Nevenka Nekić: Hrvatske heroine, Zagreb 2016.

Rijetko su neke knjige toliko potrebne našoj javnosti, da ne kažem našem narodu, kao što je ova koju predstavljam. Hrvatska povijest je zanemarena. Ono što se iz nje uzimalo, preuzimalo i proučavalo nije uvijek bilo dobronamjerno. U ime tzv. velike istine zanemarivali su veliki događaji i veli ljudi. Pojedinci su u prijelomnim momentima povijesti čuvali ovaj narod i bili zublje i trublje u opasnim vremenima. Čak i onda kada su bili žrtve, ubijani i proganjani, kada su im stoljećima željeli zatrti spomen i ime. Nevenka Nekić se tome suprotstavila.

Hrvatske heroine

Nevenku Nekić ne treba posebno predstavljati jer njezin životopis, odnosno bibliografija njezinih radova na književnom području, književnoj povijesti, televiziji, filmu i radiju zahtijevala bi posebnu knjigu. Ukratko: Nevenka Nekić rođena je u Zagrebu 8. svibnja 1942. godine. Književnim radom bavi se od 1978. godine. Od tada do sada objavila je impozantnu biblioteku književnih ostvarenja i spada među najistaknutije suvremene hrvatske književnike. Ogledala se je u mnogim književnim žanrovima, ali i kao književna urednica, televizijska suradnica, radio suradnica itd. Ona je danas veliko ime hrvatske književnosti, a ako smijemo izdvojiti njezin rod, nesumnjivo je među vodećim ženskim autorima.

Knjiga koju predstavljamo nastala je kroz dugo vrijeme Nekićkinog rada, poglavito za televizijske emisije u vremenu kada je bilo omogućeno da prikaže hrvatske povijesne heroine. (Emisije o hrvatskim heroinama još su uvijek skrivene u bunkerima HTV-a). Na taj način razbila je ustaljenu paradigmu o hrvatskoj političkoj i kulturnoj povijesti kao fenomenu koji ne pripada ženama. Oslanjajući se na povijesna vrela i vlastitu književnu imaginaciju vrlo je snažno i ekspresivno predstavila književnoj javnosti četrnaest heroina, odnosno žena koje predstavljaju stožerne točke u hrvatskoj povijesti, književnosti i pučkoj predaji.

Sarkofag

Rekonstrukcija sarkofaga kraljice Jelene Slavne

Ovaj natpis od velikog je značaja za hrvatsku povijest. Epitaf kraljice Jelene potvrdio je točnost drugog povijesnog pisanog izvora (Tome arhiđakona iz 13. stoljeća) o kraljevskim grobnicama u Solinu i posvjedočio vrijeme gradnje kraljičine zadužbine na mjestu otkrivene crkve sv. Stjepana. Osim toga, otkrivena su tri kraljevska imena (Jelena, Mihajlo Krešimir i Stjepan Držislav), čime su riješena neka nepotpuna mjesta u rodoslovlju hrvatske dinastije Trpimirovića.

Prvo mjesto pripada kraljici Jeleni, čiju je nadgrobnu ploču otkrio razbijenu u sitne komade, zatim ih složio i pročitao slavni naš arheolog don Frane Bulić. Tim čitanjem uspio je rekonstruirati dio rodoslovlja dinastije Trpimirović.

Dalmatinac

Juraj Matejev Dalmatinac, hrvatska kraljica Jelena Slavna (?), glava na apsidi katedrale u Šibeniku (po odlitku), glava br. 33.

Kraljica Jelena

Kraljica Jelena. Poprsje u Solinu, Idealna verzija

Kraljica Jelena je bila žena kralja Mihajla Krešimira II. koji je vladao od godine 949.- 969. i majka kralju Stjepanu Držislavu koji je naslijedio oca te vladao do 997. Kraljica Jelena je prabaka Čiki, utemeljiteljici prvog ženskog samostana sestara Benediktinki u Zadru.

Druge po redu su Čika i Vekenega, povijesne heroine koje su dio hrvatske vjerske i kulturne povijesti ali i nacionalne legende. Bile su opatice i pripadale obitelji hrvatskih vladara. Čika je zaslužna za podizanje benediktinskog samostana u Zadru. Njezin rođak je bio čuveni hrvatski kralj Petar Krešimir četvrti. „Za nas je dragocjeno i to, da se u toj i drugim ispravama, koje je izdao kralj Petar Krešimir četvrti a ima ih sačuvanih četrnaest, nalazi se niz hrvatskih naziva za radne dvorske i državne službe. Tako je izvjesni Dobrodrug bio štitonoša Desinica je bio rizar, što dolazi od riječi riza, svečana odora itd...

Nekic

Nevenka Nekić

Čika je posjetila i kralja Zvonimira u Kninu, na sam njegov imendan sv. Dmitrija, da bi potvrdila i učvrstila sve dobivene privilegije za svoj samostan. Od čikine zaostavštine ostao je kulturno povijesni spomenik najveće vrijednosti, pisani dokument- Čikin časoslov.

Kriz c

Čikin križić

Vekenega je živjela u vremenu kraja hrvatske nezavisnosti. Umro je kralj Zvonimir, uslijedile su dinastičke borbe, tragična bitka na Gvozdu i 1102 godina kada je mađarski kralj Koloman stavio u Biogradu na svoju glavu hrvatsku kraljevsku krunu. I Vekenega je dala izraditi evanđelistar. On se spominje još 1177 a danas se čuva u mađarskoj akademiji u Budimpešti.

Nasljednici Čike i Vekenege, zadarske Benediktinke sve do danas čuvaju uspomenu na njih, ali i zlato i srebro hrvatskoga Zadra.

kosaca

Katarina Kosača, bosanska kraljica, Giovani Bellini

Treća po redu je Katarina Kosača, nesretna hrvatska bosanska kraljica koja je tragično završila kao izbjeglica u Rimu gdje je živjela na glasu svetosti, i gdje je svoje dinastičko pravo na Kraljevinu Bosnu prenijela na Svetu stolicu ukoliko se njezina djeca kao legitimni baštinici i suvereni Bosanskog kraljevstva, ne vrate iz Osmanlijskog sužanjstva. Rođena je 1424. vjerojatno u tvrdom gradu Sokolu na sastanku Pive i Tare. Bila je kćerka hercega Stjepana Vukčića- Kosače. 26. svibnja 1446. udana je za bosanskoga kralja Stjepana Tomaša. S njim je živjela u Bobovcu, Jajcu, Milu kraj Visokog te Vranduku nadomak Zenice. U tom je braku rodila dvoje djece: kraljevića Sigismunda i kraljevnu Katarinu.

Godine 1461. umro je kralj Stjepan Tomaš, a kraljica Katarina postaje savjetnica posljednjeg bosanskog kralja, koji je bio njezin pastorak, Stjepana Tomaševića. Tada je došlo do invazije Osmanlijske sile. Godine 1463. Osmanlije su vjerolomno ubili kralja Stjepana Tomaševića, a potom učinili bestijalno okrutan čin: zarobili sukraljevića i kraljevnu i odveli ih u Istanbul gdje su ih nasilno islamizirali i poturčili. Kraljica Katarina je uspjela pobjeći pred Turcima. Najprije se sklonila u Dubrovnik gdje su bosanski kraljevi imali svoj ljetnikovac, a kako je Dubrovnik postao vazal Otomanske imperije, kraljica Katarina, ne osjećajući se sigurnom, zimi 1464., u pratnji preživjelih pripadnika političkog naroda svoga Kraljevstva, četrdesetak plemića i plemkinja, bježi u Jakin, a odavde u Rim. Ondje je primljena u svim crkvenim i svjetovnim krugovima sa svim kraljevskim počastima.

Uporno je molila da joj diplomacija pomogne spasiti djecu ali bez uspjeha. Osmanska je država bila velesila u ekspanziji, a njezini vladari i velmože željni osvajanja i porobljavanja tuđih naroda, uništavanja njihovih kultura i državnih suvereniteta. Lik Kraljice Katarine ovjekovječio je slikar CosimoRosselli(1439.-1507.) na freski u sikstinskoj kapeli pod naslovom „Susret s gubavcem“. Na tom diptihu uz papu Siksta IV. prikazao je kraljicu Katarinu s pratnjom i dvorjanima. Gubavac je alegoričan lik koji kleči pred njom, a predstavlja njezinoga sina, kraljevića Sigusmunda, koji je postao musliman. U oporuci je svoje dinastičko pravo prenijela na Svetu Stolicu.

Beatrica Frankopan je slijedeći lik u Nekićkinoj knjizi. Živjela je u vremenu nakon strašne Krbavske bitke 1493. Rođena je u gradu Modrušu, bila je vrlo obrazovana žena, otac joj je bio slavni Bernardin Frankopan. Za suprugu zaprosio ju je nasljednik Ugarskog prijestolja slavni Ivan Korvin.

B Frankopan

Beatrica Frankopan

Beatrica je često boravila na Medvedgradu ponad današnjeg Zagreba. Život Beatriice i Ivana Korvina bio je nemiran i tragičan. U jednoj bitci s Turcima kod Knina dobio je tešku groznicu. Imao je samo 31 godinu. Umro je u Krapini a pokopan u Lepoglavi. Beatrica je ostala sama s dvoje djece u burnim vremenima. Nakon oca za svega nekoliko mjeseci umro joj je i mali sin Krsto. S njime se ugasila loza Korvina. Krsto je pokopan pored oca u Lepoglavi. Zbog nepovoljnih prilika Beatrica se preudala za grofa Đuru Branderburškog iz dinastije Hohenzolern koji je bio nasljednik poljskog prijestolja. Nažalost, bio je pijanica, rasipnik i kartaš. Uz njega je imala mučan život. Po jednima umrla je 1510. a po drugima 1524., jer izvori o tome šute. Ne zna joj se za grob.

Zuzoric

Cvijeta Zuzorić je bila muza mnogim dubrovačkim i talijanskim pjesnicima. Sama nije ostavila nijedan stih. Ušla je u književnu legendu i Nevenka Nekić joj je posvetila veliku pažnju.

Gojsalic

Mila Gojsalić, rad Ivana Meštrović

Mila Gojsalić je apsolutno hrvatska nacionalna legenda. To je djevojka iz Poljica koja je ušla u tabor turskog agresorskog zapovjednika i ondje ga usmrtila. Na taj način je spasila svoju poljičku republiku. Događaj se zbio 1648.. Ona učini isto što i Marulićeva Judita. Mila je nestala u plamenu i kao krijesnica poletjela u noć. Kažu da se vratila u liku one Meštrovićeve djevojke na stijeni podno Cetine i tu zauvijek počiva na posvećenoj zemlji.

Anaka KAtarina Zrinski

Ana Katarina Zrinski

Katarina Zrinska je dugo vremena bila zanemarena hrvatska heroina. Od tragične pogibije njezinog muža i brata u Bečkom Novom Mjestu 1671. počinje i njezina tragedija. Habsburgovci i njihovi generali bezdušno su uhapsili cijelu obitelj Petra Zrinskoga. Katarinu i kćerke azilirali su nasilno u samostane, koje su pretvorili u zatvore, dok je sin Adam kasnije ubijen. Sve do 1917. godine tragedija Zrinskih bila je na crnoj listi bečke propagande. No njezina slava nije nikada nestala iz povijesne memorije hrvatskoga naroda.

Jelena Zrinski

Jelena Zrinski- „najhrabrija žena Europe«

Jelena Zrinska (Ozalj, 1643. – †Nikomedija, Turska, 18. veljače 1703.), kćerka je Petra Zrinskog i Katarine Frankopan, Bila je njihovo najstarije dijete, kasnije dobivši još dvije mlađe sestre (Juditu Petronilu (1652. – 1699.), te Auroru Veroniku (1658. – 19. siječnja 1735.) i jednog brata (Ivana IV. Antuna /26. kolovoza 1654. – 11. studenog 1703.), koji su bili posljednji izdanci slavne velikaške obitelji.
Od najranije mladosti bila je na glasu po svojoj izuzetnoj ljepoti i vrsnom obrazovanju. O njenom školovanju nema puno podataka, tek da je visok stupanj obrazovanosti stekla u krugu svoje obitelji, uz majku i oca, hrvatske književnike i erudite, ali i strica Nikolu Zrinskog Čakovečkog. 1. ožujka 1666. Jelena se udala u Mađarsku za Franju I. Rákóczija (na mađ.: I. RákócziFerenc), erdeljskog kneza, i pridružila nezadovoljnom ugarskom plemstvu koje se suprotstavilo centralističkim težnjama Bečkog dvora dvora, što je nešto kasnije dovelo i do otvorenog oružanog sukoba (u sedamdesetim i osamdesetim godinama 17. stoljeća), odnosno do pravog rata za ugarsku nezavisnost, koji je završio početkom 18. stoljeća porazom pobunjenika. S Rákóczijem je Jelena imala troje djece, među kojima i Franju II. (na mađ.: Ferenc II.), kasnijeg erdeljskog kneza i vođu ustanika. Nakon Rákóczijeve smrti 1676. godine preudala se 1682. za Mirka Thökölyja (na mađ.: ImreThököly), također erdeljskog kneza. S njim se istaknula u ustaničkim redovima, koje su podupirali Osmanlije, a osobito je odjeknula njena trogodišnja (1685.-1688.) obrana utvrde Palanoka u Mukačevu (na mađ.: Munkács), koja se tada nalazila u Mađarskoj, a danas je to teritorij Ukrajine. Početkom 1688. godine situacija je bila takva da se utvrda više nije mogla obraniti, pa ju je Jelena predala austrijskim postrojbama, a sama postala zatočenicom. Zarobljenu su groficu bečki carski vlastodršci zatočili u jednom austrijskom samostanu, gdje je, jedno vrijeme zajedno sa svoje dvoje djece, provela sedam godina. Za to se vrijeme njen suprug Thököly i dalje u sjeveroistočnoj Ugarskoj borio sa svojim Kurucima protiv habsburške vojske. Spletom okolnosti došlo je do razmjene zarobljenika i Jelena se 1695. godine vratila svome mužu.

Godine 1699. došlo je sklapanja Karlovačkog mira, te su supružnici, našašvši se na poraženoj strani, morali otići u izgnanstvo u Tursku. Tamo je Jelena živjela neko vrijeme u carigradskoj četvrti Galata, a zatim sve do svoje smrti 18. veljače 1703. u gradu Nikomediji, današnjem Izmitu. Jelena Zrinska smatra se, osobito u Mađarskoj, jednom od najvećih nacionalnih heroina, patriotkinja i boraca za slobodu, koja se suprotstavila, premda na kraju bezuspješno, apsolutističkim i centralističkim nastojanjima središnje državne vlasti. Njen još slavniji sin Franjo II. Rakoczi nastavio je borbu za ugarsku nezavisnost (1703.-1711.), ali također nije uspio.

Posmrtni ostaci hrabre i odlučne hrvatske grofice (ženidbom i ugarske kneginje) prebačeni su 1906. godine u Košice (tada ugarski, a danas slovački grad), u tamošnju katedralu svete Elizabete, gdje su pokopani uz grob njezinog sina.
Jelana Zrinski je osoba od izuzetnog značenja, gotovo jedinstvena pojava u Europi tog vremena. Nažalost hrvatska historiografija i književnost gotovo da su ju zaboravili. Nevenka Nekić je ispravila ovu očitu sramotu.

Bambina

Oltar Bambina, s malim kipom Djeteta Isusa, ili Malog Isusa, kojeg je Anica Bošković, sestra znanog nam Ruđera, oporukom pisanom 19. lipnja 1803., godinu dana prije svoje smrti, a umrla je 13.8. 1804., ostavila svojoj rođenoj sestri, dominikanki časnoj sestri Ozani tada na službi u samostanu Svete Katarine.

Anica Bošković kao sestra slavnoga Ruđera Boškovića dugo je vremena bila u sjeni svoga velikog brata. Njezin lik na povijesnu scenu izvukla je Nevenka Nekić i prikazala ju kao pjesničko ime dostojno pažnje.

DIva Grabovceva

Diva Grabovčeva, Rad Kuzme Kovačića

Diva Grabovčeva je legendarna heroina iz hrvatske Rame. I ona je kako bi sačuvala svoju djevojačku čast radije izabrala smrt nego poturčivanje. Grob joj je na visovima Vran planine. Ondje je i prekrasan spomenik koji je izradio Kuzma Kovačić.

Jarnevic

Dragojla  Jarnević

Hrvatski ilirski preporod u književnosti nezamisliv je bez DragojleJarnevićeve, učiteljice i odgojiteljice iz Karlovca gdje je rođena 1812. godine. Njen život, njene pjesme a poglavito njezin čudesni dnevnik danas su nezaobilazna hrvatska kulturno povijesna vrijednost.

Slava Raskaj

Slava Raškaj

Gluhonijema djevojčica Slava Raškaj rođena je u Ozlju 1877. Premda hendikepirana uspjela je postići likovno čudo, stručno se obrazovati i ostaviti slikarski opus koji se smatra vrhuncem hrvatske akvarelistike. Nevenka Nekić je s pravom uvrstila Slavu Raškaj među hrvatske heroine.

Pejakovic

Dora grofica Pejačević

Dora Pejačević je uspjela zahvaljujući glazbenim povjesničarima i glazbenim interpretima postati jedno od stožernih imena hrvatskog glazbenog stvaralaštva u devetnaestom i početkom 20og stoljeća. Rođena je u slavnoj grofovskoj obitelji Pejačević koja je dala dva hrvatska bana. Zbog ljubavi prema glazbi Dora je bila crna ovca u obitelji. No ostavila je glazbena djela trajne vrijednosti. Umrla je u porodu. Bila je udana za nijemca Otona pl. Lumbe-a, austrijskog časnika i plemića. Naravno protiv volje svoje obitelji. Nažalost danas ne znamo gotovo ništa o njezinim biološkim nasljednicima.

Mazuranic

Ivana pl. Brlić-Mažuranić

Posljednja od Nekićinih hrvatskih heroina je Ivana Brlić-Mažuranić. Rođena u slavnoj obitelji Mažuranić. Stvorila je književno djelo kojim je hrvatsku proslavila u cijelome svijetu. i danas je njezin šegrt Hlapić planetarno poznati lik. Bila je prva žena članica HAZU. No pored obiteljskog naslijeđa, književne slave, čudesnog talenta i članstva u HAZU, unutarnja sreća kao da ju je mimoilazila, nešto je u njoj nedostajalo.

Peruzovic

Ana Marija Boteri-Peruzović

Na kraju treba istaći zapaženu likovnu suradnju u ovoj knjizi splitske slikarice Ane Marije Boteri-Peruzović.

Đuro Vidmarović

Uto, 23-10-2018, 08:26:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).