danas na kartama nosi naziv “Dubina Pola” po brodu koji ju je prvi izmjerio.

Inače, von Sterneckov mandat na čelu mornarice karakterizira i značajan pomak u kulturološkom smislu – 1894. u Puli se osniva Mornarički orkestar sastavljen od 110 glazbenika, a za dirigenta mu je postavljen poznati glazbenik Franc Lehar koji je pored ostaloga, skladao i valcere “Zvukovi iz Pule”, “Lijepe Puljanke” i “Adria valcer”, te operu “General Kukuška”. Zahvaljujući zalaganjima vrha Austro-Ugarske mornarice oko fotografskog dokumentiranja svoje flote, često i u reklamne svrhe, u službu uzima se i austrijski fotograf AloisBir (1898.-1968.) . On otkriva poseban, u svjetskim okvirima novi fotografski žanr – mornaričku fotografiju. Biru je 1896 dodijeljena službeno titula “carskog i kraljevskog mornaričkog fotografa”, a on je do kraja života snimio nekoliko desetina tisuća umjetničkih fotografija sa motivima luka, ratnih brodova, manevara flote, života mornara, radova u brodogradilištu i sličnog.

Arktička ekspedicija austro-ugarske ratne Mornarice 1872.–74., pomorska znanstvenoistraživačka ekspedicija planirana u Puli, kojoj je bila zadaća istražiti sjev. prolaz između azijskoga kopna i Sjevernoga pola. Novoizgrađenomu istraživačkomu brodu Admiral Tegetthoff, škuni s trima jarbolima i 220t istisnine, zapovjednik je bio Nijemac Karl Weyprecht.

Posada je odabrana po najstrožim kriterijima, jer se vjerovalo da će ih očekivati nadljudski napori, osobito kada se saonicama zapute po ledenim prostranstvima. Brojila je 24 člana, od toga 18 Slavena, odnosno 13 Hrvata: Karl Weyprecht, poruènik b. b. (Darmstadt), zapovjednik plovidbe; Julije Payer, poruènik (Češka), zapovjednik kopnenog dijela ekspedicije;Gustav Broš, poručnik b.b. (Češka), intendant; Eduard Orel, zastavnik b.b. (Moravska); Julio Kepesch, vojni liječnik (Mađarska); Oto Kriš, strojar i mjernik (Moravska); Petar Lužina, kapetan trgovačke mornarice (Cres), vođa momčadi i peljar; Mornari: Ante Zaninović (Hvar), Ante Lukinović (Brač), Ante Katarinić (Mali Lošinj), Petar Falešić (Bakar), Juraj Štiglić (Bakar), Frano Letis (Volovsko), Jakov Sušić (Volovsko), Vicko Palmić (Volovsko), Lovro Manola (Rijeka), Josip Latković (Plomin), Ante Škarpa (Trst), Ante Večerina (Draga kod Rijeke), drvodjelac i kolar, Josip Pospišil Moravska) ložač, Ivan Orasch (Graz) kuhar, Ivan Haller (Tirol), Aleksandar Klotz (Tirol), planinari i lovci. Njima se u Norveškoj pridružio Olaf Carlsen, lovac na kitove i peljar za plovidbu sjevernim morima. Mornari su odabrani među pripadnicima ratne mornarice u Puli, i Mornarske akademije u Rijeci. Svi su bili mlađi od 30 godina, osim Lužine koji je imao 40. Petorica su bili oženjeni. Svakome mornaru određena je plaća od 40 forinti mjesečno, a Lužini 80 forinti.

Brod je na Sjevernom ledenom moru u izvanredno teškim meteorološkim prilikama ostao okovan ledom, te su ga članovi ekspedicije morali napustiti. Tek nakon 96 dana lutanja ledenim bespućima sa saonicama na pseću zapregu, a potom čamcima u pravcu juga, spasila ih je na području (nezaleđenog) mora bliže Novoj Zemlji ruska ekspedicija i vratila ih preko Norveške na sigurno. Istraživači su mogli tek poslije, kod poboljšanih vremenskih prilika, stupiti na to novootkriveno kopno. U povodu 40. obljetnice povratka ekspedicije s područja Sjevernoga pola postavljena je (1914.) u crkvi Gospe od Mora u Puli brončana spomen-ploča, a nakon što je ta nestala, postavljena je druga, mramorna, s istim tekstom.

O von Sterneckovom životu i djelu knjigu je napisao austrijski povjesničar dr. Ervin Schatz. U knjizi Schatz navodi da je Tivat bio jedno od Sterneckovih omiljenih mjesta. Tijekom svojih inspekcijskih putovanja u Boku, admiral Sterneck se uvijek divio onome što je u međuvremenu postignuto, a posebno je volio stare jedrenjake, što su mu neki od "naprednih" suvremenika zamjerali (spominje se u dnevniku austrijskog ministra trgovine tijekom njihovog zajedničkog putovanja 1892. i sidrenja u Herceg Novom). I sam vonSterneck 1896. piše u svom dnevniku, dok je bio na matičnom brodu za podmornice, "Pelikan", u Boki:

“Tivat je skoro potpuno uređen, park uspijeva, mornaričke zgrade su uredne, ali sve to puno košta... Lovćen i crnogorska brda su pod snijegom, a ovdje cvjetaju ljubičice u tolikoj količini, da se na mom stolu nalazi ogroman buket. Eskadra je u najboljem redu... Sve je tako lijepo i mirno u ovom usamljenom kutku na Zemlji.". Također spominje da je vrijeme lijepo, da su stabla narasla, a posebno ga raduju stabla naranči.

ŠKOLSKA I ISTRAŽIVAČKA PUTOVANJA AUSTRO-UGARSKIH BRODOIVA ZA VRIJEME ADMIRALA STERNECKA

1884-85: korveta «Helgoland» za Zapadnu Afriku i natrag; korveta «Aurora» u Brazil i Argentinu; korveta «Frundsberg» za Istočnu Afriku; korveta «Saida» do Krfa i natrag.
1884-86: Korveta «Saida» za Južnu Ameriku, Kapstadt, Australiju, Južno more, Istočnu Indiju.
1884-87: topovnjača «Nautilus» za Istočnu Aziju, kao stacioner u Seulu.
1885: parna jahta «Miramar» s princem Rudolfom i princezom Stefanijom za Krf, Bejrut, Rodos, Salaminu i Atenu, zatim s caricom Elizabetom na Orijent.
1885-86: korveta «Donau» za Zapadnu Indiju, Sjevernu Ameriku, Sjeverno more i Baltik; korveta «Zrinyi» za Zapadnu Indiju; korveta «Frundsberg» za Crveno more, Indiju i Ceylon; topovnjača «Albatros» za Južnu Ameriku i Zapadnu Afriku; transportni brod «Pola» s materijalom za brodove u opremanju u Englesku.
1885: korveta «Erzherzog Friedrich» na dva školska putovanja Sredozemljem.
1886: korveta «Erzherzog Friedrich» ponovno dva školska putovanja Sredozemljem; parna jahta «Greif» krstari Dalmacijom.
1886-87: korveta «Saida» za Južnu Ameriku, Kapstadt i Istočnu Afriku.
1886-88: korveta «Aurora» za Istočnu Aziju, također plovidba na rijeci Jang-ce-Kjang.
1887: Jahta «Greif» za Krf; korveta «Erzherzog Freidrich» dva krstarenja Sredozemljem.
1887-88: topovnjača «Albatros» za Južnu Ameriku i Zapadnu Afriku.
1887-89: korveta «Fasana» za Indiju i Istočnu Aziju.
1888: Jahta «Miramar» krstari Sredozemljem; također jahta «Greif» i korveta «ErzherzogFriedrich».
1888-89: korveta «Saida» za Zapadnu Indiju i Sjevernu Ameriku.
1889: jahta «Miramar» za Krf, Mesinu i Tunis; razarač «Komet» krstari Jadranom, korveta «ErzherzogFriedrich» krstari Sredozemljem.
1889-90: korveta «Fasana» na putu oko svijeta; korveta «Aurora» za Istočnu Indiju, Istočnu Afriku.
1890: manevri oklopnjača «Rudolf», «Stefanie», krstarica «Tiger» i «Franz Joseph» na Sjevernom moru, putem tamo i natrag posjeti u engleskim, francuskim i njemačkim lukama.
Vježbovne plovidbe jahte «Miramar» i korvete «ErzherzogFriedrich» Sredozemljem.
1890-91: korveta «Zrinyi» za Istočnu Aziju
1890-92: korveta «Saida» na put oko svijeta (polazak preko Sueskog kanala, a povratak preko Gibraltara).
1890-93: istraživačka putovanja parobroda «Pola»
1891: korveta «Erzherzog Freidrich» krstari Sredozemljem, kao i jahta «Miramar»
1891-93: korveta «Fasana» na putu oko svijeta
1892-93: korveta «Aurora» za Zapadnu Indiju, Sjevernu Ameriku i Portugal
1892: proslava «Kolumbovog dana» u Genovi: oklopnjače «Rudolf», «Stephanie» i krstarica «FranzJoseph»; jahta «Miramar» na krstarenju Sredozemljem, kao i korveta «ErzherzogFriedrich».
1892-93: krstarica «Kaiserin Elisabeth» za Istočnu Aziju i Australiju, a na brodu se nalazio i prestolonasljednik Franjo Ferdinand; korveta «Frundsberg» za Istočnu Afriku i Sjevernu Ameriku.
1892-94: korveta «Saida» za Indiju, Australiju, Havaje, Japan, Koreju i Kinu.
1893: jahta «Miramar» za Danzig (Gdanjsk), gdje su modernizirani strojevi i postavljena električna rasvjeta; korveta «ErzherzogFriedrich» krstarila Sredozemljem (dva putovanja); korveta «Zrinyi» za Južnu Ameriku; jahta «Greif» s caricom Elizabetom za Madeiru.
1893-95: korveta «Fasana» za Australiju i Polineziju.
1894: korveta «Erzherzog Friedrich» na Sredozemlju; jahta «Miramar» za Krf i Alžir.
1894-95: Korveta «Donau» za Južnu Ameriku i Afriku
1895: jahta «Miramar» s caricom Elizabetom za Livorno i Napulj; korveta «Saida» krstari Sredozemljem; oklopni krstaš «Maria Theresia», krstarice «Franz Joseph» «Elisabeth» i razarač «Trabant» na otvorenje Kanala cara Vilhelma (Kilski kanal).
1895-96: transportni parobrod «Pola» u sastavu ekspedicije za istraživanje Crvenog mora; korveta «Aurora» za Istočnu Aziju.
1895-97: korveta «Saida» na putu oko svijeta.
1895-98: topovnjača «Albatros» na Južnom moru (Polinezija i Australija). Tom su prilikom urođenici na Solomonskim otocima napali iskrcani odred/ekspediciju, pri čemu su poginuli jedan geolog, jedan kadet i tri mornara, a šest mornara je teško ranjeno (jedan poslije umro).
1896: jahta «Miramar» s carem i caricom na Krf i na Sredozemlje; korveta «Donau» krstari Sredozemljem.
1896-97: korveta «Frundsberg» za Indiju, Istočnu Afriku, Brazil i Zapadnu Indiju.
1896-98: krstarica «Panther» za Istočnu Aziju
1897: korveta «Donau» krstari Sredozemljem (dva školska krstarenja); jahta «Miramar» s carem i caricom za Genovu, poslije samo s caricom za Gibraltar, Marsej i na francusku rivijeru. Posljednje putovanje carice Elizabete (Sisi) prije njene smrti u atentatu 10.9.1897.;
krstarica «Franz Joseph» za Istočnu Aziju; oklopnjača «Monarch» u Englesku, revija u Spitheadu prigodom 60. obljetnice vladavine kraljice Viktorije.
1897-98: korveta «Donau» za Zapadnu Indiju, Sjevernu Ameriku, Englesku i Norvešku; korveta «Zrinyi» za Zapadnu Afriku, Južnu Ameriku i Zapadnu Indiju; transportni brod «Pola» ponovno na Crveno more.
1897: korveta «Frundsberg» na Sredozemlju.

Siniša Luković
(hrvatskome književnom jeziku prilagodio Đuro Vidmarović)

Ned, 9-08-2020, 02:18:58

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.